Godina XI.

E o SenImo= uk

U Dubrovniku 14 Septembra 1902.

Broj 37

Cijena listi,

Za Austro-Ugarsk u,

' Bosn
Hercegovinu na godinu E

Kruna 11

Za Srbiju i Crnu

dinu Kruna 12. pru

Za sve ostale zemlje na godinu

franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na po godine i na & i
Eo. etvrt godine

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju,

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik

A. Fabris

. Š :
.
Seljenje iz Hercegovine

: = Dubrovnik, 12 septembra.

Opstoji u srpskom jeziku izreka: Her-
Praia sve zemlje naseli a sebe ne
raseli. Ova izreka ima svoje značenje za
prošlost, kad su ono osmanlijska najezda i
sila potiskivale balkanske narode, osobito Srbe,
od jugo-istoka. prema sjevero-zapadu. U ono
vrijeme, kad je ova izreka postala, nije bilo
sa sjevero-zapada druge najezde, nije bilo
njemačkoga prodiranja na istok, te od selje-
nja Srba iz jednijeh predjela u druge nije
bilo toliko pogibli za nacionalni karakter ove
ili one zemlje. Nije u ono vrijeme neprijatelj
ga zapada pomnjivo motrio i pratio kretanje
srpskoga naroda i nastojao to seljenje izra-
biti u svoju korist, jer onda još nije bilo
okupaciji i organizovanoga prodiranja na istok.

Danas su prilike sasvijem druge. Što je
nazad stotinu ili pedeset godina bilo potrebno
i bezopasno, to danas nije više tako. Dan-
današnji i seljenje ima svoj osobiti značaj i
pravac. Velike države i veliki narodi trude
se, da seljenju dadu pravać, koji ne će bili
na štetu ni državi ni privredi njihovoj. Su-
višak naroda nastoji se uputiti onamo, odakle
će dotičnomu narodu i državi biti manje šlele,
dapače odakle će mu bili koristi.

Svaki pokret za seljenjem dandanašnji
Svraća na sebe veliku pažnju, te se ispituju
uzroci i povodi. U glavnome dva su uzroka
= seljenju velikijeh masa: prenapučenost i si-

romaštvo. Ovijem  glavnijem uzrocima može
se nadodati nezadovoljstvo, koje u narodu
nastane bilo zbog vjerske netrpljivosti bilo
zbog pritiska i gonjenja vlasli.

U Bosni i Hercegovini od nekoliko go-

dina na dnevom je redu seljenje naroda u
većem ili manjem broju. U tijem  srpskijem
zemljama fali prvi glavni uzrok za seljenje:
prenapučenost. Bosna i Hercegovina ne samo
što nijesu prenapučene već se još kolonizuju
-stranijem elementima, kojijem se sve polak-
šice čine, da mogu opstati. Ostala bi druga
= dva uzroka: siromaštvo i nezadovoljstvo. Je-
: dno i drugo postoji. Bosansko-hereegovački
muslimanski prvaci u posljednjem svomi me-
morandumu delegacijama i parlamentima vele,

da iseljavanju Muslimana iz otadžbine nijesu
više uzroci isključivo vjerski nego u većoj
mjeri opće osiromašenje nižijeh na-
rodnijeh slojeva, koje nije nikada to-
liko bilo kao sada. Ovo vrijedi ne samo

za Muslimane već i za Srbe pravoslavne, koji

Su u najvećem broju kmetovi. Ali se seljenje

o samo na Muslimane već je
nastao veliki pokret za seobom u cijeloj gor-

njoj Hercegovini: u Nevesinju, Quoku, ako
Ljubinju i td. Na stotine porodicd traži pa:
goše za seljenje u Srbiju. Te donje Hercego-
vine preko polovine mladijeh ljudi seli se u
Ameriku, što mi dnevno svojijem nA gle-
damo. Kako je započelo bojati se je, da se
Hercegovina ne rageli, jer osim piromanii
i nezadovoljstva ima nekoliko godina, da Jo
ljetina izdala, ove godine pak kao nikada de
gada, te se pravom može nazvati crnom go-

nije ograničil

dinom. g
U pokretu geljenja Srba iz gornje Her-

cegovine nije siromaštvo jedini uzrok, jer
hoće da sele i imućni seljaci. S toga ovomu
pokretu treba tražiti i drugo uzroke, koji su

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

iti. Svijet je postao sasvijem nepovjerljiv. U
jednu riječ ne vjeruje niko nikomu. Ovako
žalosno stanje nije postalo od jučer.  Postu-
panje vlasti, žandara i finance: ninogo i
mnogo je doprinijelo današnjemu kaosu. N. pr.
u Nevesinju za više od deset godina prija-
šnji kotarski predstojnici Rauch i Galantha
postupali su s narodom kao sa stokom, te je
narod izgubio svako povjerenje i nadanje, i
odatle dolazi, da današnji predstojnik, za koga
vele da je čovjek na svom mjestu, ne može
u ovom sudbonosnom času ništa da uradi,
jer narod više ne vjeruje, da poslije onakijeh
predstojnika može doći čovjek, koji je voljan
nešto i za narod uraditi. Eto, kako se svete
pogreške. Kad su srpska štampa i ljudi iz
naroda dizali tužbe protiv predstojnik  Rau-
Gha i Galantle, ne samo što te tužbe nijesu
Starije vlasti uzimale u obzir već su bile
smatrane ao svjedodžba dobra postupanja.
Tragom Raucha i Galanthe pošao je i lju-
binjski predstojnik Besarović, Kad su ovaki
predstojnici, kakvi su stoprvo 'niži činovnici,
žandari i financi? Sto da rečemo o odmje-
rivanju desetine, o šumskijem globama, 0 po-
rezu na koze? Sve to stoji u vezi vlastima,
i o njima mnogo zavisi.

U ovakijem teškijem prilikama sveštenici
i zgodnom riječi i poukom mogu dosta. A'i
samo dobri i narodni sveštenići. Sumo take
narod štuje, ljubi i sluša. I u ovom pogledu

on ne će, i koji svojijem postupcimu ne
znaju zadobiti narodno povjerenje. U mnogi-

jem mjestima opstoji prava provalija izmegju
naroda i sveštenstva. Srbi Nevesinjci vele,
da bi se prije ispovidjeli u predstojnika nego
u svoga sveštenika. Mitropolit mostarski ne
ide u goruju Hercegovinu, da narod pouči,
da ostane na svojijem ognjištima, jer nema
auktoriteta. Eto, kakvijem plodovima ragja
neuregjenost u pravoslavnoj orkvi. U  dana-
šnjijem teškijem prilikama, da sveštenici uži-
vaju narodno povjerenje, da ih narod voli,

i vladi bi bilo lakše, jer doista ni njoj ne

može goditi ovaj veliki pokret za  seljenjem,
ako ni za što drugo a ono radi sila  potpi-
gnici  berlinskoga ugovora, koje su Austro-
Ugarskoj dale mandat za okupaciju Bosne i
Hercegovine u svrhu da uspostavi red i mir.

Srpske porodice iz gornje Hercegovine
hoće da sele u Srbiju. Ko im je tu misao u
glavu turio, ne znamo, ali nam je poznato,
da srbijanska vlada nije ni najmanje sagla-
sna s tijem seljenjem. Da bi pak nesaglasnost
i neodobravanje Srbije sa tijem  seljenjem
gvak doznao, srbijanska vladu u svom listu
,Dnevniku“ a na prvom mjestu objelodanila
je ovo sapštenje:

Saznali smo, da se veliki broj srpskih
porodica iz okoline Nevesinja i nekih drugih
mjesta u Bosni i Hercegovini — jamačno
rgjavo obavješteni i nagovoreni — spremaju
da pregju u Srbiju i u njoj se nastane. Da
te porodice ne bi propadale seljakajući se,
dajemo na znanje da u Srbiji niti ima slo-
bodna zemljišta niti drugih sredstava za nji-
hovo naseljavanje, zbog čega im savjetujemo
da im je bolje čuvali svoja ognjišta, nego
prelaziti u Srbiju.

Ovijem je čisto i bistro rečeno, da se
srpske porodice iz Bosne i Hercegovine ne

dublji i znatniji, Pokrot je zauzeo već toliki
mah, da ga ni narodne vogje ne mogu ugu-

će primati u Srbiju. Ko bi ipak, pored ove
objave, hotio da pokuša da pregje u Srbiju,
biće vraćen natrag. Ovakijem je saopštenjem

zlo stoji. Narodu se nameću sveštenici, koje

nazad dvije godine ruska vlada obustavila
seljenje srpskijeh porodica iz Besne u Ru-
siju. Cndašnji postupak ruske vlade i sada-
šnji postupak srbijanske vlade hvalimo i odo-
bravamo. One su svoju dužnost učinile, a
Sada je na redu bosanska vlada, ili ti bolje
Austro-Ugarska, da svoju dužnost prema na-
rodu učini, da mu olakoti živovanje na ognji-
štu olaca i djedova. Što tišti narod u  gor-
njoj Hercegovini, to vlada zna iz tužbe pot-
pisane od dvadeset i tri općine nevesinjskoga
kolara i poslate ovijeh dana u Sarajevo.

Poslije izjave srbijanske vlade Srbima
gornje Hercegovine biće jasno, da se ne-
maju kuda seliti, već da im treba ustrajali
na ognjištu svome. Čuvati svoje ognjište i
pred«ti ga u amanet svojijem  sinovimi, to
je dužnost, to je pravo junaštvo. Seljenje u
ovakijem prilikama pokazuje pomanjkanje du-
žnosti prema otadžbini.

bf
Travnik — Donja Tuzla
(Crtice s puta)

»Mir vlada u Varšavi« odgovorio je ruski
kancelar na stranu intervenciju prigodom  polj-
skoga ustanku u Rusiji.

»Mir i red caruje u Bosni i Hercegovini«
ponavlja ministar Kallay svake godine u de-
legacijama. I doista je tako. Ne mir dapače

grobna tišina tamo vlada. Da nije razlike u
nošnji poznao bi po izrazu lica urogjenika od
došljaka (»švaba«), «perdektera«<. Prvi koraca po-
kunjen, zabrinut i neveseo; drugi se razmeće
i u razgovoru i hodu kao pravi miljenik okupa-

cije. Ako dvoje troje megju sobom govore, ša-
puću, a pri tome se na desno i na lijevo okreću,

Kad stranac stupi u gostionu, odmah i
onaj tihi razgovor prestane. Svi se pogledi, puni
nepovjerenja, na nj okrenu. I po tome možeš
opaziti, da si neugodan gost.

Povjerenje ?

Teško je, da ne rečem nemoguće, strancu
steći povjerenje Bosanca i Hercegovca. Treba
biti dobro preporučen ili dobro poznat, i pored
toga onaj prokleti klobuk smeta. »Švabo je«,
šapću jedan drugomu. Što znači: čuvaj se i ne
govori. Ovo vrijedi naravski za svu masu se-
ljaka i malijeh aga i spahija. Eto, poslije 24
godine okupacije, stanje se u tome pogledu nije
ni za dlaku izmijenilo, što više nepovjerenje, da
se najblaže izrazimo, prema strancu raste s dana
na dan.

S toga se treba od reda smijati gotovo
svijem izvještajima u stranijem novinama i bro-
šurama. Gotovo nijedan od tijeh izvjestilaca nije
došao u doticaj s narodom, pa ipak o njemu
pišu »po upustvima« i svijet varaju o pravom
stanju stvari.

Ako si poznat i dobro preporučen, otvori
se ojagjelo srce vigjenijih ljudi iz naroda i vo-
gja narodnijeh. Cuješ mnogo i premnogo. Ne
treba praviti osobitijeh bilježaka, jer nije mo-
guće, da ti nešto u pameti ne ostane, što sa
svoje neugodnosti para uši isto kao n. pr. »hr-
vatska« muzika u Trebinju. Dakako, narodno
jadanje i »hrvatska« muzika u Trebinju istoga
su porijekla, jedni su im začetnici.

2*

Ljetos se u Bosni i Hercegovini mnogo
šapuće o Travniku i Donjoj Tuzli.

U jednom i drugom mjestu odigravaju se
i odigrali su se znatni dogagjaji, koje treba tu-
mačiti kao odgovor bosanske vlade na ovogo-
dišnje memorandume i predstavke Srba pra-
voslavnijeh i Muslimana.

Poznato je našijem čitaoeima, da je mje-
seca januara ove godine Šerif ef. Arnautović
bio policajno interniran na pet mjeseca iz svoga
rodnoga mjesta Mostara u pustinju sela. Raška
Gora, tri sata daleko od Mostara. Šerif ef. Ar-
nautović je jedan od najobljubljenijih i najinte-
ligentnijih članova muslimanske narodne depu-

tacije. Njegova  internacija slijedila je odmah

poslije odlaska Ali Fehmi ef. Džabića i drugova
u Carigrad i poslije one njegove znamenite
izjave, bez prethodne sudbene istrage, bez pre-
sude, s mjesta, sred najljuće zime.

Na par dana prije nego je istekao rok
internaciji (zatočenju), primio je Šeri“ ef. Ar-
nautović poziv od okružnoga suda u Travniku,
da se po svršenoj internaciji odmah prikaže
spomenutomu sudu, a uz to je bila izdata na-
redba kotarskoj oblasti, da Arnautovića odmah
proglase. »neovlaštenim iseljenikom«, ako. prije-
gje bosansko-hereegovačku granicu. Cijenili su,
da će se Serif Arnautović uplašiti, te da će po-
bjeći u Metković, i da će se gospoda u Sarajevu
na taj način riješiti njima neugodnoga pobornika
za narodna prava. Ali su se prevarili u računu.
Serif ef. Arnautović, koji je prošle godine imao
sreću i čast sa ostalijem članovima muslimanske
deputacije biti primljen _u- audijenciju kod Nj.
Veličanstva ćesara Franja Josipa I, netom mu
je svišila internacija, došao je u Mostar, te
sjajno dočekan i ispraćen odvezao se u Travnik,
da se preda sudu.

Što je skrivio Šerif ef. Arnautović?

Kao razlog za internaciju navedeno je »po-
tianje na iseljivanje«. Za ovaj isti razlog bo-
sanska vlada proglasila je »neovlaštenim iselje-
nicima« Ali Fehmi ef. Džabića i Hadži Salih
agu Bičakčića. Taj tobožnji razlog bosanske
vlade najtemeljitije su pobili najugledniji Mu-
slimani Bosne i Hereegovine_ u memorandumu
predatomu ove godine članovima delegacija i
austrijskoga i ugarskoga parlamenta. I uzaludni
su bili svi napori ministra Kallay-a; da u dele-
gacijama pobije navode rečenoga memoranduma
i govor delegata Rakovskoga.

Ali ipak ne traži travanjski sud Šerifa ef.
Arnautovića za tobožnje »potieanje na iseljiva-

nje« već za nešto drugo. Bilo je u ovom listu
govora o nekijem smiješnijem denuncijama (kao
što je bila, na zdravlje, ona u ,Agramer Tag-
blatt-u“ proti uredniku ,Dubrovnika“) proti vo-
gjama muslimanske deputacije.

Te se smiješne denuncije jednoga probisvi-
jeta, koji sada živi u lasti i slasti, svode na
ove četiri glavne tačke:

1. Da je Ali Fehmi ef. Džabić, kao vogja na-
rodnoga muslimanskoga pokreta, tobože primio
novaca od Srbije i od Crne Gore. Od Srbije
pak da je primio 40-50.000 dinara (franaka), da
nabavi:20.000 pušaka.

2. Da je Ali Fehmi ef. Džabić, u ime musli-
manske deputacije, poslao nekoga Salka Kaza-
zovića Gligoriju Jeftanoviću, vogji Srba pra-
voslavnijeh, s predlogom da sklope savez izme-
gju srpskoga pravoslavnoga i muslimanskoga
elementa, kako bi Austro-Ugarsku istjerali iz
Bosne i Hercegovine.

3. Da je Šerif ef. Arnautović pisao dva članka
u inkriminiranoj brošuri ,Bezakonja okupaei-
jone vlade“.

4. Da ima pisama Šerifa ef. Arnautovića, po
kojima se vidi, da je tražio i rasprostirao po
narodu zabranjene brošure i novine.

Ad 1. — Prva denuncija nema nikakva smi-
sla, jer je skroz i skroz smiješna zbog dva
razloga: Prvo, što bi Srbija rečenu sumu no-
vaca bila dala muslimariskoj deputaciji u ono
vrijeme, kad je kralj Milan u Srbiji vedrio i
oblačio. Poznato je, da je pok. kralj Milan _ži-
vio s Austro-Ugarskom ne samo u prijateljski-
jem nego i u savezničkijem odnosima, što nje-
gova smrt i pogreb dovoljno dokazuju. Drugo,
smiješno je i pomisliti, da se za dva franka
može dobiti puška. Osim ovoga srbijanska je
vlada preko svoga organa ,Dnevnika“ oprovrgla
tu bezočnu denuncijaciju, koja se samo s toga
ponavlja, da se ne ispune pravedni zahtjevi od
četiri petine naroda Bosne i Hercegovine. ,

Ad 2 — Gligorije Jeftanović upitan odnosno
druge denuncije kazao je našemu uredniku, da
ne pozna Salka Kazazovića i da ovaj k njemu
nije nikada dolazio.

Osim što je ovo drugo prosta denuncija,

ima pak i tu tendenciju, da prikaže Muslima-
nima Srbe pravoslavne kao nepouzdan elemenat

za zajednički rad,