| f Godina XI, ni Za Austro-Ugarsku, Bosnu i; Hercegovinu.na godinu Ki anji Kruna 11 Za Srbiju i Crnu or dinu Kruna 12. &0ru na g0- Za sve ostale zemlje franaka 15 u zlatu. ; ba ian Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na pŠ godine 1 na čet i surazmjerno, vrt godino Pojedini broj lista 209 Para. Vlasnik, i Mlun mg koe U Dubrovniku 8 Dećembra 1902 Broj 46 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjave, Javne zahvale, račuuska izvje- šća i slične objave pluća se 20 para. od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana maju se. pisma ue pri- Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Na privrednom polju, Kroz kratak Tazmak vremena naš je narod u Dalmaciji Osnovao tri štedionica: . ra a a 1 u Dubrovniku. Ova posljed- nja Otpočeće svoj rad početkom j 1903. godine, dočim Su prve =. neg dvije, kroz kratak SVOJ vijek, postigle golem, pegla: van uspjeh u svakom Pogledu: našle gu velik odziv u narodu a broj članova nepre- stano raste; imaju “na stotine hiljada pro- meta; izdale gu siromašnijoj ruci naroda goleme Svote novca u privredne Svrhe, a najviše da ga izbave iz kamatničkih Šaka, i «stave na put štednje. Pored tako rodoljubnoga, korisnog, hu- manitarnog rada i pored tako blagoslovenog uspjeha, koji — budi mimogred rečeno — nalazi uvaženja i odobravanja kod svih oz- biljnih, poštenih ljudi u zemlji, bez iz- ..nimke, suvišno je da mi preporučujemo na- šem narodu da ustraje u povjerenju i brizi za već ustanovljene štedionice u Kotoru i Zadru i da se istom gotovošću i istim marom odazove i ovoj novoj, koja se evo u Dubrov- niku otvara, jer je naš narod ove korisne ustanove iskreno k sreu primio, i razborito «uočio njihovu znamenitost. One su same sebi najbolja preporuka, tako da je svaka druga suvišna, te bismo mi, poslije konstatacije ovih utješnih činjenica, mogli. udariti tačku-i- puni nade gledati na budućnost naroda, koji se ovim ustanovama najviše unapregjuje i oslo- i .bagja bijede. # Ali, na žalost, moramo da konstatujemo i činjenice koje nijesu. utješne kako prve, a to je neki otvoreni rat, koji izvjesni hrvacki elementi u nekim krajevima digoše na ove «općekorisne ustanove, i neka podmukla borba koju im vode politički faklori u zemlji, pod- mukla borba koja je odviše poznata a da bi .se mogla zatajati. Taj otpor, to neprijateljstvo prema usta- .novama, koje se u drugim krajevima sma- traju općom blagodati i naj jačom polugom napretka, i koje tamo uživaju potporu, po- moć i predusretljivost i vlade i svih javnih faktora bez razlike, nije opravdan, hi osnovan “ni razborit, ni plemenit, šta više, kad se promisli odakle taj otpor dolazi nameće se pitanje, je li Srbima u ovoj zemlji slobodno brinuti se o svom i o općem dobru, i raditi ono što cio razuman i pošten svijet jedno- dušno smatra i nazivlje da je dobro. “Mi ne ćemo odgovarati na članak mjesne Orvene Hrvatske“ u broju 45, kojim je pozdravila osnivanje Srpske Štedionice u “ Dubrovniku, a to najprije jer je napisan sa veoma mnogo — recimo tako — žuči i jeda, a sao premalo, dapače nimalo, poznavanja stvari, a da bi se moglo raspravljati ono što ge tu navagja. A ne ćemo pak odgovarat ni ga još dva druga razloga: naime što nam je poznato da Hrvati u. ostaloj Dalmaciji posve drukčije sude i misle o srpskim šte- dionicama nego li ,0. H.“, i što smo napo- kon iskreno uvjereni, da nijedan razboriti čovjek, koji pripada hrvatskoj stranči u Du- brovniku, ne dijeli nazore ,O. H.“ u tom ogledu. : * Ta razlici u mišljenju izmegju 40. H.“ i hrvatskih razboritih ljudi, može se naći u tom što je ovim posljednjima poznato, da su dosadanje. dalmatinske »rodoljubne“ banke, koje su radile i rade sa posjednikom i teža- kom, imale odveć velike dividende a da bi še moglo reći da su korisne po narod, i što Je tim ljudima poznato nečovječno kamat- ništvo, koje upropašćuje mnoge krajeve gornje Dalmacije. Niko razborit, pa ni Hrvati, ne Mogu krivim okom gledati na ove naše šte- dionice, nego se ugledati u nas i u nje. Mi bismo se iskreno obradovali, kad bi sei Hrvati za nama poveli te i oni stali raditi na privrednom polju, gdje bismo se mogli susresti a ne sukobiti, pak olakšati položaj i sebi i njima. Put, sistem štedionica koji su Srbi usvojili, cio svijet priznaje kao najbolji, i svi naučenjaci i sve vlade preporučuju i podupiru. Pored kržljavosti seoskih blagajnica, bes- krajnog formalizma Vjeresijskog Zavoda i visokih dividenada ,rodoljubnih dalmatinskih banaka“, koje daju hipotekarne zajmove i zajmove na ručni zalog, štedionica našeg sistema, koji je usvojen od cijele Evrope, — u njegova su pravila identična sa pravilima sličnih zadruga austrijskih, njemačkih i t. d. — jest jedina ustanova, kojom se može oz- biljno koristiti narodu u Dalmaciji na pri- vrednom polju, Niti može biti zazorno ma komu što Srbi te ustanove otvaraju na srpskom na- rodnom temelju, ali isključenjem svakog po- litiziranja. U nas gdje nas je ovako malo, gdje pojedini privredni slojevi nijesu ni _naj- imanje razviti, gdje u jednoj osobi sretamno i trgovca i posjednika i težaka i majstora, svako je grupisanje nemoguće osim onoga na osnovu narodne grupe. Interesovanje zu boljitak je tim manje što je grupa veća, jer se na žulost odviše vjeruje mletačkoj poslo- vici; casa comun casa de nissun. Ali ta srpska narodna osnova ni najma- nje ne smeta, da ove ustanove koriste i svim drugim društvenim grupama, pak i Hrva- tima. Svak se može njima da koristi, a mi smo u stanju s iskrenim zadovoljstvom is- taknuti, da i sami Hrvati, ne samo težaci nego i najprosvjetljenije osobe, dapače hr- vatske ustanove eminentno narodnosne pri- rode, goje dobre privredne odnošuje sa srp- skim štedionicama. Tim je najbolje dokazana opća korist i potreba ovakih ustanova, kaku i to, da ni najrazdraženija politička borba nije kadra du ubije zdrav razum baš do kraja. Ove ustanove erpe svoju energiju isključivo od Srba, a svojom djelatnošću mogu da ko- riste svakome, i doista koriste svakomu bez razlike vjere i narodnosti. Mi smo to u sta- nju i brojevima dokazati, da se vidi, da je budalasto govoriti o kamori i sisavcima, i da može izgledati, da su pravoslavni židovi samo ondje, gdje se kozmopolitski židovski trgovci pričinjaju kao dobre i plemenite patriote i negebični ,narodni“ ljudi. Mi smo ovo napisali ne toliko radi Hr- vata, koliko radi političkih faktora u Dalma- ciji, za koje je nama poznato, da i ako se ove naše štedionice osnivaju na temelju i u granicama zakona, oni ih gledaju krivim okom. Ne možemo pojmiti zašto. Kuunatništvo i bijedu vlada je dužna pobijati kako i ma- lariju. O unapregjivanju blagostanja, privrede, trgovine i obrta vlada se je dužna brinuti jednako kako o sigurnosti osobe, imovine i države. I naša vlada kako i druge izdaje i štampava. ekonomske osnove, i njezin organ »Smotra“ često raspravlja privredna pitanja, štampava statute privrednih zadruga i t d., a vlada ima svoje stručnjake i za tu struku kako i za svaku drugu. Ako u našem pri- vrednom radu ima nešto, što ne odgovora! duhu vremena ili sadanjoj praksi, ili kakvom “ekonomskom ili državnom zakonu, Srbi će biti sretni i zahvalni ,Smotri“ ako ih na to upozori i ako ih pouči, Jer inače mogli bismo postaviti sami sebi pitanje: ta je li nam slobodno činiti i dobra djela? be + PERA GJORGJEVIĆ Srbija je izgubila jednog od najzaslužnijih svojih sinova. Član Akademije Nauka u Bio- gradu, Jugoslavenske Akademije u Zagrebu, predsjednik. Srpske Književne Zadruge, Pera P. Gjorgjević sklopio je, srazmjerno vrlo rano, u 48. godini života, za navijek oči. Smrću Pere Gjorgjevića gubi Srpstvo važ- noga čovjeka. On je pripadao cijelome Srpstvu i njegovu je smrt dužan ožaliti vaskoliki narod srpski. Gjorgjević je svojim radom razvijao veliko načelo, koje je istakao Dositije, a naučno raz- vili Vuk i Daničić. On je nastavio rad ova dva velikana, a bio je učenik Daničićev. Poslije Jo- vana Boškovića ostao je u Srbiji on kao pred- stavnik srpske filologije, te poznavajući dobro naš jezik radio je neumorno na izradi srpskog rječnika. Svoju lijepu karijeru otpočeo je kao pro- fesor u kragujevačkoj gimnaziji; odakle je- pre- mješten u Biograd. Po novom ustavu postao je član Državnog Savjeta i član Senata. Ali ni na ovim najuglednijim pozicijama nije zaboravljao knjigu. Pisao je Gjorgjević dosta. Pisanje mu se odlikuje temeljitošću, a priznato je od najozbilj- nijih kritičara. U glavnom on je lingvista, a kao takav je u prvome redu sintaktičar. Čuvena je njegova rasprava O redu riječi u srpskom jeziku. Uz stručne članke pisao je Gjorgjević i mnoge druge stvari. Bavio se školskom knji- ževnošću, i istakao se kao pisac feorije knji- ževnosti. Pera Gjorgjević nije bio samo književnik no bješe i organizator. Kao profesor umio je organizovati školu, koja je danas vidna u našoj nauci; bio je vrijedan u srpskoj akademiji; a kao predsjednik Književne Zadruge stekao je simpa- tije i pažnju cijeloga naroda. U pitanjima javnosti naklonost ga je vukla struji radikalnoj, kojoj je bio odan iskreno. I kao čovjek i kao književnik i kao poli- tičar stekao je opće poštovanje. Srpski će ga se narod sjećati kao jednog od najzaslužnijih sinova. Pera Gjorgjević je sahranjen u srijedu 3 ov. mj. u nazočnosti mnogobrojnih poštovalaca svojih. Na pogrebu su bili mnogi ministri, se- natori, članovi akademije, profesori Velike Škole, razne korporacije, u kratko sva inteligencija srpske prijestonice. Tijelo mu je opojao u sa- bornoj crkvi mitropolit Inoćentije uz asistenciju mnogobrojnog svećenstva. Sa pokojnikom se pred akademijom nauka oprostio predsjednik general Jovan Mišković, a u crkvi Gjorgje S. Simić, predsjednik državnog savjeta, i Giga Geršić, senator i savjetnik. Stara mati pozvana na samrtnu postelju svog sina stigla je prekasno pošto je smrt već nastupila. To je tako potreslo, da je u tom tre- nutku pala mrtva udarena kaplju. o o/-e- Iz prošlosti srpske oblasti neretljanske. (nastavuk) Ali da vidimo, što vele _ kasniji pisci do- maći i strani. Ivan Lucić (Lucius) ,Memorie“ str. 522 piše: ,R stato longamente narrato nel! altra opera, et anco nel primo libro della presente aecennato, eome li Croati oceupassero quella parte di Dalmazia, che_s* estende tra 1 Istria e "1 fiume Cetina, e li Serbliani il resto fino a Durazzo...“ Tako i u knjizi ,De regno“. Tako i u Krčelića ,Notit. praelim.“ Lučio Trogiranin (,Memorie di Trau, str. 10): ,... I Serbliani; che per lo piu erano sudditi dell' impero orientale presero vari nomi dalle regioni che habitavano ed i piu rinomati furono i Narentani e Bosniesi eosi detti dai fiumi Narenta e Bosna, che scorrono per il paese loro (Srbljani koji su većinom bili poda- nici istočnog carstva, primiše različita imena od predjela, u kojima su stanovali i najčuveniji su bili Neretljani i Bosanci tako zvani od. rijeka Neretve i Bosne, što kroz njihovu zemlju teku). Jos. Mikoczi (,Otiorum Croatiae liber unus“, 1806, s. 1.) kaže: ,Seculo septimo duo populi, nominibus quidem distineti, sermone tamen, ac origine (utrique enim Slaui) moribusque pares Arvati, (a) et Serbli et Caesaris Heraclii. I. concessu, et armis Dalmatiam insederunt, (b) Tiluro_[c) Croatis.... Cetina....] amne di- ISLS i Ivan Katalinić (,Storia della Dalmazia“ I-III. 1834-5) II. s. 138: ,La parte da Oriente fino alla Cettina venne oeeupata dai Serbli, e I occidentale dai Croati....“ Fr. Rački (,Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Methoda“, 1. 1857, II. 1859) I. 24 (za Hrvate) kaže: ,Ovi u prvi mah pobjedivši Avare po- sjeli su zemlje od Cetine....“ J. K. Tkalčić (,Hrv. povjesnica“ 1861) na str. 3. ispisuje po- menute riječi Fr. Račkoga. — Isti Zački veli, da su Srbi nastanjeni od ,Vrbasa, Cetine i Ja- dranskog Mora ća do Morave i Ibra; u Za- humlju, Neretvanskoj, Travuniji, Konavlju, Duk- lji ili Zeti, u Bosni onkraj Vrbasa i u Srbskoj (,Povjest Slavenstva“ str. 17). ') I. Kukuljević- Sakcinski 1863 g. izdao je: »Listine Hrvatske“. Tih listina imade 380, a ni jedna ne dopire istočnije od Vrbasa i južnije od Cetine. Sve su one pisane u granicama, koje Porfirogenit stavlja Hrvatima i Hrvatskoj. S. Ljubić (,Ogledalo I. knjiž. povj. jugosl. 1864, knj. I. str. 94) ,... južna granica dopi- rala je samo do južnog megjaša cetinske, imoc- ke i livanjske županije, t.j. najdalje do utoka Cetine, gdje su počimali srpski predjeli.“ — Isti hrvatski arheolog i istorik u navedenom djelu, str. 158. ,Niketa (patricius) okrutno iz- vrši primljenu zapovjed (cara Vasilija), golemi pljen primorskim Srbljem ote, i razoriv jim njeke tvrdje, žitelje odvede u robstvo“ (Mansi XV , 208.). Prof. Tade Smičiklas, koji je ,Poviest Hr- vatske“ napisao tendencijozno, priznaje ipak da su Srbi prodrli do Jadranskoga Mora za prvi- jeh dolazaka Slavena na balkansko poluostrvo, i da je-rijeka Cetina u Dalmaciji bila granica izmegju Hrvata i Srba u najstarije doba. U toj povijesti svojoj piše još (str. 56), da se banovina hrvatska sterala na jug do rijeke Cetine. Kaže da su se miješali Latini i Hrvati. Pa opet na- dodaje: da su se i Srbi tiskali na sjever, megju Hrvate. Još piše u toj istoriji: ,Od Hrvata dospio bi tako veći dio sa svim sigurno pod vrhovnu vlast cara franačkoga, kojega se ime sada spominjalo na jug barem do rijeke Cetine. Eto ponovo Cetine. — Na str. 228 veli: ,Srp- ski vladaoc Časlav uzimlje pod svoju vlast Ne- retvane, Zahumljane i Dukljane.“ %) Kačić: ,... i vas kotar do vode Cetine...“ (str. 313, izdanje 1889). L. Svilović u svojoj povjesti veli: ,Zemlja Srbalja je megju Cetinom i Barom. Govorili su Neretvani naški (srpski). I u XII vijeku Neretva bi srpska.“ B. Kallay u djelu ,Srpska istorija“ str. 16: ,Po tom bijahu njihovoj (t. j. Hrvata) no- voj postojbini... na jugu ušće rijeke Cetine...“ ') Kritičar veli: Niesam imao sreće čuti da postoji .,Povjest Slavenstva“ od Ručkoga“. — Odgovaramo: to je odistu dosta žvlosno. Upućujemo ga da je djelo ovo, koje je Rački preveo sa českoga, štampano u Zagrebu nakladom Hartmana knjižara 1570 god. *) Dočim nazovi-krit čar u ,Osvitu“ veli, da nije istina, da je Časlav imao pod sobom pomenute zemlje, te traži tome do- kazu. Evo mu svjedočanstva i njegovog hrvatskog istoričara,