|

f

Godina XI,

ni

Za Austro-Ugarsku,

Bosnu i;
Hercegovinu.na godinu Ki anji

Kruna 11
Za Srbiju i Crnu or

dinu Kruna 12. &0ru na g0-
Za sve ostale zemlje

franaka 15 u zlatu. ; ba ian

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na pŠ godine 1 na

čet i
surazmjerno, vrt godino

Pojedini broj lista 209 Para.

Vlasnik, i

Mlun mg

koe
U Dubrovniku 8 Dećembra 1902

Broj 46

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
Javne zahvale, račuuska izvje-
šća i slične objave pluća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova), Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana
maju se.

pisma ue pri-

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

Na privrednom polju,

Kroz kratak Tazmak vremena naš je

narod u Dalmaciji Osnovao tri štedionica: .

ra a a 1 u Dubrovniku. Ova posljed-
nja Otpočeće svoj rad početkom j

1903. godine, dočim Su prve =.

neg dvije, kroz
kratak SVOJ vijek, postigle golem, pegla:
van uspjeh u svakom Pogledu: našle gu

velik odziv u narodu a broj članova nepre-
stano raste; imaju “na stotine hiljada  pro-
meta; izdale gu siromašnijoj ruci naroda
goleme Svote novca u privredne Svrhe, a
najviše da ga izbave iz kamatničkih Šaka, i
«stave na put štednje.
Pored tako rodoljubnoga, korisnog, hu-
manitarnog rada i pored tako blagoslovenog
uspjeha, koji — budi mimogred rečeno —
nalazi uvaženja i odobravanja kod svih oz-

biljnih, poštenih ljudi u zemlji, bez  iz-

..nimke, suvišno je da mi preporučujemo na-

šem narodu da ustraje u povjerenju i brizi
za već ustanovljene štedionice u Kotoru i
Zadru i da se istom gotovošću i istim marom
odazove i ovoj novoj, koja se evo u Dubrov-
niku otvara, jer je naš narod ove korisne
ustanove iskreno k sreu primio, i razborito
«uočio njihovu znamenitost. One su same sebi
najbolja preporuka, tako da je svaka druga
suvišna, te bismo mi, poslije konstatacije ovih
utješnih činjenica, mogli. udariti tačku-i- puni
nade gledati na budućnost naroda, koji se
ovim ustanovama najviše unapregjuje i oslo-

i .bagja bijede.

#

Ali, na žalost, moramo da konstatujemo
i činjenice koje nijesu. utješne kako prve, a
to je neki otvoreni rat, koji izvjesni hrvacki
elementi u nekim krajevima digoše na ove
«općekorisne ustanove, i neka podmukla borba
koju im vode politički faklori u zemlji, pod-
mukla borba koja je odviše poznata a da bi
.se mogla zatajati.

Taj otpor, to neprijateljstvo prema usta-
.novama, koje se u drugim krajevima sma-
traju općom blagodati i naj jačom polugom
napretka, i koje tamo uživaju potporu, po-
moć i predusretljivost i vlade i svih javnih
faktora bez razlike, nije opravdan, hi osnovan

“ni razborit, ni plemenit, šta više, kad se

promisli odakle taj otpor dolazi nameće se
pitanje, je li Srbima u ovoj zemlji slobodno
brinuti se o svom i o općem dobru, i raditi
ono što cio razuman i pošten svijet jedno-
dušno smatra i nazivlje da je dobro.

“Mi ne ćemo odgovarati na članak mjesne
 Orvene Hrvatske“ u broju 45, kojim je
pozdravila osnivanje Srpske Štedionice u

“ Dubrovniku, a to najprije jer je napisan sa

veoma mnogo — recimo tako — žuči i jeda,
a sao premalo, dapače nimalo, poznavanja
stvari, a da bi se moglo raspravljati ono što
ge tu navagja. A ne ćemo pak odgovarat ni
ga još dva druga razloga: naime što nam
je poznato da Hrvati u. ostaloj Dalmaciji
posve drukčije sude i misle o srpskim šte-
dionicama nego li ,0. H.“, i što smo napo-
kon iskreno uvjereni, da nijedan razboriti
čovjek, koji pripada hrvatskoj stranči u Du-
brovniku, ne dijeli nazore ,O. H.“ u tom
ogledu.
: * Ta razlici u mišljenju izmegju 40.
H.“ i hrvatskih razboritih ljudi, može se naći
u tom što je ovim posljednjima poznato, da
su dosadanje. dalmatinske »rodoljubne“ banke,
koje su radile i rade sa posjednikom i teža-

kom, imale odveć velike dividende a da bi

še moglo reći da su korisne po narod, i što
Je tim ljudima poznato nečovječno kamat-
ništvo, koje upropašćuje mnoge krajeve gornje
Dalmacije. Niko razborit, pa ni Hrvati, ne
Mogu krivim okom gledati na ove naše šte-
dionice, nego se ugledati u nas i u nje. Mi
bismo se iskreno obradovali, kad bi sei
Hrvati za nama poveli te i oni stali raditi
na privrednom polju, gdje bismo se mogli
susresti a ne sukobiti, pak olakšati položaj
i sebi i njima. Put, sistem štedionica koji su
Srbi usvojili, cio svijet priznaje kao najbolji,
i svi naučenjaci i sve vlade preporučuju i
podupiru.

Pored kržljavosti seoskih blagajnica, bes-
krajnog formalizma Vjeresijskog Zavoda i
visokih dividenada ,rodoljubnih dalmatinskih
banaka“, koje daju hipotekarne zajmove i
zajmove na ručni zalog, štedionica našeg
sistema, koji je usvojen od cijele Evrope, —
u njegova su pravila identična sa pravilima
sličnih zadruga austrijskih, njemačkih i t. d.
— jest jedina ustanova, kojom se može oz-
biljno koristiti narodu u Dalmaciji na pri-
vrednom polju,

Niti može biti zazorno ma komu što
Srbi te ustanove otvaraju na srpskom na-
rodnom temelju, ali isključenjem svakog po-
litiziranja. U nas gdje nas je ovako malo,
gdje pojedini privredni slojevi nijesu ni _naj-
imanje razviti, gdje u jednoj osobi sretamno
i trgovca i posjednika i težaka i majstora,
svako je grupisanje nemoguće osim onoga
na osnovu narodne grupe. Interesovanje zu
boljitak je tim manje što je grupa veća, jer
se na žulost odviše vjeruje mletačkoj poslo-
vici; casa comun casa de nissun.

Ali ta srpska narodna osnova ni najma-
nje ne smeta, da ove ustanove koriste i svim
drugim društvenim grupama, pak i Hrva-
tima. Svak se može njima da koristi, a mi
smo u stanju s iskrenim zadovoljstvom is-
taknuti, da i sami Hrvati, ne samo težaci
nego i najprosvjetljenije osobe, dapače hr-
vatske ustanove eminentno narodnosne  pri-
rode, goje dobre privredne odnošuje sa srp-
skim štedionicama. Tim je najbolje dokazana
opća korist i potreba ovakih ustanova, kaku
i to, da ni najrazdraženija politička borba nije
kadra du ubije zdrav razum baš do kraja.
Ove ustanove erpe svoju energiju isključivo
od Srba, a svojom djelatnošću mogu da ko-
riste svakome, i doista koriste svakomu bez
razlike vjere i narodnosti. Mi smo to u sta-
nju i brojevima dokazati, da se vidi, da je
budalasto govoriti o kamori i sisavcima, i da
može izgledati, da su pravoslavni židovi samo
ondje, gdje se kozmopolitski židovski trgovci
pričinjaju kao dobre i plemenite patriote i
negebični ,narodni“ ljudi.

Mi smo ovo napisali ne toliko radi Hr-
vata, koliko radi političkih faktora u Dalma-
ciji, za koje je nama poznato, da i ako se
ove naše štedionice osnivaju na temelju i
u granicama zakona, oni ih gledaju krivim
okom. Ne možemo pojmiti zašto. Kuunatništvo
i bijedu vlada je dužna pobijati kako i ma-
lariju. O unapregjivanju blagostanja, privrede,
trgovine i obrta vlada se je dužna brinuti
jednako kako o sigurnosti osobe, imovine i
države. I naša vlada kako i druge izdaje i
štampava. ekonomske osnove, i njezin organ
»Smotra“ često raspravlja privredna pitanja,
štampava statute privrednih zadruga i t d.,
a vlada ima svoje stručnjake i za tu struku

kako i za svaku drugu. Ako u našem pri-

vrednom radu ima nešto, što ne odgovora!

duhu vremena ili sadanjoj praksi, ili kakvom

“ekonomskom ili državnom zakonu, Srbi će

biti sretni i zahvalni ,Smotri“ ako ih na to
upozori i ako ih pouči,

Jer inače mogli bismo postaviti sami
sebi pitanje: ta je li nam slobodno činiti i

dobra djela?
be

+ PERA GJORGJEVIĆ

Srbija je izgubila jednog od najzaslužnijih
svojih sinova. Član Akademije Nauka u Bio-
gradu, Jugoslavenske Akademije u Zagrebu,
predsjednik. Srpske Književne Zadruge, Pera P.
Gjorgjević sklopio je, srazmjerno vrlo rano, u
48. godini života, za navijek oči.

Smrću Pere Gjorgjevića gubi Srpstvo važ-
noga čovjeka. On je pripadao cijelome Srpstvu
i njegovu je smrt dužan ožaliti vaskoliki narod
srpski.

Gjorgjević je svojim radom razvijao veliko
načelo, koje je istakao Dositije, a naučno raz-
vili Vuk i Daničić. On je nastavio rad ova dva
velikana, a bio je učenik Daničićev. Poslije Jo-
vana Boškovića ostao je u Srbiji on kao pred-
stavnik srpske filologije, te poznavajući dobro
naš jezik radio je neumorno na izradi srpskog
rječnika.

Svoju lijepu karijeru otpočeo je kao pro-
fesor u kragujevačkoj gimnaziji; odakle je- pre-
mješten u Biograd. Po novom ustavu postao je
član Državnog Savjeta i član Senata. Ali ni na
ovim najuglednijim pozicijama nije zaboravljao
knjigu.

Pisao je Gjorgjević dosta. Pisanje mu se
odlikuje temeljitošću, a priznato je od najozbilj-
nijih kritičara. U glavnom on je lingvista, a kao
takav je u prvome redu sintaktičar. Čuvena je
njegova rasprava O redu riječi u srpskom jeziku.

Uz stručne članke pisao je Gjorgjević i
mnoge druge stvari. Bavio se školskom knji-
ževnošću, i istakao se kao pisac feorije knji-
ževnosti.

Pera Gjorgjević nije bio samo književnik
no bješe i organizator. Kao profesor umio je
organizovati školu, koja je danas vidna u našoj
nauci; bio je vrijedan u srpskoj akademiji; a kao
predsjednik Književne Zadruge stekao je simpa-
tije i pažnju cijeloga naroda.

U pitanjima javnosti naklonost ga je vukla
struji radikalnoj, kojoj je bio odan iskreno.

I kao čovjek i kao književnik i kao poli-
tičar stekao je opće poštovanje. Srpski će ga se
narod sjećati kao jednog od najzaslužnijih sinova.

Pera Gjorgjević je sahranjen u srijedu 3
ov. mj. u nazočnosti mnogobrojnih poštovalaca
svojih. Na pogrebu su bili mnogi ministri, se-
natori, članovi akademije, profesori Velike Škole,
razne korporacije, u kratko sva inteligencija
srpske prijestonice. Tijelo mu je opojao u sa-
bornoj crkvi mitropolit Inoćentije uz asistenciju
mnogobrojnog svećenstva. Sa pokojnikom se
pred akademijom nauka oprostio predsjednik
general Jovan Mišković, a u crkvi Gjorgje S.
Simić, predsjednik državnog savjeta, i Giga
Geršić, senator i savjetnik.

Stara mati pozvana na samrtnu postelju
svog sina stigla je prekasno pošto je smrt već
nastupila. To je tako potreslo, da je u tom tre-
nutku pala mrtva udarena kaplju.

o o/-e-
Iz prošlosti srpske
oblasti neretljanske.

(nastavuk)

Ali da vidimo, što vele _ kasniji pisci do-
maći i strani.

Ivan Lucić (Lucius) ,Memorie“ str. 522
piše: ,R stato longamente narrato nel! altra
opera, et anco nel primo libro della presente
aecennato, eome li Croati oceupassero quella

parte di Dalmazia, che_s* estende tra 1 Istria
e "1 fiume Cetina, e li Serbliani il resto fino a
Durazzo...“ Tako i u knjizi ,De regno“. Tako
i u Krčelića ,Notit. praelim.“

Lučio Trogiranin (,Memorie di Trau, str.
10): ,... I Serbliani; che per lo piu erano
sudditi dell' impero orientale presero vari nomi
dalle regioni che habitavano ed i piu rinomati
furono i Narentani e Bosniesi eosi detti dai
fiumi Narenta e Bosna, che scorrono per il
paese loro (Srbljani koji su većinom bili poda-
nici istočnog carstva, primiše različita imena od
predjela, u kojima su stanovali i najčuveniji su
bili Neretljani i Bosanci tako zvani od. rijeka
Neretve i Bosne, što kroz njihovu zemlju teku).

Jos. Mikoczi (,Otiorum Croatiae liber unus“,
1806, s. 1.) kaže: ,Seculo septimo duo populi,
nominibus quidem distineti, sermone tamen, ac
origine (utrique enim Slaui) moribusque pares
Arvati, (a) et Serbli et Caesaris Heraclii. I.
concessu, et armis Dalmatiam insederunt, (b)
Tiluro_[c) Croatis.... Cetina....] amne di-
ISLS i

Ivan Katalinić (,Storia della Dalmazia“
I-III. 1834-5) II. s. 138: ,La parte da Oriente
fino alla Cettina venne oeeupata dai Serbli,
e I occidentale dai Croati....“

Fr. Rački (,Viek i djelovanje sv. Cyrilla
i Methoda“, 1. 1857, II. 1859) I. 24 (za Hrvate)
kaže: ,Ovi u prvi mah pobjedivši Avare po-

sjeli su zemlje od Cetine....“ J. K. Tkalčić
(,Hrv. povjesnica“ 1861) na str. 3. ispisuje po-
menute riječi Fr. Račkoga. — Isti Zački veli,

da su Srbi nastanjeni od ,Vrbasa, Cetine i Ja-
dranskog Mora ća do Morave i Ibra; u Za-
humlju, Neretvanskoj, Travuniji, Konavlju, Duk-
lji ili Zeti, u Bosni onkraj Vrbasa i u Srbskoj
(,Povjest Slavenstva“ str. 17). ')

I. Kukuljević- Sakcinski 1863 g. izdao je:
»Listine Hrvatske“. Tih listina imade 380, a ni
jedna ne dopire istočnije od Vrbasa i južnije
od Cetine. Sve su one pisane u granicama, koje
Porfirogenit stavlja Hrvatima i Hrvatskoj.

S. Ljubić (,Ogledalo I. knjiž. povj. jugosl.
1864, knj. I. str. 94) ,... južna granica dopi-
rala je samo do južnog megjaša cetinske, imoc-
ke i livanjske županije, t.j. najdalje do utoka
Cetine, gdje su počimali srpski predjeli.“ —
Isti hrvatski arheolog i istorik u navedenom
djelu, str. 158. ,Niketa (patricius) okrutno iz-
vrši primljenu zapovjed (cara Vasilija), golemi
pljen primorskim Srbljem ote, i razoriv jim
njeke tvrdje, žitelje odvede u robstvo“ (Mansi
XV , 208.).

Prof. Tade Smičiklas, koji je ,Poviest Hr-
vatske“ napisao tendencijozno, priznaje ipak da
su Srbi prodrli do Jadranskoga Mora za prvi-
jeh dolazaka Slavena na balkansko poluostrvo,
i da je-rijeka Cetina u Dalmaciji bila granica
izmegju Hrvata i Srba u najstarije doba. U toj
povijesti svojoj piše još (str. 56), da se banovina
hrvatska sterala na jug do rijeke Cetine. Kaže
da su se miješali Latini i Hrvati. Pa opet na-
dodaje: da su se i Srbi tiskali na sjever, megju
Hrvate. Još piše u toj istoriji: ,Od Hrvata
dospio bi tako veći dio sa svim sigurno pod
vrhovnu vlast cara franačkoga, kojega se ime
sada spominjalo na jug barem do rijeke Cetine.
Eto ponovo Cetine. — Na str. 228 veli: ,Srp-
ski vladaoc Časlav uzimlje pod svoju vlast Ne-
retvane, Zahumljane i Dukljane.“ %)

Kačić: ,... i vas kotar do vode Cetine...“
(str. 313, izdanje 1889).

L. Svilović u svojoj povjesti veli: ,Zemlja
Srbalja je megju Cetinom i Barom. Govorili
su Neretvani naški (srpski). I u XII vijeku
Neretva bi srpska.“

B. Kallay u djelu ,Srpska istorija“ str.
16: ,Po tom bijahu njihovoj (t. j. Hrvata) no-
voj postojbini... na jugu ušće rijeke Cetine...“

') Kritičar veli: Niesam imao sreće čuti da postoji .,Povjest
Slavenstva“ od Ručkoga“. — Odgovaramo: to je odistu dosta
žvlosno. Upućujemo ga da je djelo ovo, koje je Rački preveo
sa českoga, štampano u Zagrebu nakladom Hartmana knjižara
1570 god.

*) Dočim nazovi-krit čar u ,Osvitu“ veli, da nije istina, da
je Časlav imao pod sobom pomenute zemlje, te traži tome do-
kazu. Evo mu svjedočanstva i njegovog hrvatskog istoričara,