Godina XI.

Eh Austro-Ugarsku, Bosnu i
gercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go.
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godiny
franaka 15 u zlatu.

Za Pubrovnik na godinu Kr, 10

Na pć godine 1 na četvrt godine
gurazmjerno.

Pojedini broj. lista 20 para.

Vlasnik, izdavate
—— oja

Zbor rta iz zemalja krune gm, Sijepma

Dubrovnik, 3 septembra

Pošto je bio zabranjen u Srijemskijem
Karlovcima, na zemljištu Hrvatske i Slavo-
nije, održan je prošloga petka u Novom Sadu
u Ugarskoj, veliki srpski narodni zbor iz e
malja krune sv. Stjepana. Zbor je bio tako
lijepo posjećen, da tako posjećenoga srpskoga
zbora Novi Sad još nije vidio. Bješe tu braće
iz raznijeh krajeva Hrvatske i Slavonije, iz
ravne Bačke, i plodnoga Banata, pa gostt iz
Srbije i Bosne. Na zboru je bilo i braće

Slovaka. Po računu Srba bilo je na zboru

do 15:000 osoba, dok magjarski listovi vele,
da je bilo preko 10:000 duša. Na zboru su
bile zastupljene sve srpske stranke: konser-
vativci, liberali, radikali i samostalci. Prema
tomu otpadaju komenti hrvatskijeh listova,
što se tiče broja i stranačkoga učestvovanja.
Oni t. j. hrvatski listovi htjeli bi predstaviti,

da je zbor bio mršavo posjećen, i to od

samijeh radikala. Organi rečenijeh  srpskijeh
stranaka utjeruju u laž te hrvatske tvrdnje.

Resolucija prihvaćena na zboru sastoji
od šest tačaka. Prvo: Zbor izriče svoje naj-
veće ogorčenje i gnušanje nad onijem Hrva-
tima, koji su dogovorno i unaprijed smišljeno,
napali divljački na ličnu slobodu i sigurnost
imanja Srba u Zagrebu. Tijem su osramotili
hrvatski narod pred  cijelijem obrazovanijem

svijetom, a teško povrijedili prirodne veze, što

ih vezuju sa jednokrvnijem narodom srpski-
jem. Drugo: Zbor osugjuje zemaljsku upravu
Hrvatske i Slavonije, što je ne samo suzbijala
pravedne težnje srpskoga naroda, nego i
odugovlačila riješenje i onijeh zahtjeva, koje

 jei sama priznavala u saboru za pravedne.

dvi

TI

> Mije Hrvatske i Slavonije. Predložen La
PM iz četvrte tačke izostavi posljednja 1?

I gama ta očevidna zapostavljenost mogla je
stvoriti onake pokore. Treće: Zbor izriče ne-
povjerenje zemaljskoj vladi i upravi grada
Zagreba. Pored ostale teške odgovornosti njih
tereti i sva materijalna šteta, koju su zagre-

bački Srbi pretrpjeli. Četvrto: Zbor traži

potpuno zadovoljenje duboko  uvrijegjenomu
osjećaju srpskoga naroda i traži zaštite za
Srbe. ,Bez te zaštite srpski narod u Hrvat-
skoj i Slavoniji bio bi prisiljen prilikama, da

ustavnijem putem — a u smislu prave slo-
bode sviju naroda — zatraži drugu državno-

pravnu osnovu, koja bi obezdjedila njegov

> narodni i imovni opstanak“. Peto: Zbor po-

ziva sve nepristrasne i domoljubive zastupnike

> ugarskog i hrvatsko-slavonskog sabora, a
> naročito Srbe, da porade na tome, da se u

Svima saborima krune sv. Stjepana dade Za-
dovoljština srpskom narodu, a oštećenim Sr-

obima u Zagrebu potpuna  imovna odšteta.

esto: Zbor bira odbor, koji će ovu odluku
Podastrijebiti svijem  ustavnijem faktorima,
Naime: Nj. V. kralju, ugarskoj vladi i vladi
Hrvatske i Slavonije, a isto tako 1 saboru
Ugarske i saboru Hrvatske i Slavonije. |
= Liberalna stranka nije se slagala sa SYi-
Jem tačkama  resolucije. Ona je predlagala
izmjenu resolucije, kako bi se izbjeglo sve

Što daje naglućivati kakvu povredu sutono-
IE 0 je, da

g i, i. Zatim
Nia 0 drugoj državnopravnoj osnovi: E

Predloženo, da se iz pete tačke: a
zastupnike ugarskoga sabora 1 PLI
rima krune sv, Stjepana“. Na PO
0 predloženo, da se šesta tačka SAsvie

> Cijena listu

E OO Ae

U Dubrovniku 5 Oktobra 1902.

Broj 40

bi

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova), Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-

maju se.
La

lj i odgovorni urednik A. Fabris

“ Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

izmijeni. O. tome se je raspravljalo na kon-
ferenciji, koja je održana prije zbora, većina
je prihvatila resoluciju bez predloženijoh iz-
mjena. Zbog toga su liberalei došli na zbor,
samo da dadu izraza ogorčenju zbog zagre-
bačkoga nasilja, ali nijesu htjeli da budu
zastupani u časništvu zbora, jer nijesu htjeli
da sakcionišu sa svoje strane i one tačke u
resoluciji, s kojijem se ne slažu.

Ovu razliku u mišljenju izmegju jedne i
druge strane mi shvaćamo i tumačimo, što
su jedni optimiste a drugi pesimiste. Da smo
bili na zboru, i mi bismo se bili pridružili
optimistima. Dok su pesimiste, a tijeh je ve-
lika većina, izrazili sve ono što se može do-
goditi, ako Hrvati ustraju u svom današnjem
neprijateljstvu prema Srbima. Za nas su je-
dni i drugi radili in bona fide. Optimiste
hotjeli su na svaki način poštedjeti  osjetlji-
vost Hrvata, a pesimiste, poslije zngrebački-
jeh izgreda, nijesu hutjeli znati ni za čiju
osjetljivost. Ko ima pravo? U stvari nemaju
pravo ni jedni ni drugi, jer ma kakve se
resolucije usvojale na zborovima, ne će izmi-
jeniti položaja, ako srpsko-hrvatski spor ne
stupi u pravilniju i prirodniju kolotečinu.
Tražili ili ne tražili Srbi druge državnopravne
osnove, ako ne prestanu gonjenja i zapostav-
ljanja Srba, dogodiće se ono što je jednom
prilikom kazao umni hrvatski rodoljub D.r
Milan Makanec: ,Srbi su žilav narod; pre-
stanu li oni ljubiti ovu zajedničku otadžbinu,
onda je vrag ručao i Hrvate i Srbe.“ U o-
voj kratkoj rečenici kazano je sve, a osobito
ko treba da poradi, da Srbi ne bi prestali
ljubiti zajedničku domovinu, Hrvatsku i Sla-
voniju. Oni je zbilja i danas ljube, Svetozar
Pribičević kao zastupnik  trojedničkih Srba
kazao je na zboru: Ma da su Srbi teško u-
vrijegjeni, oni moraju i dalje ljubiti svoju
domovinu. Tradicionalna politika srpskoga
naroda u Hrvatskoj i Slavoniji uvijek je bila
ta, da se bori za cijelokupnost i državno-
pravnu autonomiju zemlje, jer je tvrdo uvje-
ren, da je ta zemlja isto tako za Srbe srp-
ska kao što je za Hrvate hrvatska.

Nalazimo, da one struje iliti disonance, što
su megju Srbima izbile na površinu na zbo-
ru u Novom Sadu, nijesu ni za kakav slu-
čaj od štete za budućnost, biva, ne mogu
napraviti većega kvara nego što danas po-
stoji; a poučne su, što  prikazaju današnje
raspoloženje srpskoga naroda. Svak je kazao
gvoju na zboru i poslije zbora u novinama.
Koja će struja prevladati megju Srbima, to
zavisi jedino od Hrvata, a to je indirektno
gadržano i u onoj rečenici pok. Milana Ma-
kanea. I pesimiste rado će postati optimisti-
ma; ali zaludu će optimiste do kraja svoga
živofa ostati optimistima, ako dogagjaji krenu
stazom, na kojoj ih ne će moći niko zadr-
žati. Činjenice su jače od volje pojedinaca.
Ne treba niko da se nudi Magjarima, pa bio
on Hrvat ili Srbin, Okrivljivanje u tome po-
gledu, bespredmetno je, jer duobus liti
gantibus tertius gaudet (kad e dvojio:
svagjaju treći uživa), to je bilo uvijek. Ma-
gjar sam vidi, što mu treba raditi. Ne treba
mu za to resolucija ni uputa, već češćijeh
zagrebačkijeh izgreda, pa će mu Hrvatska i
Slavonija pasti u krilo kao zrela jabuka ili
ti ,onda je vrag ručao i Srbe i Hrvate“. u

TTrojednici.
pr

TiucMo us XepneroBine,

HMurpuee uporue myjezumancke zewyravuje. — ITu-
came ,Osvita“ u enaga. — Mocćrapćna 2umua-
suja. — Tufiye y Bocnu.

RonueM mjecena aBryera nosBao je 1u-
BIJHH aglaryć 6apyu Hysepa Omep ee. Yup-
Kunarulia ua IIpujezopa, za gole y Mime,
ZA My Hemro Baxuo caonlir o mMyenomarn-
eKom mokpery. Hum je ee. Uupunaruli npa-
cnuo na ogpeljezo mMjecTo cacranka, 7oGuo
je ucru za KpPaATKO BJACTOPyuHO IHCMO OZ
Gapyua Hyuepe, y Kome my jaBma ga he ra
nocjeruTu, umro je ogmax cyrpa gad 1 yuu-
uo. Ha Tom cacrTaHgky roBopuio ce je o
MyCIOMAHCKOM NOKpeTy. Tom npurogom pehu
be Gapyu Kyuepa ee. Yupkunaruhy: ,Eb.
Ip. muuuerap Razaj MHOTO je pa8smMHIIBAO,
KaKo za ce peh jeznom yuuuu kpaj mycIo-
MAHCKOMy NOEPETy H Tyx6aMa  IpOTHB 3€-
MAJBCKe YIpABe, H KAKO da Ce HATOJH Be-
MAJBCKA BIAZA CA MYCJIOMAHCKHM  CJEMEHTOM
Bocne_ um XepueroBune, jep mujecmo Buie
BOJBEH CG iBiM y Mpxwu wuBjeru. Ha mo-
CIBETEY Zomao je 1. MHHHCT4ap HO ToTA yBje-
pewa, ga ere Bu jeguuu Kagpu crBapHo y-
IJHBHCATH Ha MYCIOMAHCKC HPBAKO, KAKO HA
one kojm ce mazase y Ilapurpagy Tako u ua
one y Bocmu u XepneroBuuu. I. muinerap
Kazaj negBojćeno ce ysza y Bamy remujaj-
nocr, za lie Bam moli ša pykOM OCTBApnTH
IBCFOBY 34MUCAO, H TO OBAKO. IlomTO ey Xep-
NeroBni, oguocno Mocrapnu, upegeraBuunu
MYCIOMAHCKOTA OKOTA, TO he UHTN NaJG0-
ie, da Bu ogere y Mocerap H  ymIHBHileTe
HA TAMONIBE IPBAKC, ZA CC CACTABH OJ CBUX
NIe€T OEBPYTA MyCIOMAHCKO HBACIAHCTBO, KOJE
he orulin y Beu Eb. B. napy u pay Dpa-
wu Jocuny I, vau je jomi 6ome u upakTu-
uuuje, za usacnanerBo nolje kouuemM cernremM-
Gpa y Capajeso Ib. Il. muuucerpy RKalajy,
Na ce Tmogopu Ji saMoju ogo6peme Bjepeko-
npocBjeruora aBronomnora craryra, jep ce
HHade ne Moxe pujemuru Koneiukar 60can-
CKO XepueroBaukux  Myelomana ća  BemaJ-
CKOM BJAZOM.“

Ee. Yupkunaruh caujeno je moBjepoBao
u moueo je >KHBO paZuTu Ha TOM IOC.
Kaz 6y 34 OBO NOSNAJH  HAPOJNH  ONyHOMO-
benmuiu uo upBamu, uyqgoM ey ce sauy uu
OBAKOBY  NPenJOry HP Hauuuy  upeqraraa,
KAO Za 6y OHM njena a ne npegeraBuniu
napola, goja uma sa  c060om 20-rozuune
TENIKO MH = XKAJOCHO HCKYCTBO. MycIomanciH
npBanu oBako pasnoxe: Mueiu IH MOa
Munuerap Kazaj, ga emo mu Myegomanu 3a-
GopaBuju ua oue ne6pojene moliće, koje Beli
TOZHHAMA JEKC y IBCTOBOj apxuBu nepuje-
mene. Rag je muHucerap Kazaj y uermny
BOJBAH, ZA Ce G HAMA HBMHPH H HATO/H, BA-
nrTo ce muje Henocpeguo oGparuo ua sako-
Hure onyuomoheHuke u To 3BaHuuno 1yrTem
ayeTpo yrapekora nocganersa y Ilapurpany,
a ne npeko ee. Yupkunarulia, koju uuru je
NePHHUTHBAH UJAHN MyCJOMAHCKE  ZENyTANHJE
nura je 8BAHHYHA JNYHOCT BEMA/BCKO BIA/O.
INosnajylim mu Bpzo zo6po muuuerpa Ranaja
u meroBe uureHnuje, ue leMmo ce garu 3aBe-
eru nackasum oGelamuma, koja og upeko 20
roguna czmymamo. Mu emo ysjepeuu, za he
MyezoMaHu u OBOM  IPHIHKOM = IOKABATII,
na cy njena CBojux zuunux nupegaka, za Hu-
jecy gerenepncauu u ga ey eBujeenu eBojax
upasa. Ako je muumerpy Kazajy erazo zo
Hexpene um upaBe marogće, euo My mamimux
OIyHOMOlieHuKa, NEKA € IPMA IpEeTOBAPA.

OBo je y rJABHOMe  MHINJBČIBe  MCJIO-
MAHCKHX IPBAKA. :

Caga za upoljem ma moerapeku Osvit“,
maj yupaB raguu zuor. Y ipeMy ce 860r
HCOeJBABAIBA HAPOJA HAIAZA NA TASBZE H HA
»HaBoBu Bolje“, jep ga omu xoke sa pauyn
Op6uje u Ilpue Tope za ersapajy nesazo-
BOSBCTBO y Hnapogy. IloBogoM oBe razume u
gane nogsaze mapogau Bolja BojmezaB Illo-
Ja orumao je y Okpyxnora upezerojuuKa,

i

OJNOCHO IBETOBA BAMjeHHKA, HP NPHTyo%KHO CC
je rpaxelin caruceukauujy og Blaze, IOMITO
ypenumumrBo ,Osvita“ me cmarpa ogroBopinm,
jep NogToxu nNpeBeHTHBHOj HNeH38yPH  3EMAJB-
eKe Blaze, Te oBa mro joj mnuje Io BOJBH
6pume a mro xolie ro uponymra. Braga je
OATOBOPHJA NpeKO MOCTApPCKOE OKPy2KHNE OGILA-
CTH, ZA y OHOM WJAHKy HeMA Huuujera umMe-
Ha, na ga ce ro m. BojuezaBa Illone uumra
Hone ruue. JIujena zu ogrosopa! A ko ey
omga Bolje upaBocnasuux Cp6a? Ha osome
ce To ne lie eBpiTuTH. —

Y3 ncemaBawe Hapoga nacraza je ceoća
rumnasnjazana Cp6a y umocrpanerBo. IlIro
kere, Cp6u ey og jegnom moeTaJIu Hecimoco-
6nu, u ako je mumucrap Kanaj nmpez  zelme-
ranmjama npnsnao gapoBuTocT u cmoco6uocT
CplcKora mapoza y oBum sempama. Hajyrie-
muuje epueke nopogune y Mocrapy nmocnage
ey ose rogune eBojy gjeuy ua rumnasnje ua
crpauu u To: BojucnaB Illoza, Ilepo Illan-
Tuli, MuuuheBuli, a 6ukie ux jom.  Ilozmoxmaj
Op6a rumnasnjazana  mayerpoBara je oBe
TOJHHe HANIA CPICKA AKAHEMCKA OMJAZHHA y
MemopanzyMmy ua gezeranuje. Hasemliy Ba
upumjepa ga NoTBpguM ropisy TBp7iy. BuB-
NIH yuuTe5 mocrapeke rumnasnje Darypuh
xBanmo ce je jasno, ga je o6opuo emua Boju-
ezmasa llloge, u za My je pekao, HeKa IIaJpe
sa To zenyranujy y Beu um y Ilapnrpa.
IIponnie rogue Ha NoupaBHoM ucnmary upo-
nao je enu gocemenora Kpasua 3azrapa, Koju
ce je NOXpBATHO, A BJAAA, OJHOCHO BEJIHKO-

xpBar—Tpenrrou,-govnosnaa-je Na mno zpvra

NyT npaBu nenur. OBo ce He gosBoJBaBa
CpG6uma yuemunuma. Ha mocrapekoj rumHa-
suju Og 22 npovecopa uma rpu CpGuna u
Ba MyegomaHa, a ocraju cy cBu XpBaru.
Io oBom pasmjepy yuuTeBeKux CHIa, eynu-
Te, KoJuka je BeJmuiKO-XpBareka nponaranza
na moerapekoj ramuasuju. Kag ce mak ysme
y o6sup omlie paciojoxewe XpBara, uauoce
Weea nacrase  Tpemuena. npema Cp6uma,
Taja je eBe jaeuo kao zam. Kano je y Mo-
erapy, Tako je y CapajeBy uy Bawagynu. —

Jberoe je xapao THe y KOTapuma: e0-
YAHCKOM,  BHUICTPAZCKOM, POTATHUKOM, CpE-
Gpeuuukom u BracenuukoM. Vmupalo je y
nopogunama go 16 uemagu. Jbekapu cy Kon-
CTATOBAJIH, za je THGYC HACTAO OZ IJAAH HM
CHPOMAITBA.

IIyrnuw.

Organizacija našeg rada,
VE

Gotovi smo s brojevima, koji su u odnosu
sa našim školama i sa našim djacima. Tim je
gotov i naš glavni posao. I iz ovog prijegleda,
koji ne će bit bez mana, može da se stvori sud
o našem stanju. O njemu se, ni u poremećenosti
uma, ne bi smjelo da kaže, da podmiruje naše
potrebe. Hoće mu se dobrih popravaka i jakih
dodataka.

Dobitak onog, o čemu su nam gornji bro-
jevi otkrili da nijesmo nikad imali ili da smo
izgubili, prvi je zahtjev mogućnosti popravke
našeg stanja. Istina, toj mogućnosti ima jaka
zaprijeka u davno uočenom nastojanju moćnih,
da nas zadrže u nazatku bar toliko, dok oni,
koji su im pod krilima, dobro odmaknu ispred
nas. I tu zaprijeku može da slomi naše pregnuće
bude li ga vodila svijest o potrebi podizanja
škola u našim krajevima i o potrebi jačeg na-
slona na našu snagu. Tad ćemo, u nedalekom
vremenu, svojim očima viditi uspjeh, koji bi u
ludom čekanju tugje pomoći, kasno dočekali.

Onima u nas — a ima ih dosta — koji
za svaki pokušaj rada imaju gotovu osudu, ko-
joj je tobože osnova u njihovom uvjerenju, da
se u nas ne može ništa da postigne, treba iznijeti
na uvjerenje uspjehe talijanskog elementa ove
zemlje. Njegovo je prosvjetno društvo, koje je
još u djetinskim godinam, podiglo tri škole i
raspisalo stječaj za dvije štipendije od 400 for.
svaku za dva pripravnika učiteljske službe. U
te je škole uloženo do 60,000 for., a za njih se

i