odina XI. < cijena listu, ž Ze . Austro-Ugarsku, Bosnu i doreegovinu na godinu Kruna 1] Sai grbiju i Crnu Soru na go- dinu Kruna io i a sve ostale zemlje na godinu = ogranaka 15 u zlatu. > Za Vubrovnik na godinu Kr, 19 < oNapogodino i na Četvrt godine < gurazmjerno, : Pojedini broj lista 20 para. k 1 Pri svršetku SMO godine, a mnogi naši predbrojnici još oteti i pret platom., a da i ne LOovorimo o onijem; koji nam duguju i za prošlu godinu. Molimo s toga sva- _— koga, te nam što duguje, da nam odmah pošalje, e da ne budemo prisiljeni da obustavljamo list: a oto ćemo učiniti bez obzira komu, ko nam do kraja ovoga mjeseca ne podmiri dug. U sa- dašnjijem Prilikama mislimo da je svaka preporuka izlišna, a s druge strane ko prima list, taj treba da ga i plaća. Sva- Administracija. Srpska omladina u Beču (Iz omladinskih krugova) i Beč, 12 Decembra. U današn je vrijeme budućnost se srpskoga naroda ni kroz naočari najidealnijeg optimi- ste ne da zamisliti u ružičastoj. boji, pogle- dom na sadašnje stanje srpskog naroda, ma gdje se nalazio. Jer bacimo li oko na sve “četiri strane, -gdje-grpski-narod-živi.—vidiriio jeku začmalost i letargiju, vidimo, da srpski narod nije još pripravan: na sudbonosne do- gagjaje, koji ga, nema sumnje, čekaju u ne- = dalekoj budućnosti. U ovom su odsudnom oočasu oči svijeh rodoljuba uprte u onaj dio srpskoga naroda, koji treba prvi da progo- vara — u omladinu. Omladina treba da je onaj plamen, koji će da zastruji kroz cio organizam srpskoga naroda; ona prva treba da mu u ovom dvanaestom času svojim 1iula- . denačkim poletom, = prekaljenim — najčišćim > patriotizmom, bude zvijezda prehodnica i da * mu kaže put, kojim da se udari; omladina sa čistom poezijom svojih godina treba da u našu, narodnosnu borbu unese svježu atimo- sveru i da stare, iznurene borce svojim radom pomladi; ona, koja je sutra pozvana da vodi > sudbinu srpskoga naroda, treba da razumije ida shvati svoj položaj. Sa mnogo se strana = čuju javne i tajne tužbe, da naša omladina nije na visini svoga poziva. I naš veteran D.r Polit-Degančić, u svom članku u ,Bra- = niku“ ointeligenciji srpskoj, boji se da na ovo odgovara, premda on vjeruje u omladinu. I ako ne vjeruje u dekadencu omladine srp- ske, ipak kroz redove njegova članka provi- java zabrinutost iskrenog patriote, kome je Na sreu napredak srpskoga naroda. Ima li pravo ?.., : > Najvažnija pozicija srpske omladine : je, nema sumnje, Beč. U Beču ima preko tri stotine Srba gjaka iz svijeh krajeva po- cijepanoga Srpstva. Tu su Srbijanci, i gjani, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, doo = gorci, tu su Srbi iz svijeh krajeva >rps ii = To je jedino mjesto, na kojem se ČUO ka ujedinjene Srpske omladine, to je jena ae nakojoj kroz usta omladine kao pre ni dje rodne progovara cio srpski narod \ gale oni na kojem drugom mjestu toga M u. Važnosti srpske akademske omladine : es Omladina u Beču igrala je glavnu MOB ea cretima šezdesetijeh i osam- Omladinskijem pokretima akle u Beču treba k. E > desetijeh godina. Omladina dakle u št : Prije svega da shvati svoj položaj . e Bod radi, uvijek ima pred a da cio Oma predstavnica srpskoga na a srpski narod S potpunim pravom upire 0 U nju. Jer Beograd, Badinpot | Sreb, ni po svom položaju ni po“. : 2 Mogu biti onaj centar kao što Lee eču treba da sine varnica, koja " Mriguoue,, > “aco : Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik M; U Broj 48 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjava, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Befrankirana pisma ne pri- maju se, Ž ho Vacchetti o , Izlazi svake N edjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića e i . mje: Bio prvo u GE) omladini, pa | Cijelom Srpstvu. Silom prilika, kad Su Srbima Zabranjeni svaki zborovi gdje bi . Mogla manifestovati. zajedničku misao. srp- ona Eon gdje bi se dogovorili Srbi iz Jel krajeva Srpstva i upoznali se, a da im da ne prebaci da teže preko granice, i da koj ome ne vide ,antidinastičke“ težnje i dena ša, srpska bečka aka- : '* ONadina, mora da volens nolens taj zadatak vrši. Svaki važniji momenat u Srp- Stvu Ona treba kao kompaktna jedinica da prosudi i da izreče o. njemu svoje mišljenje, SVOJ kategorički sud, koji će neminovno di- eliti 0 srpski narod. Jer tu ne progovara ni Bosna ni Ugarska, ni Srbija ni Hrvatska, ne sE tu ne progovara politika partikulari- dar kampanilizma, ograničenog lvkaln“g patriotizma, tu progovara srpski narod ... Pri svome radu srpska bečka omladina treba da se stavi na jedno stanovište, na“ stanovi- Ste — srpsko. I ako se razilazimo kao po- jedinci u strankama, i ako se geografskom podjelom razilazimo možda i u ćudima, i ako Se razilazimo u vjeri, i ako se razilazimo u shvatanju poziva kao omladinci, ipak nas sve kao jedan organizam spaja jedna nit, jedna sveza, zajednički spas, pred kojim sve mora da išćezne, pred kojim sve treba da probli- jedi, koji kao sunce sjaje a to je — dobro srpskoga naroda. U današnje vrijeme, kad sretniji i napredniji narodi mogu da budu u politici i internacijonalisti i sveijalisti, mi Srpska omladina treba da se držimo najve- ćeg mroijonaliznra. “Neka to moždu u dvade- setom vijeku izgleda nazudno i konservativno, nama je u tomu samo spas. Neka u litera- turi svjetskoj provijava duh dekadence i kozmopolitizma, mi moramo, da našoj knji- ževnosti damo pečat narodni. Naša literatura ako i ne bude možda moderna“, biće na- rodna. U polilici treba da nas rukovode oni ideali, koji su rukovodili Miletića, Polita, Ger- Šića, Bjelanovića, Aćima Cumića i Paju Jo- vanovića ; u literaturi naša narodna tradici- jonalna književnost, koja nam je dala Vuka, Branka, Njegoša i Daničića; u privredi ne- ka nas rukovodi svijetla uspomena oplaka- nog Koste Taušanovića i ostalijeh. Omladina treba da zagazi i u političku borbu. Nikako ne mislimo pod tim jedan dopis ili članak, koji ide politikom kaupani- lizma, potpisan kakvim lijepim imenom iz klasične mitologije ili iz našijeh narodni- jeh pjesama. Prije svega treba nauke i ra- da, dok se omladina vaspita i pripremi za političku borbu, Ona treba da oboružana stupi u borbu, da ne padne pod prvim udarcem, ma s koje strane dolazio; ona ne smije ni pred kim da puzi i da laska, ne smije ništa da je straši, ne smije ni pred kim da povija glavu. Naravno politička bor- ba, to je najteža borba, koja zahtijeva i spre- me i rada i požrtvovanja. Bude li ovih re- kvizita, onda nam neće niko doći sa stereo- tipnom frazom, da nijesmo još »Sposobni“ i da smo mi Srbi ,mlad“ narod i još koješta. Nema tijeh predrasuda, koje volja i požrtvo- vanje nije kadro da savlada. Sjetimo se sa- mo idealne borbe talijanskog i njemačkog naroda. Ali nama samo treba da zavirimo u svoju bogatu istoriju minulog vijeka, pa ćemo naći mnogo svijetlijeh primjera pregalaštva. U političkoj borbi treba da se postavimo na stanovište cijelog srpskoga naroda, treba da ga svega obuhvatimo, U politici se držimo zdravih i realnih pogleda; dosta smo se ob- manjivali zvučnijem imenima od čega nije- smo erpli nikakove koristi, nego samo štete. Držimo se one politike, koja je najkorisnija srpskomu narodu, ne gledeć zastarjele i pre živjele teorije političkih poeta. Naša politička borba treba da bude na to odregjena, da ko- risti srpskom narodu, ona treba da bude srpska. Mi koji smo većim dijelom prepu- šteni sebi samijem, u prvom redu gledajmo svoju sopstvenu kuću, naša politička borba neka je samo srpska, pa ma i prigovarali joj idealisti koji se zanose idejama Aksakova i Ignjatijeva.... Jedan od poglavitijeh uzroka, što sa- pinje omladinu i njen polet, jesu nesre- gjene prilike u slobodnim! srpskim drža- vama. To nju ne smije nikako da priječi u vršenju svoga poziva. Izgovor je još da omladina današnja nema ideali, kako omla- dina šezdesetih godina. Do godine se vrši sto godina, od kada se sastala u Orašcu u pitomoj Sumadiji prva četa kosovskih osvet- nika, koja je pod herojem iz Topole ispo- linskom borbom oslobodila Srbiju od Turaka. Ovo je zgoda da našu omladinu prene i da joj da poleta i ideal... sad ili nikad, odsudni Čas kuća, K. aa Iz prošlosti srpske oblasti neretljanske. (nastavak) Ni našega Kačića ne pobugjuju ni Kreši- miri ni Zvonimiri, da im ime u pjesmi obe- smrti, nego, pošto je zbio — kako rekosmo — svu istoriju hrvatsku na jednoj stranici, zavr- šuje Kačić istoriju ovako: ,,Bilo je i drugih bana hrvatskih, koji se ovdje ne spominju, za ne umnožavati više govorenja. Ovo je dakle za- dosta, što smo do sada besjedili; — ako li ko želi znati više neka se muči ištući starih podr- tina; ali mi se čini, da će se malo okoristiti kako li i ja. Ali za to ima dosta materijala Kačić iz prošlosti srpske, te slavi i opijeva narod, državu, kraljeve, gospodu i junake srpske: i Radoslava, koji je — veli Kačić — pokorio hrvatsku dr- žavu, i Bodina kao i mnoge druge vladare srp- skijeh zemalja iz doba prednemanjićkog. Slavi i opijeva Nemanjića Stefana, Stefana II., Stefana 2111., Uroša Milutina. XLV. kralja slovinskoga, Vladislava Il. Uroša, Stjepana IV. Uroša i Ste- fana V, Uroša, ,koji vidivši se gospodarom od tolikih država, prozva se Imperator Romanorum et Serbiorum. I zaradi te svrhe čini doći k sebi sve bane, principe, knezove, arćibiskupe, barone i svu gospodu od slovinskoga kraljevstva, kojim naredi, da ga u napredak imadu zvati i pozna- vati za ćesara rimskoga i srpskoga.“ — Govori Kačić o Vukašinu, o boju na_ Kosovu, o caru Lazaru, o sv. Savi, o kojemu pjeva: «Po imenu kalugjere Sava, kruna, dika, poštenje i slava Sloviuskoga puka i naroda, pustinjaka kriposnih vrliua.“ Iznosi za tim poslije kosovske bitke po- vjest ,raškijeh despota“; govori o ,principima i poglavicauna bosanskijem“. Ko želi opširnije o duhu Kačićevom saznati, neka pročita vrijednu nepobijenu raspravu — kojom smo se i mi ovdje poslužili — ,Fra Andrija Kačić prema Srpstvu i Hrvatstvu“ od dra Laz. Tomanovića. Od 1102. Hrvati postali su čest krune ugarske, kad se je Koloman proglasio rex Hun- gariae, Croatiae, atque Dalmatiae. I eto ove go- dine proslaviće Madžari osamstogodišnjicu osvo- jenja Hrvatske. » Nestalo — veli prvi hrvatski istorik Frano Rački — državne svijesti, pače skoro i narod- noga ponosa u hrvatskom narodu i uspomena na neodvisni državni život.“ Ovako pišu o prošlosti svojoj hrvatski pisci. Od srpskijeh pisaca spomenuli smo samo Kačića, a to za to, što ga neki Hrvati nepra- vedno prisvajaju. A sada: koji su to grčki pisci, koji vele, da su Neretvu naselili Hrvati? Tu zaista misli učeni dopisnik svjetskog lista ,Osvita“: Kedren-a i Seylitzes-a. Nu sam Hrvat Rački (da ne spo- minjemo druge pisce) u ,Radu jug. akad.“ LI, 166-77 veli za ovu dvojicu, da ,miješaju Hrvate i Srbe, držeći ih za jedan narod ne samo po jeziku, nego i po povjesti i državnom biću“ (Vidi još i Šafarikovo djelo: ,Slowanske Staro- žitnosti“ 1863, 11, 307-8). Jer ako su — kao što bi kritičar želio — Hrvati naselili Neretvu, Hum, Travuniju i Duklju — onda pitamo: kako se može protumačiti erno na bijelu što stoji zabi- lježeno u spisima sabora spljetskog 924. -g., da na tu skupštinu dogjoše i papini poslanici ,koji suišli po dalmatinskijem gradovima dogovarati se s hrvatskom i sa srpskom gospodom (Dal- matiarum peragrantes civitates et. cum Chroa- iorum atque Serborum proceribus convenientes). A koja su to bila srpska gospoda, evo što hr- vatski književnik Fr. Rački (,Rad LVI, 78) kaže: ,Na saboru spljetskom sudjelovao jei zahumski knez Mihajlo sa srbskimi velikašim“. — Sreća je samo bila, što Srbi ne htjedoše pri- miti nikada zaključke toga sabora, i kako opaža Kallay u istoriji svojoj ,Gesehiehte der Serben“ (Budapest 1878, T. 89): ,Od toga doba dijele se Hrvati od Srbi na crkvenom polju, i to je odijeljenje imalo dubok upliv i u narodnom pogledu sve do dašnjega dana“. »Da je Srpstvo u Neretvi — veli učeni Bidermann — tako reći sa zemljom sraslo, to ne može niko valjanijem razlozima poreći“. »Kako je narod oko Makarske i Imockog u po- četku malo uz Hrvate prijanjao — primjećuje prof. Bidermann — to je najbolje odao pok. Mih. Pavlinović. Od 1870-73 trudio se on mnogo da tamošnje birače za ,hrvatsko ime“ zadobije. Sto je god u tome poslu radio, sve je bilo tako udešeno, da se obigje glavno pitanje, u koje Pavlinović nije htio da dira. A za to je imao dobre razloge. Kako i ne, kad bi ga inače oni, koje je htio da uvjeri da su Hrvati, reklamovali kao Srbina“, A »I danas — voli D. Kallaf u iotoniji orojuj — padaju u oči pažljivom posmatraču ove obi- lježene granice, ako ne kao geografske ili poli- tičke, a ono bar kao etnografske, u narodnim običajima i u religijoznim odnošajima.“ A dr oPavlović-Lučić 1887 g. u .Srp. Glasu“ naglašuje, da je ,Makarsko Primorje srpsko s razloga geografskih, istoričkih i etno- grafskih“. Dopisnik ,0.“ pita dokaz, da su svi ostali Dalmatinci mrzili. Neretljane, želeći njihovu pro- past! Smjelo pitanje. Dovoljno bi bilo spome- nuti molbu, koju su Dalmatinci, a na prvome mjestu Hrvati — uputili duždu Petru Orseolu II, da ih oslobodi od Neretljana, obećavajući da će se svojevoljno pokoriti republici, I sa Mlečićima vojevaše protivu Neretljana. (Vidi — osim Dan- dula Orbina i drugih — još ,Lezioni di Sto- ria Veneta“ di Samuele fomanin, Firenze 1875). F. Lanza u djelu: .Saggio stor. st. sopra V'an- tica citta di Narona“ opisuje neprijateljstvo Srba neretljanskih sa susjednim Hrvatima. Urlić veli da su Hrvati pretrpjeli više porazd od Ne- retljana. Bezimeni kritičar pita dalje: Koji je to Mijo, koji se spominje u broširi? Odgovaramo izjavljujući, da smo pogriješili oslanjajući se na Lucija, kojega Josif Sim. Ašeman popravlja, dokazujući, da je neretljanskim Srbima zapovi- jedao Diodor (.Kalendaria ecel. univ., tom. IV., pars. 11, str. 297). Pita nasijoš dopisnik ,0.“, gdje smo ,izri- bali“ (sie!) povjest: Mihajla de Salona. Odgova- vamo da pročita: ,IL regno degli Slavi“ M. Or- bini-a i na str. 28-30 naći će pomena o djelu Mihajla Salonitanina: . Trattato della Dalmazia“, u kojem se govori o savozu Neretljana sa Du- brovčanima, osim što o tome savezu govori Ap- .pendini: ,Sulla repubblica di Ragusa“, (parte Il, lib. 1., cap. 11), Engel i mnogi drugi pisci. Umjesna je primjedba kritičareva, da Ca- slav Klonimirović nije imao pod sobom crveno- hrvatske zemlje, upravo zato — kako smo do- kazali — jer nije postojala nikakva ,Crvena Hrvatska“; ali da je veliki župan srpski Časlav : (925-960) imao pod svojom vlašću i Zahumlje i Travuniju i Konavlje i Neretvu, to je fakt potvrgjen od sviju istoričara, a dostatno bi bilo spomenuti jednoga profesora i istoričara A. A. Majkova (Vidi: .Dva pisma hrvatskoj akade- mijskoj omladini“ 1876 g.). * .* *