Godina XI. E o SenImo= uk U Dubrovniku 14 Septembra 1902. Broj 37 Cijena listi, Za Austro-Ugarsk u, ' Bosn Hercegovinu na godinu E Kruna 11 Za Srbiju i Crnu dinu Kruna 12. pru Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na po godine i na & i Eo. etvrt godine Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris . Š : . Seljenje iz Hercegovine : = Dubrovnik, 12 septembra. Opstoji u srpskom jeziku izreka: Her- Praia sve zemlje naseli a sebe ne raseli. Ova izreka ima svoje značenje za prošlost, kad su ono osmanlijska najezda i sila potiskivale balkanske narode, osobito Srbe, od jugo-istoka. prema sjevero-zapadu. U ono vrijeme, kad je ova izreka postala, nije bilo sa sjevero-zapada druge najezde, nije bilo njemačkoga prodiranja na istok, te od selje- nja Srba iz jednijeh predjela u druge nije bilo toliko pogibli za nacionalni karakter ove ili one zemlje. Nije u ono vrijeme neprijatelj ga zapada pomnjivo motrio i pratio kretanje srpskoga naroda i nastojao to seljenje izra- biti u svoju korist, jer onda još nije bilo okupaciji i organizovanoga prodiranja na istok. Danas su prilike sasvijem druge. Što je nazad stotinu ili pedeset godina bilo potrebno i bezopasno, to danas nije više tako. Dan- današnji i seljenje ima svoj osobiti značaj i pravac. Velike države i veliki narodi trude se, da seljenju dadu pravać, koji ne će bili na štetu ni državi ni privredi njihovoj. Su- višak naroda nastoji se uputiti onamo, odakle će dotičnomu narodu i državi biti manje šlele, dapače odakle će mu bili koristi. Svaki pokret za seljenjem dandanašnji Svraća na sebe veliku pažnju, te se ispituju uzroci i povodi. U glavnome dva su uzroka = seljenju velikijeh masa: prenapučenost i si- romaštvo. Ovijem glavnijem uzrocima može se nadodati nezadovoljstvo, koje u narodu nastane bilo zbog vjerske netrpljivosti bilo zbog pritiska i gonjenja vlasli. U Bosni i Hercegovini od nekoliko go- dina na dnevom je redu seljenje naroda u većem ili manjem broju. U tijem srpskijem zemljama fali prvi glavni uzrok za seljenje: prenapučenost. Bosna i Hercegovina ne samo što nijesu prenapučene već se još kolonizuju -stranijem elementima, kojijem se sve polak- šice čine, da mogu opstati. Ostala bi druga = dva uzroka: siromaštvo i nezadovoljstvo. Je- : dno i drugo postoji. Bosansko-hereegovački muslimanski prvaci u posljednjem svomi me- morandumu delegacijama i parlamentima vele, da iseljavanju Muslimana iz otadžbine nijesu više uzroci isključivo vjerski nego u većoj mjeri opće osiromašenje nižijeh na- rodnijeh slojeva, koje nije nikada to- liko bilo kao sada. Ovo vrijedi ne samo za Muslimane već i za Srbe pravoslavne, koji Su u najvećem broju kmetovi. Ali se seljenje o samo na Muslimane već je nastao veliki pokret za seobom u cijeloj gor- njoj Hercegovini: u Nevesinju, Quoku, ako Ljubinju i td. Na stotine porodicd traži pa: goše za seljenje u Srbiju. Te donje Hercego- vine preko polovine mladijeh ljudi seli se u Ameriku, što mi dnevno svojijem nA gle- damo. Kako je započelo bojati se je, da se Hercegovina ne rageli, jer osim piromanii i nezadovoljstva ima nekoliko godina, da Jo ljetina izdala, ove godine pak kao nikada de gada, te se pravom može nazvati crnom go- nije ograničil dinom. g U pokretu geljenja Srba iz gornje Her- cegovine nije siromaštvo jedini uzrok, jer hoće da sele i imućni seljaci. S toga ovomu pokretu treba tražiti i drugo uzroke, koji su Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića iti. Svijet je postao sasvijem nepovjerljiv. U jednu riječ ne vjeruje niko nikomu. Ovako žalosno stanje nije postalo od jučer. Postu- panje vlasti, žandara i finance: ninogo i mnogo je doprinijelo današnjemu kaosu. N. pr. u Nevesinju za više od deset godina prija- šnji kotarski predstojnici Rauch i Galantha postupali su s narodom kao sa stokom, te je narod izgubio svako povjerenje i nadanje, i odatle dolazi, da današnji predstojnik, za koga vele da je čovjek na svom mjestu, ne može u ovom sudbonosnom času ništa da uradi, jer narod više ne vjeruje, da poslije onakijeh predstojnika može doći čovjek, koji je voljan nešto i za narod uraditi. Eto, kako se svete pogreške. Kad su srpska štampa i ljudi iz naroda dizali tužbe protiv predstojnik Rau- Gha i Galantle, ne samo što te tužbe nijesu Starije vlasti uzimale u obzir već su bile smatrane ao svjedodžba dobra postupanja. Tragom Raucha i Galanthe pošao je i lju- binjski predstojnik Besarović, Kad su ovaki predstojnici, kakvi su stoprvo 'niži činovnici, žandari i financi? Sto da rečemo o odmje- rivanju desetine, o šumskijem globama, 0 po- rezu na koze? Sve to stoji u vezi vlastima, i o njima mnogo zavisi. U ovakijem teškijem prilikama sveštenici i zgodnom riječi i poukom mogu dosta. A'i samo dobri i narodni sveštenići. Sumo take narod štuje, ljubi i sluša. I u ovom pogledu on ne će, i koji svojijem postupcimu ne znaju zadobiti narodno povjerenje. U mnogi- jem mjestima opstoji prava provalija izmegju naroda i sveštenstva. Srbi Nevesinjci vele, da bi se prije ispovidjeli u predstojnika nego u svoga sveštenika. Mitropolit mostarski ne ide u goruju Hercegovinu, da narod pouči, da ostane na svojijem ognjištima, jer nema auktoriteta. Eto, kakvijem plodovima ragja neuregjenost u pravoslavnoj orkvi. U dana- šnjijem teškijem prilikama, da sveštenici uži- vaju narodno povjerenje, da ih narod voli, i vladi bi bilo lakše, jer doista ni njoj ne može goditi ovaj veliki pokret za seljenjem, ako ni za što drugo a ono radi sila potpi- gnici berlinskoga ugovora, koje su Austro- Ugarskoj dale mandat za okupaciju Bosne i Hercegovine u svrhu da uspostavi red i mir. Srpske porodice iz gornje Hercegovine hoće da sele u Srbiju. Ko im je tu misao u glavu turio, ne znamo, ali nam je poznato, da srbijanska vlada nije ni najmanje sagla- sna s tijem seljenjem. Da bi pak nesaglasnost i neodobravanje Srbije sa tijem seljenjem gvak doznao, srbijanska vladu u svom listu ,Dnevniku“ a na prvom mjestu objelodanila je ovo sapštenje: Saznali smo, da se veliki broj srpskih porodica iz okoline Nevesinja i nekih drugih mjesta u Bosni i Hercegovini — jamačno rgjavo obavješteni i nagovoreni — spremaju da pregju u Srbiju i u njoj se nastane. Da te porodice ne bi propadale seljakajući se, dajemo na znanje da u Srbiji niti ima slo- bodna zemljišta niti drugih sredstava za nji- hovo naseljavanje, zbog čega im savjetujemo da im je bolje čuvali svoja ognjišta, nego prelaziti u Srbiju. Ovijem je čisto i bistro rečeno, da se srpske porodice iz Bosne i Hercegovine ne dublji i znatniji, Pokrot je zauzeo već toliki mah, da ga ni narodne vogje ne mogu ugu- će primati u Srbiju. Ko bi ipak, pored ove objave, hotio da pokuša da pregje u Srbiju, biće vraćen natrag. Ovakijem je saopštenjem zlo stoji. Narodu se nameću sveštenici, koje nazad dvije godine ruska vlada obustavila seljenje srpskijeh porodica iz Besne u Ru- siju. Cndašnji postupak ruske vlade i sada- šnji postupak srbijanske vlade hvalimo i odo- bravamo. One su svoju dužnost učinile, a Sada je na redu bosanska vlada, ili ti bolje Austro-Ugarska, da svoju dužnost prema na- rodu učini, da mu olakoti živovanje na ognji- štu olaca i djedova. Što tišti narod u gor- njoj Hercegovini, to vlada zna iz tužbe pot- pisane od dvadeset i tri općine nevesinjskoga kolara i poslate ovijeh dana u Sarajevo. Poslije izjave srbijanske vlade Srbima gornje Hercegovine biće jasno, da se ne- maju kuda seliti, već da im treba ustrajali na ognjištu svome. Čuvati svoje ognjište i pred«ti ga u amanet svojijem sinovimi, to je dužnost, to je pravo junaštvo. Seljenje u ovakijem prilikama pokazuje pomanjkanje du- žnosti prema otadžbini. bf Travnik — Donja Tuzla (Crtice s puta) »Mir vlada u Varšavi« odgovorio je ruski kancelar na stranu intervenciju prigodom polj- skoga ustanku u Rusiji. »Mir i red caruje u Bosni i Hercegovini« ponavlja ministar Kallay svake godine u de- legacijama. I doista je tako. Ne mir dapače grobna tišina tamo vlada. Da nije razlike u nošnji poznao bi po izrazu lica urogjenika od došljaka (»švaba«), «perdektera«<. Prvi koraca po- kunjen, zabrinut i neveseo; drugi se razmeće i u razgovoru i hodu kao pravi miljenik okupa- cije. Ako dvoje troje megju sobom govore, ša- puću, a pri tome se na desno i na lijevo okreću, Kad stranac stupi u gostionu, odmah i onaj tihi razgovor prestane. Svi se pogledi, puni nepovjerenja, na nj okrenu. I po tome možeš opaziti, da si neugodan gost. Povjerenje ? Teško je, da ne rečem nemoguće, strancu steći povjerenje Bosanca i Hercegovca. Treba biti dobro preporučen ili dobro poznat, i pored toga onaj prokleti klobuk smeta. »Švabo je«, šapću jedan drugomu. Što znači: čuvaj se i ne govori. Ovo vrijedi naravski za svu masu se- ljaka i malijeh aga i spahija. Eto, poslije 24 godine okupacije, stanje se u tome pogledu nije ni za dlaku izmijenilo, što više nepovjerenje, da se najblaže izrazimo, prema strancu raste s dana na dan. S toga se treba od reda smijati gotovo svijem izvještajima u stranijem novinama i bro- šurama. Gotovo nijedan od tijeh izvjestilaca nije došao u doticaj s narodom, pa ipak o njemu pišu »po upustvima« i svijet varaju o pravom stanju stvari. Ako si poznat i dobro preporučen, otvori se ojagjelo srce vigjenijih ljudi iz naroda i vo- gja narodnijeh. Cuješ mnogo i premnogo. Ne treba praviti osobitijeh bilježaka, jer nije mo- guće, da ti nešto u pameti ne ostane, što sa svoje neugodnosti para uši isto kao n. pr. »hr- vatska« muzika u Trebinju. Dakako, narodno jadanje i »hrvatska« muzika u Trebinju istoga su porijekla, jedni su im začetnici. 2* Ljetos se u Bosni i Hercegovini mnogo šapuće o Travniku i Donjoj Tuzli. U jednom i drugom mjestu odigravaju se i odigrali su se znatni dogagjaji, koje treba tu- mačiti kao odgovor bosanske vlade na ovogo- dišnje memorandume i predstavke Srba pra- voslavnijeh i Muslimana. Poznato je našijem čitaoeima, da je mje- seca januara ove godine Šerif ef. Arnautović bio policajno interniran na pet mjeseca iz svoga rodnoga mjesta Mostara u pustinju sela. Raška Gora, tri sata daleko od Mostara. Šerif ef. Ar- nautović je jedan od najobljubljenijih i najinte- ligentnijih članova muslimanske narodne depu- tacije. Njegova internacija slijedila je odmah poslije odlaska Ali Fehmi ef. Džabića i drugova u Carigrad i poslije one njegove znamenite izjave, bez prethodne sudbene istrage, bez pre- sude, s mjesta, sred najljuće zime. Na par dana prije nego je istekao rok internaciji (zatočenju), primio je Šeri“ ef. Ar- nautović poziv od okružnoga suda u Travniku, da se po svršenoj internaciji odmah prikaže spomenutomu sudu, a uz to je bila izdata na- redba kotarskoj oblasti, da Arnautovića odmah proglase. »neovlaštenim iseljenikom«, ako. prije- gje bosansko-hereegovačku granicu. Cijenili su, da će se Serif Arnautović uplašiti, te da će po- bjeći u Metković, i da će se gospoda u Sarajevu na taj način riješiti njima neugodnoga pobornika za narodna prava. Ali su se prevarili u računu. Serif ef. Arnautović, koji je prošle godine imao sreću i čast sa ostalijem članovima muslimanske deputacije biti primljen _u- audijenciju kod Nj. Veličanstva ćesara Franja Josipa I, netom mu je svišila internacija, došao je u Mostar, te sjajno dočekan i ispraćen odvezao se u Travnik, da se preda sudu. Što je skrivio Šerif ef. Arnautović? Kao razlog za internaciju navedeno je »po- tianje na iseljivanje«. Za ovaj isti razlog bo- sanska vlada proglasila je »neovlaštenim iselje- nicima« Ali Fehmi ef. Džabića i Hadži Salih agu Bičakčića. Taj tobožnji razlog bosanske vlade najtemeljitije su pobili najugledniji Mu- slimani Bosne i Hereegovine_ u memorandumu predatomu ove godine članovima delegacija i austrijskoga i ugarskoga parlamenta. I uzaludni su bili svi napori ministra Kallay-a; da u dele- gacijama pobije navode rečenoga memoranduma i govor delegata Rakovskoga. Ali ipak ne traži travanjski sud Šerifa ef. Arnautovića za tobožnje »potieanje na iseljiva- nje« već za nešto drugo. Bilo je u ovom listu govora o nekijem smiješnijem denuncijama (kao što je bila, na zdravlje, ona u ,Agramer Tag- blatt-u“ proti uredniku ,Dubrovnika“) proti vo- gjama muslimanske deputacije. Te se smiješne denuncije jednoga probisvi- jeta, koji sada živi u lasti i slasti, svode na ove četiri glavne tačke: 1. Da je Ali Fehmi ef. Džabić, kao vogja na- rodnoga muslimanskoga pokreta, tobože primio novaca od Srbije i od Crne Gore. Od Srbije pak da je primio 40-50.000 dinara (franaka), da nabavi:20.000 pušaka. 2. Da je Ali Fehmi ef. Džabić, u ime musli- manske deputacije, poslao nekoga Salka Kaza- zovića Gligoriju Jeftanoviću, vogji Srba pra- voslavnijeh, s predlogom da sklope savez izme- gju srpskoga pravoslavnoga i muslimanskoga elementa, kako bi Austro-Ugarsku istjerali iz Bosne i Hercegovine. 3. Da je Šerif ef. Arnautović pisao dva članka u inkriminiranoj brošuri ,Bezakonja okupaei- jone vlade“. 4. Da ima pisama Šerifa ef. Arnautovića, po kojima se vidi, da je tražio i rasprostirao po narodu zabranjene brošure i novine. Ad 1. — Prva denuncija nema nikakva smi- sla, jer je skroz i skroz smiješna zbog dva razloga: Prvo, što bi Srbija rečenu sumu no- vaca bila dala muslimariskoj deputaciji u ono vrijeme, kad je kralj Milan u Srbiji vedrio i oblačio. Poznato je, da je pok. kralj Milan _ži- vio s Austro-Ugarskom ne samo u prijateljski- jem nego i u savezničkijem odnosima, što nje- gova smrt i pogreb dovoljno dokazuju. Drugo, smiješno je i pomisliti, da se za dva franka može dobiti puška. Osim ovoga srbijanska je vlada preko svoga organa ,Dnevnika“ oprovrgla tu bezočnu denuncijaciju, koja se samo s toga ponavlja, da se ne ispune pravedni zahtjevi od četiri petine naroda Bosne i Hercegovine. , Ad 2 — Gligorije Jeftanović upitan odnosno druge denuncije kazao je našemu uredniku, da ne pozna Salka Kazazovića i da ovaj k njemu nije nikada dolazio. Osim što je ovo drugo prosta denuncija, ima pak i tu tendenciju, da prikaže Muslima- nima Srbe pravoslavne kao nepouzdan elemenat za zajednički rad,