<< Godina XI.

< BAJBTA lista, <
a Austro-Ugarsku, I
ki Hercegovinu na godinu.
mi Za Srbiju i Crnu
ž k dinu Kruna 12: *

Bosnu |
Kruna 11

B0%ru na go-

“Za svo ostale“ zemlje na ooo
Ku franaka: 15 u: zlatu. I % godinu

e Za Vubrovnik: na otiči Kod

= Zi Na pi godine “his rata Son)
. durazmjerno, “(< ; KA g90ine

Pojedini broj lista 20 para. E

0

< a 2 3 =
“Vlasnik, izdavatelj i odg

NEP kev., o er
Dubrovnik 17
2 Austro-Ugarska stoji danag

još neriješena Pitanja, pred Paso se
gju Austrije i Ugarske i pred ša si
izmegju Ceha i Nijemaca. Od Pao
jetonja vijek. dvaju pitanja zavisi oijak ai
našnje i buduće uregjenje naše o. a
U ovijem teškijem problemima dola zi
kob vitalni interesi arod&, koji Meo
habsburšku mMonwrhiju. Mo
Austrije i Ugarske Pretežno je fina
naravi; nagodba izmegju Čeha
je narodno-političke Važnosti. Od prve zavisi
velevlasni položaj monarhije kao jedne četa
prema inostranstvu. Od druge zavisi ae
rad u austrijskom parlamentu. Jedna i druga
nagodba Su u indirektnoj vezi, jer soje
do financijalne i carinske nagodbe enu
Austrije i Ugarske, a_ne uspije li
voljiti Ćehe, ovi

Oklobra

astavlj aju
Izmegju
neijalne
i Nijemaca

se zado-
ota: će-u zastupničkoj kući po
po prilici opstrukeijon osujetiti raspravlja-
mA poravnanja izmegju jedne i druge polo-
vine monarhije.

Današnje državno uregjenje monarhije
polječe od g. 1867. Svako deset godina
obnavlja se poravnanje ili ti nagodba izme-
gju Austrije i Ugarske. Godine 1877. i 1887.
sklapanje nagodbe išlo je prilično glatko.
Godine. 1897. zapelo_je. Od te godine do
danas još nije sklopljena definitivna nagodba
izmegju jedne i druge polovine monarhije.
Ovo je peta godina da se o tome raspravlja.
U Austriji i u Ugarskoj promijenilo se je
nekoliko ministarstava i nijedno nije uspjelo
kraju privesti poravnanje. Sudeći po broju
godina, koji je protekao u  bezuspješnom
dogovaranju izmegju austrijske i
vlade, može se lako predvidjeti buduća per-
spektiva, biva, uspiju li ove godine sklopiti
nagodbu, misli se, da će to biti posljednja,
ote da će g. 1907. svaka polovina monarhije
imati svoje carinsko područje, kao da su
Austrija i Ugarska dvije sasvijem odijeljene
države. To je opće mnijenje, koje nije daleko
od istine. Kad se u pet godina nije mogao
poslići“ sporazum, znači, da su krupne razlike
u mišljenju u pogledu poravnanja, i da se
ne dadu lako izgladiti.

Kao što rekosmo i češko pitanje, kao
jedno. od najvažnijih problemu austrijske u-
nutrašnje politike, čeka već od preko trideset
godina ako ne na konačno a ono na djelo-
mično riješenje. U prošlom broju pRopsa
smo mnijenje češkoga prvaka D.ra Krmals
0 borbi izmegju Ceha i Nijemaca, ! o Ka
čaju iste. Ovijeh' dana ministar penj
Korber' priopćio je češkijem 1 njemu sije
strankama vladin naort: 0 riješenju Jezenoet,
pilanja u Ćoskoj i Moravskoj, O oški posanii
odmah su izjavili, da se o tome naoriš Va.
dinu ne. može ni rasprava povesti 2 Pins
oni predložiti drugi nacrt. Ovo je poi
ne samo za pravilan i redovit rad = j

Pa ORO : za nagodbu izmegju
skom parlamentu već i za mer dnja  videći
kustrije i Ugarske. Ova POSE aaa,
neprilike, .u. kojima se nalazi a izvuče
još Gerviše zatezati s: nagodboni, <2
što više koristi za sebe. —

Sve ovo dokazuje, da

ugarske

današnji politički
ANITA

: je zeu Pp):

sustav “ne pruža one garaneie ga

a. pravilno. funkojoniseni: je stanje

; dokazuje, : da-<je unutrašnj
dokazuje, avka. Ma-

, ž
monarhije bolesno: i da sako to većom.

a sve.

Sjari gijedne strane teže 7

tot dij
Roba Raa rata 1 ko ačni se
> nezavisnosti: vidi se da im Je

Vorni urednik A. Fabris

vnNOga:

/

Broj 42

r

JBL

U Dubrovniku 19 Oktobra 1902

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnik»
Dopisi se šalju uredništvu,
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi..

Nofrankirana pisma ne pri-
maju se.

Kzlazi svake N edjelje.

prekinuti svaku zajednicu s Austrijom. Nijemci,
Darem veliki dio, prosugjuju unutrašnju au-
strijsku politiku “ga veliko-njemačkoga  gle-
dišta i u tome su nepopustljivi; oni hoće da
au bude njemačka ili da je ne bude.
aveni, a u prvom redu Česi, ne će dobro-
Voljno da se utope u veliko-njemučko more
Već se bore za ravnopravnost,
Zastoj u poravnanju izmegju Austrije i
i Ugarske i u nagodbi izmegju Čeha i Ni-
jemaca dokazom je, da se je dualiznm pre-
živio, da treba učiniti jedan korak naprijed
k federalizmu. Smatraju li državnici dualizam
posljednjom riječi austro-ugarske unutrašnje
politike, teško će biti da ga održe bez velike
štete za državu i za narode.

RC >

Miting u Beogradu
(Naš izvještaj)

Dogagjaji u Staroj Srbiji i Maćedoniji od-
jeknuli su ovamo duboko i dali su povoda jednoj
velikoj manifestaciji Beogragjana bez razlike
stališa i stranaka. Lijepi broj beogradske iza-
brane omladine jednim proglasom bješe pozvao
Beogragjane na miting, koji se je prošle ne-
djelje održao pod otvorenim nebom oko spo-
menika neumrloga kneza Mihajla.

I ako bješe sumoran jesenji dan — a kiša
jednako promicaše — ipak su se još oko 8 ča-
sova počele skupljati mase Beogragjana i Srbo-
Makedonaca oko spomenika neumrloga Kneza
Mučenika.

Omladina, inteligencija, profesori Velike
Škole, savjetnici i drugi velikodostojnici, mje-
radnicima, zanatlijama i braćom
Staro- Srbijancima i Makedoncima. Duboka oz-
biljnost vladaše megju tom masom od 10.000 duša.

Prostor oko spomenika -— pred kojim
bješe podignuta velika tribina  — bio je prepun.
Uglovi kod pozorišta, Kolarčeve pivnice, Mi-
lenkovićeve kuće i nove zerade Uprave Fon-
dova bjehu ispunjeni svijetom.

Sve to sa nestrpljenjem očekivaše, da se
zbor otvori.

U 9 i po časa otvorio je dr Boža Mar-
ković, jedan od sazivača zbora, miting, iznijevši
razloge, sa kojih su on i njegovi drugovi našli
za potrebno, da danas sazovu taj miting. Njegov
lijepi govor bio je saslušan veoma pažljivo.

On je predložio za predsjednika zbora
gjenerala Gjuknića, koji je aklamacijom primljen.

Zauzevši predsjedničko mjesto gjeneral
Gjuknić je bio burno pozdravljen. Zahvalivši
se na izboru, on je predložio zboru za potpred-
sjednike: Ljubu Jovanovića, Goluba Janića i
Dragutina Ilića, a za, sekretare dra Momčila
Ninčića, d.ra Ivana Sajkovića i Radu Mihaj-
lovića, kojo je zbor jednoglasno primio.

Predsjednik dade riječ Ljubi Zivkoviću.

Ljuba Zivković, advokat beogradski, top-
lim riječima je iznosio, kolika je bila ljubav
Srbinova prema svome rodu. Živim bojama
crtao je patriotizam i požrtvovanje srpskoga

šahu se sa

naroda. 2

Stanje u Staroj Srbiji je očajno po našu
braću. Dušmani naši latili su se protivu naše
braće i. takvim sredstvima kojima se civilizovani
svijet nikada no služi. Ubistva, razbojništva,
paljevine, to su ta sredstva za istrebljivanje
naše braće. Toj braći treba pomoći, ali ne na
način, koji su skoro neki predlagali. Ako ne
možemo reći, da sama Turska sistematski radi
na istrebljavanju Srba, možemo slobodno reći,
da ona to istrebljavanje održava  toleriranjem
(Tako je). U takvim prilikama svaka vlada,
koja ne brani interese svojih saplemenika do-
kazuje svoju slabost.

Za to ja nifslim, da će srpska vlada samo
tako pomoći, ako energično ukaže na posljedice,
koje će ta nasilja izazvati kod njihove braće.
Turska može to stanje prekinuti onim istim
silnim bataljonima, kojima je ratovala sa Ru-

sijom.

I najzad predlažem, da srpska vlada za-
traži i Kod stranih velikih sila — iznoseći iser-
prečiistinita fakta o teškome stanju naše braće
u tim pokrajinama — zaštite za naš živalj (Zuko
je! zivio!)

Vlada treba u tome da ima na umu onu
narodnu poslovicu: pravde nema, nade ni u
koga, do u Boga i-u svoje ruke! (Zivio! Burno
odobravanje).

Za njim su govorili književnik Dragutin
Ilić, Maćedonac Naum Jamandijević. Ovaj po-
sljednji rekao je: Turska bi mogla kada bi
htjela, da za tri dana razoruža Arnaute. Ali
ona to ne će da radi, jer njoj ide u račun, da
tamo Srba što prije nestane. :

Akademik Ljuba Jovanović u svome kra-
snome govoru rekao je, kako je Srbija jedina
zemlja, koja je izvršila sve ono, što joj je bilo
stavljeno u zadatak Berlinskim ugovorom.

Dugo bi bilo regjati, koliko je-i šta je sve
Srbija pretrpjela, dok je zauzela dostojno mjesto
mjesto megju evropskim državama.

Ali Srbija je pored te dužnosti imala i
drugu uzvišenu dužnost: da popravlja ono što
su druge države u susjedstvu njenome uništa-
vale. Jer treba znati, da danas ima u Srbiji
preko 40 hiljada Srba, koji su ostavili srpsko
ognjište i prebjegli braći svojoj u Srbiju, zbog
turskih zuluma.

Svu tu braću Srbija je bratski primila i
prihvatila. Srbija dijeli sa njima i posljednji
komad hljeba. A zašto bježe ta naša braća? Za
to što njih ubijaju, pljačkaju, sramote i tjeraju
sa ognjišta.

Zbog toga Srbija ima prava, da od Turske
traži, da se to stanje već jednom promijeni.
Ona je u pravu tražiti, da i oko Srbije bude
evropsko stanje. Ali, braćo, ima nešto, što se
ne može prećutati. Ono stanje u Staroj Srbiji
nije stvoreno nesvijesno.

Za to evo primjera: kad je na berlinskom
kongresu izaslanik jedne sile tražio, da se Sr-
biji ustupi jedan dio: zemlje, onda je turski de-
legat izjavio, kako tamo žive Arnauti, a ne
Srbi. Drugi primjer: kad je jedan srpski mini-
star predsjednik obratio turskome poslaniku
pažnju na očajno stanje u tim zemljama, — taj
poslanik mu je odgovorio: tamo nema vaše
braće. Tamo ima nekoliko Bošnjaka, a staro-
sjedioci su Arnauti. Braćo, mi ne smijemo ni-
kako dopustiti, da se te laži učvrste. (Nećemo)
Ako se ne pritekne u pomoć što prije, onda za
kratko vrijeme neće biti više Srba u onim
zemljama.

Braća naša biće jednom  prinugjena da
pruže ruke onima, koji joj pomoć pruže. Tako
mogu biti vrlo lako izgubljeni za nas.

Mi to ne smijemo dopustiti. Mi - moramo
pomoći našoj braći.

Za Ljubom Jovanovićem govorili su no-
vinar Boža Savić, Ljuba Vasiljević, prota Milan
Gjurić.

Za tim je do Stanoje Stanojević, profesor
Velike Škole, držao poduži govor, koji spada
megju najljepše govore na mitingu.

Najkritičniji su dani po Srpstvo ovi, koje
dajias preživljuje. + aa aš va i Turska
pregle su svom snagom svojom, da unište srp-
sko pleme u svima provincijama u kojima oni
vladaju.

Ako samo još tri godine ostane tako sta-
nje, u svima krajevima otomanske carevine neće
više biti Srbina. Od Novoga Pazara pa do So-
luna srpskoga plemena potpuno će nestati.

Naš brat u tim pokrajinama se uvijek
nadao. Nadao se u nas, braću Srbe, nadao se
u Rusiju, nadao se u Evropu, — i niko mu
nikad nije pomogao. Još je jedna instinktivna
želja ostala u njemu: želja za slobodom. S toga
on radosno pozdravlja svakog onog ko mu nudi
slobodu.

Iluzorna je svaka pomisao na prijateljstvo
Srbije sa Turskom. Ja sam skoro proputovao
tim srpskim krajevima i vidio kako se grozno
postupa sa našom braćom.

U jednome mjestu zapitao sam jednoga

staroga seljaka. Šta on misli o prijateljstvu

Srbije sa Turskom.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Seljak mi je odgovorio ovo: Sina jednoga
seljaka ujede zmija. Seljak da bi sina spasao
odsječe. zmiji rep; ali sin. ipak umre. Radi
vječnoga sjećanja na.svoje čedo, on ga. je sa-
hranio ispred svoje kuće. Jednoga dana on se
htjede pomiriti sa zmijom, ali ga ona _odbi, re-
kavši mu: Dogod ti budeš gledao grob tvoga
sina, a ja moj odsječeni rep, ne može biti me-
gju nama prijateljstva. t

Tako isto je naše prijateljstvo sa Turskom.

Mi smo iserpli sva lojalna sredstva, treba
nam još jedan jedini put, a taj je.da pred ci-
jelom Evropom skinemo sa sebe odgovornost
za sve ono što tamo bude. Srbija i srpski na-
rod ne mogu dopustiti da se njihova braća
tamo upropaste, jer njihova propast, znači i
propast Srbije i cijeloga srpskoga naroda.

S toga predlažem ovu rezoluciju: —

Zbor Srba Beogragjana sakupljen 29. sep-
tembra (12 oktobra po n. k.) o. g. donio je ovu
odluku:

1. Užasni zločini, koji se bez prestanka
čine srpskomu narodu u Staroj Srbiji i Make-
doniji moraju izazvati osudu i ogorčenje u svih
prosvjećenih ljudi. Srpski narod, čija braća
najviše stradaju u tim krajevima, u prvom je
redu pozvan, da izreče svoje gnušanje i osudu
nad razbojničkim nasiljem Arnauta i Turaka.

2, Zbor ovaj izjavljuje, da je za nerede i
nasilja u Staroj Srbiji i Makedoniji najviše
kriva i odgovorna turska vlada, jer ona, u
najmanju ruku, podržava elemente, koji siste-
matski rade na uništenju srpskoga življa u
Staroj Srbiji -i- Makedoniji.

3. Zbor ovaj traži od srpske vlade da ona
nagje puta i načina, da se obezbjedi život i
imovina srpskoga naroda u Turskoj, jer je stanje
u Staroj Srbiji i Makedoniji tako, da se dalje
apsolutno ne može izdržati, a interesi humanosti
i interesi evropskog mira zahtjevaju, da se što
prije konačno učini kraj ovakom stanju stvari.
U protivnom slučaju Srbija i srpski narod ski-
daju sa sebe svu odgovornost za dogagjaje, koji
tamo moraju nastupiti i koji će morati uvući u
akciju i Srbiju, jer srpski narod neće moći do-
pustiti, da se satre i uništi cijelo njegovo pleme u
Staroj Srbiji i Makedoniji.

4. Zbor ovaj uvjerava svoju braću u Staroj
Srbiji i Makedoniji, da je srpski narod svagda
gotov, da svojoj braći pomogne i da ih zaštiti
ma po koju cijenu to bilo. Bez njihova života
— nema života ni za nas, njihova smrt i naša
je. S toga će srpski narod, ako se uskoro ne
pomogne narodu u Staroj Srbiji i Maćedoniji,
naći načina, da sam spase svoju braću, prije
nego što budu posljednji ostatci života njihova
u krvi ugušeni. :

Čitanje rezolucije bješe veoma pažljivo
saslušano i ona je jednodušno primljena.

Dirljiv i tužan momenat je nastupio kada
se na tribini pojavio sa epitrahiljom još jedan
sluga oltara — pop Boža Jovanović. On je do-
šao da se zajedno sa učesnicima srdačno pomoli
svevišnjem tvorcu za duše, nevine duše, onih
Srba, koji izgubiše svoj život od krvožednih
Arnauta, i objesnih Turaka. ..

Čekate li da i ja još pozlegjujem rane vaše;
rane, koje je izazvao bolni jauk i očajni vrisak
braće i sestara vaših. Ne, ja to neću niti mogu.

Upravimo naše poglede gore, nebesnome
'Tvorcu i zamolimo Ga, neka bude milostiv
onim plemenitim dušama, koje padoše i izginuše
braneći ognjište, nejač i imanje svoje.

Bože, budi milostiv tim dušama, jer su za
rod svoj položili život.

Vrli sveštenik je izgovorio te riječi tako
toplo i srdačno, da je u mnogome oku zabli-
stala suza... Duboka tišina vladaše megju toli-
kom masom svijeta, koja najedanput bješe ski-
nula svoje šešire i pobožne poglede upravila
tamo gore, stvoritelju svijeta, moleći za duše
svoje nevine braće....

Zablagodarivši učesnicima, što su se u tako
velikom broju iskupili, gjeneral Gjuknić je ra-
spustio zbor u 11 časova. :

oo