S dna XI. dpi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu us godinu Kruna 11 Ža Srbiju i Crnu B0Fu na go- “dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Vubrovnik na godinu Kr, 19 > Na po godine | na četvrt godine surazmjerno. : Pojedini broj lista 20 para. omannigaj mas venaa «S Dubrovnik, Đ Septembra. aa . Južnoslavenska istorija obogatila ge je ijeh dana do sada kod nas nevigjenijem | A nedjelju, L djenik i utornik u Zagrebu je bio a o i red na sablažnjiv način poremećen na štetu Srba. Starčevićeva teorija o sjekiri“ našla je svoju primjenu na imovini Srha, Obisti- nila se je izreka jednoga hrvatskoga politi- čara, da bi rat sa Srbima bio najpopularniji kod Hrvata. Dućani, trgovine, radnje, stanovi, srpska banka, srpska škola i dr. danas pru- laju tužnu sliku. Sve to je dijelom polupano i porazbijano, dijelom demolirano i uništeno dijelom spaljeno i nakaženo. Svak razborit pita, što se je tako kru- pno dogodilo, da je mogio ovako nemile i strašne dogagjaje izazvati, koji su našli od- ziva i u ostalijem varošima Hrvatske. 04 preko dvadeset godina traje novinarski rat imegju Srba i Hrvata. Padalo je i pada lestokijeh i teškijeh riječi, na koje se je za- interesovani svijet davno privikao. S toga mi nijesmo mišljenja, da je ovaj ili onaj članak ista ,Srbobrana“ mogao biti povodom onako krupnijem neredima i nemirima. To je samo ' igovor, da se Prikrije pravi uzrok i pravo sanje stvari. Drugi su tu i dublji razlozi, iko ih uopće tako možemo nazvati, jer kad bi novinarski članci zbilja bili u stanju, da onako djeluju na mase, ne bi bilo dana, kad s u Evropi ne bi ponovljali zagrebački pri- mori. ,Srbobran“ odvraćao je, u obrani Srp- sa, prema pisanju veliko-hrvatskijeh listova, ni manje ni više. Zagreb jest hrvatski grad, odlijeon u isto vrijeme i glavni grad Hr- ovaske i Slavonije. U Hrvatskoj i Slavoniji dive po zvaničnoj statistici oko 700.000 Srba. Prema ovomu faktu Srbi imaju pravo, da u glamom gradu, koji je središte političkoga i | Ž kulturnoga života zemlje, osnivaju i podrža- viju one ustanove, koje su potrebite za raz- oviaki napredak tamošnjega srpskoga na- toda. Mnogo se vike podiže na Srbe, da teže Peko granica, da nemaju programa i dr. Kod go je pak megju Srbima u Hrvalskoj i Dokrenula akcija sa sjedištem u Zagrebu za "amostalnijim radom na ekonomskom i poli- ličkom polju, počela se je sa veliko-hrvatske Sirane dizati hajka na te Srbe kao na izdajnike Vadžbine. Ne rade li Srbi ništa i mimoilaze 1 Zagreb, tada se ta njihova pasivnost. tu- Mači kao dokaz nezadovoljstva i težnje preko granica. Rade li Srbi u granicama zakona A svoj razvitak i napredak, i izaberu li Za | greb Za središte svoga rada, opet S Me drvalske strane čuje se ista pjesma. Izbor | Čagreba, kao središte srpskoga rada, imao Jo vate, da Su oni zbilja realni i ozbiljni po- dičari Veseliti, jer tijem Zagreb može Samo a dobije i u kulturnom i u političkom M u Zagreb, kao centar kulturnoga i Ba Z 88 života i Srba Hrvatske i Slavonije, ija Veću važnost i zamašitost. Kao taki, o LSTeb mogao je da utiče i na nas Srbe 2 i da malo po malo slomije 4? : 'imorju 3 i airnos druženju Dalmacije S na iniojom, Srbi etablirajući se u na 3 đ ni Da fome, da u glavnom gra : viju Svoje energije u korist srpskoga direktno su radili u pr Mi . 0 sao Gijena listu e es Mo it : ME PVE Bedovatolj. i odgovorni reli a ro (Be abris Izlazi svake Nedjelje. U Dubrovniku Y a Septembra 1902. Broj 36 nl Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje. šća i slične objave plaća se 20 para. Od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. o E E E Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića skoj političkoj struji, koja hoće da od Za- greba stvori kristalizačionu tačku za Hrvate i Srbe. Gotovo cijelo Srpstvo odobravalo je i hvalilo rad Srba Zagrepčana, čim je bio pružen najbolji dokaz, da Srpstvo ne diše mržnjom ni prema Hrvatstvu, ni prema Za- grebu; da Srpstvo diše mržnjom prema Hr- Vatstvu ne bi bilo Pristalo, da ge u Zagrebu, Protivniku Srpstva, stvara jedan srpski een- tar, koji bi mogao djelovati i na ostale Srbe izvan Hrvatske i Slavonije. Ovo mi danas velimo otvoreno i bez zazora. Mi smo bili megju prvijem, koji smo preporučali- Srbima Hrvatske i Slavonije; da Zagreb izaberu za središte rada. Postojano smo odobravali rad Srba Zagrepčana, i ako smo bili uvjerenja, da to ide u prilog _hr- vatskoj politici, ali smo vjerovali, da će ge jednom i hrvatski političari opametiti. Rekli smo, da je gotovo cijelo Srpstvo simpati- čno pratilo rad Srba Zagrepčana, ali ipak nije cijelo. U Novom Sadu taj rad nije nailazio na potpuno odobravanje. Srbi No- sagjani pobojali su se, da ne izgube prven- stvo, i da uloga Novoga Sada ne prijegje vom Sadu već javno i raspravlja. U ovom dakle već sada otvorenom pitanju, da li će u budućnosti biti Zagreb il Novi Sad sre- dište Srba u zemljama Ugarske krune, Hr- vati su imali sve moguće upotrijebiti, da u Zagrebu bude to središte a ne u Ugarskoj, pod direktnijem uticajem Magjara. Hrvati su imali ići na ruku Srbima Zagrepčanima u Ostvaranju njihove namisli. To je tako jasno i prosto, da ne treba mnogo premišljanja : Novi Sad je u Ugarskoj, Zagreb je glavni grad Hrvatske. Kad već jednom mora da bude i jedno srpsko središte, u interesu je Hrvata, da ono bude u Zagrebu. - Naročito smo oduljili, da dokažemo, ko- liko su veliko-hrvati neozbiljni i kao politi- čari i kao Hrvati. Njima je rad Srba Za- grepčana bio zazoran. Oni su gledali zavidni- jem okom na napredak i uspjeh toga rada Svaki srpski Na ekKonominom polju slali su smatrati svojijem neuspjehom i nazatkom. Počeli su se pobojavati. Sistemat- ski su podizali allarme u svojijem novinama i upirali prstom u Srbo Zagrepčane, dok su pripremili duhove i spremili zemljište. Kad je bilo sve gotovo i spremno, veliko-hrvati uhva- tiše se za članak ,Srbi i Hrvati“, koji je napisao Srbin Hercegovac N. S. i koji je bio Štunpan u ,Srpskom Književnom Gla- gniku“ uz ogradu uredništva da ne prima odgovornost za nj, i za polemiku iamegju beogradskoga »Dnevnika“ i zagrebačkijeh , Narodnijeh Novina“ zbog telegrama posla- toga sa svečanosti »Kola“ pz upotrijebiše tu izliku, da učine, što je bilo od duljega vre- mena pripravljeno, sko iRnoge novine tvrde. Članak ,Srbi i Hrvati“ nije mogao doria Hrvate u onoj mjeri, jer ii Medo Pucić još g. 1867. u glavnom ono isto napisao u »An- tologia Italiana“. goa je i es a0 “od prilike ove rijeći: Pošto su Hrvati . : ki jezik za svoj, srpske zemlje za na hrvatskoga kraljestva srpska svoje, . Srbin Hercegovac, valjda i je stvar. “ul uspjeh ilog hrvat. ) zazove nje riječi Meda Pucića, ajući za gor S ne Znaj —- obradio je sa svoga stanovišta tu misao u obliku, koji mase ne razumiju i koji na ma- se ne može djelovati. Kao što članak Srbi i Hrvati“ tako i polemika izmegju ,Dne- vnika“ i ,Narodnijeh Novina“ nije mogla da dade povoda ni jednoj uličnoj demonstra- ciji a kamo li razbijanju, rušenju, palje- nju i dr. Po našem najdubljem uvjerenju htjelo se je sa Srbima Zagrepčanima učiniti tab ula rasa. Hotjelo se je iz povjesti ponoviti Bar- tolomejsku Nuć. Kao što je Barto- lomejska Noć ostala u povjesti vječitom sramotom zemlji, gdje se je odigrala, tako malo po malo na Zagreb. O tome se u “No-| će i trodnevno rušenje i uništavanje srp- ske imovine po Zagrebu i okolici ostati vječitom ljagom za Hrvate. Osim toga za- grebački sablažnjivi 4logagjaji ne govore ni malo u prilog hrvatskoj toliko razvikanoj kulturi. Malo ne vas Zagreb skočio je na šaku ljudi. Dopustiće nam se, da to nije ju- nački, osim što nije ni politički, a da ne g0- vorimo o humanitarnosti i poštovanju tugje svojine. Trodnevni sablažnjivi prizori u Zagrebu jesu velika politička pogreška, i to je ono što nas najviše boli. Porušeno i uništeno ima- nje može se popraviti i opet steći, ali se po- greške u politici ne mogu popraviti. Ova prevelika politička pogreška imaće nedogled- nijeh posljedica u svakom pravcu. Neprija- telji, Magjai i Nijemci, već likuju. Kalajevi organi već upiru prstom u Zagreb, da opravdaju današnji režim u Bosni i Hercego- vini. Nijemci centralisti upiru prstom u Za- greb, da pokažu ,ljubav braće“ i slavensku solidarnost, izrabljujući zagrebačke dogagjaje protiv težnja Slavena u monarhiji za federa- lizmom. Magjari se vesele, jer vele: ovako će naši poslovi ići bolje. A Srbi? U trodnevnom rušenju teškom mukom stečene imovine, Srbi ne mogu vidjeti ni bratstvo ni prijateljstvo već skrajuju mržnju i neprijateljstvo, koje je s malijem izuzetcima obuhvatilo sve hrvatske slojeve; to se vidi iz hrvatske štampe, koja odobrava ona varvarska djela. 1 posljednje veze, koje su spajale Srbe i Hrvate porušene su. Mržnja, koja je ovijem grubijem i odur- nijem djelom posijana, teško će se ikada iskorijeniti. Ono malo zadovoljstvo, koje su Hrvati našli u rušenju srpske tekovine, na njima će se politički teško osvetiti. Ako su Hrvati mislili, da će onijem odvratiti Srbe od pula, kojijem gredu u obrani svoga na- Cionalnoga opstanka, varaju se. Srbin je vi- čan, da pati, trpi i čeka. Proći će i ovo. Srbin će i ovu tešku ,bratsku“ ranu zaci- jeliti. Ruku, koja je tu ranu napravila, lu- Vatska će pokoljenja sigurno proklinjati, kao što današnji Poljaci kunu i proklinju svoje nepametne cčeve i djede. Prvi dan: nedjelja. Oko 11", ura pr. p. sakupilo se je mnoš- tvo mladih ljudi pred zgradom Srpske pravo- slavne općine, noseći sobom kamenje. Uz pje- vanje hrvatskih pjesama udariše kamenjem u prozore onoga dijela zgrade na prvom podu, gdje je smještena ,Srpska Banka“, Pa su raz- bili nekoliko prozora. U to se je Ilica napunila mnoštvom svijeta. Policija je rastjerivala ljude, ali su se oni na novo skupljali. Svijeta je sve više NAVALA NA SRBE U ZAGREBU pridolazilo. Iz mase čuli su se povici: » Abeug Srbija!“ — ,Abeug Srbadija“ — ,Pereant Sr- bi“. Demostranti su se tri puta povraćali na kuću Vl. Matijevića i bacili se kamenjem na nju. Demonstranti razbili su prozore na kući D.ra Medakovića i na kući i dućanu trgovca Cekića. Bilo je spaljeno više brojeva ,Srbobra- na“. Policija se je odmah pokazala nesposobna, da obuzda i rastjera svjetinu. Bila je uapšena 21 osoba. Drugi dan: ponedjenik. U večer ponovile su se demonstracije, koje su se u noći pretvorile u velike izgrede. O to- me smo iz Zagreba primili ovaj telegram : »Noćašnja navala na Srbe strahovita. Svi srpski dućani upropašćeni. Na privatnim srp- skim stanovima sve porazbijano. Radnje Cuka, Nikolića, Popovića, Cekića i drugih . trgovaca sjekirama provaljene i roba upropašćena. Srp- ska škola sva demolirana. U Srpsku Banku po- kušano ući ljestvama. U kancelariji filijalke Brpske Književne Zadruge sve upropašćeno ; novci raznijeti. Kuća predsjednika Srpske Ban- ke balvanima razvaljivana. Šteta preko stotina tisuća kruna. Izgrednici su pogasili fenjere; gorućim zubljama krstarili su ulicama i vršili razaranje dućana i stanova. Policija i vojnici ne mogoše zauzdati svjetinu. Ima mnogo ra- njenih.“ : U nekim dućanima izgledalo je sutra dan kao iza pljačkanja, pa se je svijet skupljao, da gleda opustošenje. Mnoge kafane su stradale. Izgrednici razbili su ogledala, kafansko posu- gje i oštetili su unutarnje uregjenje. Sa Srpske Banke i Srpske Štamparije skinuli su table i za- mazali ih. Vinograd trgovca Cuka uništiše iz- grednici. Policija nije mogla gotovo ništa da opravi, jer su demostranti i na policiju bacali kamenje i više njih prilično ranili. Policija je morala gledati, kako izgrednici plijene dućane. Bješe se pozvala vojska u pomoć. Poslije 10 ura u večer izašla je jedna kumpanija vojnika i pro- šla je nekoliko puta Ilicom, ne opraviv ništa, jer izgrednici proslijediše svoj posao do ponoća i kasnije. Stoprvo, kad je jaka kiša udarila, ni- je bilo izgrednika po ulicama. Još su jednu srpsku zastavu spalili. Istoga dana po podne-bila je sjednica grad- skoga zastupstva. Gradski zastupnik Mosković pročitao je upit, kojim je zahtjevao, da se za- brani dalje izdavanje lista ,Srbobrana“. Manji- na je tražila stavljanje i raspravljanje upita, što načelnik nije dozvolio, te je usred buke zatvo- rio sjednicu. Treći dan: utornik. Službeni list ,Narodne Novine“ donijele su u utornik ovo saopštenje: »Za održanje javnoga reda i mira, koji je jučer u Zagrebu sablažnjivim načinom narušen, poprimile su oblasti najopsežnije mjere.“ »Hrvatsko Pravo“ predložilo je, da se or- ganizuje društvo Boyeott-a proti svemu što je srpsko. Izmegju ostaloga veli, da se Srbima ne- maju unajmivati stanovi, da u nijednom hrvat- skom lokalu nema biti srpskih novina. Oko 7 ura u večer vojnici su zauzeli glav- na mjesta. Oko 9 ura željeznicom prispio je je- dan bataljun vojnika i dva eskadrona konjice sa vojničkih vježba. Vojska je odmah raspore- gjena po gradu. Oko 9% počeli su iz kuća ba- cati kamenje na policiju. Ponavlja se bombar- damenat kamenjem na Srpsku Banku. Kad je vojska prispjela nije bilo više nikoga od de- monstranata. Izgrednici demolirali su (porušili Su) ville Petrovića i Cekića. Vojnici su sa na- petim bajunetima rastjerivali više puta svjetinu. Dućan i podrum trgovca Markovića bio je raz- bijen, oplijenjen i zapaljen. Iz mnogih kuća se je na policiju pucalo. Prolazak ulicama bio je Pogibeljan za život, s toga su izvjestitelji novi-