<< Godina XI. < BAJBTA lista, < a Austro-Ugarsku, I ki Hercegovinu na godinu. mi Za Srbiju i Crnu ž k dinu Kruna 12: * Bosnu | Kruna 11 B0%ru na go- “Za svo ostale“ zemlje na ooo Ku franaka: 15 u: zlatu. I % godinu e Za Vubrovnik: na otiči Kod = Zi Na pi godine “his rata Son) . durazmjerno, “(< ; KA g90ine Pojedini broj lista 20 para. E 0 < a 2 3 = “Vlasnik, izdavatelj i odg NEP kev., o er Dubrovnik 17 2 Austro-Ugarska stoji danag još neriješena Pitanja, pred Paso se gju Austrije i Ugarske i pred ša si izmegju Ceha i Nijemaca. Od Pao jetonja vijek. dvaju pitanja zavisi oijak ai našnje i buduće uregjenje naše o. a U ovijem teškijem problemima dola zi kob vitalni interesi arod&, koji Meo habsburšku mMonwrhiju. Mo Austrije i Ugarske Pretežno je fina naravi; nagodba izmegju Čeha je narodno-političke Važnosti. Od prve zavisi velevlasni položaj monarhije kao jedne četa prema inostranstvu. Od druge zavisi ae rad u austrijskom parlamentu. Jedna i druga nagodba Su u indirektnoj vezi, jer soje do financijalne i carinske nagodbe enu Austrije i Ugarske, a_ne uspije li voljiti Ćehe, ovi Oklobra astavlj aju Izmegju neijalne i Nijemaca se zado- ota: će-u zastupničkoj kući po po prilici opstrukeijon osujetiti raspravlja- mA poravnanja izmegju jedne i druge polo- vine monarhije. Današnje državno uregjenje monarhije polječe od g. 1867. Svako deset godina obnavlja se poravnanje ili ti nagodba izme- gju Austrije i Ugarske. Godine 1877. i 1887. sklapanje nagodbe išlo je prilično glatko. Godine. 1897. zapelo_je. Od te godine do danas još nije sklopljena definitivna nagodba izmegju jedne i druge polovine monarhije. Ovo je peta godina da se o tome raspravlja. U Austriji i u Ugarskoj promijenilo se je nekoliko ministarstava i nijedno nije uspjelo kraju privesti poravnanje. Sudeći po broju godina, koji je protekao u bezuspješnom dogovaranju izmegju austrijske i vlade, može se lako predvidjeti buduća per- spektiva, biva, uspiju li ove godine sklopiti nagodbu, misli se, da će to biti posljednja, ote da će g. 1907. svaka polovina monarhije imati svoje carinsko područje, kao da su Austrija i Ugarska dvije sasvijem odijeljene države. To je opće mnijenje, koje nije daleko od istine. Kad se u pet godina nije mogao poslići“ sporazum, znači, da su krupne razlike u mišljenju u pogledu poravnanja, i da se ne dadu lako izgladiti. Kao što rekosmo i češko pitanje, kao jedno. od najvažnijih problemu austrijske u- nutrašnje politike, čeka već od preko trideset godina ako ne na konačno a ono na djelo- mično riješenje. U prošlom broju pRopsa smo mnijenje češkoga prvaka D.ra Krmals 0 borbi izmegju Ceha i Nijemaca, ! o Ka čaju iste. Ovijeh' dana ministar penj Korber' priopćio je češkijem 1 njemu sije strankama vladin naort: 0 riješenju Jezenoet, pilanja u Ćoskoj i Moravskoj, O oški posanii odmah su izjavili, da se o tome naoriš Va. dinu ne. može ni rasprava povesti 2 Pins oni predložiti drugi nacrt. Ovo je poi ne samo za pravilan i redovit rad = j Pa ORO : za nagodbu izmegju skom parlamentu već i za mer dnja videći kustrije i Ugarske. Ova POSE aaa, neprilike, .u. kojima se nalazi a izvuče još Gerviše zatezati s: nagodboni, <2 što više koristi za sebe. — Sve ovo dokazuje, da ugarske današnji politički ANITA : je zeu Pp): sustav “ne pruža one garaneie ga a. pravilno. funkojoniseni: je stanje ; dokazuje, : da-<je unutrašnj dokazuje, avka. Ma- , ž monarhije bolesno: i da sako to većom. a sve. Sjari gijedne strane teže 7 tot dij Roba Raa rata 1 ko ačni se > nezavisnosti: vidi se da im Je Vorni urednik A. Fabris vnNOga: / Broj 42 r JBL U Dubrovniku 19 Oktobra 1902 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnik» Dopisi se šalju uredništvu, Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi.. Nofrankirana pisma ne pri- maju se. Kzlazi svake N edjelje. prekinuti svaku zajednicu s Austrijom. Nijemci, Darem veliki dio, prosugjuju unutrašnju au- strijsku politiku “ga veliko-njemačkoga gle- dišta i u tome su nepopustljivi; oni hoće da au bude njemačka ili da je ne bude. aveni, a u prvom redu Česi, ne će dobro- Voljno da se utope u veliko-njemučko more Već se bore za ravnopravnost, Zastoj u poravnanju izmegju Austrije i i Ugarske i u nagodbi izmegju Čeha i Ni- jemaca dokazom je, da se je dualiznm pre- živio, da treba učiniti jedan korak naprijed k federalizmu. Smatraju li državnici dualizam posljednjom riječi austro-ugarske unutrašnje politike, teško će biti da ga održe bez velike štete za državu i za narode. RC > Miting u Beogradu (Naš izvještaj) Dogagjaji u Staroj Srbiji i Maćedoniji od- jeknuli su ovamo duboko i dali su povoda jednoj velikoj manifestaciji Beogragjana bez razlike stališa i stranaka. Lijepi broj beogradske iza- brane omladine jednim proglasom bješe pozvao Beogragjane na miting, koji se je prošle ne- djelje održao pod otvorenim nebom oko spo- menika neumrloga kneza Mihajla. I ako bješe sumoran jesenji dan — a kiša jednako promicaše — ipak su se još oko 8 ča- sova počele skupljati mase Beogragjana i Srbo- Makedonaca oko spomenika neumrloga Kneza Mučenika. Omladina, inteligencija, profesori Velike Škole, savjetnici i drugi velikodostojnici, mje- radnicima, zanatlijama i braćom Staro- Srbijancima i Makedoncima. Duboka oz- biljnost vladaše megju tom masom od 10.000 duša. Prostor oko spomenika -— pred kojim bješe podignuta velika tribina — bio je prepun. Uglovi kod pozorišta, Kolarčeve pivnice, Mi- lenkovićeve kuće i nove zerade Uprave Fon- dova bjehu ispunjeni svijetom. Sve to sa nestrpljenjem očekivaše, da se zbor otvori. U 9 i po časa otvorio je dr Boža Mar- ković, jedan od sazivača zbora, miting, iznijevši razloge, sa kojih su on i njegovi drugovi našli za potrebno, da danas sazovu taj miting. Njegov lijepi govor bio je saslušan veoma pažljivo. On je predložio za predsjednika zbora gjenerala Gjuknića, koji je aklamacijom primljen. Zauzevši predsjedničko mjesto gjeneral Gjuknić je bio burno pozdravljen. Zahvalivši se na izboru, on je predložio zboru za potpred- sjednike: Ljubu Jovanovića, Goluba Janića i Dragutina Ilića, a za, sekretare dra Momčila Ninčića, d.ra Ivana Sajkovića i Radu Mihaj- lovića, kojo je zbor jednoglasno primio. Predsjednik dade riječ Ljubi Zivkoviću. Ljuba Zivković, advokat beogradski, top- lim riječima je iznosio, kolika je bila ljubav Srbinova prema svome rodu. Živim bojama crtao je patriotizam i požrtvovanje srpskoga šahu se sa naroda. 2 Stanje u Staroj Srbiji je očajno po našu braću. Dušmani naši latili su se protivu naše braće i. takvim sredstvima kojima se civilizovani svijet nikada no služi. Ubistva, razbojništva, paljevine, to su ta sredstva za istrebljivanje naše braće. Toj braći treba pomoći, ali ne na način, koji su skoro neki predlagali. Ako ne možemo reći, da sama Turska sistematski radi na istrebljavanju Srba, možemo slobodno reći, da ona to istrebljavanje održava toleriranjem (Tako je). U takvim prilikama svaka vlada, koja ne brani interese svojih saplemenika do- kazuje svoju slabost. Za to ja nifslim, da će srpska vlada samo tako pomoći, ako energično ukaže na posljedice, koje će ta nasilja izazvati kod njihove braće. Turska može to stanje prekinuti onim istim silnim bataljonima, kojima je ratovala sa Ru- sijom. I najzad predlažem, da srpska vlada za- traži i Kod stranih velikih sila — iznoseći iser- prečiistinita fakta o teškome stanju naše braće u tim pokrajinama — zaštite za naš živalj (Zuko je! zivio!) Vlada treba u tome da ima na umu onu narodnu poslovicu: pravde nema, nade ni u koga, do u Boga i-u svoje ruke! (Zivio! Burno odobravanje). Za njim su govorili književnik Dragutin Ilić, Maćedonac Naum Jamandijević. Ovaj po- sljednji rekao je: Turska bi mogla kada bi htjela, da za tri dana razoruža Arnaute. Ali ona to ne će da radi, jer njoj ide u račun, da tamo Srba što prije nestane. : Akademik Ljuba Jovanović u svome kra- snome govoru rekao je, kako je Srbija jedina zemlja, koja je izvršila sve ono, što joj je bilo stavljeno u zadatak Berlinskim ugovorom. Dugo bi bilo regjati, koliko je-i šta je sve Srbija pretrpjela, dok je zauzela dostojno mjesto mjesto megju evropskim državama. Ali Srbija je pored te dužnosti imala i drugu uzvišenu dužnost: da popravlja ono što su druge države u susjedstvu njenome uništa- vale. Jer treba znati, da danas ima u Srbiji preko 40 hiljada Srba, koji su ostavili srpsko ognjište i prebjegli braći svojoj u Srbiju, zbog turskih zuluma. Svu tu braću Srbija je bratski primila i prihvatila. Srbija dijeli sa njima i posljednji komad hljeba. A zašto bježe ta naša braća? Za to što njih ubijaju, pljačkaju, sramote i tjeraju sa ognjišta. Zbog toga Srbija ima prava, da od Turske traži, da se to stanje već jednom promijeni. Ona je u pravu tražiti, da i oko Srbije bude evropsko stanje. Ali, braćo, ima nešto, što se ne može prećutati. Ono stanje u Staroj Srbiji nije stvoreno nesvijesno. Za to evo primjera: kad je na berlinskom kongresu izaslanik jedne sile tražio, da se Sr- biji ustupi jedan dio: zemlje, onda je turski de- legat izjavio, kako tamo žive Arnauti, a ne Srbi. Drugi primjer: kad je jedan srpski mini- star predsjednik obratio turskome poslaniku pažnju na očajno stanje u tim zemljama, — taj poslanik mu je odgovorio: tamo nema vaše braće. Tamo ima nekoliko Bošnjaka, a staro- sjedioci su Arnauti. Braćo, mi ne smijemo ni- kako dopustiti, da se te laži učvrste. (Nećemo) Ako se ne pritekne u pomoć što prije, onda za kratko vrijeme neće biti više Srba u onim zemljama. Braća naša biće jednom prinugjena da pruže ruke onima, koji joj pomoć pruže. Tako mogu biti vrlo lako izgubljeni za nas. Mi to ne smijemo dopustiti. Mi - moramo pomoći našoj braći. Za Ljubom Jovanovićem govorili su no- vinar Boža Savić, Ljuba Vasiljević, prota Milan Gjurić. Za tim je do Stanoje Stanojević, profesor Velike Škole, držao poduži govor, koji spada megju najljepše govore na mitingu. Najkritičniji su dani po Srpstvo ovi, koje dajias preživljuje. + aa aš va i Turska pregle su svom snagom svojom, da unište srp- sko pleme u svima provincijama u kojima oni vladaju. Ako samo još tri godine ostane tako sta- nje, u svima krajevima otomanske carevine neće više biti Srbina. Od Novoga Pazara pa do So- luna srpskoga plemena potpuno će nestati. Naš brat u tim pokrajinama se uvijek nadao. Nadao se u nas, braću Srbe, nadao se u Rusiju, nadao se u Evropu, — i niko mu nikad nije pomogao. Još je jedna instinktivna želja ostala u njemu: želja za slobodom. S toga on radosno pozdravlja svakog onog ko mu nudi slobodu. Iluzorna je svaka pomisao na prijateljstvo Srbije sa Turskom. Ja sam skoro proputovao tim srpskim krajevima i vidio kako se grozno postupa sa našom braćom. U jednome mjestu zapitao sam jednoga staroga seljaka. Šta on misli o prijateljstvu Srbije sa Turskom. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Seljak mi je odgovorio ovo: Sina jednoga seljaka ujede zmija. Seljak da bi sina spasao odsječe. zmiji rep; ali sin. ipak umre. Radi vječnoga sjećanja na.svoje čedo, on ga. je sa- hranio ispred svoje kuće. Jednoga dana on se htjede pomiriti sa zmijom, ali ga ona _odbi, re- kavši mu: Dogod ti budeš gledao grob tvoga sina, a ja moj odsječeni rep, ne može biti me- gju nama prijateljstva. t Tako isto je naše prijateljstvo sa Turskom. Mi smo iserpli sva lojalna sredstva, treba nam još jedan jedini put, a taj je.da pred ci- jelom Evropom skinemo sa sebe odgovornost za sve ono što tamo bude. Srbija i srpski na- rod ne mogu dopustiti da se njihova braća tamo upropaste, jer njihova propast, znači i propast Srbije i cijeloga srpskoga naroda. S toga predlažem ovu rezoluciju: — Zbor Srba Beogragjana sakupljen 29. sep- tembra (12 oktobra po n. k.) o. g. donio je ovu odluku: 1. Užasni zločini, koji se bez prestanka čine srpskomu narodu u Staroj Srbiji i Make- doniji moraju izazvati osudu i ogorčenje u svih prosvjećenih ljudi. Srpski narod, čija braća najviše stradaju u tim krajevima, u prvom je redu pozvan, da izreče svoje gnušanje i osudu nad razbojničkim nasiljem Arnauta i Turaka. 2, Zbor ovaj izjavljuje, da je za nerede i nasilja u Staroj Srbiji i Makedoniji najviše kriva i odgovorna turska vlada, jer ona, u najmanju ruku, podržava elemente, koji siste- matski rade na uništenju srpskoga življa u Staroj Srbiji -i- Makedoniji. 3. Zbor ovaj traži od srpske vlade da ona nagje puta i načina, da se obezbjedi život i imovina srpskoga naroda u Turskoj, jer je stanje u Staroj Srbiji i Makedoniji tako, da se dalje apsolutno ne može izdržati, a interesi humanosti i interesi evropskog mira zahtjevaju, da se što prije konačno učini kraj ovakom stanju stvari. U protivnom slučaju Srbija i srpski narod ski- daju sa sebe svu odgovornost za dogagjaje, koji tamo moraju nastupiti i koji će morati uvući u akciju i Srbiju, jer srpski narod neće moći do- pustiti, da se satre i uništi cijelo njegovo pleme u Staroj Srbiji i Makedoniji. 4. Zbor ovaj uvjerava svoju braću u Staroj Srbiji i Makedoniji, da je srpski narod svagda gotov, da svojoj braći pomogne i da ih zaštiti ma po koju cijenu to bilo. Bez njihova života — nema života ni za nas, njihova smrt i naša je. S toga će srpski narod, ako se uskoro ne pomogne narodu u Staroj Srbiji i Maćedoniji, naći načina, da sam spase svoju braću, prije nego što budu posljednji ostatci života njihova u krvi ugušeni. : Čitanje rezolucije bješe veoma pažljivo saslušano i ona je jednodušno primljena. Dirljiv i tužan momenat je nastupio kada se na tribini pojavio sa epitrahiljom još jedan sluga oltara — pop Boža Jovanović. On je do- šao da se zajedno sa učesnicima srdačno pomoli svevišnjem tvorcu za duše, nevine duše, onih Srba, koji izgubiše svoj život od krvožednih Arnauta, i objesnih Turaka. .. Čekate li da i ja još pozlegjujem rane vaše; rane, koje je izazvao bolni jauk i očajni vrisak braće i sestara vaših. Ne, ja to neću niti mogu. Upravimo naše poglede gore, nebesnome 'Tvorcu i zamolimo Ga, neka bude milostiv onim plemenitim dušama, koje padoše i izginuše braneći ognjište, nejač i imanje svoje. Bože, budi milostiv tim dušama, jer su za rod svoj položili život. Vrli sveštenik je izgovorio te riječi tako toplo i srdačno, da je u mnogome oku zabli- stala suza... Duboka tišina vladaše megju toli- kom masom svijeta, koja najedanput bješe ski- nula svoje šešire i pobožne poglede upravila tamo gore, stvoritelju svijeta, moleći za duše svoje nevine braće.... Zablagodarivši učesnicima, što su se u tako velikom broju iskupili, gjeneral Gjuknić je ra- spustio zbor u 11 časova. : oo