< Cijena listu, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i flercegovinu na godibu Kruna 11 ž « Ze Srbiju i Crnu goru na go. E . dinu Kruna 12. - . Za svoe ostale zemlje na godinu A * Ž franaka 15 u zlatu. i ME, Vubrovnik na godinu Kr, 10 ž Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. ' x, z U Dubrovniku 17 Avgusta 1902. Broj 33 Pretplata i oglasi Salju so administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik pan : # ————————_ gerkani Organizacija našeg rada, IL Nećemo se upuštati u ocjenu privrednih i ulturnih prilika u Dubrovniku i Boki « ra- zloga, što ih ne poznajemo iz bližega. Oerani- čićemo se dakle na sjevernu i srednju Dala. ciju. I sami Srbi slabo poznaju ove krajeve S toga neće biti na odmet ni Ovo, što Će <. ovdje iznijeti. Poslužiće im za onu potrebu po- znavanja sebe, koje se — od vijekova Preporučuje. Već smo postavili kao osnovnu misao onu Listovu nauku, da narodni duh može da hvata korijena i da ovjeta samo na zemljištu općeg blagostanja. Kad bi ona i gdje mogla da ne Ž vrijedi, u nas bi joj svak pametan morao da prizna dobrotu. Ima joj lijepe potvrde i u pro- šlosti Srpstva na Primorju. Ne u onoj mutnoj cara Porfirogenita i popa Dukljanina, već iz vremena, kad su narodi mogli da budu na či- sto o sebi. To su kraj 18. i početak 19. vijeka. Iz uporegjenja tog vremena sa sadašnjijem izla- ze računi, koji za nas nijesu baš utješni. Možemo slobodno ostaviti na stranu naša sela iz tog vremena. Ona su još na broju i u njima je naš težak živio tada, ko što živi sada. Nijemci su iz vremena rimskog govorili o sebi, da su im mladi evrkutali, kao što su im stari pjevali. Danas to ne bi više o sebi rekli. U njih svako mlado pokoljenje pjeva svoju pjesmu. Za naša sela vrijedi što i za njemačka iz rimskog vremena. Razlika je po varošima. Tu su njekad Srbi, i ako u brojnoj manjini, imali dinamičnu većinu. Tad je bilo dosta srpskijeh jakijeh trgo- vaca. Danas su oni želja našijeh drumova. Iz tog su vremena one emanacije narodnog duha, koje nas i danas zadivljuju. Tad su se digle crkve i njini unutrnji ukrasi. Tad su uz crkve bile i škole. Ovijem se danas ni temelji ne znaju. Srpskijem rgoveima nijesu bili teški daleki puti, da našemu Dositiju izmole mirnu propovijed u crkvi i nauk u školi. Danas do- pire do nas kao čudo, u koje se ne može ni da oovjeruje, da su se u nas — početkom 19. vi- jeka — kupovala na mjeru Dositijeva djela i plaćala žeženijem zlatom. Nije to bila prosta igra slučaja, da su baš na ovo naše zemljište bačena prva sjemena na- še obnovljene knjige. Vidi se i otuda, što ni- jesu pala na kamen. Na prvi dah kulturnog života potvrgjuje se naše duhovno jedinstvo. Onaj isti Dositije, koji je o sebi napisao, da ga je božija providnost poslala k nama, da pozna dobri i rodoljubivi svijet, prima docenije uzviše- nu ulogu, da prosvjetom uvede obnovljenu Sr- biju u kolo drugijeh naroda. A kad su se počeli da javljaju prvi plodovi te prosvjete, primali su ih kao svoje srbi sa Primorja. Imali su i svojijeh. Još prije četrdesetijeh godina imali smo onaj lijepi naš Srpski Magazin“, koji je potvrda naše težnje napretku i našeg narodnog duha u vremenu, kad oni, što nam danas po- riču ime, nijesu ni znali za sebe. Na posljednjijem listovima tih prvijeh knjiga naše nove knji- ževnosti, gdje su se bilježila imena predbrojni- ka, nalazimo mi svoje stare, a uz njihova ime- na časne dodatke ,srpski trgovao i ljubitelj pro- svješćenija“. A. to dvoje, stavljeno uporedo, za nas i danas mnogo vrijedi, ma da mb megju onima, što uzdišu za ,zlatnom prošlosti g U pi nam dvoje može da posluži i za shvaćanje onog znatnog našeg dijela u pokretu, koji se Jo Jav!o Pred života, gdje su Srbi u nas počecima ustavnog aaa učinili sebi krivo, što nijesu odma S po“ mi istakli svoje posebne interese, već su * oem. kad su pri drugima ostali plodovi srpsko3 (mm dina. : f . Ket Znamo mi i po koje mjesto gdje su se kućne biblioteke završile sa posljednjom : sazina“ i Vukovijeh djela. sveskom Srpskog Magazina“ a V lo. vijeka još Tu, gdje je u prvoj polovini 9. vij ei : : Oš « . danas ne dopire bilo ,ljubitelja prosvježćeP * aće nam da Bljadin srpski književni DE oo ooreza po kažu tome uzrok rezultati an a Sei novom zakonu 96. godine. E a i . S. mnogo, kad bi željeli, da u naš mo. gog nema, ali smijemo da sebi poželimo što ša 2 ne bez razloga — : a E 3 TAE A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića drugi oko nas imaju. U svoj gornjoj i srednjoj Dalmaciji samo su tri Srbina treovca pripadnici društvenijeh kontingenata u drugom razredu, odnosno u kotaru trgovačkijeh komora za po- rez od tečevine. O preduzećima pak, koja s toga što su podložna javnom da ranju računa pla- ćaju posebni porez od tečevine, nema u nas još ni pomena, i to u vremenu, kad se je svak oko nas počeo da miče i da _mlči, da udruže- nijem snagama vadi korist iz utrobe zemlje i iz snage voda. Na ovo bi moglo da se prigo- vori, da se ovijem još ne bi mogla da izmjeri snaga srpskog naroda, koji bi mogao da bude snažan i bez istaknutijeh vrhova, kad bi mu sredina bila jaka. Lako je otupiti oštrinu ovog prigovora. On bi vrijedio, kad bi mi po varo- šima imali i brojnu snagu, ali u brojnoj ma- njini gušila bi nas brojna nadmoćnost našijeh protivnika i onda, kad bi snaga njihove sredine bila manja od naše. Ali je mi nemamo ni u sredini. U nas nema zanata ni zanatlija. Samo u dva mjesta mogao bi se Srbin da obrije u Sr- bina, kad bi volio u svoga no u tugjina. Sve, što na sebi ima, kupuje u drugoga; edje god skloni glavu, ako nije pod suhozid, drugi je podigao; sav kućni pribor, od kolijevke do ba- čve, djelo je tuegje ruke. Istini na čast treba spomenuti nješto, što je naše i samo naše. To su seoski kovači, koji su i seoski zelenaši, i to su srpske krčme ..... Sad pregjimo na posjednike. U Zadarskom okrugu veleporeznika ima samo dvadeset Srba, koji plaćaju izravnog poreza preko for. 100. Prema tome na zemljištu, edje su Srbi po broju skoro trećina, bili bi dvanaesti dio ukupno po- rezne snage, kad bi vrijedio gornji razmjer. Ali, kad bi se u odmjerivanju realnog poreza odbijali i tereti, tad bi se prepolovila ta snaga, i Srbi bi bili tek njeni dvadeset i četvrti dio. Ovdje bi u njekoliko mogli da primimo gornji prigovor, jer se ovaj račun svršava na prostoru, koji je širi od granica jedne varoši. To može da se učini, kad se izmjeri snaga srednjih po- sjednika, a još bolje kad se izmjeri snaga našeg težaka. O tom u narednom broju. g: E sega Govor srpskog zastupnika Dra. Kovačevića izrečen na XIII. sjednici zemaljskog sabora dne 19. Jula 1902 o pokrajinskom proračunu. Visoki sabore! Časna gospodo zastupnici! Svaki će od nas biti sigurno složan u tom, da je proračunska rasprava od vrlo velike važ- nosti. Tu nam se prestavlja slika naše pokra- jine, a osobito njezine porezne snage. Na žalost ta slika, kako smo čuli, nije onakova, kako bi mi to željeli. Skromna svota, koju predstavlja naš proračun, čisto je ogledalo našeg siromaštva. Do tog su nas dovele i političke prilike, koje su se razvile u zadnje doba. Znamo, da je pri- je bio djelokrug našeg sabora mnogo veći, dok danas sve moramo da pitamo od visoke vlade i u svemu smo od nje ovisni. Na žalost se god. 1876 zakonom od 8 III. preskočilo preko sabo- "a pokrajinskih i stvorili su se neposredni iz- bori za carevinsko vijeće. A tim se izborima dao prvi udarac narodnom zastupstvu i pokra- jinskoj autonomiji. Sigurno je svima vama žao, dapače i onima, koji su onda ovdje sjedili i po- magali, da je do tog stanja došlo. To je izme- gju drugih uzroka jedan, da mi stojimo tu da- nas više kao administrativno tijelo, a ne zako- nodavno. Mi s našim djelokrugom ne možemo uplivati ni ništa odregjivati glede naše sudbine. U skromnom polju, na kom se kreće naš proračun, ima mnogo rubrika. Svak u proraču- nu želi škole, želi da ih bude što više, ali zna- mo, da je to velik teret za zemlju. Zemlja do- lazi u pomoć školama sa 600.000 kr. Lijepo je imati i bonice. Ja ću kao liječnik svakako to zagovarati. Ali s kolikim je troškom za zemlju to skopčano, i to svi znate. A u rubrikama administrativne djelatnosti za unapregjenje poljodjelstva vidimo žalosnu svotu od 4000 K, To bi bilo jedva dosta za pri- vatnika, kad bi htio da popravi svoje stanje. Oblik našeg proračuna ne daje nam nade, da će u buduće na bolje ići. Trebalo bi, kako jo rokao č. Biankini, da se u Dalmaciji uvedu velike investicije. Ali kad bi se i mnogo inve- stiralo, ostalo bi ipak sila velikih rana. Pogledajmo samo naš porezni sistem. Zna- mo na žalost, da u cijeloj Austriji nemamo je- dnog racionalnog poreznog sistema, već da je to skup od svakojakih zakona i od g. 1832 i 36 i još starijih. Malo po malo ulazili su poje- dini djelovi tih zakona u običaj, mijenjali se it. d., pa imamo danas činovnika, da ne zna- du ni sami, što bi morali da čine. Kod nas po- rez ne prestavlja porezne snage naroda, već je kod nas negativni porezni sistem, t. j. porez mora više manje da odgovara državnim potre- bama. Osim toga malo se upotrebljava taj po- rez da se podižu sve grane blagostanja. Kad bi tako bilo, svak bi rado plaćao porez, a ne bi, kako to sada biva, proklinjao te novce. Moramo na žalost konstatovati, da kao što kod nas dnevno narodna porezna snaga spada, tako se i državni porez podiže. A hoće li se to dvoje kada rastati?! U Franceskoj vidimo, otkad se ona razvila i utvrdila, da se svake godine porez snizuje, da se na plaće činovnika pa i najvrhovnijeg činovnika, presjednika franceske republike, svake god. od god. 1870 do danas porez snizuje a ne podiže. Posve dobro pak znamo, da je Fran- cuska mnogo pošla naprijed i da danas pred- stavlja jednu od najjačih financijalnih država, Naš pak porezni sistem čini silu zla, te će mu i naše općine. morati podleći. Vlada odbacuje sve od sebe, što njoj ne daje koristi, pa sve moraju da podnose općine. A kako se tek utjeravaju porezi! Bacimo jedan pogled na naše porezne nadzornike od vrh Dalmacije do dna. Više manje jedan dru- gomu sliči. Culi smo u upitima na visoku vla- du mnogo o njima, kakvih oni sve Kunststiicka znadu izvesti. Tako se narod gnjavi i isisava mu se zadnja kaplja krvi. Pomislimo samo na one doskočice, koje oni upotrebljavaju, da izvu- ku ono, što hoće. Prijete posljedicama $$. Se- ljaci, koji nijesu svi toliko naobraženi da bu- du svijesni svojih prava, klonu, kad vide ka- kovog poreznog činovnika, kao pred idolom, pa što im on metne u usta, to i ispovijedaju, te s toga često zapadaju u laž na svoju štetu. Pritisak moralni došao je do skrajnosti. Taj bi se pritisak mogao s drugog gledišta nazvati ne samo nemoralnim pritiskom, nego i ekstorsijom. Kad se približuje konac godine, vidimo do- sta siromašnih naših težaka, koji nijesu u sta- nju platiti poreza, jer je prihod njihov bio tako malen, da im nije bio dostatan ni za njihovo uzdržavanje, a kamoli da podmire porez. Tako moraju pojedinci da propadaju, jer im se svake godine proda nešto zemljišta za porez. A iu interesima države bi bilo, da se to ne dogagja. Eto što se je dogodilo u Hrvatskoj, čije su mi prilike do 1881 dobro poznate. Hrvatska i Slavonija imale su ostatak duga za porez 10 milijuna forinata prema središnjoj vladi. To se nije moglo nikad isplatiti. Porezni uredi potje- rali su s utjerivanjem poreza i nameta, ali su za to postali posjednici, jer narod nije imao novaca ni volje da kupuje zemljišta! I poslije to- liko godina, iza kako su toliki posjedi stajali bez ikakova ploda, došla je vlada nešto u su- sret s nagodbom i produljila isplatu na 90 god. Poslije te godine dogodilo se slučajno, da je opet banovina bila u zaostatku radi poreza. Kako je to dakle moguće, kakav je to način? Ako bude s tim porezom i nadalje tako, do čega će to dotjerati Dalmaciju, koja je i ta- ko upravo opustošena od klauzule, a sad joj prijeti filoksera? No sve to ne dira našu vladu. Naš žalosni sistem centralni gleda samo na to da se-održi, a ne koje će posljedice donijeti. Glavni duh u našoj državnoj politici sastoji u tom, da se vodi prividna slavenska politika ali se potkrepljuje u istinu njemački živalj. S gle- dišta, da su Nijemci jednom bili benjamini dr- žave, ipak ne bi taj narod, koji se sada pri- jvidno s drugima izjednačio, smio uživati tolike privilegije. No oni su ipak mjerodavan faktor u našoj državi. Svuda vidimo, kako su sva ve- “a poduzeća u tugjim rukama. Iz te pak politi- ke izlazi i ovaj krivi sistem, koji da stvori je- dnu većinu žrtvuje milijuna i milijuna financije i naroda. U općem nepovjerenju vlade prama narodu i naroda prama vladi stoji ona nape- tost, koja ima jedino uzdanje u bajunete. Kad bi se naša unutrnja politika svela na zdravu narodnu misao slavensku, te na zdrav temelj ravnopravnosti naroda po njihovom na- rodnom obilježju, ne bi se vodila ona politička demoralizacija, gdje se huška narod proti na- roda sa strane države. Neću, gospodo, radi kasnog sata upuštati se u velika razlaganja, — bilo bi mnogo go- voriti — nego ću svesti moje riječi na uži pro- stor, na prostor našeg današnjeg stanja, da- našnje politike: pa kao što je svaka stranka označila više manje svoj položaj prama vladi, tako mi se čini, da i mi Srbi treba da označi- mo taj položaj. Dosljedni svojoj prošlosti i svo- joj politici, mi smo bili ljudi, što smo branili uvijek neko nezavisno stanovište. Nijesmo se nikom klanjali niti koga vrijegjali. No gledali smo na opće interese srpske stranke. Prema programu gosp. namjesnika uzele su dvije stranke ovdje odregjeno stanovište. i izjavile iskreno što one misle. S takvom istom iskrenošću poslužićemo se i mi. Što se tiče ekonomske grane, unapregjenja materijalnog naše zemlje, ja mislim, da je i su- višno svaku riječ gubiti, budući da je o tom predmetu i u prošlom raspravljanju dosta go- vora bilo. Što se tiče političkog stanovišta, reći ću, da mi sigurno nijesmo toliko naivni, da od vlade štogod očekujemo, izvanrednu kakvu pro- tekeiju ili posebnu naklonost. Mi se ne varamo, kad kažemo, da dobro znamo prosuditi položaj. Prema tako važnom položaju, kao što je ovaj, da poslije dugog niza vojničkih namjesnika sje- tila se ipak vlada, da nam dade civilnog na- mjesnika, koji će nas bolje razumjeti, i lakše s nama u dodir doći i bolje moći proučiti naše prilike — prema tako važnoj činjenici bilo bi čudnovato, kad i mi ne bi nekoliko riječi pro- govorili. Kad uzmemo u pretres sve grijehe, što ih je vlada učinila u prošlosti prema Srpstvu, a osobito u zadnje doba, kad pogledamo na &va progonstva, koja su Srbi morali pretrpjeti u raznim ograncima našeg političkog života, kad pomislimo na sve nepravde prema Srpstvu, na sve denuncijacije, podvale i ocrnjivanja naših političkih smjerova, moramo da opravdano tvr- dimo, da u tom pogledu neće se toliko ni pro- mijeniti, jer je to stvar, kojom se bockaju uvijek Srbi. Jedini povod za tu promjenu mo- gao bi dati karakter g. namjesnika, t. j. civilni karakter, što bi sneke strane značilo, da se neka sujeta, neka bojazan metnula na stranu i da se danas neće uzimati ova zemlja s velikog po- litičkog gledišta istočnog pitanja, nego s gledi- šta administrativnog. Na svaki način mi nema- mo uzroka pohvaliti se na prošlost, nego se dapače tužiti i to baš prema vladi, koja, kako su gospoda dovoljno razvila, nema baš politič- kog programa ni sistema, a mi ćemo reći, da ni mi nemamo specijalnog političkog programa niti ga danas u ovom sustavu monarhije može- mo imati, već samo onog što sastoji u potpu- nom uživanju naših narodnih prava na temelju današnjeg ustava. Mi ćemo uputit naše riječi gospodinu na- mjesniku, da od danas u budućnost prestane ona stara sujeta prema Srpstvu, da se svrši s ovim nepravednim udarcima, s ovim gadalu- kom, koji su se nabacivali na srpski narod, i da se sve to ne ponovi, već da se na temelju postojećih temeljnih zakona i u korist Srpstva viši pravda i pravica. Oni imaju pravo iziski- vati, kao i svaki drugi narod, da im bude bra- njeno narodno ime i obilježje i da budu do- puštene sve ustavne kretnje, na koje imaju pravo svi narodi ove monarhije. Mi ne pitamo milosti, nego pravo. Mi smo ovdje od pamtivi- jeka, a ne došljaci. Mi dakle imamo pravo, kad N