= Godina XI, : «Cijena did = o E DUBROVNI Izlazi svake Nedjelje. kojima Srbi žive, i da se tim putem proširi pitanja, koja se tiču narodnog i kulturnoga ži- predlog za osnivanje opšteg Za Austro-Ugarsk u, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru n dinu Kruna 12. si Za sve ostale zemlje na o franaka 15 u zlatu. ni Za Dubrovnik na godinu Kr 10 Na po godina 1 na Četvrt A odin surazmjerno. gicine Pojedini broj lista 20 para. ĐĐ 3 are I, OKE kuda Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Venje a a TE Prvi srpski novinarski kongres Beogra d, 28 oktobra. s ai Danas na podne završio je na velil dovoljstvo priregjivača i učesnika svoje“ id nai prvi srpski novinarski kongres, na ši de novinara Srba iz svijeh srpskijeh krajeve o đ : ajeva, uče- stvovaše bugarski novinar Nikolov i a Jašar bey, kao prijatelji srpskoga naroda. anas Prvi kongres srpskijeh novinara bijaše ve- lika i dostojanstvena manifestacija srpskoga kulturnoga rada u Prilog slobode riječi i istin- skoga napretka na temelju istine kojoj je je dini oslonac nauka, . o Vas srpski narod a nar kraljevine Srbije, taj istinski centar (središte), mogu u pravom smislu riječi biti zadovoljni ovom kulturnom manifestacijom, koja u velike diže cijenu Srpskoj inteligenciji. : Kongres je trajao tri dana; ponedjenik i utornik, U subotu večer bio je kod ,Srpske Kru- ne“ drugarski sastanak novinara, na kome su se učesnici sa strane i beogradski novinari me- gju sobom upoznali. # U nedjelju na 11 ura Prije podne saku- Pili su se svi učesnici kongresa u velikoj dvo- rani Velike Skole. Dvorana bijaše puna same srpske inteligencije: ministri, mitropolit, državni savjetnici, profesori Velike Škole, književnici, novinari. Još su prvoj sjednici kongresa učestvo- vali: od Dvora dvorski maršal Nikolajević i dvorska _gospogjica Petronijevićeva; ministar prosvjete Milenko Marković; i doyen diplomat- skoga zbora njemački poslanik Weeher-Gotter. Na kongresu se je vidio i velik broj dama sa strane i iz Beograda. Kongres je otvorio predsjednik novinarskoga udruženja Stevan Curčić, komu pripada najveća zasluga za ovaj kongres. Zatim je za predsje- dnika kongresa izabran aklamacijom Vladimir Jovanović, najstariji novinar. Za potpredsjednike su takogjer aklamacijom bili izabrani D.r Ilija Vučetić, Antun Fabris i Mustafa Skopljaković. Za tajnike bili su izabrani: Paja Marković- Adamov, D.r Branislav Stanojević, Špiro Ge- run, Aleksa Radović, Žika Protić i D.r Boža Marković. Dnevni red kongresa bio je ovaj: I Šta treba preduzeti, da knjige i listovi, koji izlaze u pojedinim srpskim oblastima, pro- gju u što većem broju u sve ostale zemlje, u Očito prijestonica srpski kulturni u nedjelju, polje srpske knjige i žurnalistike, kao i megju- sobno poznavanje prilika i potreba svega srp- skoga plemena? I. Treba li isključiti iz naše štampe ličnu polemiku izmegju novinara i izmegju javnih po- slenika o njihovim privatnim i porodičnim od- nosima, kao nedostojnu javne riječi i štetnu po ugled srpskih novinara i radenika na javnom polju? ' II. Do kojih granica može štampa pretresati vota srpskog, bez povrede opštih srpskih inte- resa i ugleda srpske zavjetne misli? i IV. Je li potrebno ustanoviti srpski centralni preski organ i kako ga treba ustrojiti ? : V. Da se osnuje: Udružeme srpskih novinara, književnika i umjetnika. ž 1. Zadatak je tome udruženju, da materijalno potpomaže srpske književnike, novinare i umje- tnike u publikovanju njihovih djela, i da radi na što jačem širenju korisnih djela i umjetnosti u narod srpski. ' 2. Da se izabere u Beogradu odbor od novinara, književnika i umjetnika, koji će, prema i dsv koji su se čuli na kongresu, spremiti forma an ra, književno-umje- tničkoga društva, kako bi se, na idućem novi- narskom kongresu, mogla donijeti o tome pi- tanju konačna odluka. Ka Za prve četiri tačke dnevnoga reda ie su izabrati za svaki predlog posebni odbori, koji su kongresu imali podnijeti izvještaj sa resolucijom. U Dubrovniku 2 Noemi 1902. Broj 44 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska tizvje- šća i slične objave plaća sa 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. z Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića 1) prvi predlog: ljuba < Jovanović, Drag. Pavlović, Boža Marković, Ljuba Stojanović, Pavle Popović i Mile Pavlović. Za drugi predlog: lija Vučetić, Jov. Jeremić, Al. Sandić, Aca Borisavljević, Žika Protić i Svet. Jakšić. Za treći predlog. N. Kašiković, S. Gerun, V. Veljković, A. Fabris, Ljuba Živković i St. Sta- nojević. Za četvrti predlog: Paja Adamov, Branko Petrović, Bran. Gj. Nušić, dr Al Mitrović, Mi- leta Jakšić i A. Varag&janin. s Poslije toga uzeo je riječ &. Jovanović, pred- sjednik, i u vrlo lijepom govoru. iznio zadatak ovoga kongresa. U pogledu na prvu tačku dnevnoga reda, izvjestitelj Ljuba Jovanović, kongres je usvojio ovu resoluciju : 1. Potrebno je osnovati u Beogradu srpsku glavnu knjižarnicu, s jakim kapitalom, koja će Po svima srpskim oblastima, u svima gradovi- ma i većim mjestima imati svoje filijale. Nji- hova bi dužnost bila «da svakoga mjeseca obja- vljuju pojavu svake nove srpske knjige i daje, ako je ne bi već imale na stovarištu, nabavljaju najkraćim putem. 2. Potrebno je organizovati što racijonalniju i što pouzdaniju kolportažu za knige, časopise i novine u svima srpskim mjestima. To bi imala izvršiti elavna knjižarnica i njeni filijali. Da se to postiene treba poraditi da se ukinu zabrane i ograničenja kolportaže koje postoje u nekim pokrajinama. 3. Potrebno je ustanoviti u Svakoj varoši i u svakoj većoj seoskoj opštini čitaonice sa zadat- kom, da nabavljaju novine i časopise iz sviju srpskih oblasti, u srazmjeri svojih materijalnih sredstava. Da bi novine mogle zadovoljiti potrebu svojih čitalaca i da posluže svome pravome smjeru, potrebno je da se sve one bave ne samo o užim prilikama kraja u kome izlaze, nego da prate i pojave po ostalim zemljama edje Srbi Žive, i u naročitim stalnim odjeljeima (,Srpstvo“ i t.d.) ili inače, a tako isto kad se bave o predmetima i pitanjima svoga zavičaja, da pišu tako kako će ih moći svestrano razumjeti či- taoci svih ostalih krajeva. U tom pogledu po- trebno je da se akcija srpskih listova potpo- mogne češćim izdavanjem brošira o značajnijim savremenim pitanjima srpskoga narodnoga ži- vota. 4. Potrebno je uza svaku čitaonicu, ili noza- visno od nje, osnovati knjižnice za narod ure- gjene prema mjesnim prilikama sa što razera- natijom upotrebom svake knjige za svakog: gragjanina. Zadatak je knjižnicama da nabavljaju va- ljane srpske knjige preko srpske glavne knji- žarnice i njenih filijala i inače. Rad na osnivanju glavne srpske knjižar- nice povjerava se odboru od devet lica, koje treba izabrati na kongresu pošto se svrše pita- tanja koja su do sad stavljena na dnevni red, a izvršenje ostalih odluka povjerava se sada- šnjim srpskim književnim udruženjima, čitaoni- cama, srpskom novinarskom udruženju kao i rodoljublju pojedinih gragjana, te da se zajed- ničkom suradnjom tih faktora obezbriži srpskoj knjizi i srpskim listovima bolja budućnost i stalni opstanak i napredovanje. 5. Potrebno je umoliti vladu Kraljevine Sr- bije da po mogućstvu uredi poštanskim kon- vencijama sa susjednim državama odnose radi olakšanja poštanskog saobraćaja i u onim zem- ljama, koje su sad izvan megjunarodne poštan- ske zajednice. U pogledu na drugu tačku dnevnoga reda, izvjestitelj Žika Protić, kongres je usvo- jio ovu resoluciju: 1. Potpuno ubijegjen, da je najšira sloboda iskazivanja misli najpouzdanije i najjače jemstvo za prosvjetni, kulturni i politički napredak srp- skog naroda, da je slobodna štampa najjači zaštitnik i branilac istine, kongres smatra da u polemici izmegju novinara i izmegju javnih ra- denika treba brižljivo izbjegavati sve što se odnosi i vrijegja čisto porodičnu čast i moral. 2. Kongres očekuje od srpskih novinara, da u javnoj diskusiji uvijek upotrebljavaju ton oz- biljan i dostojan obrazovanih i vaspitanih ljudi. U pogledu na treću tačku dnevnoga reda, izvjestitelj. D.r Stanoje Stanojević, kongres je usvojio ovu resoluciju: 1. Raspravljanje o opštim srpskim pitanjima ne može škoditi zavjetnoj srpskoj misli dok se ta pitanja raspravljaju sa dobrim poznavanjem stvari u svima detaljima, objektivno i trezveno, sa ljubavlju i predanošću i dok se ne gubi iz vida, da svagda prije svega treba imati na umu opšte srpske interese i zavjetnu srpsku misao. 2. Tim više potrebno je istaći, da je za svako raspravljanje o srpskim stvarima potrebno do- bro poznavanje fakata a to poznavanje fakata većini srpskih novinara često nedostaje. S toga je potrebno bolje i temeljnije proučavanje svih srpskih pitanja no što je to do sada bilo. U pogledu na četvrtu tačku dnevnoga reda kongres je usvojio ovu resoluciju: 1. Ustanovljava se u Beogradu srpski cen- tralni preski biro, sa zadaćom, da u pitanjima nacionalnim šalje svima redakcijama tačna o- bavještenja, kako bi se ona jednobrazno ra- spravljala i tumačila. Tu će biro izdavati svoj informacioni organ za sve srpske redakcije. 2. Taj bi so list slao i ostalim slovenskim stranim redakcijama, koje bi na to želju izra- zile i pogodbe pravilnika ispunile. 3. Stavlja se u dužnost Novinarskome Udru- ženju da izradi dopuštenje kod ministra inostra- nih djela da presko odijeljenje toga ministarstva informacijama ovoga biroa daje što širu javnost. 4. Sva uredništva, koja se budu koristila in- formacijama toga biro-a, dužna su snositi sraz- mjerne troškove po propisima naročitoga pra- vilnika i slati birou svoj list. 5. Redakcije listova ujedno su izvještači contralnoga biro-a. U mjestima gdje ima više redakcija, one mogu megja sobom izabrati jed- noga povjerenika izvještača, kome će eventualne troškove centralni biro naknaditi. 6. Uprava Novinarskoga Udruženja propisaće naročiti pravilnik za sve odnošaje prema re- dakcijama i izvještačima kao i o svima načinima na koje će se obavještenja izmjenjivati; a sek- cija kojoj je od strane ovoga kongresa povje- reno proučavanje tog pitanja opunomoćava od svoje strane ge. Aleksandra Petrovića i Bra- nislava Nušića, da udruženju, prilikom pisanja pravilnika, budu na raspoloženju kao tumači sviju onih misli, koje su se u sekciji izmijenile i kao potrebne utvrdile. U odbor za osnivanje srpske glavne knji- žarmnice i za širenje srpske knjige i žurnalistike izabrani su: Aca Borisavljević, Slobodan Jova- nović, Pavle Popović, Jovan Tomić, Živojin Protić, Dr. Boža Marković, Aleksandar Belić i Branislav Nušić. U odbor, koji će izraditi statut osnivanju velikoga udruženja sepskih književnika, novi- nara i umjetnika, izabrani su gg. Vladimir Jovanović, Stevan Curčić, Paja Adamov, dr. Branislav Stanojević, dr. Voja Veljković, Sima Matavulj, Stevan Mokranjae, Bogdan Popović, Ljuba Jovanović, dr. Skerlić i Pera Ubavkić. U odbor, koji će spremati projekat zakona o književnoj svojini, izabrani su ge. B. Nušić, P. Adamov, D. Ilić, Dr. V. Veljković i još neki. * U nedjelju je bio veliki i svečani banket, na kome je bilo preko 130 gospogja i gospode. Preko banketa je pjevalo Beogradsko Pjeva- čko Društvo. U ponedjenik imali su čast biti primljeni u audijenciju od Nj. V. Kralja Aleksandra i Kraljice Drage novinari sa strane. Kralj i kra- ljica blagoizvoljeli su najljubaznije razgovarati se sa svakijem od gosti. Poslije toga bila je bogata zakuska u Dvoru. U ponedjenik večer bilo je zabavno veče u Braninom Orfeju. Večeras je svečana predstava i koncerat u pozorištu, Odgovor ,,Grvenoj Hrvatskoj“." Danas mi je došla do ruka ,Crvena Hr- vatska: br, 41., koji izlazi na srijedu sa vrlo alarmantnim člankom i strašnim ,otkrićem“ da se tjera ,srpska propaganda“. U onom kilo- metričnom članku kao glavni i jedini dokaz — jer su drugo stereotipne fraze sa malim varija- cijama — bio bi listić pisani ,Poma“, koji sam ja pokrenuo. Poznajući dobro tendenciju toga, ja ne radi sebe, nego radi istine i svijeta, bojeći se po sopstvenom iskustvu, da nevini ne stradaju, evo me da protumačim genezu toga listića, koji se bavio beletristikom. Moji kolege, sada akademski \ gragjani u Beču, s kojim sam pokrenuo taj. listić, smijali su se, kad sam im govorio o čemu moram da govorim i da istorijat toga listića navodim, kome ni mi sami njegovi pokretači nijesmo davali nikakove važnosti. Listić dakle, koji se danas iz veoma dobro proračunanijeh i shvatljivijeh razloga vješa o veliko zvono, po- krenuo sam ja g. 1900. kao eksternista gimna- Zijalac sa svojim kolegama, od kojijeh su danas gotovo svi svišili gimnaziju, oni koji nijesu svr- šili morali su prekinut radi raznijeh uzroka. Ja sam spreman do potrebe da iznesem imena svi- jeh pokretača, saradnika i čitalaca, u sve njih devet na broju. To je dakle onaj »tajni organ učenika, koji se otimlje kontroli zakona“. Je li ovo pošteno? Je li ljudski? Drska je kleve- ta, što tvrdi ,C. H.“, da se listić davao na čitanje djeci prvog i drugog razreda. Čitanje se ograničilo na uži krug samijeh saradnika (zo- vimo ih tako!) kojijeh je, kako smo izrijekom spomenuli, bilo samo devet. Ja pozivljem te po- štene ljude, da imenuju svu tu djeeu prvog, drugog, pa ako hoćete trećeg i četvrtog razreda, koja su ,Pomu“ čitala. Imenujte mi samo je- dnoga, ako vam je do obraza i ljudske časti. Ja vas čekam! Ovaj listić, koji je davno prestao da izlazi, nije se bavio politikom. Sva je politika bila : da je dubrovačku literaturu zvao srpskom, da je za stilizaciju kao uzore navodio Vuka, Dani- čića, Boškovića i Milićevića, i da, osim oslobo- gjenijeh zemalja Srbije i Crne Gore, najveći broj Srba živi u Austriji. Je li ovo politika? Je li pošteno ove djetinjske stvari uporegjivat sa bog zna čim? Gdje vam je savijest? U osta- lom davati važnost čak i političku djeci u gim- naziji, koji pošten čovjek to čini? Listić je dakle bio samo beletristične naravi, isključujuć poli- tiku, kojom ako iko — a ono po gotovo gim- nazijalac — ne može se baviti. Drska je kleveta u ove gjačke sitnice upli- tat gospodu Zoru, Vojnovića i Fabrisa, koji ob ovom nijesu imali ni pojma. A mene samo za to jer sada nakon tri godine općim sa spome- nutom gospodom — čijim se poznanstvom po- nosim — napadati kao ,propagandinog agenta“ - i ,sredstva,“ to je nešto više nego kleveta. Sram ras bilo! Ideja o ,Pomi“ megju nama (t. j. mene i mojijeh drugova), ponikla, s nama je propala. Kad smo mi izašli iz gimnazije ,Poma“ je pre- stala. Je li dakle pošteno za ono što je davno Za isti listić znalo se je i nazad tri go- dine, dok je opstojao, ali se je našlo za shodno, da se tek sad post festum iznese to ,otkriće“. Pa i sa protivne se strane izdavalo kroz ovo osam godina raznijeh listića, za koje smo mi svi znali, jer to je običaj svuda u svijetu i nije nikakva tajna bila. Listići su se zvali Prerad, Doskok, Napredak, jedan u sjemeništu (ne sje- ćam se imenal!), pa zar je to bio kakav casus belli?! Svuda je u kulturnom svijetu običaj, da se gjaci bave književnošću, poznat je istorijat »gjaka književnika“, koji su primorani da pro- dukcije svoje u pisanim listićima publikuju, kao jedinom forumu njima pristupačnom. Pa ko pa- metan da se od toga boji?.... Ko da tome daje kojekakve važnosti?.... Ovo je dakle sve sušta istina što se tiče ,Pome“, koja je kako rekoh davno prestala. *) Kasno stiglo za prošli broj. — Ured, ,Dubrovnika“, =