Godina XI. Cijena lista, i, AustrosUgarsku, Basnu gereegovinu na godini Kruna 11 Ža Srbiju i Crnu gotu na dinu Kruna 12. — go- Za sve ostale. zemlje na zo franaka 15 u zlatu, doe Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na pl godine i na četvrt godine surazmjerno. «Pojedini broj lista 20 para. PG STE KJ a rare RER d i su Broj 47 U Dubrovniku 14 Dećembra 1902. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para od retka:(sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavate E lj i odgovorni urednik Miho Vacehetti Kzlazi svake Nedj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića Pri kraju godine molimo gg predbrojnike da nam pošalju pret- platu. Cijena je naznačena na čelu lista. 2 Administracija. Gmaj-Jovanu Jovanoviću E na sedamdeseti rogjendan dne 24 noyembra (7 dećembra) 1902. godine, Za Noven beru Srpčići, od Nevena vijenac Srpkinjice: Nevenvijencem da okite čelo . svome čika Jovi — danas, na sedamdeseti mu rogjendan, na osvan sedamđesetljetnice mu. I Srpčadija mila prva jutros uranila; dušom svježom, srcem radosnim prva prilazi, prva če- stita taj sretan dan svome čika-Zmajovi. Srp- čadija, bezazlena, ne razbira za rastav Srpstva ga raskršća Kosovskog — ona svuda, gdje god Neven cvate, Neven-nada Srpska, ona svuda 2 Boga moli, da podari Bog milostiv još duga vijeka i sreće i zdravlja čika-Jovi Zmajovi, E 1 taj Nevenvijenac, i ta nevenmolitva, va- istinu, biće danas najdraži dar, najmilija če- stitka ,Zmaj“-pjesniku, na današnji rogjen dan mu sedamdeseti — nastan goda sedamdesetnoga. k Neven je mezimče moga idealnog života :na zemljištu moga praktičnog iskustva“... gla- = golnu ,Zmaj“-pjesnik, manje neke prije četvrt- stoljeća — kad zasadi u evijetnjaku Srpskom > svoj Neven evijet miloj Nevensrpčadiji. 1 kliče Ž i pokliče tad: <. | Pozdravljam “vas, Srpska djeco, toplim željama, rasijane po dalekim raznim zemljama. Svi ste braća jedne krvi, dika rodu svom:: prim'te pozdrav listom, ev'jetom, vašim Ne- I pletu VeNOm + i ' Od vas narod mnogo čeka, mnogi teški ; rad. ja sam željan njegovati ovaj Srpski nad... = da donese danas, sutra, zdrav i jedar plod — da se njemu obraduje c'jeli Srpski rodi“... I Neven sladi ,Zmaj“ pjesniku i u starosti život čemeri. I Nevensrpčadija zasladiće i danas sedamdeseti rogjendan mu najslagje berući . ovijeće od milošte, Nevenče i Megjnevenče; ple- tući od evijeća toga Nevenvi jenac njemu — čika- Jovi svome. de I ,Zmaj“-pjesnik, svega vijeka svoga, i srce i dušu prometao u mirisni evijetnjak; po ev1- jetnjaku brao mirisavo cvijeće, ljepše od ljepšeg. I ,Zmaj“ pjesnik, svega vijeka svoga, nevenvi- jenac pleo Svpstvu svakolikom: savakupnoj Sr- badiji, duhom svetog Save i pomenom vile Ko- sovke ... nerazdjeljivoj. U tom vijencu-nevenvijeneu snika — nanizana pjesma do pjesme, biserzrno do zrna, misliš, savijen, upleten: evijet do evi- jeta mirisava:; odvojile uzgor pjesme nad pje- smama, mniš, k f zde sredi sićanih. Eno, Vile na Kosovu, Gusla- = reve smrti, Devet krvavih. dana, Dede i nomeka, Delije djevojke, Dižite škole, Jadne majke, Hvaća Garajeva, Pamtite djeco! Pjete soo) sreo: Sentomašu deli. Srbobranu, Sokoli, sokoli! Sve ska molitva, Tri hajduka, i, po prvenstvu, pje- sma nad pjesmama: Pjesma o pjesma... U tom vijencu-nevenvijencu »Zmaja“ pje- snika suncesjajem Zstočni. Biser blista i Istočne biser-pjesme Mirze Šafije irpopoljčušen Gjulići mirišu, majkindušicom Gj ulići Uveoci. U tom vijeneu-pjesamkolu »Zmaja“ pje- ; sastale se divne S Zmaja“ pje- like 'prilike, čeda snika — slike I za “pjesnička, to Srbinjska to posrbljena. .no, sje tne i strađalne Vidosave Brankovića; eno, otme eno, žrtve bogo- deli- Toldija i vt- e delije-djevojke, Mare Sečijeve: irite. Jelinke Ifigenije: eno, ČET (e a, ; kdo Ardena i Đemona, S)e- verca ... pa U tom vijencu- = — združila se zbilja, = Javor, gradivo javor-gus%. eno Zmaja i Starmaloga + ++ “U tom vijeneu-sna 1 jave » neuveocu , Zmaja“ pjesnika šala i podsmjevalja. Eno, la; eno, Ziže i Zižana; Zmaja“ pjesnika su nebom vedrim krupno zvije- — k'o jesenjeg dana krasnog, zrake sunčeve, uskršuju Snohvatice djetinjstva, i mudruju 2ro- zaide staračke, pozne pjesme nestihovne ... Tko bi mogao za čas, ovaj svečani, po- brojati, pohvaliti poimence sve do jedne pjesme slavujske — prikazati svaki cvijet i evijetak smarskom: Pjevaniji savakupnoj ,Zmaja“ pje- snika! ,Sve, što taji i kipi u čovječjem srcu; sve, što Srbin ljubi i poštuje; sve, za čim naš narod teži, čezne i žudi: sve to umio je pjesni- čki genije Zmaj-Jovana Jovanovića da primi u dubine duše svoje, da prekali i pretopi u žaru svoje mašte, pa da razlije neodoljivim čarom u sva srca, koja osjećaju što je lijepo, dobro, ple- menito, uzvišeno i, naročito, što je srpsko!“*) U tom vijeneu-nevenvijeneu svijetli slika »Zmaja“ pjesnika, i pod slikom besejenriječi, svako slovo sjajna zvjezdica: ,Blago tomu što dovijek živi — imao se rašta i roditi!“ I tim vijencem-neuveoćem ,Zmaj“-pjesnik je ukrasio, poveličo lijepu knjigu Brpstva vas- kolikog; okitio dično čelo Srbadiji savakupnoj — podigao sebi sam, za života, spomenik vje- kovječit . .. dok je Srpstva, i, nakon Srpstva, dok je knjige i pomena Srpskoga! . . * I nastade danas, u dobri čas i na radost Srpsku — sedamdeseti god života i vijeka .,Zma- ju“-pjesniku — zazori danas jutro na uranku, mio sedamdeseti rogjendan mu. I sretan ti, ,Zmaj“-pjesniče, rogjendan da- Zdravlja se starač- koga nanosio, lijepe sreće nauživ'o sred naroda — Srbadije nerazdjelive. Mnoga ljeta doče- kivo... do krajkraja mogbudućeg vijeka ljud- skog na ovoni svijetu. vigjenislavan — pažen 1 poštovan ed * ko našnji goda sedamdesetog. U Nuvom Sadu — na dogled Kamenice Fruškogorske — 24. XI (7. XII) 1902. Meksandar_Sandić. ADC Posljednja poruka d-ra Jovana Pačua srpskom narodu. Tačni, uredni, savjesni, no pored sve svoje dobrote prama samom sebi vazda strogi, sad već pokojni d.r Jovan Paču, pisao je još 3 (16) Oktobra ove godine u Privredniku: -U prošlom broju Privrednika bio je član- čić s natpisom: , Zučnost kod obrtnika.“ Dobro je, što ge i Privrednik na to pitanje obazire, ali bi dobro bilo i u više maha na to osvrnuti so. Uzmemo li sve naše ustanove u pretres u pogledu tačnosti, naći ćemo, da u svima sloje- vimai u svima poduzećima netačnost igra ulogu. Ko poznaje sva slavenska plemena, u po- gledu tačnosti morao je doći do tog uvjerenja, da se ni za jedno slavensko pleme ne može reći, da se s tom vrlinom pohvaliti može. Cosi su prije 2—3 desetine godina važili za tačne megju Slavenima; no sada već i kod njih ta vrlina malaksava. Ostali Slaveni se nijesu ni- kada ni odlikovali tom vrlinom, Koliko se zgodnih momenata od važnosti propustilo i oti- šlo u nepovrat, da se: više nikada ne nadoknadi, samo sa netačnosti. To ne važi samo za jedan sloj ljudstva, ili za jedan ogranak zanimanja i poziva, nego to obuhvata sve slojeve i sve po- zive. Kod nas Srba»ima ih, koji na tačnost malo ili nikakve važnosti ne polažu, a i tako- vih, koji joj. priznaju vrijednost, pa opet zato nijesu tačn:. Naši Srbi kao da prednjače u toj nevrlini. A biti netačan znači ujedno biti i neuredan i neodregjen u poslovima i ne držati riječi. "To dobro znamo svi, da je tako. Netačnost je ne samo u obrtnom i pri- vrednom, nego i u društvenom i prosvjetnom polju kod nas Srba ne samo velika mana, nego i uzrok neuspjesima u svima poslovima našima. Mnoga stvar je polovno uspjela, pa čak i pro- pala, što se nije tačno u svoje vrijeme uradila, a u mnogom bi nam sreća propjevala, da te nevrline nemamo.“ , Ke *) A. Hadžić u životopisu Z. J. Jovanovića u Pjevaniji. mirisav u gorostasvijencu tome, nevenvijencu pje- Di “Sutradan, 4. (17.) Oktobra pade mu kap poslije 13 dana, 17. (30.) Oktobra, ispustio je svoju plemenitu i dobru dušu. *o* Svi znamo, kako je pokojni d.r Jovan Paču zadahnut bio pravim i iskrenim rodolju- bljem. I tih par redaka, što ih iznesosmo, mogu pokazati, kako je bio širok vidokrug u tog ple- menitog muža, velikog Srbina i isto tako veli- kog Slovenina. Jer koliko je god ljubav njegova silna bila prema rogjenom narodu, nije se ona ipak samo na njem zadržala, već je u svojoj veličini obuhvatila sve slavenske narode. Gle- dajući u jedan mah teški položaj sviju nas i naš nehat i nemar u svima uopšte, a posepee narodnim poslovima, s pravom nas je s dušom punom boli ukorio za to. Sjeni velikog tog Srbina i Slovenina zaista se ne bi mogli bolje odužiti, nego kad bi svi uopšte, a napose mi Srbi, krv krvi njegove, dobro utuvili riječi i savjete njegove, te ih se tačno i u svemu držali. Tada bi nam sreća propjevala, snaga porasla, a riječ naša čula bi se i slušala svuda. CAC Iz prošlosti srpske oblasti neretljanske. (nastavak) Kritičar niječe avtoritet Porfirogenitu, koji Neretvu nazivlje srpskom zemljom, ali Porfiro- genita navodi da pokaže veličinu Hrvatske. Tako se je i Starčević služio Porfirogenitom, izvrćući ga: naravno na najsmjeliji način: (Za- greb ,Nar. Novine“ 27/9 1852), ali mu je dr. J. Subotić dostojno odgovorio u 88 knj. ,Lje- topisa“ Matice Srpske, str. 116-169. Pa tako spominje dopisnik ,0.“ nekog Krešimira s njegovom velikom vojskom i bojnom mornaricom, htijući tijem uznijeti prošlost hr- vatsku i vladare Hrvatske. Ali da nije to bila vojska Srba Neretljana? Nu pored sve opisane moći i slave, ipak do danas još nije nagjena ni jedna para hrvat- skijeh vladalaca, dok srpski carevi i kraljevi imagjahu i srebrenih i zlatnih novaca tako do- bre kovine, da se zlatni nijesu lako mogli razli- kovati od cekina mletačkih, kao što svjedoče zvanični dokumenti mletačke republike, izne- seni u vrijednoj raspravi učenoga profesora V. Brunelli-a: ,Ilustrazione storica a Dante Div. Com. Par. XIX, 140-142“ 1899. g. Nu evo što doznajemo iz istorije o hrvat- skoj prošlosti baš po hrvatskijem piscima tek u jednom gornjem kraju Dalmacije vladaju ča- sovito hrvatski vladaoci, ali ne vladaoci narod- ne krvi, jer se o njima ništa ne zna, već hr- vatski vladaoci madžarske krvi — Aurpadovci, a oni vladaju u toliko, u koliko ih priznaje Ca- vigrad, u koliko ih priznaje za patricije. rimskog carstva istočnog. Držislav obraća se vizantij- skom dvoru i izjavljuje mu pokornost svoju i svoje države i traži od cara grčkog kraljevski naslov. I njegovi nasljednici dobivali su kra- ljevske znakove od vizantijskih careva i zvali su: se carski eparsi [Ab isto Dirscislavo ceteri guecessores cius reges Dalmatiae et Chroatiae appelati sunt. Recipiebant enim regiae dignita- tos insignia ab imperatoribus Constantinopoli- tanis, et dicebantur eorum eparehi sive patri- tii (FThomae ,Hist. Salonitana“ cap. 13)]. — Petar Krešimir 1058 molbom se obraća caru vizantijskom Isaku Komninu. — U javnim is- pravama na prvome mjestu spominjalo se ime carevo, a za tim hrvatskoga vladaoea, i tada ime carskoga namjesnika |protospartarius im- perialis et totius Dalmatiae catapanus, (Lucius ,De regno Dal. Cr. IL, 8.)] — Pape i ostali zapadnjaci davahu hrvatskom vladaocu naziv kneževski latinskim riječima ,princeps“ ili ,dux“. A što su ponekad upotrebljavali i riječ ,re- gnum“ za Hrvatsku a riječ ,rex“ za kneza njezina, to je značilo prosto državu i vladaoca u opšte, a ne kraljevinu i kralja, pošto su te riječi imalo oba ta značenja. Jednako je što u našim narodnim pjesmama i inače u narodnom govoru riječ ,car“ ne kazuje samo najveći stu- panj vladalačkoga dostojanstva (ono što u Fran- cuza | empereur, u Talijanaca | imperatore a u Nijemaca Kaiser) nego u opšte vladaoca (mo- narha). S toga je, onako isto kao i hrvatskoga vladaoca, papa nazvao ,rex“ i Aneza Mihaila Borisa, a jedan italijanski ljetopisac tako isto i kneza Mihaila Viševića. Da su pape za sve ovo vrijeme prema Hrvatskoj i njenu vladaocu uzi- mali riječi ,regnum“ i ,rex“ samo u takom smislu, jasno se vidi, što u istim aktima i dru- gim poslije upotrebljavaju riječ ,dux, princeps“. "Tako se 924 godine u zapisnicima spljetskoga sabora Tomislav zove ,rex“, a 927 u istime samo »princeps“ (,Istorija srp. nar.“ Lj. Kovačevića i Lj. Jovanovića, II. 174). Koliko su ti vladaoci počinjući od Muti- mira ljubili svoj narod, vidimo, što za njihovo doba propade slavenska služba (Smičiklas), za kojom danas Hrvati toliko čeznu. G. 890 papa Stefan anatemiše slovensko bogosluženje: ,Slu- šali smo — veli papa — sa udivljenjem da Metodije teži više za krivovjerstvom nego za utvrgjenjem i više za kavgom nego za mirom“ (Methodium namque supersticioni, non edifica- cioni, eontencioni non paci insistentem audien- tes plurimum mirati sumus). I zabranjuje službu slavensku pod kaznom anateme: ,Divina au- tem officia et sacra misteria ac missarum so- solemnia, qua idem Methodius Selavorum lin- gua celebrare prosumpsit, quod ne ulterius fa- ceret. — — — Dei namque nostraque aposto- lica auetoritate sub anathemis vineulo interdi- cimus.“ — G. 925 veli papa Ivan X; ,Koji će pravi sin svete rimske crkve, piše Tomislavu, uživati u tome, da se na divljem t. j. sloven- skom jeziku Bogu žrtva prinosi“? (Quis etenim specialis filius sanetae romanae eeolesiae in bar- bara seu selavonica lingua Deo sacrificium :0f- ferre delectatur...“) A Doseti kanon: sabora spljetskog godine 424 za Tomislava zabranjuje slavensko 'bogosluže- nje [Ut nullum episcopus nostrae provinciae audeat in quolibet gradu selavinica lingua pro- muovere (poterit) tamen in elericatu et mona- chatu Deo deservire. Nec in sua ecclesia sinat eum missam facere... (Rački Docum. s. 192) ]/— Papa Ivan X (914-928), kojemu se, je Tomislav obratio radi saziva sabora, odgovara osugjujući Metodijevu nauku i nazivljući slovenski jezik varvarskijem (barbara seu slavonica lingua; Rački Docum. s. 188-190; vidi i Smičiklas). Na saboru 1059 u Spljetu, izmegju ostalih, spominju se ovi zaključci: 1. obveza svešte- ničkog celibata i 2. zabrana slovenskog bogo- služenja. Drugi ovaj capitulum glasi: ,U na- prijed neka se niko ne usudi slovenskim jezi- kom (in lingua selavonica) služiti božanstvene tajne, nego samo na jeziku latinskom i grčkom, niti smije ikakav Slovenin biti proizveden na sveštene stepene. Jer se govori da su gotska pismena iznagjena od nekakvog jeretika Meto- dija (a. quodam Methodio haeretico), koji je mnoge stvari lažući napisao na istom sloven- skom jeziku protivu pravila katoličke vjere, radi čega Božji ga je sud kaznio nenadnom smrću“ (Thomae ,Hist. salon. s. 16). — Sabor je zabranio svešteničkim licama, da nose kosu i bradu: ,Ši quis elericorum amodo barbam vel comam nutrierit, in eeelesiam intrandi faeulta- tem non habeat et canonice vindicte pro suo quisque gradu subjaceat (.Starine“, izd. Jugosl. Akad. 12, 221-323). A evo sada što veli Smičiklas o posljed- njem kralju hrvatskom Zvonimiru, koji je pao kao mučenik za papsku misao, jer je razjareni narod na komade isjekao nenarodnog vladaoca. U djelu svome: ,Povjest Hrvatska“ veli Smi- čiklas ovo: ,Ja mislim, da je Zvonimir bio ban glavonski. Za njegova vladanja postoji u južni- jem krajevima Dalmacije ban Mihajlo, koji ga ne priznaje, nego mi još brigu zadaje. Istočni car daje Dalmaciju Mljeteima. Za Zvonimira je konačna propast elementa slavenskog u Dal- maciji i njegov se narod protiv njega buni, jer da ga je izdao. — Po narodnoj predaji imao je Zvonimir podnijeti nasilnu smrt u javnomu sa-