Godina XI. Eh Austro-Ugarsku, Bosnu i gercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go. dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godiny franaka 15 u zlatu. Za Pubrovnik na godinu Kr, 10 Na pć godine 1 na četvrt godine gurazmjerno. Pojedini broj. lista 20 para. Vlasnik, izdavate —— oja Zbor rta iz zemalja krune gm, Sijepma Dubrovnik, 3 septembra Pošto je bio zabranjen u Srijemskijem Karlovcima, na zemljištu Hrvatske i Slavo- nije, održan je prošloga petka u Novom Sadu u Ugarskoj, veliki srpski narodni zbor iz e malja krune sv. Stjepana. Zbor je bio tako lijepo posjećen, da tako posjećenoga srpskoga zbora Novi Sad još nije vidio. Bješe tu braće iz raznijeh krajeva Hrvatske i Slavonije, iz ravne Bačke, i plodnoga Banata, pa gostt iz Srbije i Bosne. Na zboru je bilo i braće Slovaka. Po računu Srba bilo je na zboru do 15:000 osoba, dok magjarski listovi vele, da je bilo preko 10:000 duša. Na zboru su bile zastupljene sve srpske stranke: konser- vativci, liberali, radikali i samostalci. Prema tomu otpadaju komenti hrvatskijeh listova, što se tiče broja i stranačkoga učestvovanja. Oni t. j. hrvatski listovi htjeli bi predstaviti, da je zbor bio mršavo posjećen, i to od samijeh radikala. Organi rečenijeh srpskijeh stranaka utjeruju u laž te hrvatske tvrdnje. Resolucija prihvaćena na zboru sastoji od šest tačaka. Prvo: Zbor izriče svoje naj- veće ogorčenje i gnušanje nad onijem Hrva- tima, koji su dogovorno i unaprijed smišljeno, napali divljački na ličnu slobodu i sigurnost imanja Srba u Zagrebu. Tijem su osramotili hrvatski narod pred cijelijem obrazovanijem svijetom, a teško povrijedili prirodne veze, što ih vezuju sa jednokrvnijem narodom srpski- jem. Drugo: Zbor osugjuje zemaljsku upravu Hrvatske i Slavonije, što je ne samo suzbijala pravedne težnje srpskoga naroda, nego i odugovlačila riješenje i onijeh zahtjeva, koje jei sama priznavala u saboru za pravedne. dvi TI > Mije Hrvatske i Slavonije. Predložen La PM iz četvrte tačke izostavi posljednja 1? I gama ta očevidna zapostavljenost mogla je stvoriti onake pokore. Treće: Zbor izriče ne- povjerenje zemaljskoj vladi i upravi grada Zagreba. Pored ostale teške odgovornosti njih tereti i sva materijalna šteta, koju su zagre- bački Srbi pretrpjeli. Četvrto: Zbor traži potpuno zadovoljenje duboko uvrijegjenomu osjećaju srpskoga naroda i traži zaštite za Srbe. ,Bez te zaštite srpski narod u Hrvat- skoj i Slavoniji bio bi prisiljen prilikama, da ustavnijem putem — a u smislu prave slo- bode sviju naroda — zatraži drugu državno- pravnu osnovu, koja bi obezdjedila njegov > narodni i imovni opstanak“. Peto: Zbor po- ziva sve nepristrasne i domoljubive zastupnike > ugarskog i hrvatsko-slavonskog sabora, a > naročito Srbe, da porade na tome, da se u Svima saborima krune sv. Stjepana dade Za- dovoljština srpskom narodu, a oštećenim Sr- obima u Zagrebu potpuna imovna odšteta. esto: Zbor bira odbor, koji će ovu odluku Podastrijebiti svijem ustavnijem faktorima, Naime: Nj. V. kralju, ugarskoj vladi i vladi Hrvatske i Slavonije, a isto tako 1 saboru Ugarske i saboru Hrvatske i Slavonije. | = Liberalna stranka nije se slagala sa SYi- Jem tačkama resolucije. Ona je predlagala izmjenu resolucije, kako bi se izbjeglo sve Što daje naglućivati kakvu povredu sutono- IE 0 je, da g i, i. Zatim Nia 0 drugoj državnopravnoj osnovi: E Predloženo, da se iz pete tačke: a zastupnike ugarskoga sabora 1 PLI rima krune sv, Stjepana“. Na PO 0 predloženo, da se šesta tačka SAsvie > Cijena listu E OO Ae U Dubrovniku 5 Oktobra 1902. Broj 40 bi Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. La lj i odgovorni urednik A. Fabris “ Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića izmijeni. O. tome se je raspravljalo na kon- ferenciji, koja je održana prije zbora, većina je prihvatila resoluciju bez predloženijoh iz- mjena. Zbog toga su liberalei došli na zbor, samo da dadu izraza ogorčenju zbog zagre- bačkoga nasilja, ali nijesu htjeli da budu zastupani u časništvu zbora, jer nijesu htjeli da sakcionišu sa svoje strane i one tačke u resoluciji, s kojijem se ne slažu. Ovu razliku u mišljenju izmegju jedne i druge strane mi shvaćamo i tumačimo, što su jedni optimiste a drugi pesimiste. Da smo bili na zboru, i mi bismo se bili pridružili optimistima. Dok su pesimiste, a tijeh je ve- lika većina, izrazili sve ono što se može do- goditi, ako Hrvati ustraju u svom današnjem neprijateljstvu prema Srbima. Za nas su je- dni i drugi radili in bona fide. Optimiste hotjeli su na svaki način poštedjeti osjetlji- vost Hrvata, a pesimiste, poslije zngrebački- jeh izgreda, nijesu hutjeli znati ni za čiju osjetljivost. Ko ima pravo? U stvari nemaju pravo ni jedni ni drugi, jer ma kakve se resolucije usvojale na zborovima, ne će izmi- jeniti položaja, ako srpsko-hrvatski spor ne stupi u pravilniju i prirodniju kolotečinu. Tražili ili ne tražili Srbi druge državnopravne osnove, ako ne prestanu gonjenja i zapostav- ljanja Srba, dogodiće se ono što je jednom prilikom kazao umni hrvatski rodoljub D.r Milan Makanec: ,Srbi su žilav narod; pre- stanu li oni ljubiti ovu zajedničku otadžbinu, onda je vrag ručao i Hrvate i Srbe.“ U o- voj kratkoj rečenici kazano je sve, a osobito ko treba da poradi, da Srbi ne bi prestali ljubiti zajedničku domovinu, Hrvatsku i Sla- voniju. Oni je zbilja i danas ljube, Svetozar Pribičević kao zastupnik trojedničkih Srba kazao je na zboru: Ma da su Srbi teško u- vrijegjeni, oni moraju i dalje ljubiti svoju domovinu. Tradicionalna politika srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji uvijek je bila ta, da se bori za cijelokupnost i državno- pravnu autonomiju zemlje, jer je tvrdo uvje- ren, da je ta zemlja isto tako za Srbe srp- ska kao što je za Hrvate hrvatska. Nalazimo, da one struje iliti disonance, što su megju Srbima izbile na površinu na zbo- ru u Novom Sadu, nijesu ni za kakav slu- čaj od štete za budućnost, biva, ne mogu napraviti većega kvara nego što danas po- stoji; a poučne su, što prikazaju današnje raspoloženje srpskoga naroda. Svak je kazao gvoju na zboru i poslije zbora u novinama. Koja će struja prevladati megju Srbima, to zavisi jedino od Hrvata, a to je indirektno gadržano i u onoj rečenici pok. Milana Ma- kanea. I pesimiste rado će postati optimisti- ma; ali zaludu će optimiste do kraja svoga živofa ostati optimistima, ako dogagjaji krenu stazom, na kojoj ih ne će moći niko zadr- žati. Činjenice su jače od volje pojedinaca. Ne treba niko da se nudi Magjarima, pa bio on Hrvat ili Srbin, Okrivljivanje u tome po- gledu, bespredmetno je, jer duobus liti gantibus tertius gaudet (kad e dvojio: svagjaju treći uživa), to je bilo uvijek. Ma- gjar sam vidi, što mu treba raditi. Ne treba mu za to resolucija ni uputa, već češćijeh zagrebačkijeh izgreda, pa će mu Hrvatska i Slavonija pasti u krilo kao zrela jabuka ili ti ,onda je vrag ručao i Srbe i Hrvate“. u TTrojednici. pr TiucMo us XepneroBine, HMurpuee uporue myjezumancke zewyravuje. — ITu- came ,Osvita“ u enaga. — Mocćrapćna 2umua- suja. — Tufiye y Bocnu. RonueM mjecena aBryera nosBao je 1u- BIJHH aglaryć 6apyu Hysepa Omep ee. Yup- Kunarulia ua IIpujezopa, za gole y Mime, ZA My Hemro Baxuo caonlir o mMyenomarn- eKom mokpery. Hum je ee. Uupunaruli npa- cnuo na ogpeljezo mMjecTo cacranka, 7oGuo je ucru za KpPaATKO BJACTOPyuHO IHCMO OZ Gapyua Hyuepe, y Kome my jaBma ga he ra nocjeruTu, umro je ogmax cyrpa gad 1 yuu- uo. Ha Tom cacrTaHgky roBopuio ce je o MyCIOMAHCKOM NOKpeTy. Tom npurogom pehu be Gapyu Kyuepa ee. Yupkunaruhy: ,Eb. Ip. muuuerap Razaj MHOTO je pa8smMHIIBAO, KaKo za ce peh jeznom yuuuu kpaj mycIo- MAHCKOMy NOEPETy H Tyx6aMa IpOTHB 3€- MAJBCKe YIpABe, H KAKO da Ce HATOJH Be- MAJBCKA BIAZA CA MYCJIOMAHCKHM CJEMEHTOM Bocne_ um XepueroBune, jep mujecmo Buie BOJBEH CG iBiM y Mpxwu wuBjeru. Ha mo- CIBETEY Zomao je 1. MHHHCT4ap HO ToTA yBje- pewa, ga ere Bu jeguuu Kagpu crBapHo y- IJHBHCATH Ha MYCIOMAHCKC HPBAKO, KAKO HA one kojm ce mazase y Ilapurpagy Tako u ua one y Bocmu u XepneroBuuu. I. muinerap Kazaj negBojćeno ce ysza y Bamy remujaj- nocr, za lie Bam moli ša pykOM OCTBApnTH IBCFOBY 34MUCAO, H TO OBAKO. IlomTO ey Xep- NeroBni, oguocno Mocrapnu, upegeraBuunu MYCIOMAHCKOTA OKOTA, TO he UHTN NaJG0- ie, da Bu ogere y Mocerap H ymIHBHileTe HA TAMONIBE IPBAKC, ZA CC CACTABH OJ CBUX NIe€T OEBPYTA MyCIOMAHCKO HBACIAHCTBO, KOJE he orulin y Beu Eb. B. napy u pay Dpa- wu Jocuny I, vau je jomi 6ome u upakTu- uuuje, za usacnanerBo nolje kouuemM cernremM- Gpa y Capajeso Ib. Il. muuucerpy RKalajy, Na ce Tmogopu Ji saMoju ogo6peme Bjepeko- npocBjeruora aBronomnora craryra, jep ce HHade ne Moxe pujemuru Koneiukar 60can- CKO XepueroBaukux Myelomana ća BemaJ- CKOM BJAZOM.“ Ee. Yupkunaruh caujeno je moBjepoBao u moueo je >KHBO paZuTu Ha TOM IOC. Kaz 6y 34 OBO NOSNAJH HAPOJNH ONyHOMO- benmuiu uo upBamu, uyqgoM ey ce sauy uu OBAKOBY NPenJOry HP Hauuuy upeqraraa, KAO Za 6y OHM njena a ne npegeraBuniu napola, goja uma sa c060om 20-rozuune TENIKO MH = XKAJOCHO HCKYCTBO. MycIomanciH npBanu oBako pasnoxe: Mueiu IH MOa Munuerap Kazaj, ga emo mu Myegomanu 3a- GopaBuju ua oue ne6pojene moliće, koje Beli TOZHHAMA JEKC y IBCTOBOj apxuBu nepuje- mene. Rag je muHucerap Kazaj y uermny BOJBAH, ZA Ce G HAMA HBMHPH H HATO/H, BA- nrTo ce muje Henocpeguo oGparuo ua sako- Hure onyuomoheHuke u To 3BaHuuno 1yrTem ayeTpo yrapekora nocganersa y Ilapurpany, a ne npeko ee. Yupkunarulia, koju uuru je NePHHUTHBAH UJAHN MyCJOMAHCKE ZENyTANHJE nura je 8BAHHYHA JNYHOCT BEMA/BCKO BIA/O. INosnajylim mu Bpzo zo6po muuuerpa Ranaja u meroBe uureHnuje, ue leMmo ce garu 3aBe- eru nackasum oGelamuma, koja og upeko 20 roguna czmymamo. Mu emo ysjepeuu, za he MyezoMaHu u OBOM IPHIHKOM = IOKABATII, na cy njena CBojux zuunux nupegaka, za Hu- jecy gerenepncauu u ga ey eBujeenu eBojax upasa. Ako je muumerpy Kazajy erazo zo Hexpene um upaBe marogće, euo My mamimux OIyHOMOlieHuKa, NEKA € IPMA IpEeTOBAPA. OBo je y rJABHOMe MHINJBČIBe MCJIO- MAHCKHX IPBAKA. : Caga za upoljem ma moerapeku Osvit“, maj yupaB raguu zuor. Y ipeMy ce 860r HCOeJBABAIBA HAPOJA HAIAZA NA TASBZE H HA »HaBoBu Bolje“, jep ga omu xoke sa pauyn Op6uje u Ilpue Tope za ersapajy nesazo- BOSBCTBO y Hnapogy. IloBogoM oBe razume u gane nogsaze mapogau Bolja BojmezaB Illo- Ja orumao je y Okpyxnora upezerojuuKa, i OJNOCHO IBETOBA BAMjeHHKA, HP NPHTyo%KHO CC je rpaxelin caruceukauujy og Blaze, IOMITO ypenumumrBo ,Osvita“ me cmarpa ogroBopinm, jep NogToxu nNpeBeHTHBHOj HNeH38yPH 3EMAJB- eKe Blaze, Te oBa mro joj mnuje Io BOJBH 6pume a mro xolie ro uponymra. Braga je OATOBOPHJA NpeKO MOCTApPCKOE OKPy2KHNE OGILA- CTH, ZA y OHOM WJAHKy HeMA Huuujera umMe- Ha, na ga ce ro m. BojuezaBa Illone uumra Hone ruue. JIujena zu ogrosopa! A ko ey omga Bolje upaBocnasuux Cp6a? Ha osome ce To ne lie eBpiTuTH. — Y3 ncemaBawe Hapoga nacraza je ceoća rumnasnjazana Cp6a y umocrpanerBo. IlIro kere, Cp6u ey og jegnom moeTaJIu Hecimoco- 6nu, u ako je mumucrap Kanaj nmpez zelme- ranmjama npnsnao gapoBuTocT u cmoco6uocT CplcKora mapoza y oBum sempama. Hajyrie- muuje epueke nopogune y Mocrapy nmocnage ey ose rogune eBojy gjeuy ua rumnasnje ua crpauu u To: BojucnaB Illoza, Ilepo Illan- Tuli, MuuuheBuli, a 6ukie ux jom. Ilozmoxmaj Op6a rumnasnjazana mayerpoBara je oBe TOJHHe HANIA CPICKA AKAHEMCKA OMJAZHHA y MemopanzyMmy ua gezeranuje. Hasemliy Ba upumjepa ga NoTBpguM ropisy TBp7iy. BuB- NIH yuuTe5 mocrapeke rumnasnje Darypuh xBanmo ce je jasno, ga je o6opuo emua Boju- ezmasa llloge, u za My je pekao, HeKa IIaJpe sa To zenyranujy y Beu um y Ilapnrpa. IIponnie rogue Ha NoupaBHoM ucnmary upo- nao je enu gocemenora Kpasua 3azrapa, Koju ce je NOXpBATHO, A BJAAA, OJHOCHO BEJIHKO- xpBar—Tpenrrou,-govnosnaa-je Na mno zpvra NyT npaBu nenur. OBo ce He gosBoJBaBa CpG6uma yuemunuma. Ha mocrapekoj rumHa- suju Og 22 npovecopa uma rpu CpGuna u Ba MyegomaHa, a ocraju cy cBu XpBaru. Io oBom pasmjepy yuuTeBeKux CHIa, eynu- Te, KoJuka je BeJmuiKO-XpBareka nponaranza na moerapekoj ramuasuju. Kag ce mak ysme y o6sup omlie paciojoxewe XpBara, uauoce Weea nacrase Tpemuena. npema Cp6uma, Taja je eBe jaeuo kao zam. Kano je y Mo- erapy, Tako je y CapajeBy uy Bawagynu. — Jberoe je xapao THe y KOTapuma: e0- YAHCKOM, BHUICTPAZCKOM, POTATHUKOM, CpE- Gpeuuukom u BracenuukoM. Vmupalo je y nopogunama go 16 uemagu. Jbekapu cy Kon- CTATOBAJIH, za je THGYC HACTAO OZ IJAAH HM CHPOMAITBA. IIyrnuw. Organizacija našeg rada, VE Gotovi smo s brojevima, koji su u odnosu sa našim školama i sa našim djacima. Tim je gotov i naš glavni posao. I iz ovog prijegleda, koji ne će bit bez mana, može da se stvori sud o našem stanju. O njemu se, ni u poremećenosti uma, ne bi smjelo da kaže, da podmiruje naše potrebe. Hoće mu se dobrih popravaka i jakih dodataka. Dobitak onog, o čemu su nam gornji bro- jevi otkrili da nijesmo nikad imali ili da smo izgubili, prvi je zahtjev mogućnosti popravke našeg stanja. Istina, toj mogućnosti ima jaka zaprijeka u davno uočenom nastojanju moćnih, da nas zadrže u nazatku bar toliko, dok oni, koji su im pod krilima, dobro odmaknu ispred nas. I tu zaprijeku može da slomi naše pregnuće bude li ga vodila svijest o potrebi podizanja škola u našim krajevima i o potrebi jačeg na- slona na našu snagu. Tad ćemo, u nedalekom vremenu, svojim očima viditi uspjeh, koji bi u ludom čekanju tugje pomoći, kasno dočekali. Onima u nas — a ima ih dosta — koji za svaki pokušaj rada imaju gotovu osudu, ko- joj je tobože osnova u njihovom uvjerenju, da se u nas ne može ništa da postigne, treba iznijeti na uvjerenje uspjehe talijanskog elementa ove zemlje. Njegovo je prosvjetno društvo, koje je još u djetinskim godinam, podiglo tri škole i raspisalo stječaj za dvije štipendije od 400 for. svaku za dva pripravnika učiteljske službe. U te je škole uloženo do 60,000 for., a za njih se i