, . Godina XI.

: A Austro- Ugarsku, Bosnu :
 gercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru

“dinu Kruna 12. tipo

Za sve ostale zemlje na oo
franaka 15 u zlatu. godinu
Be la Vubrovnik na godinu Kr, 10

Na po godina i na

četvrt š
surazmjerno. godine

Pojedini broj lista 20 para. l
lavina UT
“> Vlasnik, izdavatelj i odgo dna o ur
Po O RSA aore S RR

E ——

Dubrovnik, 2
Hoće li u Srbiji
ne će li biti, to je Sem a na onagjenja
Srbiji i na strani, povodom mini
Ministarstvo Vujićevo,
kalaca i naprednjaka,
* povod ostavci navodi
srpskoga kraljevskoga para u Rusiju jo
dan put bilo odloženo. Py Zi o
odmah se na mnoge strane razglasilo, du
nastala potreba, da ge u današnjem Pee
: državnoga broda kraljevine Srbije učine neke
> izmjene i dopune u unutrašnjoj i spoljnoj
politici. Poslije ovijeh zlogukijeh glasova, ea
ljalo se o sastavu konservativnoga ministar-
siva pod predsjedništvom generala D. (. Mar-
kovića, komandanta aktivne vojske.

3 oktobra.

se, što je putovanje

Po svijem ovijem vijestima. izgledalo je,
kao da je novo iznenagjenje gotova stvar, i
ako se u posljednje vrijeme s mjerodavne strane
mu više navrataka čula svečana izjava, da više
iznenagjenja ne će biti! Hvala Bogu, za sada
ih i nema. Novo ministarstvo, koje zamje-
njuje demisionirani kabinet Vujićev, sastavljeno
je po prilici na istoj osnovi kao i pregjašnje,
od ministara radikala, naprednjaka i neutralaca,
a oslanjaće se u narodnoj skupštini na onu
istu većinu, na koju se oslanjala i pregjašnja
lada. Po svijem vanjskijem znacima riješe-
nje ministarske krize pošlo je ustavnijem i
parlamentarnijem putem. Na čelu ministarstva
je radikalao  Velimirović, koji je za fuziju
4. z. umjerenijeh radikala s naprednjacima, i
prema tomu otpadaju zloguka nagovještanja
o nekijem izmjenama i dopunama u unutraš-
onjoj i spoljnoj politici. Opći pravac današ-
njega ministarstva ostaje isti kao i njegova
predšasnika t. j. u unutrašnjoj politici pro-
vagjanje novoga o i saniranje finansija,
u spoljnoj politici oslanjanje na Rusiju, vo-
odeći računa o dobrijem susjednijem odnosima
Sa našom monarhijom.
= Tvrde i govore, da je jedini povod
posljednjoj ministarskoj krizi u Srbiji ponovno
odlaganje putovanja u Rusiju srpskoga kra-
ljevskoga para. Uzevši ovo kao istinito, na-
'lazimo, da tako što ne bi imalo biti povo-
dom ministarskoj krizi a još manje nago-
vještanjima o promjeni pravca u unutrašnjoj
oi spoljnoj politici, jer Srbija za Rasiju i
ostale. države toliko vrijedi, koliko ona realno
predstavlja. Što su Srbijine prilike sregjenije
“i stalnije u unutrašnjoj i spoljnoj politici,
toliko će više Srbija biti u cijeni na strani;
što su odnosi nesregjeniji i nestalniji, manje
će biti u cijeni na strani; ovo su neoborive
istine, koje ne mijenja putovanje ili ne pe
 tovanje kraljevskog para u inostranstvo. Sje
dočeka i lijepe zdravice ne mijenjaju stvarno
ništa. Dobra politika, uregjene finansije 1
čista situacija više vrijede nego 4. 1
dočeci i lijepe zdravice. Srbija od pre as :
deset godina luta i pravi gia 2 dva-
unutrašnjoj i spoljnoj politici. Pos ui Ž
deset godina lutanja bilo bi VEŽEM lji.
stvori čista situacija, prema kojoj ik
telj i protivnik zauzeo odlučno stanov šaj 0

Srbija po svome položaju, po svojoj

Par može da igra prvu

: prošlosti, daljoj LE ne može niko oteti
dicu na Balkanu, to " sova: ato joj
osim vlastitijeli Shane olju, dati ni sam
može, uza svu najbolju je gebi nema sve
ruski car, da ona sama

uvjete za opstanak i razvitak.

E ini

ednik A. Fabrig
ME onas ru ANE

U Dubrovniku 26 Oktobra 1902

Broj 43

UROTE

Pretplata i oglasi

Salju ge administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma
maju se.

ue pri

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Jemaa Myomanag ma Tpanaukoj Tprogagnoj TROJE

HIH Tu
ATegrar Ha Bjepy.

Konnem nmpome mx. rog 1901/02. maunina
'e anonca rpagaue rprosauke Axagemuje. y kojoj ce
NošnBa nama omnajana ua Bocne m Xepnerosune,
Na oBaj saBog noxala. Zlupeknnja, koja je oBy
#HOHCY y JIHCT CTABNJIA, CBAKAKO no6po suma, za je
Myenamaneku xuBay y Bocnu u XepneroBuuu ma
Apyrom mjeery mo 6pojy, a ua npsom kao rpaljan
OKH CTAJEX, € TOPA je mOpaJA HapaBno pagynaru,
na he koja myezaman, noTakuyT oBum aHogcom,
NOCJATH CBOTA CHHA y Taj gaBog, magajylin ce u
xemeliH ra yuuauru Bazpanum u enpemuam TProB
nem. Bam cam ua Tora paszora u ja ose rogune
Homiao y oBaj 34B0g. — a/u ra na magocr mopam
u3\ 10 gama nanyernra.

Ja Kao m esasn myezuman ne emajem eknjaTn
seća Han y gamuju maru y oulje nu Ha KuKBOM
jasnom mjeery; na cam e rora Haj yaruBaje Tpa-
HO NOBBOJIY, Za emujem ma upegasamuma noz
Pecom ojenjeTu. upekTOp mu je OgroBopuo, za
He MO2KeE OH CuaM T) HV3BOJIUTEH,  HEFO je no3Bao
YunTe;Beku 360p, ga ce 0 Toj ersapu nocasjeryje ;
upemna cam my upnje Tora aćopa s ja m jou jegan
MOj upujareb uuopjepan (upaBnux) paszosnju, za
No myezomanekoj Bjepu muje go3Bo;bedo y mIikoJH
CKBNATH e€C, H Na ra He ckBzajy Hu myelomanu
banu no eponieum mkozama y Boeuu m Xepnero
BuHH, A HH OHu no ayerpujekum yauBsepcama uma
uak au ua 6eukoj rprosaukoj Agazemnju; uuag ma
on cjyrpa nocauje o6apxana 36opa jaBn, ja mopam
CKHJATH «CC MIO HH4YHC HCTylHTH HB IIKOJE, IITO
cam ja Kao IuTo 6 u eBaka Apyru upaBu myea-
MaH H yuunHHo.

Ca, nomuezure, Gpaliv, Oua nac omamo 30By,
& AMO Ham HO ZAAy BPUIITH HH HaMe  CIODANINE
Bjepcke nyoxuocTu. ]la je mru rog, ITo 6u um ouu
6010, He 6u mu uu uoza jana 6uo, Horo eamo To,
x0liy za cjenjeTu roJOorJaB nžiH Nog Kanom — ee-
com?!! A eTo uo esuma ayerpujegam yuuBepeuTe-
Tuma mHOrm wemauxu lunu cjege ua npegasamuma
nog eBojum Kannijama, alu He 360r BJepeKe 1y2K-
Hocra kao ja nero ua maBaćekor o Kaupuua Ja ne
auam, mra je To. la za ouma To uamjepno paze,
na 6a nac ,uengoćpaskene“, KaKo omu muce, IuTo
.NOg wecom“ ejegam:, ogmax ua eBoj HauuH ,uu-
BHJH3dpaJn u upeypenuzu“; mau je To, mrTo ne
mory BjepoBaru, na4BHocT u nezganrepuaja msa6eKo-
ra nuposec pa, koja muje uarge y .Sehulvor-
sehriften“ (mo. sagomuky) namao, za 6a ljama
emjezu cjenjera mog wecom. Kako 6umo ga 6uno,
npsosuro je nosuBara ljage y ImKoly, a Tamo ne
nonymraru um ga czoćoguo spme esoje pjepeke
zakone. M Jlapekinja je ua TO mop»za y naupnjez
MHCJIBTH. Na za ne HaTrjepuBa Bye Za Tpome To-
gugu noBau sa nyr u za joj ue maahajy Toza&y
orpomuy Nikozapusy  ysaiya Ilomro mu je unak
ema, ga TproBau«y Axagemujy  cBpulum, a u za
OGTAJIHM MYCINMARHMA OTBOPHM NyT HAyIH O MOJHO
cam 6paojasao EberoBy IIpeyasumenocT ManucTpa
ua. Kazaja sa marepseniujy, — aga go cag ne ća
e Te erpane uuiuira, ma ce 6ojum, ga u OBa CTBap
nae yOpojana y > , Moslemisehe Kleinigkeiten“.

Jaume le ce osako CBpIluTu NyT Huyilu up
pora myoamana koju je uogyumao eBpuura rpa-
gauky TproBauey  Akazemujy T. j. upnje ke ce
Bparura nero IuTo je oTuiao, u To camMo sa To, miro
ne le ga rasu csojy Bjepy. — Ila ko je samaTug?
Ko je EyaTypan?

V Ipayy, okro6pa 1902.
Cnajmi-ara 'Remalonuh.

M3JABA.

V 82. 6pojy ,Jedinstva“ nsmuao je gouue
o onom ueTom zoroljajy nameljy mene u /lapekuuje
rpajauke TproBauge Akagemnje, mro ra ja y ga
namwem 6pojy ,/ly6poBuuka“ oGjammyjem. Nona-
cung ce je ,Jedinstva“ — muezelin, za ce u ja
gao m mgora myezamann, mro mngomhy Bueoke
GEMAJBOKE BIA HIH NOBBOJOM JarpeGaukor cBey-
gugamra noxaljajy Bucoke mxoze y Mon+pxnja,
papaBam sa ,myenumana Xpsara“ — sa me u cy
pume sayae0o u na 2-3 mjeera Gam aujeuo u npe-
liepao. He liy na neuerany osaje kopurapam, jep

je hrvatska narodna stranka

jama iste stranke,

eBokoGjaibyjem m Cam quTaBy CTBap. KAKO Ce y
HCTHHy norozuja; — camo ma je Gral» go Tora,
fa nsjašsm ga Hmecam XpBaT, KAKO No uuragom
cmueJy uzaHnga narjeza, nero Cp6na gao u eBagu
upyra Bocanau u XepueroBan.
JV Ipauyy. osroćpa 1902..
Cnajua-ara 'Rema1oBuh.

ji
Kronika

U malijem i velikijem velikohrvatskijem
listovima veoma često se čita: da su se Srbi
na Primorju iznevjerili narodnoj, sada hrvat-
skoj narodnoj stranci, da su prije bili za sjedinje-
nje a da su sada protivnici istoga, dok da su
Hrvati ostali uvijek dosljedni svojijem načelima.

Ovu: hrvatsku muziku mi smo više puta
pobili, dokazujući da su Hrvati promijenili i
izmijenili svoja načela nebrojeno puta i prema
tomu da su Srbi bili prinugjeni zauzeti drugo
stanovište u pitanju sjedinjenja. Mi smo više
puta naglašivali, da je hrvatska narodna stranka
napustila svoje stare tradicije u svakom po-
gledu. Nenadno nam je priskočio u pomoć
g. Vinko Milić, spljetski načelnik i zastupnik
na dalmatinskom saboru, s tvrdnjom, da
zadnjom  sabor-
skom adresom tradicije stranke,
da je porekla prošlost dalmatinskoga sabora.
I zagrebačka ,Hrvatska“ priznaje, da zadnja
saborska adresa nije prema programu i tradici-
i da je e. Vinko Milić jedini
aneksionista u prvobitnom smislu ove. riječi.

U zadnjoj saborskoj adresi hrvatske na-
rodne stranke ima ova tačka: ,da bi združenje
zemalja Hrvatima napućenih u jednu državo-
pravnu skupinu, u granicam sveukupne Hab-
sburške Monarhije, najbolje zajamčilo njegov
narodni razvitak“. Ovom tačkom u adresi, veli
g. Milić, hrvatska narodna stranka prekida svoje
tradicije i poriče prošlost dalmatinskoga sabora,
»koji je uviek stavljao kao poglaviti postulat
svoje politike sjedinjenje (Dalmacije) sa Hrvat-
skom i Slavonijom“. Ovu evoluciju u hrv. nar.
stranci &. Milić tumači tijem, što se je pojavila
druga struja u redovima njenijem, gdje ima no-
vijeh članova, koji naginju pravaštvuj

Ovo što.je stoprva sada g. V. Milić uočio
i protiv toga glas digao, Srbi na Primorju opa-
zili su davno prije, s toga su se odijelili od
narodne stranke i osnovali srpsku nezavisnu
stranku. Infiltriranje pravaštva t. j. nijekanje
Srpstva u redovima narodne stranke počelo je
odmah poslije okupacije Bosne i Hercegovine.
To su Srbi osjetili i primjetili 23 godine prije
g..V. Milića.

G. Vinko Milić razglaba onu tačku adrese
ovako:

.I upravo zahtjev hrv. narodne stranke
traži Medjumurje, Rieku s kotarom, koje su
napučene s Hrvati, ali pristajanjem iste Hrvat-
ske, pripadaju Kraljevini Ugarskoj, diel Istrije
i Kvarnerske otoke, koji predjeli jednoć pripa-
dahu Hrvatskoj, sada spadaju zemljam zastupa-
nim u Car. Vieću, pak Bosnu i Hercegovinu,
koje još ne pripadaju Monarkiji, te su inostran-
stvo: napokon Hrvatsku i Slavoniju, koje su
zakonom vezane u nerazriešivoj zajednici s U-
garskom. Od ustavnog vladara sve to zahtje-
vati, da kao zakonodavni faktor pomogne sje-
diniti, i to kroz zakonotvorna tiela, kao što
Ugarska i Austrija, meni se čini preveć poseg-
nuti, pače uzaludno se sada truditi.“

Kad se g. Vinko Milić ne može oduševiti
za ovaki neostvarivi program, otkuda da Srbi,
kojijem se tijem niječe i njihovo narodno biće,
smiju na nj pristati ?

Pa koje su pobude vodile hrvatsku naro-
dnu stranku i pravaše pri glasovanju one tačke
u adresi? G. Vinko Milić odgovara:

.Dakle zašto je glasovana tako informna
adresa? Za demonstrirati Magjarom?
Zato je bilo dosta neglasovati adrese, sasvim
da je pravaši predlagahu, i motivirati dnevnim
redom.“

Ovijem je g. Milić digao odveć prozirnu

prekinula

proti

koprenu, kojom je bila zastrta hrvatska akcija
u posljednjem zasjedanju dalmatinskoga sabora.
Ovijem se tumači, zašto je vlada dopustila, da
se adresa glasuje. Zadnja saborska adresa nije
bila drugo nego pendant one izjave u ,Smotri
Dalmatinskoj“ protiv magjarskoga imperijalizma,
Onom adresom trebalo je pokazati Magjarima,
da Hrvati u Dalmaciji ne će ni da čuju za sje-
dinjenje Dalmacije s Ugarskom.

G. V. Milić nije za demonstracije protiv
Magjara, on dapače hoće da s njima dogovorno
i sporazumno traži i riješi sjedinjenje Dalma-
cije. On veli:

»Mi smo balkanska država, a ne austrij-
ska, istok i sistem trgovačko-prometni, kao i
pomorstvo nas upućuju od vjekovah na iztočnu
stranu Monarkije; kako sada stojimo, mi smo
naprosto spostirani. Zato sam ja novi cours
pokazao, i držim da se nisam prevario, ako-
prem za sada osamljen. Ali jezik, kontinuitet
teritorija, ustav zajednički, trgovina, obrt, po-
morstvo, zvanje političko, sve ovo skupa jače
je od svih momentanih ira i rekriminacija, na
koje se državnik ne može obazrieti.“

Ova stavka Milićeva mnogo je nejasna,
mnogo je pogrešna, a ne treba da naglasujemo,
da se s njom ne slažemo, jer za nas ne samo
stranka prava već malo više malo manje svi hrvat-
ski političari ,stvarno hoće stagnaciju u ostvara-
nju narodnih postulata“. Ove posljednje riječi g.
Vinko Milić uputio je na adresu stranke prava,
a mi ih prihvaćamo i upućujemo ih na sve hr-
vatske političare, nadodajući: ni po jada, kad
bi hrvatski rad-bio stagnacija, ali je on rušenje
narodnih postulata.

Za postanak i genezu sjedinjenja Dalma-
cije s Hrvatskom i Slavonijom veoma su pouč-
ni memoari D.ra Iva Kaznačića, na koje se
»Crvena_ Hrvatska“ ljuti. Razumijemo njezinu
ljutnju, ali pored njezine srdžbe činjenice ostaju
činjenice, kao i gornja izjava Milićeva o hrv.
nar. stranci.

*

Evo nas na dopis iz Cavtata u br. 84.
» Narodnoga Lista“. Kad izagje iz Dubrovačkoga
koji dopis u hrvatskijem listovima, treba od-
mah uzeti na um, da se tiče koje denuncije ili
podvale ili jedne i druge. Ovo posljednje je
svrha rečenomu dopisu iz Cavtata. On se može
podijeliti u dva dijela. Prvo je denuncija protiv
Cavtaćanina g. Antuna Bratića, ne bi li ga sta-
rija vlast premjestila, eda uzbude šire polje
jednomu članu nove dinastije Medinovića, koja
se je uobrazila da trese cijelijem dubrovačkijem
kotarom. Jedan je Medini tajnik cavtajske op-
ćine; drugi je Medini paroh u Župi (Manda-
ljeni); treći je Medini profesor na dubrovačkom
gimnaziju. Rečena nova dinastija (utakmica
Biankinovićima) misli, da, tresući cijelijem du-
brovačkijem kotarom, trese i kotarskijem po-
glavarstvom ... Da li trese ili ne kotarskijem
poglavarstvom, to je posao namjesništvenoga
savjetnika g. Nassa, koji take insinuacije nipošto
netrpi... U rečenom dopisu prijeti se Cavtaća-
nima Srbima sa  ,hrvatskijem“ Konavlima.
I ovdje igra glavnu ulogu Arvatska sloboda
mušljenja, po kojoj se niko u ,hrvatskijem“
Konavlima i u još hrvatskijem Cavtatu ne smije
nazivati Srbinom., Inače će Dum Ante Bačić i
Dum Vice Medini podići silne čete, u ime ka-
toličke vjere... Sve nas ovo malo interesuje
prema onomu što slijedi,

Pohrvatiše Dra Balda Bogišića.

GG. 1878. objelodanio je D,r Baldo Bogišić
u izdanjima ,Srpskoga Učenoga društva“ u
Beogradu narodne pjesme t. z. bugarštice. Ve-
ćinu tijeh pjesama dobio je naš glasoviti zem-
ljak od pok. Vulovića, Peraštanina, koji mu ih
je slao pod natpisom: srpske narodne pjesme,
e da bi iskazao svoje čuvstvo i ugodio Bogi-
šiću, znajući ga Srbinom. Pred tijem pjesmama
nalazi se znamenita rasprava istoga Bogišića,
u kojoj neoborivijem dokazima obara Mikloši-
ćevu teoriju, po kojoj bi narodne pjesme du-
goga stiha t. z. Bugarštice bile isključiva svo-
jina Hrvata. U toj učenoj raspravi Bogišić do-
kazuje, da bugarštice imaju sve osobine srp-