S dna XI.

dpi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu us godinu Kruna 11

Ža Srbiju i Crnu B0Fu na go-
“dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Vubrovnik na godinu Kr, 19

> Na po godine | na četvrt godine
surazmjerno.

: Pojedini broj lista 20 para.

omannigaj mas venaa

«S Dubrovnik, Đ Septembra.
aa . Južnoslavenska istorija obogatila ge je
ijeh dana do sada kod nas nevigjenijem |
A nedjelju, L
djenik i utornik u Zagrebu je bio a o
i red na sablažnjiv način poremećen na štetu
Srba. Starčevićeva teorija o sjekiri“ našla
je svoju primjenu na imovini Srha, Obisti-
nila se je izreka jednoga hrvatskoga politi-
čara, da bi rat sa Srbima bio najpopularniji
kod Hrvata. Dućani, trgovine, radnje, stanovi,
srpska banka, srpska škola i dr. danas pru-
laju tužnu sliku. Sve to je dijelom polupano
i porazbijano, dijelom demolirano i uništeno
dijelom spaljeno i nakaženo.
Svak razborit pita, što se je tako kru-
pno dogodilo, da je mogio ovako nemile i
strašne dogagjaje izazvati, koji su našli od-
ziva i u ostalijem varošima Hrvatske. 04
preko dvadeset godina traje novinarski rat
imegju Srba i Hrvata. Padalo je i pada
lestokijeh i teškijeh riječi, na koje se je za-
interesovani svijet davno privikao. S toga mi
nijesmo mišljenja, da je ovaj ili onaj članak
ista ,Srbobrana“ mogao biti povodom onako
 krupnijem neredima i nemirima. To je samo
' igovor, da se Prikrije pravi uzrok i pravo
sanje stvari. Drugi su tu i dublji razlozi,
iko ih uopće tako možemo nazvati, jer kad
bi novinarski članci zbilja bili u stanju, da
onako djeluju na mase, ne bi bilo dana, kad
s u Evropi ne bi ponovljali zagrebački pri-
mori. ,Srbobran“ odvraćao je, u obrani Srp-
sa, prema pisanju veliko-hrvatskijeh listova,
ni manje ni više. Zagreb jest hrvatski grad,
odlijeon u isto vrijeme i glavni grad Hr-
ovaske i Slavonije. U Hrvatskoj i Slavoniji
dive po zvaničnoj statistici oko 700.000 Srba.
Prema ovomu faktu Srbi imaju pravo, da u

 glamom gradu, koji je središte političkoga i |

Ž kulturnoga života zemlje, osnivaju i podrža-
viju one ustanove, koje su potrebite za raz-
oviaki napredak tamošnjega srpskoga na-
toda. Mnogo se vike podiže na Srbe, da teže
Peko granica, da nemaju programa i dr.
Kod go je pak megju Srbima u Hrvalskoj
i Dokrenula akcija sa sjedištem u Zagrebu za
"amostalnijim radom na ekonomskom i poli-
ličkom polju, počela se je sa veliko-hrvatske
Sirane dizati hajka na te Srbe kao na izdajnike
 Vadžbine. Ne rade li Srbi ništa i mimoilaze
1 Zagreb, tada se ta njihova pasivnost. tu-
Mači kao dokaz nezadovoljstva i težnje preko
granica. Rade li Srbi u granicama zakona
A svoj razvitak i napredak, i izaberu li Za
| greb Za središte svoga rada, opet S Me
 drvalske strane čuje se ista pjesma. Izbor
| Čagreba, kao središte srpskoga rada, imao Jo
vate, da Su oni zbilja realni i ozbiljni po-
dičari Veseliti, jer tijem Zagreb može Samo
a dobije i u kulturnom i u političkom M
u Zagreb, kao centar kulturnoga i Ba Z
88 života i Srba Hrvatske i Slavonije,
ija Veću važnost i zamašitost. Kao taki,
o LSTeb mogao je da utiče i na nas Srbe 2
i da malo po malo slomije 4?

: 'imorju 3

i airnos druženju Dalmacije S na
iniojom, Srbi etablirajući se u na

3 đ ni
Da fome, da u glavnom gra :
viju Svoje energije u korist srpskoga
direktno su radili u pr

Mi . 0 sao
Gijena listu e

es Mo it :
ME PVE Bedovatolj. i odgovorni reli a ro
(Be

abris Izlazi svake Nedjelje.

U Dubrovniku Y

a

Septembra 1902.

Broj 36

nl

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje.
šća i slične objave plaća se 20 para.
Od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

o E E E

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

skoj političkoj struji, koja hoće da od Za-
greba stvori kristalizačionu tačku za Hrvate
i Srbe. Gotovo cijelo Srpstvo odobravalo je
i hvalilo rad Srba Zagrepčana, čim je bio
pružen najbolji dokaz, da Srpstvo ne diše
mržnjom ni prema Hrvatstvu, ni prema Za-
grebu; da Srpstvo diše mržnjom prema Hr-
Vatstvu ne bi bilo Pristalo, da ge u Zagrebu,
Protivniku Srpstva, stvara jedan srpski een-
tar, koji bi mogao djelovati i na ostale Srbe
izvan Hrvatske i Slavonije.

Ovo mi danas velimo otvoreno i bez
zazora. Mi smo bili megju prvijem, koji smo
preporučali- Srbima Hrvatske i Slavonije; da
Zagreb izaberu za središte rada. Postojano
smo odobravali rad Srba Zagrepčana, i ako
smo bili uvjerenja, da to ide u prilog _hr-
vatskoj politici, ali smo vjerovali, da će ge
jednom i hrvatski političari opametiti. Rekli
smo, da je gotovo cijelo Srpstvo simpati-
čno pratilo rad Srba Zagrepčana, ali ipak
nije cijelo. U Novom Sadu taj rad nije
nailazio na potpuno odobravanje. Srbi No-
sagjani pobojali su se, da ne izgube prven-
stvo, i da uloga Novoga Sada ne prijegje

vom Sadu već javno i raspravlja. U ovom
dakle već sada otvorenom pitanju, da li će
u budućnosti biti Zagreb il Novi Sad sre-
dište Srba u zemljama Ugarske krune, Hr-
vati su imali sve moguće upotrijebiti, da u
Zagrebu bude to središte a ne u Ugarskoj,
pod direktnijem uticajem Magjara. Hrvati su
imali ići na ruku Srbima Zagrepčanima u
Ostvaranju njihove namisli. To je tako jasno
i prosto, da ne treba mnogo premišljanja :
Novi Sad je u Ugarskoj, Zagreb je glavni
grad Hrvatske. Kad već jednom mora da
bude i jedno srpsko središte, u interesu je
Hrvata, da ono bude u Zagrebu. -

Naročito smo oduljili, da dokažemo, ko-
liko su veliko-hrvati neozbiljni i kao  politi-
čari i kao Hrvati. Njima je rad Srba Za-
grepčana bio zazoran. Oni su gledali zavidni-
jem okom na napredak i uspjeh toga rada
Svaki srpski Na ekKonominom polju
slali su smatrati svojijem neuspjehom i
nazatkom. Počeli su se pobojavati. Sistemat-
ski su podizali allarme u svojijem novinama
i upirali prstom u Srbo Zagrepčane, dok su
pripremili duhove i spremili zemljište. Kad je
bilo sve gotovo i spremno, veliko-hrvati uhva-
tiše se za članak ,Srbi i Hrvati“, koji je
napisao Srbin Hercegovac N. S. i koji je
bio Štunpan u ,Srpskom Književnom Gla-
gniku“ uz ogradu uredništva da ne prima
odgovornost za nj, i za polemiku iamegju
beogradskoga »Dnevnika“ i zagrebačkijeh
, Narodnijeh Novina“ zbog telegrama posla-
toga sa svečanosti »Kola“ pz upotrijebiše tu
izliku, da učine, što je bilo od duljega vre-
mena pripravljeno, sko iRnoge novine tvrde.
Članak ,Srbi i Hrvati“ nije mogao doria
Hrvate u onoj mjeri, jer ii Medo Pucić još
g. 1867. u glavnom ono isto napisao u »An-
tologia Italiana“. goa je i es
a0 “od prilike ove rijeći: Pošto su Hrvati
. : ki jezik za svoj, srpske zemlje za
na hrvatskoga kraljestva srpska
svoje, . Srbin Hercegovac, valjda i
je stvar. “ul

uspjeh

ilog hrvat.

) zazove nje riječi Meda Pucića,
ajući za gor S
ne Znaj

—-

obradio je sa svoga stanovišta tu misao u
obliku, koji mase ne razumiju i koji na ma-
se ne može djelovati. Kao što članak Srbi
i Hrvati“ tako i polemika izmegju ,Dne-
vnika“ i ,Narodnijeh Novina“ nije mogla
da dade povoda ni jednoj uličnoj demonstra-
ciji a kamo li razbijanju, rušenju,  palje-
nju i dr.

Po našem najdubljem uvjerenju htjelo
se je sa Srbima Zagrepčanima učiniti tab ula
rasa. Hotjelo se je iz povjesti ponoviti Bar-
tolomejsku Nuć. Kao što je Barto-
lomejska Noć ostala u povjesti vječitom
sramotom zemlji, gdje se je odigrala, tako

malo po malo na Zagreb. O tome se u “No-|

će i trodnevno rušenje i uništavanje  srp-
ske imovine po Zagrebu i okolici ostati
vječitom ljagom za Hrvate. Osim toga za-
grebački sablažnjivi 4logagjaji ne govore ni
malo u prilog hrvatskoj toliko razvikanoj
kulturi. Malo ne vas Zagreb skočio je na
šaku ljudi. Dopustiće nam se, da to nije ju-
nački, osim što nije ni politički, a da ne g0-
vorimo o humanitarnosti i poštovanju tugje
svojine.

Trodnevni sablažnjivi prizori u Zagrebu
jesu velika politička pogreška, i to je ono
što nas najviše boli. Porušeno i uništeno ima-
nje može se popraviti i opet steći, ali se po-
greške u politici ne mogu popraviti. Ova
prevelika politička pogreška imaće nedogled-
nijeh posljedica u svakom pravcu. Neprija-
telji, Magjai i Nijemci, već likuju. Kalajevi
organi već upiru prstom u Zagreb, da
opravdaju današnji režim u Bosni i Hercego-
vini. Nijemci centralisti upiru prstom u Za-
greb, da pokažu ,ljubav braće“ i slavensku
solidarnost, izrabljujući zagrebačke dogagjaje
protiv težnja Slavena u monarhiji za federa-
lizmom. Magjari se vesele, jer vele: ovako će
naši poslovi ići bolje. A Srbi? U trodnevnom
rušenju teškom mukom stečene imovine, Srbi
ne mogu vidjeti ni bratstvo ni prijateljstvo
već skrajuju mržnju i neprijateljstvo, koje je
s malijem izuzetcima obuhvatilo sve hrvatske
slojeve; to se vidi iz hrvatske štampe, koja
odobrava ona varvarska djela. 1 posljednje
veze, koje su spajale Srbe i Hrvate porušene
su. Mržnja, koja je ovijem grubijem i odur-
nijem djelom  posijana, teško će se ikada
iskorijeniti. Ono malo zadovoljstvo, koje su
Hrvati našli u rušenju srpske tekovine, na
njima će se politički teško osvetiti. Ako su
Hrvati mislili, da će onijem odvratiti Srbe
od pula, kojijem gredu u obrani svoga na-
Cionalnoga opstanka, varaju se. Srbin je vi-
čan, da pati, trpi i čeka. Proći će i ovo.
Srbin će i ovu tešku ,bratsku“ ranu zaci-
jeliti. Ruku, koja je tu ranu napravila, lu-
Vatska će pokoljenja sigurno proklinjati, kao
što današnji Poljaci kunu i proklinju svoje
nepametne cčeve i djede.

Prvi dan: nedjelja.

Oko 11", ura pr. p. sakupilo se je mnoš-
tvo mladih ljudi pred zgradom Srpske pravo-
slavne općine, noseći sobom kamenje. Uz pje-
vanje hrvatskih pjesama udariše kamenjem u
prozore onoga dijela zgrade na prvom podu,
gdje je smještena ,Srpska Banka“, Pa su raz-
bili nekoliko prozora. U to se je Ilica napunila
mnoštvom svijeta. Policija je rastjerivala ljude,

ali su se oni na novo skupljali. Svijeta je sve više

NAVALA NA SRBE U ZAGREBU

pridolazilo. Iz mase čuli su se povici: » Abeug
Srbija!“ — ,Abeug Srbadija“ — ,Pereant Sr-
bi“. Demostranti su se tri puta povraćali na
kuću Vl. Matijevića i bacili se kamenjem na
nju. Demonstranti razbili su prozore na kući
D.ra Medakovića i na kući i dućanu trgovca
Cekića. Bilo je spaljeno više brojeva ,Srbobra-
na“. Policija se je odmah pokazala nesposobna,
da obuzda i rastjera svjetinu. Bila je uapšena
21 osoba.

Drugi dan: ponedjenik.

U večer ponovile su se demonstracije, koje
su se u noći pretvorile u velike izgrede. O to-
me smo iz Zagreba primili ovaj telegram :

»Noćašnja navala na Srbe strahovita. Svi

srpski dućani upropašćeni. Na privatnim srp-
skim stanovima sve porazbijano. Radnje Cuka,
Nikolića, Popovića, Cekića i drugih . trgovaca
sjekirama provaljene i roba upropašćena. Srp-
ska škola sva demolirana. U Srpsku Banku po-
kušano ući ljestvama. U kancelariji  filijalke
Brpske Književne Zadruge sve upropašćeno ;
novci raznijeti. Kuća predsjednika Srpske Ban-
ke balvanima razvaljivana. Šteta preko stotina
tisuća kruna. Izgrednici su pogasili fenjere;
gorućim zubljama krstarili su ulicama i vršili
razaranje dućana i stanova. Policija i vojnici
ne mogoše zauzdati svjetinu. Ima mnogo ra-
njenih.“ :
U nekim dućanima izgledalo je sutra dan
kao iza pljačkanja, pa se je svijet skupljao, da
gleda opustošenje. Mnoge kafane su stradale.
Izgrednici razbili su ogledala, kafansko posu-
gje i oštetili su unutarnje uregjenje. Sa Srpske
Banke i Srpske Štamparije skinuli su table i za-
mazali ih. Vinograd trgovca Cuka uništiše iz-
grednici.

Policija nije mogla gotovo ništa da opravi,
jer su demostranti i na policiju bacali kamenje
i više njih prilično ranili. Policija je morala
gledati, kako izgrednici plijene dućane. Bješe
se pozvala vojska u pomoć. Poslije 10 ura u
večer izašla je jedna kumpanija vojnika i pro-
šla je nekoliko puta Ilicom, ne opraviv ništa,
jer izgrednici proslijediše svoj posao do ponoća
i kasnije. Stoprvo, kad je jaka kiša udarila, ni-
je bilo izgrednika po ulicama. Još su jednu
srpsku zastavu spalili.

Istoga dana po podne-bila je sjednica grad-
skoga zastupstva. Gradski zastupnik Mosković
pročitao je upit, kojim je zahtjevao, da se za-
brani dalje izdavanje lista ,Srbobrana“. Manji-
na je tražila stavljanje i raspravljanje upita, što
načelnik nije dozvolio, te je usred buke zatvo-
rio sjednicu.

Treći dan: utornik.

Službeni list ,Narodne Novine“ donijele su
u utornik ovo saopštenje:

»Za održanje javnoga reda i mira, koji je
jučer u Zagrebu sablažnjivim načinom narušen,
poprimile su oblasti najopsežnije mjere.“

»Hrvatsko Pravo“ predložilo je, da se or-
ganizuje društvo Boyeott-a proti svemu što je
srpsko. Izmegju ostaloga veli, da se Srbima ne-
maju unajmivati stanovi, da u nijednom hrvat-
skom lokalu nema biti srpskih novina.

Oko 7 ura u večer vojnici su zauzeli glav-
na mjesta. Oko 9 ura željeznicom prispio je je-
dan bataljun vojnika i dva eskadrona konjice
sa vojničkih vježba. Vojska je odmah raspore-
gjena po gradu. Oko 9% počeli su iz kuća ba-
cati kamenje na policiju. Ponavlja se bombar-
damenat kamenjem na Srpsku Banku. Kad je
vojska prispjela nije bilo više nikoga od de-
monstranata. Izgrednici demolirali su (porušili
Su) ville Petrovića i Cekića. Vojnici su sa na-
petim bajunetima rastjerivali više puta svjetinu.
Dućan i podrum trgovca Markovića bio je raz-
bijen, oplijenjen i zapaljen. Iz mnogih kuća se
je na policiju pucalo. Prolazak ulicama bio je
Pogibeljan za život, s toga su izvjestitelji novi-