Godina XI.

Cijena lista,
i, AustrosUgarsku, Basnu
gereegovinu na godini Kruna 11

Ža Srbiju i Crnu gotu na
dinu Kruna 12. —

go-

Za sve ostale. zemlje na zo
franaka 15 u zlatu, doe

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na pl godine i na četvrt godine
surazmjerno.

«Pojedini broj lista 20 para.

PG STE

KJ a rare RER d i su

Broj 47

U Dubrovniku 14 Dećembra 1902.

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka:(sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavate

E

lj i odgovorni urednik Miho

Vacehetti

Kzlazi svake Nedj elje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića

Pri kraju godine molimo gg
predbrojnike da nam pošalju pret-
platu. Cijena je naznačena na čelu

lista.

2 Administracija.

Gmaj-Jovanu Jovanoviću
E na sedamdeseti rogjendan

dne 24 noyembra (7 dećembra) 1902. godine,

Za
Noven beru Srpčići, od Nevena vijenac
Srpkinjice: Nevenvijencem da okite čelo
. svome čika Jovi — danas, na sedamdeseti mu
rogjendan, na osvan sedamđesetljetnice mu.

I Srpčadija mila prva jutros uranila; dušom
svježom, srcem radosnim prva prilazi, prva če-
stita taj sretan dan svome čika-Zmajovi. Srp-
čadija, bezazlena, ne razbira za rastav Srpstva
ga raskršća Kosovskog — ona svuda, gdje god
Neven cvate, Neven-nada Srpska, ona svuda
2 Boga moli, da podari Bog milostiv još duga

vijeka i sreće i zdravlja čika-Jovi Zmajovi,
E 1 taj Nevenvijenac, i ta nevenmolitva, va-
istinu, biće danas najdraži dar, najmilija če-
stitka ,Zmaj“-pjesniku, na današnji rogjen dan
mu sedamdeseti — nastan goda sedamdesetnoga.
k Neven je mezimče moga idealnog života
:na zemljištu moga praktičnog iskustva“... gla-
= golnu ,Zmaj“-pjesnik, manje neke prije četvrt-
stoljeća — kad zasadi u evijetnjaku Srpskom
> svoj Neven evijet miloj Nevensrpčadiji. 1 kliče
Ž i pokliče tad:
<. | Pozdravljam “vas, Srpska djeco, toplim
željama, rasijane po dalekim raznim zemljama.
Svi ste braća jedne krvi, dika rodu svom::
prim'te pozdrav listom, ev'jetom, vašim Ne-

I pletu

VeNOm + i
' Od vas narod mnogo čeka, mnogi teški
; rad. ja sam željan njegovati ovaj Srpski nad...

= da donese danas, sutra, zdrav i jedar plod —
da se njemu obraduje c'jeli Srpski rodi“...

I Neven sladi ,Zmaj“ pjesniku i u starosti
život čemeri. I Nevensrpčadija zasladiće i danas
sedamdeseti rogjendan mu najslagje berući

. ovijeće od milošte, Nevenče i Megjnevenče; ple-
tući od evijeća toga Nevenvi jenac njemu — čika-
Jovi svome.

de

I ,Zmaj“-pjesnik, svega vijeka svoga, i
srce i dušu prometao u mirisni evijetnjak; po ev1-
jetnjaku brao mirisavo cvijeće, ljepše od ljepšeg.
I ,Zmaj“ pjesnik, svega vijeka svoga, nevenvi-
jenac pleo Svpstvu svakolikom: savakupnoj Sr-
badiji, duhom svetog Save i pomenom vile Ko-
sovke ... nerazdjeljivoj.

U tom vijencu-nevenvijeneu
snika — nanizana pjesma do pjesme, biserzrno
do zrna, misliš, savijen, upleten: evijet do evi-
jeta mirisava:; odvojile uzgor pjesme nad pje-
smama, mniš, k f
zde sredi sićanih. Eno, Vile na Kosovu, Gusla-

= reve smrti, Devet krvavih. dana, Dede i nomeka,
Delije djevojke, Dižite škole, Jadne majke, Hvaća
Garajeva, Pamtite djeco! Pjete soo) sreo:
Sentomašu deli. Srbobranu, Sokoli, sokoli! Sve
ska molitva, Tri hajduka, i, po prvenstvu, pje-
sma nad pjesmama: Pjesma o pjesma...

U tom vijencu-nevenvijencu »Zmaja“ pje-
snika suncesjajem  Zstočni. Biser blista i
Istočne biser-pjesme Mirze Šafije irpopoljčušen
 Gjulići mirišu, majkindušicom Gj

ulići Uveoci.
U tom vijeneu-pjesamkolu »Zmaja“  pje-
; sastale se divne S

Zmaja“ pje-

like 'prilike, čeda

snika — slike I za
“pjesnička, to Srbinjska to posrbljena. .no, sje
tne i strađalne Vidosave Brankovića; eno, otme

eno, žrtve bogo-
deli- Toldija i vt-

e delije-djevojke, Mare Sečijeve:
irite. Jelinke Ifigenije: eno, ČET
(e a, ; kdo Ardena i Đemona, S)e-

verca ...

pa U tom vijencu-

= — združila se zbilja,

= Javor, gradivo javor-gus%.

eno Zmaja i Starmaloga + ++
“U tom vijeneu-sna 1 jave »

neuveocu , Zmaja“ pjesnika
šala i podsmjevalja. Eno,
la; eno, Ziže i Zižana;

Zmaja“ pjesnika

su nebom vedrim krupno zvije-

— k'o jesenjeg dana krasnog, zrake sunčeve,
uskršuju Snohvatice djetinjstva, i mudruju 2ro-
zaide staračke, pozne pjesme nestihovne ...
Tko bi mogao za čas, ovaj svečani, po-
brojati, pohvaliti poimence sve do jedne pjesme
slavujske — prikazati svaki cvijet i evijetak

smarskom: Pjevaniji savakupnoj ,Zmaja“ pje-
snika! ,Sve, što taji i kipi u čovječjem srcu;
sve, što Srbin ljubi i poštuje; sve, za čim naš
narod teži, čezne i žudi: sve to umio je pjesni-
čki genije Zmaj-Jovana Jovanovića da primi u
dubine duše svoje, da prekali i pretopi u žaru
svoje mašte, pa da razlije neodoljivim čarom u
sva srca, koja osjećaju što je lijepo, dobro, ple-
menito, uzvišeno i, naročito, što je srpsko!“*)

U tom vijeneu-nevenvijeneu svijetli slika
»Zmaja“ pjesnika, i pod slikom  besejenriječi,
svako slovo sjajna zvjezdica: ,Blago tomu što
dovijek živi — imao se rašta i roditi!“

I tim vijencem-neuveoćem ,Zmaj“-pjesnik
je ukrasio, poveličo lijepu knjigu Brpstva vas-
kolikog; okitio dično čelo Srbadiji savakupnoj
— podigao sebi sam, za života, spomenik vje-
kovječit . .. dok je Srpstva, i, nakon Srpstva,
dok je knjige i pomena Srpskoga! . .

*

I nastade danas, u dobri čas i na radost
Srpsku — sedamdeseti god života i vijeka .,Zma-
ju“-pjesniku — zazori danas jutro na uranku,
mio sedamdeseti rogjendan mu.

I sretan ti, ,Zmaj“-pjesniče, rogjendan da-
Zdravlja se starač-
koga nanosio, lijepe sreće nauživ'o sred naroda
—  Srbadije nerazdjelive. Mnoga ljeta doče-
kivo... do krajkraja mogbudućeg vijeka ljud-
skog na ovoni svijetu.

vigjenislavan — pažen 1 poštovan ed

*
ko

našnji goda sedamdesetog.

U Nuvom Sadu —
na dogled Kamenice Fruškogorske —
24. XI (7. XII) 1902.
Meksandar_Sandić.
ADC

Posljednja poruka d-ra Jovana Pačua
srpskom narodu.

Tačni, uredni, savjesni, no pored sve svoje
dobrote prama samom sebi vazda strogi, sad
već pokojni d.r Jovan Paču, pisao je još 3 (16)
Oktobra ove godine u Privredniku:

-U prošlom broju Privrednika bio je član-
čić s natpisom: , Zučnost kod obrtnika.“ Dobro
je, što ge i Privrednik na to pitanje obazire,
ali bi dobro bilo i u više maha na to osvrnuti
so. Uzmemo li sve naše ustanove u pretres u
pogledu tačnosti, naći ćemo, da u svima sloje-
vimai u svima poduzećima netačnost igra ulogu.

Ko poznaje sva slavenska plemena, u po-
gledu tačnosti morao je doći do tog uvjerenja,
da se ni za jedno slavensko pleme ne može
reći, da se s tom vrlinom pohvaliti može. Cosi
su prije 2—3 desetine godina važili za tačne
megju Slavenima; no sada već i kod njih ta
vrlina malaksava. Ostali Slaveni se nijesu ni-
kada ni odlikovali tom vrlinom, Koliko se
zgodnih momenata od važnosti propustilo i oti-
šlo u nepovrat, da se: više nikada ne nadoknadi,
samo sa netačnosti. To ne važi samo za jedan
sloj ljudstva, ili za jedan ogranak zanimanja i
poziva, nego to obuhvata sve slojeve i sve po-
zive. Kod nas Srba»ima ih, koji na tačnost
malo ili nikakve važnosti ne polažu, a i tako-
vih, koji joj. priznaju vrijednost, pa opet zato
nijesu tačn:. Naši Srbi kao da prednjače u toj
nevrlini. A biti netačan znači ujedno biti i
neuredan i neodregjen u poslovima i ne držati
riječi. "To dobro znamo svi, da je tako.

Netačnost je ne samo u obrtnom i pri-
vrednom, nego i u društvenom i prosvjetnom
polju kod nas Srba ne samo velika mana, nego
i uzrok neuspjesima u svima poslovima našima.
Mnoga stvar je polovno uspjela, pa čak i pro-
pala, što se nije tačno u svoje vrijeme uradila,
a u mnogom bi nam sreća propjevala, da te
nevrline nemamo.“ ,

Ke

*) A. Hadžić u životopisu Z. J. Jovanovića u Pjevaniji.

mirisav u gorostasvijencu tome, nevenvijencu pje-

Di

“Sutradan, 4. (17.) Oktobra pade mu kap
poslije 13 dana, 17. (30.) Oktobra, ispustio je
svoju plemenitu i dobru dušu.

*o*

Svi znamo, kako je pokojni d.r Jovan
Paču zadahnut bio pravim i iskrenim rodolju-
bljem. I tih par redaka, što ih iznesosmo, mogu
pokazati, kako je bio širok vidokrug u tog ple-
menitog muža, velikog Srbina i isto tako veli-
kog Slovenina. Jer koliko je god ljubav njegova
silna bila prema rogjenom narodu, nije se ona
ipak samo na njem zadržala, već je u svojoj
veličini obuhvatila sve slavenske narode. Gle-
dajući u jedan mah teški položaj sviju nas i
naš nehat i nemar u svima uopšte, a posepee
narodnim poslovima, s pravom nas je s dušom
punom boli ukorio za to.

Sjeni velikog tog Srbina i Slovenina zaista

se ne bi mogli bolje odužiti, nego kad bi svi

uopšte, a napose mi Srbi, krv krvi njegove,
dobro utuvili riječi i savjete njegove, te ih se
tačno i u svemu držali. Tada bi nam sreća
propjevala, snaga porasla, a riječ naša čula bi
se i slušala svuda.

CAC

Iz prošlosti srpske
oblasti neretljanske.

(nastavak)

Kritičar niječe avtoritet Porfirogenitu, koji
Neretvu nazivlje srpskom zemljom, ali Porfiro-
genita navodi da pokaže veličinu Hrvatske.
Tako se je i Starčević služio Porfirogenitom,
izvrćući ga: naravno na najsmjeliji način: (Za-
greb ,Nar. Novine“ 27/9 1852), ali mu je dr.
J. Subotić dostojno odgovorio u 88 knj. ,Lje-
topisa“ Matice Srpske, str. 116-169.

Pa tako spominje dopisnik ,0.“ nekog
Krešimira s njegovom velikom vojskom i bojnom
mornaricom, htijući tijem uznijeti prošlost hr-
vatsku i vladare Hrvatske. Ali da nije to bila
vojska Srba Neretljana?

Nu pored sve opisane moći i slave, ipak
do danas još nije nagjena ni jedna para hrvat-
skijeh vladalaca, dok srpski carevi i kraljevi
imagjahu i srebrenih i zlatnih novaca tako do-
bre kovine, da se zlatni nijesu lako mogli razli-
kovati od cekina mletačkih, kao što svjedoče
zvanični dokumenti mletačke republike, izne-
seni u vrijednoj raspravi učenoga profesora V.
Brunelli-a: ,Ilustrazione storica a Dante Div.
Com. Par. XIX, 140-142“ 1899. g.

Nu evo što doznajemo iz istorije o hrvat-
skoj prošlosti baš po hrvatskijem piscima tek
u jednom gornjem kraju Dalmacije vladaju ča-
sovito hrvatski vladaoci, ali ne vladaoci narod-
ne krvi, jer se o njima ništa ne zna, već hr-
vatski vladaoci madžarske krvi — Aurpadovci,
a oni vladaju u toliko, u koliko ih priznaje Ca-
vigrad, u koliko ih priznaje za patricije. rimskog
carstva istočnog. Držislav obraća se vizantij-
skom dvoru i izjavljuje mu pokornost svoju i
svoje države i traži od cara grčkog kraljevski
naslov. I njegovi nasljednici dobivali su kra-
ljevske znakove od vizantijskih careva i zvali
su: se carski eparsi [Ab isto Dirscislavo ceteri
guecessores cius reges Dalmatiae et Chroatiae
appelati sunt. Recipiebant enim regiae dignita-
tos insignia ab imperatoribus Constantinopoli-
tanis, et dicebantur eorum eparehi sive patri-
tii (FThomae  ,Hist. Salonitana“ cap. 13)]. —
Petar Krešimir 1058 molbom se obraća caru
vizantijskom Isaku Komninu. — U javnim is-
pravama na prvome mjestu spominjalo se ime
carevo, a za tim hrvatskoga vladaoea, i tada
ime carskoga namjesnika |protospartarius im-
perialis et totius Dalmatiae catapanus, (Lucius
,De regno Dal. Cr. IL, 8.)] — Pape i ostali
zapadnjaci davahu hrvatskom  vladaocu naziv
kneževski latinskim riječima ,princeps“ ili ,dux“.
A što su ponekad upotrebljavali i riječ ,re-
gnum“ za Hrvatsku a riječ ,rex“ za kneza
njezina, to je značilo prosto državu i vladaoca
u opšte, a ne kraljevinu i kralja, pošto su te
riječi imalo oba ta značenja. Jednako je što u
našim narodnim pjesmama i inače u narodnom

govoru riječ ,car“ ne kazuje samo najveći stu-
panj vladalačkoga dostojanstva (ono što u Fran-
cuza | empereur, u Talijanaca | imperatore a
u Nijemaca Kaiser) nego u opšte vladaoca (mo-
narha). S toga je, onako isto kao i hrvatskoga
vladaoca, papa nazvao ,rex“ i Aneza Mihaila
Borisa, a jedan italijanski ljetopisac tako isto i
kneza Mihaila Viševića. Da su pape za sve ovo
vrijeme prema Hrvatskoj i njenu vladaocu uzi-
mali riječi ,regnum“ i ,rex“ samo u takom
smislu, jasno se vidi, što u istim aktima i dru-
gim poslije upotrebljavaju riječ ,dux, princeps“.
"Tako se 924 godine u zapisnicima spljetskoga
sabora Tomislav zove ,rex“, a 927 u istime samo
»princeps“ (,Istorija srp. nar.“ Lj. Kovačevića
i Lj. Jovanovića, II. 174).

Koliko su ti vladaoci počinjući od Muti-
mira ljubili svoj narod, vidimo, što za njihovo
doba propade slavenska služba (Smičiklas), za
kojom danas Hrvati toliko čeznu. G. 890 papa
Stefan anatemiše slovensko bogosluženje: ,Slu-
šali smo — veli papa — sa udivljenjem da
Metodije teži više za krivovjerstvom nego za
utvrgjenjem i više za kavgom nego za mirom“
(Methodium namque supersticioni, non edifica-
cioni, eontencioni non paci insistentem audien-
tes plurimum mirati sumus). I zabranjuje službu
slavensku pod kaznom anateme: ,Divina au-
tem officia et sacra misteria ac missarum  so-
solemnia, qua idem Methodius Selavorum  lin-
gua celebrare prosumpsit, quod ne ulterius fa-
ceret. — — — Dei namque nostraque aposto-
lica auetoritate sub anathemis vineulo interdi-
cimus.“ — G. 925 veli papa Ivan X; ,Koji će
pravi sin svete rimske crkve, piše Tomislavu,
uživati u tome, da se na divljem t. j. sloven-
skom jeziku Bogu žrtva prinosi“? (Quis etenim
specialis filius sanetae romanae eeolesiae in bar-
bara seu selavonica lingua Deo sacrificium :0f-
ferre delectatur...“) A

Doseti kanon: sabora spljetskog godine 424
za Tomislava zabranjuje slavensko 'bogosluže-
nje [Ut nullum episcopus nostrae provinciae
audeat in quolibet gradu selavinica lingua pro-
muovere (poterit) tamen in elericatu et mona-
chatu Deo deservire. Nec in sua ecclesia sinat
eum missam facere... (Rački Docum. s. 192) ]/—
Papa Ivan X (914-928), kojemu se, je Tomislav
obratio radi saziva sabora, odgovara osugjujući
Metodijevu nauku i nazivljući slovenski jezik
varvarskijem (barbara seu  slavonica lingua;
Rački Docum. s. 188-190; vidi i Smičiklas).

Na saboru 1059 u Spljetu, izmegju ostalih,
spominju se ovi zaključci: 1. obveza svešte-
ničkog celibata i 2. zabrana slovenskog bogo-
služenja. Drugi ovaj capitulum glasi: ,U na-
prijed neka se niko ne usudi slovenskim jezi-
kom (in lingua selavonica) služiti božanstvene
tajne, nego samo na jeziku latinskom i grčkom,
niti smije ikakav Slovenin biti proizveden na
sveštene stepene. Jer se govori da su gotska
pismena iznagjena od nekakvog jeretika Meto-
dija (a. quodam  Methodio haeretico), koji je
mnoge stvari lažući napisao na istom sloven-
skom jeziku protivu pravila katoličke vjere,
radi čega Božji ga je sud kaznio nenadnom
smrću“ (Thomae ,Hist. salon. s. 16). — Sabor
je zabranio svešteničkim licama, da nose kosu
i bradu: ,Ši quis elericorum amodo barbam vel
comam nutrierit, in eeelesiam  intrandi faeulta-
tem non habeat et canonice vindicte pro suo
quisque gradu subjaceat (.Starine“, izd. Jugosl.
Akad. 12, 221-323).

A evo sada što veli Smičiklas o posljed-
njem kralju hrvatskom Zvonimiru, koji je pao
kao mučenik za papsku misao, jer je razjareni
narod na komade isjekao nenarodnog vladaoca.
U djelu svome: ,Povjest Hrvatska“ veli Smi-
čiklas ovo: ,Ja mislim, da je Zvonimir bio ban
glavonski. Za njegova vladanja postoji u južni-
jem krajevima Dalmacije ban Mihajlo, koji ga
ne priznaje, nego mi još brigu zadaje. Istočni
car daje Dalmaciju Mljeteima. Za Zvonimira je
konačna propast elementa slavenskog u Dal-
maciji i njegov se narod protiv njega buni, jer
da ga je izdao. — Po narodnoj predaji imao je
Zvonimir podnijeti nasilnu smrt u javnomu sa-