Godina XI, Cijena listu, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Zs Srbiju i Crnu gor un dinu Kruna 12. 3 go. Za sve ostale zemlje na : franaka 15 u zlatu. godinu Za Vubrovnik na godinu Kr I Na pO godine 1 na četvn Bodine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 Para. > Vlasnik, i brovnika“. Uzrok radi koga je bilo Obust izdavanje ovoga lista Poznat komu, ali ipak ne će hit zgore opišemo dogogjaj, ne toliko za naše pretplat nike u Dubrovniku, koliko za one ian njega. Ovo je Potrebito osobito radi šoka: što. su mnoge Pokrajinske i strane novine naopako izvještavane, donosile golovo som gacijonalnih Vijesti. U srijedu, 5 Novembra, uapsiše izne- nada pred samo podne Upravitelja i vlasnika Srpske Dubrovačke Štamparije Sitna Pa- sarića, a malo zatim sudac istražitelj u pra. tnji-6. k. državnog odvjetnika i jednog po- litičkog činovnika Zapečati Štampariju i goih ž avljeno Je gotovo sva- 84 da u kratko . uredništva, Dubrovnika“. Po podne toga zi . sexy ve 22 istoga dana izvršiše premetačinu u stanu urednikovu, u štampariji i započeše preme- tačinu u uredništvu. Premetačina se nastavi za njekoliko_ dana, ali ne bi nagjeno ništa vrijedno da se zaplijeni. Prema tome sasvim osu neistinite vijesti da su bile premetnute razne privatne kuće i Srpska društva i da se pri premetačinama našlo bilo kakvijeh kompromitentnih stvari. Isto veče, na željez- oničkoj staniei- u Gružu, -dočekaše žandari urednika Dubrovnika“ i »Stgja“ g. Antuna Fabrisa, koji se vraćao sa srpskog novinar- skog kongresa u Biogradu, i Otpratiše ga u krivične zatvore. Videći cijelu tu iznenadnu galamu, svak Se u gradu dudio što se dogodilo. Iznena- gjenje i čugjenje nije se zanago smanjilo, kad se docnije po povedenoj istrazi i ispiti- vanju svjedok obaznalo da se radi o neka- kvoj veleizdaji počinjenoj jednom pjesmom štampanom prije petnaestak dana u br. 19. »Srgja“ i zaplijenjenom po $ 302. k. z, Uapšenici biše smješteni u obične kri- vične tamnice i dopušteno im čitanje, puše- nje, svijeća i hrana o svom trošku. Nakon njekoliko dana bi k njima do- praćen iz Beča pravnik g. Uroš Trojanović, sačinitelj one zaplijenjene pjesme. Usljed uapšenja g. A. Pasarića trebalo je zatvorit štampariju, jer nije bilo zamjenika koji bi odgovarao pred vlastima, za ono što se štampa. I tako se dogodilo da je Štam- Parija na svoju veliku štetu ostala dode: sve do prošle Srijede, dakle za pune EME ed- mice i da je desetak radnika za to iu ostalo bez radnje. Pitala se odmah sora za zamjenika, ali.... nije još mi dan da- našnji došla. Sna Budi ovoga trebalo je ou i štam- panje ,Dubrovnika“ i ,Srgja + Utornik veče pušten je Po £. Pasarić, te je Štamparija preuzela na . nuti rad i listovi će od sada kao 1 pij dovito izlaziti. | Pošto je g. Fabris &g. dopisnike da u napr za list šalju novom našem ur o Iz prošlosti srpske | oblasti neretljanske. rum et audire. a, Epist. 65. na slobodu eki- u zatvoru, molimo ijed> sve što imaju edniku. — Se uesce dicere Ass Senec smo broširu pod meni pisao u mo- Prošle godine štampali nm e ne da pobije, > gornjim naslovom. Jedan bozim - starskom ,Osvitu“ trudio se ) Broj 45 Pretplata i oglasi“ Salju se administraciji Dubrovnika > Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje. - šća i slične objave plaća se. 20 pora, Od retka (sitnijeh slova), Ako se više | puta štampaju, po pogodbi, Pukak Nefrankirana pisma ue pri maju se. Izlazi svake Nedjelje. ne poginio tnalebu radnju našu. On isti dn čio e i vrezišna pokazao je, meno i ! je u ono što piše. l već fakat dvi a kritičar krije svoje ime, bio bi e ja a na pisaniju ne odgovori, boliička ro) iosavjesnoj kritici pisci i svoje Političke članke Potpisuju, a kamo li članke naučne prirode“ — veli dr. Tomanović. : Anonimni Pisac ne može da pobije naše istoričke dokumentovane razloge i navode, nego hrvatstvo Neretve osniva na fabuloznoj kronici Popa Dukljanina, mjesto da se posluži najvje- rodostojnijim izvorima i citatima. di Ali lus usurpatoris nullum est, i zakidanje tugjega Prije ili poslije mora prisjesti. Turci Srbima Otimahu — kazao je ruski naučenjak Majkov hrvatskoj akademskoj omladini — život ! Imanje, ali ne otimahu im duhovne njihove. Srbi pod Tureima ne Svoga jezika ni svoje narodnosti.“ S pravom nam je od srpskijeh kritičara primjećeno bilo, da pomenuta radnja naša nije bila potpuna. A_i sada unaprijed ispovijedamo, da ni ove dopune, koje ćemo ovdje iznijeti, neće biti potpune ni posljednje; ali obećavamo, da ćemo nedostatke ispraviti i nadoknaditi u dru- gome izdanju istorije neretljanske. Danas ćemo so ograničiti s odgovorom anonimnom piscu na same njegove primjedbe, koje se odnose, izostavivši, naravno. ličnosti izguhiše ipak na predmet odgovaranja na uvrjedo i napadaje, kojima nas je dopisnik »O.“ počastio. Na prvome mjestu čudi se nazovi-kritičar, da su neretljanski Srbi u neznaboštvu pošto- vali boga Vida (Svevida, Svjatovida) i hramove mu podizali. Asbsth u djelu: ,Bosnien u. “did Hoercegov.“, IV. Abth. P. 266, Wien 1888, veli: »An der Stelle Naronas erhob sich das den Na- men der heidnisehen Gottheit tragende Vid, heute ein unbedeutendes Dorf.“ Lanza, ,Sag- piše: ,Narentini eressero un tempio in onore del falso loro nume Vid, e da cid la loca- lita međesima cangid il primo nome in quello di Vid, ehe tuttora conserva. E quando ricevet- tero il battesimo, tutti i templi delle deita pa- gane furono distrutti, meno guello di Vid, il quale, purificato, venne poi conseerato ad onore di s. Vito martire.“ Da su neznabožačkome bogu Svjatovidu bili podizani hramovi i da su ovoga boga čak i u kipovima predstavljali i klanjali mu se, dokaza imademo u radnji Fr. Račkoga: »Slovenski sviet“ (1. Povjest Slovena), str. 45. 1 danas sačuvale su se uspomene o poštovanju neznabožačkoga boga Vida u nazivu brda i pla- nina iza današnjega sela Vida, pa i u imenu varoši Vitine kod Ljubuškoga. Nodilo u djelu: »Religija Srba i Hrvata“, €. 39, kazuje: ,Na zemlji stare naše Poganije, u velikom Dalma- tinskom Biokovu, ... brdo jedno uzvisito zove se Sut-Vid. Valjda se tu klanjali Vidu, čije ime opet na drugom kraju Poganije kano da se na- govješćuje i u neretvanskom sadašnjem selu Vidu... Vrijedno je opaza, da na istom Bio- kovu ima i drugo brdo ,Viter“... O proslavljanju pak hrišćanskog svetitelja mučenika Vida (Vita) kod Srba, dovoljno je spomenuti značajnu svetkovinu 15./28. junija » Vidov dan.“ Dopisnik ,0.“ poriče starinu riječi šta više ismjehava je, nazivljući Srbe gama. Ali neka za čas otvori kritičar pomenuto djelce hrvatskog svog istoričara Račkoga, te će na strani 6. moći pročitati slijedeće: ,U početku nazivahu se svi Sloveni domaćim imenom Srbi (t.j. rogjaci). Imena starog domaćeg »Srb“, kao općenitog svemu rodu, nestade i ono se zadržalo tek kod njekih grana slovenskih, po imence kod Srba polabskih i južnih.“ — Fruški ljetopisac Ajnhard (770-840) spominje, da je ime Srbin za njegova vremena već bilo poznato i u Dalmaciji: ,Posavski vladalac Ljudevit iz grada Siska pobježe ko Svbima, za koji narod kažu, da živi u velikom dijelu Dalmacije |Fr. Rački .Documenta“ (Mon. speet. hist. Slav. mer. VII) D. 27; 200B8:.4. » quae natio: (Srbi) magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur|. Kritičar, dalje, veli, da su navodi Porfiro- genitovi bludnje. To je odista nečuvena drzo- BIO ,Srb“, - slu- vitost i smjelost! Grčki do danas najobjektivniji i najnepristrasniji istoričar zar basnoslovac? Porfirogenit, koji je živio u X. vijeku (912-950) koji je kao gospodar zemalja, u kojima su ži- vjeli Srbi i Hrvati, najbolje mogao da znade, do- kle dopiru njihove granice, nego li kasniji pisci, je li se mogao prevariti ? I na osnovu jedne lažne kronike — kao što ćemo kašnje vidjeti — popa Dukljanina, pisac članaka u ,0.“ zaključuje, da je Neretva hrvatska i to upravo dio nekakve . Crvene Hrvatske.“ Ali — kao što je kazao učeni“ Ruvarac u raspravi svojoj: ,Draga, Danica, Resa“: ,Kao što prolaze utvore i svakovrsne izmišljotine, opet će nestati s lica zemlje te Crvene Hrvat- ske“ (Glasnik zem. muzeja u Bosni i Herceg. 1891, knj. III. p. 229). Ali autentičnost ljetopisa pomenutog pobi- jaju — osim drugih — i sami hrvatski istori- čari. Dostatno bi bilo spomenuti: Kukuljevića, S. Ljubića i Račkoga. lački za ovaj ljetopis kaže: »Ljetopis za hrvatsku i srpsku poviest nema baš nikakve vriednosti niti u materijalnom niti u formalnom obziru (.Ociena starijih izvora“ 1865, obr. 60 i 65. — V. i Književnik 1. 222, pa ,Rad. Jug. Akad.“ LI, 207). S. Ljubić. (,Rad Jugosl. Akad.“ XLIII. (1878) 148 veli: ,da bi trebalo da se taj ljeto- pis na lomači spali.: 1. Kukuljević (Arkiv I. 2.) isto tako misli. U .Arhivu za Jugosl. poviest“ knj. 1. e. 2-3 veli: U obadvije te kronike ima veoma malo historičke istine i njihovi spisatelji nisu se dr- žali niti potrebitog razdjeljenja niti tečaja histe- rije. Vu ima tako smješnih anakronizama i tako poremećenog nagomilanja imena razni... da bi se čovjek morao začuditi, kako si je mogao tako truda uzeti za bilježenje ovakovih zeisti- nitih i pomješanih stvari.“ Otac Basić piše o popu Dukljaninu, što se čita izmegju ostaloga u Zibaldunu oca Mattei na str. 648: ,... se pure si debba dar credito al Dioelate autore del XIII. secolo, che conta dei sogni.“ A evo, šta vele istoričari drugijeh narod- nosti o ljetopisu popa Dukljanina: Gfrorer: ,Bizantisehe Geschichte“ <IL. B. Graz 1873, kaže, da je djelo popa Dukljanina posve fabulozno: Buch meldet unter allem sehr fubelhafte Dinge.“ O istome piscu mnogo vrijedni i ozbiljni hi- storik i književnik profesor Brunelli u svom djelu o Filipu Diversis-u izrazuje se ovako: »Ma la eritica moderna ha trovato la fonte di tutte queste favole nella eronaca dell anonimo prete di Dioelea, le eui inverosimiglianze, gli anaeronismi e le narrazioni prive affatto di fon- damenti, perehč non avvalorate da altri serit- tori e da documenti, fanno ragionevolmente dubitare dell autorita sua, come fonte storica.“ Lucije zove basnoslovnim sav spis popa Dukljanina (potius fubulas quam historiam seripsisse videatur,“ lib. II. cap. 14),“ Srpski akademik 1. Jovanović dokazao je, da je taj ljetopis napisan stoprv u XV. vijeku, au XVI. v. sastavljen u cjelinu i prozvan Dukljanovom kronikom. Dukljanin spominje gotskog kralja Sveto- peleka (kojega nije bilo), koji je u vrijeme (Ci- rila i Metodija w skupštini (koje nije nigda bilo) razdijelio svoju državu (koje takogjer nije nigda bilo) i jedan dio te državo nazvao (vo- cavit) Crvenom Hrvatskom. — Na ovo nado- daje Iv. Crnčić (Popa Dukljanina ljetopis 11. a): »Ali prava historija ne zna ni da je Svetoplek.., bio ni tada ni drugda hrvatskijem knezom ili kraljem, a ni srbskijem. Moravskijem knezom bijaše tada _Svatopik pak najbrže da je to smutilo ovoga pripovedalea.“ Eto na kakvome piseu i na kakovijem po- dacima osniva kritičar hrvatsko državno pravo na srpske zemlje izmegju Cetine i Bojane! Eto na kakvom basnoslovnom izvoru osniva on modernu ,Crvenu Hrvatskn“! Druge dokaze - poslije Dukljanove kronike i ne navodi, jer i ne postoje! . Dieses Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Farlati veli, da su Srbi bili u Dalmaciji već u početku IV. (četvrtoga) vijeka: Prije nego što će gotovo sva Dalmacija doći pod vlast Slavena, narod ovaj srpski već je od početka IV. vijeka, a možda i ranije, počeo bio prodi- rati u Ilirik i Dalmaciju i zauzimati u tim ze- mljama. pojedine gradove i sela“ (Il. saer. I. 229%. GEL 118). Srpstvo od Cetine do Drača niko se pak nije ni usudio zanijekati osim popa Dukljanina, koji po mišljenju Fr. Račkoga/ za istoriju ,neima baš nikakove vriednosti“, a po mišljenju S. Lju- bića treba ,da se na lomači spali.“ Nu evo nas, da onijem navodima iznešenim u pomenutoj našoj broširi nadodamo po želji kritičara još movijeh citata i dokaza o srpstvu neretljanskom. Počnimo sa Porfirogenitom, koji je — kao što veli učeni pisac u »Šrgju“ — zublja u de- beloj onoj tmini zaglušnijeh vremena“: »... Kat dzaši Lep) a vat Tlayaviz mai MY XWpx zat 'Tep GUVR Mal div TOJ Panćog Pruyuziov Hopa Šovuat mapk 29. "Projnatvoug zeve všy ilo sikogvrag šninagav), wa! 5 Bashevc rele abrob; Lipfnos; vozače Toadras popa: [De adm. imp. cap. 32 s, 152-3 ed. Bonn: .... Kad su bile opustošene zbog nasrtaja Avara one zemlje, koje sad zovu se Srbija i Paganija (Neretva), koju nazivlju za- humskom zemljom, isto tako i Travunija i Ko- navlje, koje su bile oblasti cara rimskoga, i kad protjeraše Rimljane, (koji sada obitavaju u Dal- maciji i Draču) imperator nastani Srbe na ove zemlje.“]. — ,... Arm j Ča Zevrivaz to nžsrpou “AX Bogvoy MEP! wyšs ro Žrpar imp. x:. X. Vidi kod B. g. Niburius edit. Corp. seript. list. Byzan. Bonnae Im. Web. MDCCCKXI. vol. III. p. 143. U srpskome prevodu znači: ,... Od rijeke Cetine pak po- činje hrvatska zemlja i proteže se uzduž mora do granica Istrije do varoši Albone, a uzduž planina u nekoliko u istrijsko zemljište zasiže, sa strane Cetine i Lijevna u srpske zemlje do- pire.“ Dakle je stara Paganija, koja je ležala iz- megju Cetine i Neretve, srpskim narodom na- seljena. Rijeka Cetina, dakle, dijelila je naselje- nje hrvatsko od srpskoga. (slijedi) Hamerae HOBor Tpakanekor SAKONEKA SA Booij H Xepneropany. Bucageko xepuerosaukom mapogy cnpema ce HOB KOJAY. Yepeliaremu weroBu xolie ga ra nsuenage a OGnape NOBHM JAKOHNKOM UPUBATHOL HMOBNHCKOV upasa Gea o6aupa ma napogue oGauaje, napoguy UpaBHy CBU,eeT u semapeke upnanke, 6e3 narama u yuemlia uapozaor. Hema cymwe ga fe u To nenacra caxaro m no uapog mreruo, jep cy u zgocagamisn epu Taxo- 3BaHH ,BAKOWU“ NOKAJAJH CO KAO TukOBH, jepo cy uX upaBnju yu, Koju ue nosnajy semwy un Hapog MH IBELOB XKABOT u NpaBne OGuvaje, jeb ey ayerpnj CKH = ,6eamTepu* upoero 6eemnezeno npeBsaljazu aycTpujeke sakone. koju uu mazo ne upuzuse aa ogaoce y Bvcuu u Xepnerosuau Y eBojam mnoro6pojuum MEMOpaHnzyMEMA m Apyrum nojgueenama ocyljasazu cy u myczomasn nu upaBocasiu Cp6u nocrynak mro ce 6es Hapoja ypeljyje sema u gomoce gakonu ; Tome ey y mnuo- VOME NPRUKCAJIH YAP/K HADONHOV HEJAZOBOCTBA m B3punanu key u saxrjes, ga ce y wuxosoj oray- Guuu Buie mniura ue ypeljyje u ne gonoce nuga- KOBH 3akouu 6e3 cypajme napozue, Koju najćome noanaje eBoje npuzake u norpeće u upasue o6nsaje. Hy ganamweu yupaBannu šanocjeguyTux 1o- Kpajana Gani xoramuuHo HAY 32 Tujem, za ygaze NapOx O/ OBAKOT JaKOHOJABCIBA, ga ra ozeTpame og eBakor yuemlia y semazokoj yupasa. To caga UOHOBO NOKAHyjy Tujem, TV ga zeljama Hapojja cupe-