= Godina XI,

: «Cijena did = o E

DUBROVNI

Izlazi svake Nedjelje.

kojima Srbi žive, i da se tim putem proširi

pitanja, koja se tiču narodnog i kulturnoga ži-

predlog za osnivanje opšteg

Za Austro-Ugarsk u,

Bosnu i
Hercegovinu na godinu

Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru

n
dinu Kruna 12. si

Za sve ostale zemlje na o
franaka 15 u zlatu. ni
Za Dubrovnik na godinu Kr 10

Na po godina 1 na Četvrt

A odin
surazmjerno. gicine

Pojedini broj lista 20 para.

ĐĐ
3 are I, OKE kuda
Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Venje

a a TE

Prvi srpski novinarski kongres

Beogra d, 28 oktobra.
s ai

Danas na podne završio je na velil
dovoljstvo priregjivača i učesnika svoje“ id nai
prvi srpski novinarski kongres, na ši de
novinara Srba iz svijeh srpskijeh krajeve o

đ : ajeva, uče-
stvovaše bugarski novinar Nikolov i a
Jašar bey, kao prijatelji srpskoga naroda. anas
Prvi kongres srpskijeh novinara bijaše ve-
lika i dostojanstvena manifestacija srpskoga
kulturnoga rada u Prilog slobode riječi i istin-
skoga napretka na temelju istine kojoj je je
dini oslonac nauka, . o

Vas srpski narod a nar
kraljevine Srbije, taj istinski
centar (središte), mogu u pravom smislu riječi
biti zadovoljni ovom kulturnom manifestacijom,
koja u velike diže cijenu Srpskoj inteligenciji. :

Kongres je trajao tri dana;
ponedjenik i utornik,

U subotu večer bio je kod ,Srpske Kru-
ne“ drugarski sastanak novinara, na kome su
se učesnici sa strane i beogradski novinari me-
gju sobom upoznali.

# U nedjelju na 11 ura Prije podne saku-
Pili su se svi učesnici kongresa u velikoj dvo-
rani Velike Skole. Dvorana bijaše puna same
srpske inteligencije: ministri, mitropolit, državni
savjetnici, profesori Velike Škole, književnici,
novinari.

Još su prvoj sjednici kongresa učestvo-
vali: od Dvora dvorski maršal Nikolajević i
dvorska _gospogjica Petronijevićeva; ministar
prosvjete Milenko Marković; i doyen diplomat-
skoga zbora njemački poslanik Weeher-Gotter.
Na kongresu se je vidio i velik broj dama sa
strane i iz Beograda.

Kongres je otvorio predsjednik novinarskoga
udruženja Stevan Curčić, komu pripada najveća
zasluga za ovaj kongres. Zatim je za predsje-
dnika kongresa izabran aklamacijom Vladimir
Jovanović, najstariji novinar. Za potpredsjednike
su takogjer aklamacijom bili izabrani D.r Ilija
Vučetić, Antun Fabris i Mustafa Skopljaković.

Za tajnike bili su izabrani: Paja Marković-
Adamov, D.r Branislav Stanojević, Špiro Ge-
run, Aleksa Radović, Žika Protić i D.r Boža
Marković.

Dnevni red kongresa bio je ovaj:

I Šta treba preduzeti, da knjige i listovi,
koji izlaze u pojedinim srpskim oblastima, pro-
gju u što većem broju u sve ostale zemlje, u

Očito prijestonica
srpski kulturni

u nedjelju,

polje srpske knjige i žurnalistike, kao i megju-
sobno poznavanje prilika i potreba svega srp-
skoga plemena?

I. Treba li isključiti iz naše štampe ličnu
polemiku izmegju novinara i izmegju javnih po-
slenika o njihovim privatnim i porodičnim od-
nosima, kao nedostojnu javne riječi i štetnu po
ugled srpskih novinara i radenika na javnom
polju? '

II. Do kojih granica može štampa pretresati

vota srpskog, bez povrede opštih srpskih inte-
resa i ugleda srpske zavjetne misli? i

IV. Je li potrebno ustanoviti srpski centralni
preski organ i kako ga treba ustrojiti ? :

V. Da se osnuje: Udružeme srpskih novinara,
književnika i umjetnika. ž

1. Zadatak je tome udruženju, da materijalno
potpomaže srpske književnike, novinare i umje-
tnike u publikovanju njihovih djela, i da radi
na što jačem širenju korisnih djela i umjetnosti
u narod srpski. '

2. Da se izabere u Beogradu odbor od novinara,
književnika i umjetnika, koji će, prema i dsv
koji su se čuli na kongresu, spremiti forma an
ra, književno-umje-
tničkoga društva, kako bi se, na idućem novi-
narskom kongresu, mogla donijeti o tome pi-
tanju konačna odluka. Ka

Za prve četiri tačke dnevnoga reda ie
su izabrati za svaki predlog posebni odbori,
koji su kongresu imali podnijeti izvještaj sa

resolucijom.

U Dubrovniku 2 Noemi 1902.

Broj 44

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska tizvje-
šća i slične objave plaća sa 20 para,
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi. z

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

1) prvi predlog: ljuba < Jovanović, Drag.
Pavlović, Boža Marković, Ljuba Stojanović,
Pavle Popović i Mile Pavlović.

Za drugi predlog: lija Vučetić, Jov. Jeremić,
Al. Sandić, Aca Borisavljević, Žika Protić i
Svet. Jakšić.

Za treći predlog. N. Kašiković, S. Gerun, V.
Veljković, A. Fabris, Ljuba Živković i St. Sta-
nojević.

Za četvrti predlog: Paja Adamov, Branko
Petrović, Bran. Gj. Nušić, dr Al Mitrović, Mi-
leta Jakšić i A. Varag&janin. s

Poslije toga uzeo je riječ &. Jovanović, pred-
sjednik, i u vrlo lijepom govoru. iznio zadatak
ovoga kongresa.

U pogledu na prvu tačku dnevnoga reda,
izvjestitelj Ljuba Jovanović, kongres je usvojio
ovu resoluciju :

1. Potrebno je osnovati u Beogradu srpsku
glavnu knjižarnicu, s jakim kapitalom, koja će
Po svima srpskim oblastima, u svima gradovi-
ma i većim mjestima imati svoje filijale. Nji-
hova bi dužnost bila «da svakoga mjeseca obja-
vljuju pojavu svake nove srpske knjige i daje,
ako je ne bi već imale na stovarištu, nabavljaju
najkraćim putem.

2. Potrebno je organizovati što racijonalniju
i što pouzdaniju kolportažu za knige, časopise
i novine u svima srpskim mjestima. To bi imala
izvršiti elavna knjižarnica i njeni filijali. Da se
to postiene treba poraditi da se ukinu zabrane
i ograničenja kolportaže koje postoje u nekim
pokrajinama.

3. Potrebno je ustanoviti u Svakoj varoši i u
svakoj većoj seoskoj opštini čitaonice sa zadat-
kom, da nabavljaju novine i časopise iz sviju
srpskih oblasti, u srazmjeri svojih materijalnih
sredstava.

Da bi novine mogle zadovoljiti potrebu
svojih čitalaca i da posluže svome pravome
smjeru, potrebno je da se sve one bave ne samo
o užim prilikama kraja u kome izlaze, nego da
prate i pojave po ostalim zemljama edje Srbi
Žive, i u naročitim stalnim odjeljeima (,Srpstvo“
i t.d.) ili inače, a tako isto kad se bave o
predmetima i pitanjima svoga zavičaja, da pišu
tako kako će ih moći svestrano razumjeti či-
taoci svih ostalih krajeva. U tom pogledu po-
trebno je da se akcija srpskih listova potpo-
mogne češćim izdavanjem brošira o značajnijim
savremenim pitanjima srpskoga narodnoga ži-
vota.

4. Potrebno je uza svaku čitaonicu, ili noza-
visno od nje, osnovati knjižnice za narod ure-
gjene prema mjesnim prilikama sa što razera-
natijom upotrebom svake knjige za svakog:
gragjanina.

Zadatak je knjižnicama da nabavljaju va-
ljane srpske knjige preko srpske glavne knji-
žarnice i njenih filijala i inače.

Rad na osnivanju glavne srpske knjižar-
nice povjerava se odboru od devet lica, koje
treba izabrati na kongresu pošto se svrše pita-
tanja koja su do sad stavljena na dnevni red,
a izvršenje ostalih odluka povjerava se sada-
šnjim srpskim književnim udruženjima, čitaoni-
cama, srpskom novinarskom udruženju kao i
rodoljublju pojedinih gragjana, te da se zajed-
ničkom suradnjom tih faktora obezbriži srpskoj
knjizi i srpskim listovima bolja budućnost i
stalni opstanak i napredovanje.

5. Potrebno je umoliti vladu Kraljevine Sr-
bije da po mogućstvu uredi poštanskim kon-
vencijama sa susjednim državama odnose radi
olakšanja poštanskog saobraćaja i u onim zem-
ljama, koje su sad izvan megjunarodne poštan-
ske zajednice.

U pogledu na drugu tačku dnevnoga
reda, izvjestitelj Žika Protić, kongres je usvo-
jio ovu resoluciju:

1. Potpuno ubijegjen, da je najšira sloboda
iskazivanja misli najpouzdanije i najjače jemstvo
za prosvjetni, kulturni i politički napredak srp-
skog naroda, da je slobodna štampa najjači
zaštitnik i branilac istine, kongres smatra da u
polemici izmegju novinara i izmegju javnih ra-
denika treba brižljivo izbjegavati sve što se

odnosi i vrijegja čisto porodičnu čast i moral.

2. Kongres očekuje od srpskih novinara, da
u javnoj diskusiji uvijek upotrebljavaju ton oz-
biljan i dostojan obrazovanih i vaspitanih ljudi.

U pogledu na treću tačku dnevnoga reda,
izvjestitelj. D.r Stanoje Stanojević, kongres je
usvojio ovu resoluciju:

1. Raspravljanje o opštim srpskim pitanjima
ne može škoditi zavjetnoj srpskoj misli dok se
ta pitanja raspravljaju sa dobrim poznavanjem
stvari u svima detaljima, objektivno i trezveno,
sa ljubavlju i predanošću i dok se ne gubi iz
vida, da svagda prije svega treba imati na umu
opšte srpske interese i zavjetnu srpsku misao.

2. Tim više potrebno je istaći, da je za svako
raspravljanje o srpskim stvarima potrebno do-
bro poznavanje fakata a to poznavanje fakata
većini srpskih novinara često nedostaje. S toga
je potrebno bolje i temeljnije proučavanje svih
srpskih pitanja no što je to do sada bilo.

U pogledu na četvrtu tačku dnevnoga
reda kongres je usvojio ovu resoluciju:

1. Ustanovljava se u Beogradu srpski cen-
tralni preski biro, sa zadaćom, da u pitanjima
nacionalnim šalje svima redakcijama tačna o-
bavještenja, kako bi se ona jednobrazno ra-
spravljala i tumačila.

Tu će biro izdavati svoj informacioni organ
za sve srpske redakcije.

2. Taj bi so list slao i ostalim slovenskim
stranim redakcijama, koje bi na to želju izra-
zile i pogodbe pravilnika ispunile.

3. Stavlja se u dužnost Novinarskome Udru-
ženju da izradi dopuštenje kod ministra inostra-
nih djela da presko odijeljenje toga ministarstva
informacijama ovoga biroa daje što širu javnost.

4. Sva uredništva, koja se budu koristila in-
formacijama toga biro-a, dužna su snositi sraz-
mjerne troškove po propisima naročitoga pra-
vilnika i slati birou svoj list.

5. Redakcije listova ujedno su  izvještači
contralnoga biro-a. U mjestima gdje ima više
redakcija, one mogu megja sobom izabrati jed-
noga povjerenika izvještača, kome će eventualne
troškove centralni biro naknaditi.

6. Uprava Novinarskoga Udruženja propisaće
naročiti pravilnik za sve odnošaje prema re-
dakcijama i izvještačima kao i o svima načinima
na koje će se obavještenja izmjenjivati; a sek-
cija kojoj je od strane ovoga kongresa povje-
reno proučavanje tog pitanja opunomoćava od
svoje strane ge. Aleksandra Petrovića i Bra-
nislava Nušića, da udruženju, prilikom pisanja
pravilnika, budu na raspoloženju kao tumači
sviju onih misli, koje su se u sekciji izmijenile
i kao potrebne utvrdile.

U odbor za osnivanje srpske glavne knji-
žarmnice i za širenje srpske knjige i žurnalistike
izabrani su: Aca Borisavljević, Slobodan Jova-
nović, Pavle Popović, Jovan Tomić, Živojin
Protić, Dr. Boža Marković, Aleksandar Belić i
Branislav Nušić.

U odbor, koji će izraditi statut osnivanju
velikoga udruženja sepskih književnika, novi-
nara i umjetnika, izabrani su gg. Vladimir
Jovanović, Stevan Curčić, Paja Adamov, dr.
Branislav Stanojević, dr. Voja Veljković, Sima
Matavulj, Stevan Mokranjae, Bogdan Popović,
Ljuba Jovanović, dr. Skerlić i Pera Ubavkić.

U odbor, koji će spremati projekat zakona
o književnoj svojini, izabrani su ge. B. Nušić,
P. Adamov, D. Ilić, Dr. V. Veljković i još neki.

*

U nedjelju je bio veliki i svečani banket,
na kome je bilo preko 130 gospogja i gospode.
Preko banketa je pjevalo Beogradsko Pjeva-
čko Društvo.

U ponedjenik imali su čast biti primljeni
u audijenciju od Nj. V. Kralja Aleksandra i
Kraljice Drage novinari sa strane. Kralj i kra-
ljica blagoizvoljeli su najljubaznije razgovarati
se sa svakijem od gosti. Poslije toga bila je
bogata zakuska u Dvoru.

U ponedjenik večer bilo je zabavno veče
u Braninom Orfeju.

Večeras je svečana predstava i koncerat
u pozorištu,

Odgovor ,,Grvenoj Hrvatskoj“."

Danas mi je došla do ruka ,Crvena Hr-
vatska: br, 41., koji izlazi na srijedu sa vrlo
alarmantnim člankom i strašnim ,otkrićem“ da
se tjera ,srpska propaganda“. U onom kilo-
metričnom članku kao glavni i jedini dokaz —
jer su drugo stereotipne fraze sa malim varija-
cijama — bio bi listić pisani ,Poma“, koji sam
ja pokrenuo.

Poznajući dobro tendenciju toga, ja ne radi
sebe, nego radi istine i svijeta, bojeći se po
sopstvenom iskustvu, da nevini ne stradaju, evo
me da protumačim genezu toga listića, koji se
bavio beletristikom. Moji kolege, sada akademski

\

gragjani u Beču, s kojim sam pokrenuo taj.

listić, smijali su se, kad sam im govorio o čemu
moram da govorim i da istorijat toga listića
navodim, kome ni mi sami njegovi pokretači
nijesmo davali nikakove važnosti. Listić dakle,
koji se danas iz veoma dobro proračunanijeh i
shvatljivijeh razloga vješa o veliko zvono, po-
krenuo sam ja g. 1900. kao eksternista gimna-
Zijalac sa svojim kolegama, od kojijeh su danas
gotovo svi svišili gimnaziju, oni koji nijesu svr-
šili morali su prekinut radi raznijeh uzroka. Ja
sam spreman do potrebe da iznesem imena svi-
jeh pokretača, saradnika i čitalaca, u sve njih
devet na broju. To je dakle onaj »tajni organ
učenika, koji se otimlje kontroli zakona“. Je li
ovo pošteno? Je li ljudski? Drska je kleve-
ta, što tvrdi ,C. H.“, da se listić davao na
čitanje djeci prvog i drugog razreda. Čitanje se
ograničilo na uži krug samijeh saradnika (zo-
vimo ih tako!) kojijeh je, kako smo izrijekom
spomenuli, bilo samo devet. Ja pozivljem te po-
štene ljude, da imenuju svu tu djeeu prvog,
drugog, pa ako hoćete trećeg i četvrtog razreda,
koja su ,Pomu“ čitala. Imenujte mi samo je-
dnoga, ako vam je do obraza i ljudske časti.
Ja vas čekam!

Ovaj listić, koji je davno prestao da izlazi,
nije se bavio politikom. Sva je politika bila :
da je dubrovačku literaturu zvao srpskom, da
je za stilizaciju kao uzore navodio Vuka, Dani-
čića, Boškovića i Milićevića, i da, osim oslobo-
gjenijeh zemalja Srbije i Crne Gore, najveći
broj Srba živi u Austriji. Je li ovo politika?
Je li pošteno ove djetinjske stvari uporegjivat
sa bog zna čim? Gdje vam je savijest? U osta-
lom davati važnost čak i političku djeci u gim-
naziji, koji pošten čovjek to čini? Listić je dakle
bio samo beletristične naravi, isključujuć poli-
tiku, kojom ako iko — a ono po gotovo gim-
nazijalac — ne može se baviti.

Drska je kleveta u ove gjačke sitnice upli-
tat gospodu Zoru, Vojnovića i Fabrisa, koji ob
ovom nijesu imali ni pojma. A mene samo za
to jer sada nakon tri godine općim sa spome-

nutom gospodom — čijim se poznanstvom po-
nosim — napadati kao ,propagandinog agenta“ -

i ,sredstva,“ to je nešto više nego kleveta. Sram
ras bilo!

Ideja o ,Pomi“ megju nama (t. j. mene
i mojijeh drugova), ponikla, s nama je propala.
Kad smo mi izašli iz gimnazije ,Poma“ je pre-
stala. Je li dakle pošteno za ono što je davno

Za isti listić znalo se je i nazad tri go-
dine, dok je opstojao, ali se je našlo za shodno,
da se tek sad post festum iznese to ,otkriće“.
Pa i sa protivne se strane izdavalo kroz ovo
osam godina raznijeh listića, za koje smo mi
svi znali, jer to je običaj svuda u svijetu i nije
nikakva tajna bila. Listići su se zvali Prerad,
Doskok, Napredak, jedan u sjemeništu (ne sje-
ćam se imenal!), pa zar je to bio kakav casus
belli?! Svuda je u kulturnom svijetu običaj, da
se gjaci bave književnošću, poznat je istorijat
»gjaka književnika“, koji su primorani da pro-
dukcije svoje u pisanim listićima publikuju, kao
jedinom forumu njima pristupačnom. Pa ko pa-
metan da se od toga boji?.... Ko da tome daje
kojekakve važnosti?.... Ovo je dakle sve sušta
istina što se tiče ,Pome“, koja je kako rekoh
davno prestala.

*) Kasno stiglo za prošli broj. — Ured, ,Dubrovnika“,

=