Godina XI,

Cijena listu,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Zs Srbiju i Crnu gor

un
dinu Kruna 12. 3 go.

Za sve ostale zemlje na :
franaka 15 u zlatu. godinu

Za Vubrovnik na godinu Kr I

Na pO godine 1 na četvn Bodine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 Para.

> Vlasnik, i

brovnika“.

Uzrok radi koga je bilo Obust
izdavanje ovoga lista Poznat
komu, ali ipak ne će hit zgore
opišemo dogogjaj, ne toliko za naše pretplat
nike u Dubrovniku, koliko za one ian
njega. Ovo je Potrebito osobito radi šoka:
što. su mnoge Pokrajinske i strane novine
naopako izvještavane, donosile golovo som
gacijonalnih Vijesti.

U srijedu, 5 Novembra, uapsiše izne-
nada pred samo podne Upravitelja i vlasnika
Srpske Dubrovačke Štamparije Sitna Pa-
sarića, a malo zatim sudac istražitelj u pra.
tnji-6. k. državnog odvjetnika i jednog po-
litičkog činovnika Zapečati Štampariju i goih

ž avljeno
Je gotovo sva-
84 da u kratko

. uredništva, Dubrovnika“. Po podne toga
zi . sexy ve 22
istoga dana  izvršiše premetačinu u stanu

urednikovu, u štampariji i započeše preme-
tačinu u uredništvu. Premetačina se nastavi
za njekoliko_ dana, ali ne bi nagjeno ništa
vrijedno da se zaplijeni. Prema tome sasvim
osu neistinite vijesti da su bile premetnute
razne privatne kuće i Srpska društva i da
se pri premetačinama našlo bilo kakvijeh
kompromitentnih stvari. Isto veče, na željez-
oničkoj staniei- u Gružu, -dočekaše žandari
urednika Dubrovnika“ i »Stgja“ g. Antuna
Fabrisa, koji se vraćao sa srpskog novinar-
skog kongresa u Biogradu, i Otpratiše ga u
krivične zatvore.

Videći cijelu tu iznenadnu galamu, svak
Se u gradu dudio što se dogodilo. Iznena-
gjenje i čugjenje nije se zanago smanjilo,
kad se docnije po povedenoj istrazi i ispiti-
vanju svjedok obaznalo da se radi o neka-
kvoj veleizdaji počinjenoj jednom pjesmom
štampanom prije petnaestak dana u br. 19.
»Srgja“ i zaplijenjenom po $ 302. k. z,

Uapšenici biše smješteni u obične kri-
vične tamnice i dopušteno im čitanje, puše-
nje, svijeća i hrana o svom trošku.

Nakon njekoliko dana bi k njima do-
praćen iz Beča pravnik g. Uroš Trojanović,
sačinitelj one zaplijenjene pjesme.

Usljed uapšenja g. A. Pasarića trebalo
je zatvorit štampariju, jer nije bilo zamjenika
koji bi odgovarao pred vlastima, za ono što
se štampa. I tako se dogodilo da je Štam-
Parija na svoju veliku štetu ostala dode:
sve do prošle Srijede, dakle za pune EME ed-
mice i da je desetak radnika za to iu
ostalo bez radnje. Pitala se odmah sora
za zamjenika, ali.... nije još mi dan da-
našnji došla. Sna

Budi ovoga trebalo je ou i štam-
panje ,Dubrovnika“ i ,Srgja +

 Utornik veče pušten je Po

£. Pasarić, te je Štamparija preuzela na .
nuti rad i listovi će od sada kao 1 pij
dovito izlaziti.
| Pošto je g. Fabris
&g. dopisnike da u napr
za list šalju novom našem ur
o

Iz prošlosti srpske |
oblasti neretljanske.

rum et audire.
a, Epist. 65.

na slobodu
eki-

u zatvoru, molimo
ijed> sve što imaju
edniku.

—

Se
uesce dicere
Ass Senec

smo broširu pod
meni pisao u mo-

Prošle godine štampali nm
e ne da pobije,

> gornjim naslovom. Jedan bozim
- starskom ,Osvitu“ trudio se )

Broj 45

Pretplata i oglasi“

Salju se administraciji Dubrovnika >
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje. -
šća i slične objave plaća se. 20 pora,

Od retka (sitnijeh slova), Ako se više |
puta štampaju, po pogodbi, Pukak

Nefrankirana pisma ue pri
maju se.

Izlazi svake Nedjelje.

ne poginio tnalebu radnju našu. On isti
dn čio e i vrezišna pokazao je,
meno i ! je u ono što piše. l već fakat
dvi a kritičar krije svoje ime, bio bi
e ja a na pisaniju ne odgovori,
boliička ro) iosavjesnoj kritici pisci i svoje
Političke članke Potpisuju, a kamo li članke
naučne prirode“ — veli dr. Tomanović.
: Anonimni Pisac ne može da pobije naše
istoričke dokumentovane razloge i navode, nego
hrvatstvo Neretve osniva na fabuloznoj kronici
Popa Dukljanina, mjesto da se posluži najvje-
rodostojnijim izvorima i citatima. di
Ali lus usurpatoris nullum est, i zakidanje
tugjega Prije ili poslije mora prisjesti. Turci
Srbima Otimahu — kazao je ruski naučenjak
Majkov hrvatskoj akademskoj omladini — život
! Imanje, ali ne otimahu im duhovne
njihove. Srbi pod Tureima ne
Svoga jezika ni svoje narodnosti.“
S pravom nam je od srpskijeh kritičara
primjećeno bilo, da pomenuta radnja naša nije
bila potpuna. A_i sada unaprijed ispovijedamo,
da ni ove dopune, koje ćemo ovdje iznijeti, neće
biti potpune ni posljednje; ali obećavamo, da
ćemo nedostatke ispraviti i nadoknaditi u dru-
gome izdanju istorije neretljanske. Danas ćemo
so ograničiti s odgovorom anonimnom piscu na
same njegove primjedbe, koje se
odnose, izostavivši, naravno.

ličnosti
izguhiše ipak

na predmet
odgovaranja na
uvrjedo i napadaje, kojima nas je dopisnik
»O.“ počastio.

Na prvome mjestu čudi se nazovi-kritičar,
da su neretljanski Srbi u neznaboštvu pošto-
vali boga Vida (Svevida, Svjatovida) i hramove
mu podizali. Asbsth u djelu: ,Bosnien u. “did
Hoercegov.“, IV. Abth. P. 266, Wien 1888, veli:
»An der Stelle Naronas erhob sich das den Na-
men der heidnisehen  Gottheit tragende Vid,
heute ein unbedeutendes Dorf.“ Lanza, ,Sag-
piše: ,Narentini eressero un tempio in
onore del falso loro nume Vid, e da cid la loca-
lita međesima cangid il primo nome in quello
di Vid, ehe tuttora conserva. E quando ricevet-
tero il battesimo, tutti i templi delle deita pa-
gane furono distrutti, meno guello di Vid, il
quale, purificato, venne poi conseerato ad onore
di s. Vito martire.“ Da su neznabožačkome bogu
Svjatovidu bili podizani hramovi i da su ovoga
boga čak i u kipovima predstavljali i klanjali
mu se, dokaza imademo u radnji Fr. Račkoga:
»Slovenski sviet“ (1. Povjest Slovena), str. 45.
1 danas sačuvale su se uspomene o poštovanju
neznabožačkoga boga Vida u nazivu brda i pla-
nina iza današnjega sela Vida, pa i u imenu
varoši Vitine kod Ljubuškoga. Nodilo u djelu:
»Religija Srba i Hrvata“, €. 39, kazuje: ,Na
zemlji stare naše Poganije, u velikom Dalma-
tinskom Biokovu, ... brdo jedno uzvisito zove
se Sut-Vid. Valjda se tu klanjali Vidu, čije ime
opet na drugom kraju Poganije kano da se na-
govješćuje i u neretvanskom sadašnjem selu
Vidu... Vrijedno je opaza, da na istom Bio-
kovu ima i drugo brdo ,Viter“...

O proslavljanju pak hrišćanskog svetitelja
mučenika Vida (Vita) kod Srba, dovoljno je
spomenuti značajnu svetkovinu 15./28. junija
» Vidov dan.“

Dopisnik ,0.“ poriče starinu riječi
šta više ismjehava je, nazivljući Srbe
gama. Ali neka za čas otvori kritičar pomenuto
djelce hrvatskog svog istoričara Račkoga, te će
na strani 6. moći pročitati slijedeće: ,U početku
nazivahu se svi Sloveni domaćim imenom Srbi
(t.j. rogjaci). Imena starog domaćeg »Srb“,
kao općenitog svemu rodu, nestade i ono se
zadržalo tek kod njekih grana slovenskih, po
imence kod Srba polabskih i južnih.“ — Fruški
ljetopisac Ajnhard (770-840) spominje, da je ime
Srbin za njegova vremena već bilo poznato i u
Dalmaciji: ,Posavski vladalac Ljudevit iz grada
Siska pobježe ko Svbima, za koji narod kažu,
da živi u velikom dijelu Dalmacije |Fr. Rački
.Documenta“ (Mon. speet. hist. Slav. mer. VII)
D. 27; 200B8:.4. » quae natio: (Srbi) magnam
Dalmatiae partem obtinere dicitur|.

Kritičar, dalje, veli, da su navodi Porfiro-
genitovi bludnje. To je odista nečuvena drzo-

BIO

,Srb“,

- slu-

vitost i smjelost! Grčki do danas najobjektivniji
i najnepristrasniji  istoričar zar  basnoslovac?
Porfirogenit, koji je živio u X. vijeku (912-950)
koji je kao gospodar zemalja, u kojima su ži-
vjeli Srbi i Hrvati, najbolje mogao da znade, do-
kle dopiru njihove granice, nego li kasniji pisci,
je li se mogao prevariti ?

I na osnovu jedne lažne kronike — kao
što ćemo kašnje vidjeti — popa Dukljanina,
pisac članaka u ,0.“ zaključuje, da je Neretva
hrvatska i to upravo dio nekakve . Crvene
Hrvatske.“

Ali — kao što je kazao učeni“ Ruvarac u
raspravi svojoj: ,Draga, Danica, Resa“: ,Kao
što prolaze utvore i svakovrsne izmišljotine,
opet će nestati s lica zemlje te Crvene Hrvat-
ske“ (Glasnik zem. muzeja u Bosni i Herceg.
1891, knj. III. p. 229).

Ali autentičnost ljetopisa pomenutog pobi-
jaju — osim drugih — i sami hrvatski istori-
čari. Dostatno bi bilo spomenuti: Kukuljevića,
S. Ljubića i Račkoga.

lački za ovaj ljetopis kaže: »Ljetopis za
hrvatsku i srpsku poviest nema baš nikakve
vriednosti niti u materijalnom niti u formalnom
obziru (.Ociena starijih izvora“ 1865, obr. 60 i
65. — V. i Književnik 1. 222, pa ,Rad. Jug.
Akad.“ LI, 207).

S. Ljubić. (,Rad Jugosl. Akad.“ XLIII.
(1878) 148 veli: ,da bi trebalo da se taj ljeto-
pis na lomači spali.:

1. Kukuljević (Arkiv I. 2.) isto tako misli.
U .Arhivu za Jugosl. poviest“ knj. 1. e. 2-3
veli: U obadvije te kronike ima veoma malo
historičke istine i njihovi spisatelji nisu se dr-
žali niti potrebitog razdjeljenja niti tečaja histe-
rije. Vu ima tako smješnih anakronizama i tako
poremećenog nagomilanja imena razni... da bi
se čovjek morao začuditi, kako si je mogao
tako truda uzeti za bilježenje ovakovih zeisti-
nitih i pomješanih stvari.“

Otac Basić piše o popu Dukljaninu, što se
čita izmegju ostaloga u Zibaldunu oca Mattei
na str. 648: ,... se pure si debba dar credito
al Dioelate autore del XIII. secolo, che conta
dei sogni.“

A evo, šta vele istoričari drugijeh narod-
nosti o ljetopisu popa Dukljanina:

Gfrorer: ,Bizantisehe Geschichte“ <IL. B.
Graz 1873, kaže, da je djelo popa Dukljanina
posve fabulozno: Buch meldet unter
allem sehr fubelhafte Dinge.“

O istome piscu mnogo vrijedni i ozbiljni hi-
storik i književnik profesor Brunelli u svom
djelu o Filipu Diversis-u izrazuje se ovako:
»Ma la eritica moderna ha trovato la fonte di
tutte queste favole nella eronaca dell anonimo
prete di Dioelea, le eui inverosimiglianze, gli
anaeronismi e le narrazioni prive affatto di fon-
damenti, perehč non avvalorate da altri serit-
tori e da documenti, fanno ragionevolmente
dubitare dell autorita sua, come fonte storica.“

Lucije zove basnoslovnim sav spis popa
Dukljanina  (potius  fubulas quam  historiam
seripsisse videatur,“ lib. II. cap. 14),“

Srpski akademik 1. Jovanović dokazao je,
da je taj ljetopis napisan stoprv u XV. vijeku,
au XVI. v. sastavljen u cjelinu i prozvan
Dukljanovom kronikom.

Dukljanin spominje gotskog kralja Sveto-
peleka (kojega nije bilo), koji je u vrijeme (Ci-
rila i Metodija w skupštini (koje nije nigda
bilo) razdijelio svoju državu (koje takogjer nije
nigda bilo) i jedan dio te državo nazvao (vo-
cavit) Crvenom Hrvatskom. — Na ovo nado-
daje Iv. Crnčić (Popa Dukljanina ljetopis 11. a):
»Ali prava historija ne zna ni da je Svetoplek..,
bio ni tada ni drugda hrvatskijem knezom ili
kraljem, a ni srbskijem. Moravskijem knezom
bijaše tada _Svatopik pak najbrže da je to
smutilo ovoga pripovedalea.“

Eto na kakvome piseu i na kakovijem po-
dacima osniva kritičar hrvatsko državno pravo
na srpske zemlje izmegju Cetine i Bojane! Eto
na kakvom basnoslovnom izvoru osniva on
modernu ,Crvenu Hrvatskn“! Druge dokaze

- poslije Dukljanove kronike i ne navodi,
jer i ne postoje!

. Dieses

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Farlati veli, da su Srbi bili u Dalmaciji
već u početku IV. (četvrtoga) vijeka: Prije
nego što će gotovo sva Dalmacija doći pod vlast
Slavena, narod ovaj srpski već je od početka
IV. vijeka, a možda i ranije, počeo bio prodi-
rati u Ilirik i Dalmaciju i zauzimati u tim ze-
mljama. pojedine gradove i sela“ (Il. saer. I.
229%. GEL 118).

Srpstvo od Cetine do Drača niko se pak
nije ni usudio zanijekati osim popa Dukljanina,
koji po mišljenju Fr. Račkoga/ za istoriju ,neima
baš nikakove vriednosti“, a po mišljenju S. Lju-
bića treba ,da se na lomači spali.“

Nu evo nas, da onijem navodima iznešenim
u pomenutoj našoj broširi nadodamo po želji
kritičara još movijeh citata i dokaza o srpstvu
neretljanskom.

Počnimo sa Porfirogenitom, koji je — kao
što veli učeni pisac u »Šrgju“ — zublja u de-
beloj onoj tmini zaglušnijeh vremena“:

»... Kat dzaši Lep)

a vat Tlayaviz mai

MY XWpx zat 'Tep

GUVR Mal div

TOJ Panćog Pruyuziov

Hopa Šovuat mapk
29. "Projnatvoug zeve  všy
ilo sikogvrag šninagav), wa!
5 Bashevc rele abrob; Lipfnos; vozače
Toadras popa: [De adm. imp. cap. 32 s, 152-3
ed. Bonn: .... Kad su bile opustošene zbog
nasrtaja Avara one zemlje, koje sad zovu se
Srbija i Paganija (Neretva), koju nazivlju za-
humskom zemljom, isto tako i Travunija i Ko-
navlje, koje su bile oblasti cara rimskoga, i kad
protjeraše Rimljane, (koji sada obitavaju u Dal-
maciji i Draču) imperator nastani Srbe na ove
zemlje.“]. — ,... Arm j

Ča Zevrivaz

to nžsrpou “AX Bogvoy

MEP! wyšs ro Žrpar

imp. x:. X. Vidi kod B. g. Niburius
edit. Corp. seript. list. Byzan. Bonnae Im.
Web. MDCCCKXI. vol. III. p. 143. U srpskome
prevodu znači: ,... Od rijeke Cetine pak po-
činje hrvatska zemlja i proteže se uzduž mora
do granica Istrije do varoši Albone, a uzduž
planina u nekoliko u istrijsko zemljište zasiže,
sa strane Cetine i Lijevna u srpske zemlje do-
pire.“ Dakle je stara Paganija, koja je ležala iz-
megju Cetine i Neretve, srpskim narodom na-
seljena. Rijeka Cetina, dakle, dijelila je naselje-
nje hrvatsko od srpskoga.

(slijedi)

Hamerae HOBor Tpakanekor SAKONEKA SA Booij
H Xepneropany.

Bucageko xepuerosaukom mapogy cnpema ce
HOB KOJAY.

Yepeliaremu weroBu xolie ga ra nsuenage a
OGnape NOBHM JAKOHNKOM  UPUBATHOL HMOBNHCKOV
upasa Gea o6aupa ma napogue oGauaje, napoguy
UpaBHy CBU,eeT u semapeke upnanke, 6e3 narama
u yuemlia uapozaor.

Hema cymwe ga fe u To nenacra caxaro m
no uapog mreruo, jep cy u zgocagamisn epu Taxo-
3BaHH ,BAKOWU“ NOKAJAJH CO KAO TukOBH, jepo cy
uX upaBnju yu, Koju ue nosnajy semwy un Hapog
MH IBELOB XKABOT u NpaBne OGuvaje, jeb ey ayerpnj
CKH = ,6eamTepu* upoero 6eemnezeno npeBsaljazu
aycTpujeke sakone. koju uu mazo ne upuzuse aa
ogaoce y Bvcuu u Xepnerosuau

Y eBojam mnoro6pojuum MEMOpaHnzyMEMA m
Apyrum nojgueenama ocyljasazu cy u myczomasn nu
upaBocasiu Cp6u nocrynak mro ce 6es Hapoja
ypeljyje sema u gomoce gakonu ; Tome ey y mnuo-
VOME NPRUKCAJIH YAP/K HADONHOV HEJAZOBOCTBA m
B3punanu key u saxrjes, ga ce y wuxosoj oray-
Guuu Buie mniura ue ypeljyje u ne gonoce nuga-
KOBH 3akouu 6e3 cypajme napozue, Koju najćome
noanaje eBoje npuzake u norpeće u upasue o6nsaje.

Hy ganamweu yupaBannu šanocjeguyTux 1o-
Kpajana Gani xoramuuHo HAY 32 Tujem, za ygaze
NapOx O/ OBAKOT JaKOHOJABCIBA, ga ra ozeTpame
og eBakor yuemlia y semazokoj yupasa. To caga
UOHOBO NOKAHyjy Tujem, TV ga zeljama Hapojja cupe-