odina XI.

< cijena listu,
ž Ze . Austro-Ugarsku, Bosnu i
doreegovinu na godinu Kruna 1]

Sai grbiju i Crnu Soru na go-
dinu Kruna io

i a sve ostale zemlje na godinu

= ogranaka 15 u zlatu.

> Za Vubrovnik na godinu Kr, 19

< oNapogodino i na Četvrt godine
< gurazmjerno, :

Pojedini broj lista 20 para.

k 1 Pri svršetku SMO godine, a
mnogi naši predbrojnici još oteti
i pret platom., a da i ne LOovorimo

o onijem; koji nam duguju i za

prošlu godinu. Molimo s toga sva-

_—

koga, te nam što duguje, da nam
odmah pošalje, e da ne budemo

prisiljeni da obustavljamo list: a
oto ćemo učiniti bez obzira
komu, ko nam do kraja ovoga
mjeseca ne podmiri dug. U sa-
dašnjijem Prilikama mislimo da je
svaka preporuka izlišna, a s druge
strane ko prima list, taj treba da
ga i plaća.

Sva-

Administracija.

Srpska omladina u Beču
(Iz omladinskih krugova)
i Beč, 12 Decembra.
U današn je vrijeme budućnost se srpskoga
naroda ni kroz naočari najidealnijeg optimi-
ste ne da zamisliti u ružičastoj. boji, pogle-
dom na sadašnje stanje srpskog naroda, ma
gdje se nalazio. Jer bacimo li oko na sve
“četiri strane, -gdje-grpski-narod-živi.—vidiriio
jeku začmalost i letargiju, vidimo, da srpski
narod nije još pripravan: na sudbonosne do-
gagjaje, koji ga, nema sumnje, čekaju u ne-
= dalekoj budućnosti. U ovom su odsudnom
oočasu oči svijeh rodoljuba uprte u onaj dio
srpskoga naroda, koji treba prvi da progo-
vara — u omladinu. Omladina treba da je
onaj plamen, koji će da zastruji kroz cio
organizam srpskoga naroda; ona prva treba
da mu u ovom dvanaestom času svojim 1iula-
. denačkim poletom, = prekaljenim — najčišćim
> patriotizmom, bude zvijezda prehodnica i da
* mu kaže put, kojim da se udari; omladina
sa čistom poezijom svojih godina treba da u
našu, narodnosnu borbu unese svježu atimo-
sveru i da stare, iznurene borce svojim radom
pomladi; ona, koja je sutra pozvana da vodi
> sudbinu srpskoga naroda, treba da razumije
ida shvati svoj položaj. Sa mnogo se strana
= čuju javne i tajne tužbe, da naša omladina
nije na visini svoga poziva. I naš veteran
D.r Polit-Degančić, u svom članku u ,Bra-
= niku“ ointeligenciji srpskoj, boji se da na ovo
odgovara, premda on vjeruje u omladinu. I
ako ne vjeruje u dekadencu omladine srp-
ske, ipak kroz redove njegova članka provi-
java zabrinutost iskrenog patriote, kome je
Na sreu napredak srpskoga naroda. Ima li
pravo ?.., :
> Najvažnija pozicija srpske omladine :
je, nema sumnje, Beč. U Beču ima preko
tri stotine Srba gjaka iz svijeh krajeva  po-
cijepanoga Srpstva. Tu su Srbijanci, i
gjani, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, doo
= gorci, tu su Srbi iz svijeh krajeva >rps ii
= To je jedino mjesto, na kojem se ČUO ka
ujedinjene Srpske omladine, to je jena ae
 nakojoj kroz usta omladine kao pre ni dje
rodne progovara cio srpski narod \ gale
oni na kojem drugom mjestu toga M u.
Važnosti srpske akademske omladine : es
Omladina u Beču igrala je glavnu MOB

ea cretima šezdesetijeh i osam-
Omladinskijem pokretima akle u Beču treba

k.

E

> desetijeh godina. Omladina dakle u št
: Prije svega da shvati svoj položaj . e
Bod radi, uvijek ima pred a da cio

Oma predstavnica srpskoga na a
srpski narod S potpunim pravom upire 0
U nju. Jer Beograd, Badinpot |
Sreb, ni po svom položaju ni po“. :
2 Mogu biti onaj centar kao što Lee
eču treba da sine varnica, koja "

Mriguoue,, > “aco

:
Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik M;
U

Broj 48

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjava,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Befrankirana pisma ne pri-
maju se, Ž

ho Vacchetti
o ,

Izlazi svake N edjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića

e i .
mje: Bio prvo u GE) omladini, pa
| Cijelom Srpstvu. Silom prilika, kad
Su Srbima Zabranjeni svaki zborovi gdje bi
. Mogla manifestovati. zajedničku misao. srp-
ona Eon gdje bi se dogovorili Srbi iz
Jel krajeva Srpstva i upoznali se, a da im
da ne prebaci da teže preko granice, i da
koj ome ne vide ,antidinastičke“ težnje i
dena ša, srpska bečka aka-
: '* ONadina, mora da volens nolens taj
zadatak vrši. Svaki važniji momenat u Srp-
Stvu Ona treba kao kompaktna jedinica da
prosudi i da izreče o. njemu svoje mišljenje,
SVOJ kategorički sud, koji će neminovno di-
eliti 0 srpski narod. Jer tu ne progovara
ni Bosna ni Ugarska, ni Srbija ni Hrvatska,
ne sE tu ne progovara politika  partikulari-
dar kampanilizma, ograničenog lvkaln“g
patriotizma, tu progovara srpski narod ...
Pri svome radu srpska bečka omladina treba
da se stavi na jedno stanovište, na“ stanovi-
Ste — srpsko. I ako se razilazimo kao po-
jedinci u strankama, i ako se geografskom
podjelom razilazimo možda i u ćudima, i ako
Se razilazimo u vjeri, i ako se razilazimo u
shvatanju poziva kao omladinci, ipak nas sve
kao jedan organizam spaja jedna nit, jedna
sveza, zajednički spas, pred kojim sve mora
da išćezne, pred kojim sve treba da  probli-
jedi, koji kao sunce sjaje a to je — dobro
srpskoga naroda. U današnje vrijeme, kad
sretniji i napredniji narodi mogu da budu
u politici i internacijonalisti i sveijalisti, mi
Srpska omladina treba da se držimo najve-
ćeg mroijonaliznra. “Neka to moždu u dvade-
setom vijeku izgleda nazudno i konservativno,
nama je u tomu samo spas. Neka u litera-
turi svjetskoj provijava duh dekadence i
kozmopolitizma, mi moramo, da našoj knji-
ževnosti damo pečat narodni. Naša literatura
ako i ne bude možda moderna“, biće na-
rodna.

U polilici treba da nas rukovode oni
ideali, koji su rukovodili Miletića, Polita, Ger-
Šića, Bjelanovića, Aćima Cumića i Paju Jo-
vanovića ; u literaturi naša narodna tradici-
jonalna književnost, koja nam je dala Vuka,
Branka, Njegoša i Daničića; u privredi ne-
ka nas rukovodi svijetla uspomena oplaka-
nog Koste Taušanovića i ostalijeh.

Omladina treba da zagazi i u političku
borbu. Nikako ne mislimo pod tim jedan
dopis ili članak, koji ide politikom kaupani-
lizma, potpisan kakvim lijepim imenom iz
klasične mitologije ili iz našijeh narodni-
jeh pjesama. Prije svega treba nauke i ra-
da, dok se omladina vaspita i pripremi za
političku borbu, Ona treba da oboružana
stupi u borbu, da ne padne pod prvim
udarcem, ma s koje strane dolazio; ona ne
smije ni pred kim da puzi i da laska, ne
smije ništa da je straši, ne smije ni pred
kim da povija glavu. Naravno politička bor-
ba, to je najteža borba, koja zahtijeva i spre-
me i rada i požrtvovanja. Bude li ovih re-
kvizita, onda nam neće niko doći sa stereo-
tipnom frazom, da nijesmo još »Sposobni“ i
da smo mi Srbi ,mlad“ narod i još koješta.
Nema tijeh predrasuda, koje volja i požrtvo-
vanje nije kadro da savlada. Sjetimo se sa-
mo idealne borbe talijanskog i njemačkog
naroda. Ali nama samo treba da zavirimo u
svoju bogatu istoriju minulog vijeka, pa ćemo
naći mnogo svijetlijeh primjera pregalaštva.
U političkoj borbi treba da se postavimo na
stanovište cijelog srpskoga naroda, treba da
ga svega obuhvatimo, U politici se držimo
zdravih i realnih pogleda; dosta smo se ob-
manjivali zvučnijem imenima od čega nije-
smo erpli nikakove koristi, nego samo štete.
Držimo se one politike, koja je najkorisnija
srpskomu narodu, ne gledeć zastarjele i pre
živjele teorije političkih poeta. Naša politička
borba treba da bude na to odregjena, da ko-
risti srpskom narodu, ona treba da bude
srpska. Mi koji smo većim dijelom prepu-
šteni sebi samijem, u prvom redu gledajmo

svoju sopstvenu kuću, naša politička borba
neka je samo srpska, pa ma i prigovarali
joj idealisti koji se zanose idejama Aksakova
i Ignjatijeva....

Jedan od  poglavitijeh uzroka, što sa-
pinje omladinu i njen polet, jesu  nesre-
gjene prilike u slobodnim! srpskim  drža-
vama. To nju ne smije nikako da priječi
u vršenju svoga poziva. Izgovor je još da
omladina današnja nema ideali, kako omla-
dina šezdesetih godina. Do godine se vrši
sto godina, od kada se sastala u Orašcu u
pitomoj Sumadiji prva četa kosovskih osvet-
nika, koja je pod herojem iz Topole ispo-
linskom borbom oslobodila Srbiju od Turaka.
Ovo je zgoda da našu omladinu prene i da
joj da poleta i ideal... sad ili nikad, odsudni
Čas kuća, K.

aa

Iz prošlosti srpske
oblasti neretljanske.

(nastavak)

Ni našega Kačića ne pobugjuju ni Kreši-
miri ni Zvonimiri, da im ime u pjesmi obe-
smrti, nego, pošto je zbio — kako rekosmo —
svu istoriju hrvatsku na jednoj stranici, zavr-
šuje Kačić istoriju ovako: ,,Bilo je i drugih bana
hrvatskih, koji se ovdje ne spominju, za ne
umnožavati više govorenja. Ovo je dakle za-
dosta, što smo do sada besjedili; — ako li ko
želi znati više neka se muči ištući starih podr-
tina; ali mi se čini, da će se malo okoristiti
kako li i ja.

Ali za to ima dosta materijala Kačić iz
prošlosti srpske, te slavi i opijeva narod, državu,
kraljeve, gospodu i junake srpske: i Radoslava,
koji je — veli Kačić — pokorio hrvatsku dr-
žavu, i Bodina kao i mnoge druge vladare srp-
skijeh zemalja iz doba prednemanjićkog. Slavi
i opijeva Nemanjića Stefana, Stefana II., Stefana
2111., Uroša Milutina. XLV. kralja slovinskoga,
Vladislava Il. Uroša, Stjepana IV. Uroša i Ste-
fana V, Uroša, ,koji vidivši se gospodarom od
tolikih država, prozva se Imperator Romanorum
et Serbiorum. I zaradi te svrhe čini doći k sebi
sve bane, principe, knezove, arćibiskupe, barone
i svu gospodu od slovinskoga kraljevstva, kojim
naredi, da ga u napredak imadu zvati i pozna-
vati za ćesara rimskoga i srpskoga.“ — Govori
Kačić o Vukašinu, o boju na_ Kosovu, o caru
Lazaru, o sv. Savi, o kojemu pjeva:

«Po imenu kalugjere Sava,
kruna, dika, poštenje i slava
Sloviuskoga puka i naroda,
pustinjaka kriposnih vrliua.“

Iznosi za tim poslije kosovske bitke po-
vjest ,raškijeh despota“; govori o ,principima
i poglavicauna bosanskijem“. Ko želi opširnije
o duhu Kačićevom saznati, neka pročita vrijednu
nepobijenu raspravu — kojom smo se i mi
ovdje poslužili — ,Fra Andrija Kačić prema
Srpstvu i Hrvatstvu“ od dra Laz. Tomanovića.

Od 1102. Hrvati postali su čest krune
ugarske, kad se je Koloman proglasio rex Hun-
gariae, Croatiae, atque Dalmatiae. I eto ove go-
dine proslaviće Madžari osamstogodišnjicu osvo-
jenja Hrvatske.

» Nestalo — veli prvi hrvatski istorik Frano
Rački — državne svijesti, pače skoro i narod-
noga ponosa u hrvatskom narodu i uspomena
na neodvisni državni život.“

Ovako pišu o prošlosti svojoj hrvatski
pisci. Od srpskijeh pisaca spomenuli smo samo
Kačića, a to za to, što ga neki Hrvati nepra-
vedno prisvajaju.

A sada: koji su to grčki pisci, koji vele,
da su Neretvu naselili Hrvati? Tu zaista misli
učeni dopisnik svjetskog lista ,Osvita“: Kedren-a
i Seylitzes-a. Nu sam Hrvat Rački (da ne spo-
minjemo druge pisce) u ,Radu jug. akad.“ LI,
166-77 veli za ovu dvojicu, da ,miješaju Hrvate
i Srbe, držeći ih za jedan narod ne samo po
jeziku, nego i po povjesti i državnom biću“
(Vidi još i Šafarikovo djelo: ,Slowanske Staro-
žitnosti“ 1863, 11, 307-8). Jer ako su — kao što

bi kritičar želio — Hrvati naselili Neretvu, Hum,
Travuniju i Duklju — onda pitamo: kako se
može protumačiti erno na bijelu što stoji zabi-
lježeno u spisima sabora spljetskog 924. -g., da
na tu skupštinu dogjoše i papini poslanici ,koji
suišli po dalmatinskijem gradovima dogovarati
se s hrvatskom i sa srpskom gospodom (Dal-
matiarum  peragrantes civitates et. cum  Chroa-
iorum atque Serborum proceribus convenientes).
A koja su to bila srpska gospoda, evo što hr-
vatski književnik Fr. Rački (,Rad LVI, 78)
kaže: ,Na saboru spljetskom sudjelovao jei
zahumski knez Mihajlo sa srbskimi velikašim“.
— Sreća je samo bila, što Srbi ne htjedoše pri-
miti nikada zaključke toga sabora, i kako opaža
Kallay u istoriji svojoj ,Gesehiehte der Serben“
(Budapest 1878, T. 89): ,Od toga doba dijele
se Hrvati od Srbi na crkvenom polju, i to je
odijeljenje imalo dubok  upliv i u narodnom
pogledu sve do dašnjega dana“.

»Da je Srpstvo u Neretvi — veli učeni
Bidermann — tako reći sa zemljom  sraslo, to
ne može niko valjanijem razlozima poreći“.
»Kako je narod oko Makarske i Imockog u po-
četku malo uz Hrvate prijanjao — primjećuje
prof. Bidermann — to je najbolje odao pok.
Mih. Pavlinović. Od 1870-73 trudio se on mnogo
da tamošnje birače za ,hrvatsko ime“ zadobije.
Sto je god u tome poslu radio, sve je bilo tako
udešeno, da se obigje glavno pitanje, u koje
Pavlinović nije htio da dira. A za to je imao
dobre razloge. Kako i ne, kad bi ga inače oni,
koje je htio da uvjeri da su Hrvati, reklamovali
kao Srbina“, A

»I danas — voli D. Kallaf u iotoniji orojuj
— padaju u oči pažljivom posmatraču ove obi-
lježene granice, ako ne kao geografske ili poli-
tičke, a ono bar kao etnografske, u narodnim
običajima i u religijoznim odnošajima.“

A dr oPavlović-Lučić 1887 g. u .Srp.
Glasu“ naglašuje, da je ,Makarsko Primorje
srpsko s razloga geografskih, istoričkih i etno-
grafskih“.

Dopisnik ,0.“ pita dokaz, da su svi ostali
Dalmatinci mrzili. Neretljane, želeći njihovu pro-
past! Smjelo pitanje. Dovoljno bi bilo spome-
nuti molbu, koju su Dalmatinci, a na prvome
mjestu Hrvati — uputili duždu Petru Orseolu II,
da ih oslobodi od Neretljana, obećavajući da će
se svojevoljno pokoriti republici, I sa Mlečićima
vojevaše protivu Neretljana. (Vidi — osim Dan-
dula Orbina i drugih — još  ,Lezioni di Sto-
ria Veneta“ di Samuele fomanin, Firenze 1875).
F. Lanza u djelu: .Saggio stor. st. sopra V'an-
tica citta di Narona“ opisuje neprijateljstvo Srba
neretljanskih sa susjednim Hrvatima. Urlić veli

da su Hrvati pretrpjeli više porazd od Ne-

retljana.

Bezimeni kritičar pita dalje: Koji je to
Mijo, koji se spominje u broširi? Odgovaramo
izjavljujući, da smo pogriješili oslanjajući se na
Lucija, kojega Josif Sim. Ašeman popravlja,
dokazujući, da je neretljanskim Srbima zapovi-
jedao Diodor (.Kalendaria ecel. univ., tom. IV.,
pars. 11, str. 297).

Pita nasijoš dopisnik ,0.“, gdje smo ,izri-
bali“ (sie!) povjest: Mihajla de Salona. Odgova-
vamo da pročita: ,IL regno degli Slavi“ M. Or-
bini-a i na str. 28-30 naći će pomena o djelu
Mihajla Salonitanina: . Trattato della Dalmazia“,
u kojem se govori o savozu Neretljana sa Du-
brovčanima, osim što o tome savezu govori Ap-

.pendini: ,Sulla repubblica di Ragusa“, (parte

Il, lib. 1., cap. 11), Engel i mnogi drugi pisci.
Umjesna je primjedba kritičareva, da Ca-
slav Klonimirović nije imao pod sobom crveno-

hrvatske zemlje, upravo zato — kako smo do-
kazali — jer nije postojala nikakva ,Crvena

Hrvatska“; ali da je veliki župan srpski Časlav :

(925-960) imao pod svojom vlašću i Zahumlje
i Travuniju i Konavlje i Neretvu, to je fakt
potvrgjen od sviju istoričara, a dostatno bi bilo
spomenuti jednoga profesora i istoričara A. A.
Majkova (Vidi: .Dva pisma hrvatskoj akade-
mijskoj omladini“ 1876 g.).

*
.* *