, . Godina XI. : A Austro- Ugarsku, Bosnu : gercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru “dinu Kruna 12. tipo Za sve ostale zemlje na oo franaka 15 u zlatu. godinu Be la Vubrovnik na godinu Kr, 10 Na po godina i na četvrt š surazmjerno. godine Pojedini broj lista 20 para. l lavina UT “> Vlasnik, izdavatelj i odgo dna o ur Po O RSA aore S RR E —— Dubrovnik, 2 Hoće li u Srbiji ne će li biti, to je Sem a na onagjenja Srbiji i na strani, povodom mini Ministarstvo Vujićevo, kalaca i naprednjaka, * povod ostavci navodi srpskoga kraljevskoga para u Rusiju jo dan put bilo odloženo. Py Zi o odmah se na mnoge strane razglasilo, du nastala potreba, da ge u današnjem Pee : državnoga broda kraljevine Srbije učine neke > izmjene i dopune u unutrašnjoj i spoljnoj politici. Poslije ovijeh zlogukijeh glasova, ea ljalo se o sastavu konservativnoga ministar- siva pod predsjedništvom generala D. (. Mar- kovića, komandanta aktivne vojske. 3 oktobra. se, što je putovanje Po svijem ovijem vijestima. izgledalo je, kao da je novo iznenagjenje gotova stvar, i ako se u posljednje vrijeme s mjerodavne strane mu više navrataka čula svečana izjava, da više iznenagjenja ne će biti! Hvala Bogu, za sada ih i nema. Novo ministarstvo, koje zamje- njuje demisionirani kabinet Vujićev, sastavljeno je po prilici na istoj osnovi kao i pregjašnje, od ministara radikala, naprednjaka i neutralaca, a oslanjaće se u narodnoj skupštini na onu istu većinu, na koju se oslanjala i pregjašnja lada. Po svijem vanjskijem znacima riješe- nje ministarske krize pošlo je ustavnijem i parlamentarnijem putem. Na čelu ministarstva je radikalao Velimirović, koji je za fuziju 4. z. umjerenijeh radikala s naprednjacima, i prema tomu otpadaju zloguka nagovještanja o nekijem izmjenama i dopunama u unutraš- onjoj i spoljnoj politici. Opći pravac današ- njega ministarstva ostaje isti kao i njegova predšasnika t. j. u unutrašnjoj politici pro- vagjanje novoga o i saniranje finansija, u spoljnoj politici oslanjanje na Rusiju, vo- odeći računa o dobrijem susjednijem odnosima Sa našom monarhijom. = Tvrde i govore, da je jedini povod posljednjoj ministarskoj krizi u Srbiji ponovno odlaganje putovanja u Rusiju srpskoga kra- ljevskoga para. Uzevši ovo kao istinito, na- 'lazimo, da tako što ne bi imalo biti povo- dom ministarskoj krizi a još manje nago- vještanjima o promjeni pravca u unutrašnjoj oi spoljnoj politici, jer Srbija za Rasiju i ostale. države toliko vrijedi, koliko ona realno predstavlja. Što su Srbijine prilike sregjenije “i stalnije u unutrašnjoj i spoljnoj politici, toliko će više Srbija biti u cijeni na strani; što su odnosi nesregjeniji i nestalniji, manje će biti u cijeni na strani; ovo su neoborive istine, koje ne mijenja putovanje ili ne pe tovanje kraljevskog para u inostranstvo. Sje dočeka i lijepe zdravice ne mijenjaju stvarno ništa. Dobra politika, uregjene finansije 1 čista situacija više vrijede nego 4. 1 dočeci i lijepe zdravice. Srbija od pre as : deset godina luta i pravi gia 2 dva- unutrašnjoj i spoljnoj politici. Pos ui Ž deset godina lutanja bilo bi VEŽEM lji. stvori čista situacija, prema kojoj ik telj i protivnik zauzeo odlučno stanov šaj 0 Srbija po svome položaju, po svojoj Par može da igra prvu : prošlosti, daljoj LE ne može niko oteti dicu na Balkanu, to " sova: ato joj osim vlastitijeli Shane olju, dati ni sam može, uza svu najbolju je gebi nema sve ruski car, da ona sama uvjete za opstanak i razvitak. E ini ednik A. Fabrig ME onas ru ANE U Dubrovniku 26 Oktobra 1902 Broj 43 UROTE Pretplata i oglasi Salju ge administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma maju se. ue pri Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Jemaa Myomanag ma Tpanaukoj Tprogagnoj TROJE HIH Tu ATegrar Ha Bjepy. Konnem nmpome mx. rog 1901/02. maunina 'e anonca rpagaue rprosauke Axagemuje. y kojoj ce NošnBa nama omnajana ua Bocne m Xepnerosune, Na oBaj saBog noxala. Zlupeknnja, koja je oBy #HOHCY y JIHCT CTABNJIA, CBAKAKO no6po suma, za je Myenamaneku xuBay y Bocnu u XepneroBuuu ma Apyrom mjeery mo 6pojy, a ua npsom kao rpaljan OKH CTAJEX, € TOPA je mOpaJA HapaBno pagynaru, na he koja myezaman, noTakuyT oBum aHogcom, NOCJATH CBOTA CHHA y Taj gaBog, magajylin ce u xemeliH ra yuuauru Bazpanum u enpemuam TProB nem. Bam cam ua Tora paszora u ja ose rogune Homiao y oBaj 34B0g. — a/u ra na magocr mopam u3\ 10 gama nanyernra. Ja Kao m esasn myezuman ne emajem eknjaTn seća Han y gamuju maru y oulje nu Ha KuKBOM jasnom mjeery; na cam e rora Haj yaruBaje Tpa- HO NOBBOJIY, Za emujem ma upegasamuma noz Pecom ojenjeTu. upekTOp mu je OgroBopuo, za He MO2KeE OH CuaM T) HV3BOJIUTEH, HEFO je no3Bao YunTe;Beku 360p, ga ce 0 Toj ersapu nocasjeryje ; upemna cam my upnje Tora aćopa s ja m jou jegan MOj upujareb uuopjepan (upaBnux) paszosnju, za No myezomanekoj Bjepu muje go3Bo;bedo y mIikoJH CKBNATH e€C, H Na ra He ckBzajy Hu myelomanu banu no eponieum mkozama y Boeuu m Xepnero BuHH, A HH OHu no ayerpujekum yauBsepcama uma uak au ua 6eukoj rprosaukoj Agazemnju; uuag ma on cjyrpa nocauje o6apxana 36opa jaBn, ja mopam CKHJATH «CC MIO HH4YHC HCTylHTH HB IIKOJE, IITO cam ja Kao IuTo 6 u eBaka Apyru upaBu myea- MaH H yuunHHo. Ca, nomuezure, Gpaliv, Oua nac omamo 30By, & AMO Ham HO ZAAy BPUIITH HH HaMe CIODANINE Bjepcke nyoxuocTu. ]la je mru rog, ITo 6u um ouu 6010, He 6u mu uu uoza jana 6uo, Horo eamo To, x0liy za cjenjeTu roJOorJaB nžiH Nog Kanom — ee- com?!! A eTo uo esuma ayerpujegam yuuBepeuTe- Tuma mHOrm wemauxu lunu cjege ua npegasamuma nog eBojum Kannijama, alu He 360r BJepeKe 1y2K- Hocra kao ja nero ua maBaćekor o Kaupuua Ja ne auam, mra je To. la za ouma To uamjepno paze, na 6a nac ,uengoćpaskene“, KaKo omu muce, IuTo .NOg wecom“ ejegam:, ogmax ua eBoj HauuH ,uu- BHJH3dpaJn u upeypenuzu“; mau je To, mrTo ne mory BjepoBaru, na4BHocT u nezganrepuaja msa6eKo- ra nuposec pa, koja muje uarge y .Sehulvor- sehriften“ (mo. sagomuky) namao, za 6a ljama emjezu cjenjera mog wecom. Kako 6umo ga 6uno, npsosuro je nosuBara ljage y ImKoly, a Tamo ne nonymraru um ga czoćoguo spme esoje pjepeke zakone. M Jlapekinja je ua TO mop»za y naupnjez MHCJIBTH. Na za ne HaTrjepuBa Bye Za Tpome To- gugu noBau sa nyr u za joj ue maahajy Toza&y orpomuy Nikozapusy ysaiya Ilomro mu je unak ema, ga TproBau«y Axagemujy cBpulum, a u za OGTAJIHM MYCINMARHMA OTBOPHM NyT HAyIH O MOJHO cam 6paojasao EberoBy IIpeyasumenocT ManucTpa ua. Kazaja sa marepseniujy, — aga go cag ne ća e Te erpane uuiuira, ma ce 6ojum, ga u OBa CTBap nae yOpojana y > , Moslemisehe Kleinigkeiten“. Jaume le ce osako CBpIluTu NyT Huyilu up pora myoamana koju je uogyumao eBpuura rpa- gauky TproBauey Akazemujy T. j. upnje ke ce Bparura nero IuTo je oTuiao, u To camMo sa To, miro ne le ga rasu csojy Bjepy. — Ila ko je samaTug? Ko je EyaTypan? V Ipayy, okro6pa 1902. Cnajmi-ara 'Remalonuh. M3JABA. V 82. 6pojy ,Jedinstva“ nsmuao je gouue o onom ueTom zoroljajy nameljy mene u /lapekuuje rpajauke TproBauge Akagemnje, mro ra ja y ga namwem 6pojy ,/ly6poBuuka“ oGjammyjem. Nona- cung ce je ,Jedinstva“ — muezelin, za ce u ja gao m mgora myezamann, mro mngomhy Bueoke GEMAJBOKE BIA HIH NOBBOJOM JarpeGaukor cBey- gugamra noxaljajy Bucoke mxoze y Mon+pxnja, papaBam sa ,myenumana Xpsara“ — sa me u cy pume sayae0o u na 2-3 mjeera Gam aujeuo u npe- liepao. He liy na neuerany osaje kopurapam, jep je hrvatska narodna stranka jama iste stranke, eBokoGjaibyjem m Cam quTaBy CTBap. KAKO Ce y HCTHHy norozuja; — camo ma je Gral» go Tora, fa nsjašsm ga Hmecam XpBaT, KAKO No uuragom cmueJy uzaHnga narjeza, nero Cp6na gao u eBagu upyra Bocanau u XepueroBan. JV Ipauyy. osroćpa 1902.. Cnajua-ara 'Rema1oBuh. ji Kronika U malijem i velikijem velikohrvatskijem listovima veoma često se čita: da su se Srbi na Primorju iznevjerili narodnoj, sada hrvat- skoj narodnoj stranci, da su prije bili za sjedinje- nje a da su sada protivnici istoga, dok da su Hrvati ostali uvijek dosljedni svojijem načelima. Ovu: hrvatsku muziku mi smo više puta pobili, dokazujući da su Hrvati promijenili i izmijenili svoja načela nebrojeno puta i prema tomu da su Srbi bili prinugjeni zauzeti drugo stanovište u pitanju sjedinjenja. Mi smo više puta naglašivali, da je hrvatska narodna stranka napustila svoje stare tradicije u svakom po- gledu. Nenadno nam je priskočio u pomoć g. Vinko Milić, spljetski načelnik i zastupnik na dalmatinskom saboru, s tvrdnjom, da zadnjom sabor- skom adresom tradicije stranke, da je porekla prošlost dalmatinskoga sabora. I zagrebačka ,Hrvatska“ priznaje, da zadnja saborska adresa nije prema programu i tradici- i da je e. Vinko Milić jedini aneksionista u prvobitnom smislu ove. riječi. U zadnjoj saborskoj adresi hrvatske na- rodne stranke ima ova tačka: ,da bi združenje zemalja Hrvatima napućenih u jednu državo- pravnu skupinu, u granicam sveukupne Hab- sburške Monarhije, najbolje zajamčilo njegov narodni razvitak“. Ovom tačkom u adresi, veli g. Milić, hrvatska narodna stranka prekida svoje tradicije i poriče prošlost dalmatinskoga sabora, »koji je uviek stavljao kao poglaviti postulat svoje politike sjedinjenje (Dalmacije) sa Hrvat- skom i Slavonijom“. Ovu evoluciju u hrv. nar. stranci &. Milić tumači tijem, što se je pojavila druga struja u redovima njenijem, gdje ima no- vijeh članova, koji naginju pravaštvuj Ovo što.je stoprva sada g. V. Milić uočio i protiv toga glas digao, Srbi na Primorju opa- zili su davno prije, s toga su se odijelili od narodne stranke i osnovali srpsku nezavisnu stranku. Infiltriranje pravaštva t. j. nijekanje Srpstva u redovima narodne stranke počelo je odmah poslije okupacije Bosne i Hercegovine. To su Srbi osjetili i primjetili 23 godine prije g..V. Milića. G. Vinko Milić razglaba onu tačku adrese ovako: .I upravo zahtjev hrv. narodne stranke traži Medjumurje, Rieku s kotarom, koje su napučene s Hrvati, ali pristajanjem iste Hrvat- ske, pripadaju Kraljevini Ugarskoj, diel Istrije i Kvarnerske otoke, koji predjeli jednoć pripa- dahu Hrvatskoj, sada spadaju zemljam zastupa- nim u Car. Vieću, pak Bosnu i Hercegovinu, koje još ne pripadaju Monarkiji, te su inostran- stvo: napokon Hrvatsku i Slavoniju, koje su zakonom vezane u nerazriešivoj zajednici s U- garskom. Od ustavnog vladara sve to zahtje- vati, da kao zakonodavni faktor pomogne sje- diniti, i to kroz zakonotvorna tiela, kao što Ugarska i Austrija, meni se čini preveć poseg- nuti, pače uzaludno se sada truditi.“ Kad se g. Vinko Milić ne može oduševiti za ovaki neostvarivi program, otkuda da Srbi, kojijem se tijem niječe i njihovo narodno biće, smiju na nj pristati ? Pa koje su pobude vodile hrvatsku naro- dnu stranku i pravaše pri glasovanju one tačke u adresi? G. Vinko Milić odgovara: .Dakle zašto je glasovana tako informna adresa? Za demonstrirati Magjarom? Zato je bilo dosta neglasovati adrese, sasvim da je pravaši predlagahu, i motivirati dnevnim redom.“ Ovijem je g. Milić digao odveć prozirnu prekinula proti koprenu, kojom je bila zastrta hrvatska akcija u posljednjem zasjedanju dalmatinskoga sabora. Ovijem se tumači, zašto je vlada dopustila, da se adresa glasuje. Zadnja saborska adresa nije bila drugo nego pendant one izjave u ,Smotri Dalmatinskoj“ protiv magjarskoga imperijalizma, Onom adresom trebalo je pokazati Magjarima, da Hrvati u Dalmaciji ne će ni da čuju za sje- dinjenje Dalmacije s Ugarskom. G. V. Milić nije za demonstracije protiv Magjara, on dapače hoće da s njima dogovorno i sporazumno traži i riješi sjedinjenje Dalma- cije. On veli: »Mi smo balkanska država, a ne austrij- ska, istok i sistem trgovačko-prometni, kao i pomorstvo nas upućuju od vjekovah na iztočnu stranu Monarkije; kako sada stojimo, mi smo naprosto spostirani. Zato sam ja novi cours pokazao, i držim da se nisam prevario, ako- prem za sada osamljen. Ali jezik, kontinuitet teritorija, ustav zajednički, trgovina, obrt, po- morstvo, zvanje političko, sve ovo skupa jače je od svih momentanih ira i rekriminacija, na koje se državnik ne može obazrieti.“ Ova stavka Milićeva mnogo je nejasna, mnogo je pogrešna, a ne treba da naglasujemo, da se s njom ne slažemo, jer za nas ne samo stranka prava već malo više malo manje svi hrvat- ski političari ,stvarno hoće stagnaciju u ostvara- nju narodnih postulata“. Ove posljednje riječi g. Vinko Milić uputio je na adresu stranke prava, a mi ih prihvaćamo i upućujemo ih na sve hr- vatske političare, nadodajući: ni po jada, kad bi hrvatski rad-bio stagnacija, ali je on rušenje narodnih postulata. Za postanak i genezu sjedinjenja Dalma- cije s Hrvatskom i Slavonijom veoma su pouč- ni memoari D.ra Iva Kaznačića, na koje se »Crvena_ Hrvatska“ ljuti. Razumijemo njezinu ljutnju, ali pored njezine srdžbe činjenice ostaju činjenice, kao i gornja izjava Milićeva o hrv. nar. stranci. * Evo nas na dopis iz Cavtata u br. 84. » Narodnoga Lista“. Kad izagje iz Dubrovačkoga koji dopis u hrvatskijem listovima, treba od- mah uzeti na um, da se tiče koje denuncije ili podvale ili jedne i druge. Ovo posljednje je svrha rečenomu dopisu iz Cavtata. On se može podijeliti u dva dijela. Prvo je denuncija protiv Cavtaćanina g. Antuna Bratića, ne bi li ga sta- rija vlast premjestila, eda uzbude šire polje jednomu članu nove dinastije Medinovića, koja se je uobrazila da trese cijelijem dubrovačkijem kotarom. Jedan je Medini tajnik cavtajske op- ćine; drugi je Medini paroh u Župi (Manda- ljeni); treći je Medini profesor na dubrovačkom gimnaziju. Rečena nova dinastija (utakmica Biankinovićima) misli, da, tresući cijelijem du- brovačkijem kotarom, trese i kotarskijem po- glavarstvom ... Da li trese ili ne kotarskijem poglavarstvom, to je posao namjesništvenoga savjetnika g. Nassa, koji take insinuacije nipošto netrpi... U rečenom dopisu prijeti se Cavtaća- nima Srbima sa ,hrvatskijem“ Konavlima. I ovdje igra glavnu ulogu Arvatska sloboda mušljenja, po kojoj se niko u ,hrvatskijem“ Konavlima i u još hrvatskijem Cavtatu ne smije nazivati Srbinom., Inače će Dum Ante Bačić i Dum Vice Medini podići silne čete, u ime ka- toličke vjere... Sve nas ovo malo interesuje prema onomu što slijedi, Pohrvatiše Dra Balda Bogišića. GG. 1878. objelodanio je D,r Baldo Bogišić u izdanjima ,Srpskoga Učenoga društva“ u Beogradu narodne pjesme t. z. bugarštice. Ve- ćinu tijeh pjesama dobio je naš glasoviti zem- ljak od pok. Vulovića, Peraštanina, koji mu ih je slao pod natpisom: srpske narodne pjesme, e da bi iskazao svoje čuvstvo i ugodio Bogi- šiću, znajući ga Srbinom. Pred tijem pjesmama nalazi se znamenita rasprava istoga Bogišića, u kojoj neoborivijem dokazima obara Mikloši- ćevu teoriju, po kojoj bi narodne pjesme du- goga stiha t. z. Bugarštice bile isključiva svo- jina Hrvata. U toj učenoj raspravi Bogišić do- kazuje, da bugarštice imaju sve osobine srp-