Godina X. U Dubrovniku 21 Aprila 1901. Broj 16 Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 Na p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. JUBAL \ Pretplata i oglasi Salju ge administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisijse na vraćaju. > Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Moze ce najyuruBnje epu CPNCKH JH- OTOBH, ZA HBBOJE H&uujerH omy usjaBy.*) PECOJYIHJA Opnoke akagemeke 60c.-xepner. omJanine. Ha KOHrpecy cgoBenekux HOBHHApA Ay- crpo-Yrapeke .y (ly6poBuuky usnecena je pe- conyiuja. 6ocanekux Xppara, Kojom rpaxe cjeguieie Bocne u Xepneronune ca XpBar- cxom. Ha OcHoBy mora ogpeuo je cEym uo- BiHapa, Ka Ce Ha Konrpec, koja he 6uru y Jby6:5aHH, 1030By H HoBunapu us Bocne u XepneroBune.. Opireka 'akagemeka omzaguna us Bocne u XepneroBune o6mumo ue pearyje ua cmra- He usjaBe HeOS6HJEHHX NOJMTHYAPA, AU KA) KOHIpeC CJOBEHCKHX HOBHHapa eBOjuM Ba- KIBJ4KOM naje spujegnooru onoj pecomynuju, Kaj ce yulelie y crsapu, koje ra ce ue Tu uy Ki y Hyrapise npuauge jegue crpaHe ap- KABE H KAJ OTBOpeHO CTaje Ha orpany jegue BPIO MaJe erpanke y Boeuu u XepueroBunn, a spujelja ocjehaje Bemuxe Beliuue napoa, TO CPIICKA aKANeMCEa OMIaJuHA m3 Bocne u Xepnerosune naj enepruunmuje nporeeryje upo- THB KOHTPOCOBOT SZAKJEYUKA. «Opneka akagemcka omlazuna, yajepena, na je Tymau ocjeliaja */; cranoBuuinrsa Bo- oHe u Xepnerosune 7. j. Cp6a upaBocnaBnux u Myomumana, usjaBibyje, ga je Ta Beluka Behuna Bocamana u Xepnmerosana UpOTHBHA oBakoj amexcuju cBoje gomosune, re za lie CBHM 34KOHHTHM CpegeTBuMA OzgGujaTu CBaKH nokymaj wenpupognor pujemema xpxaBHo- upasnor oguomaja Bocne u XepneroBune. Ko nporuBuo pagu u roBopu, emarpaMo ra cBojum nenpnjaremeM u usasupauem jon Behier epena m neMupa. Y Bewy, y ou Bacipca 1901. Cpncka akagemeka 6ocaHeKo xepieroBauga OMJIAJHHA: Aaekcangap Baćuh, menu. m. p. — Ayo fZlecuuf, jypHer, m. p. — Bomugap II. “eposuh, ouI03. m. p. Bacuo Dpfuh, 6ugo3. m. p. — Ayuan Ho. posuk, menuu. m. p. — Bopfjo Ilejanosuh, PuI03. m. p. — Joso Cumuf, uuu. m. p. — Jocufi Koowmuk, meu. m. p. — Zasap Zumuwupujesufh, megan. m. p. — Muzauno P. Byxeuf, enno3. m. p. — Muzan Cpuxuk, upaBuue, m. p. — Muaopaz Huxomuk, Berepuu. m. p. — Huxona Omojanosuk, NpaBBEE, m. p. — Ilemap Kowuk, ennos. m. p. — Togop Jepemuh, megan. m. p. — Vpow Epy, meu. m. p. Mole se najučtivije svi srpski listovi, da izvole iznijeti ovu izjavu.“) RESOLUCIJA srpske akademske bos.-herceg. omladine. Na kongresu slovenskih novinara Austro- Ugarske u Dubrovniku iznesena je resoluci- ja bosanskih Hrvata, kojom traže sjedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom. Na osnovu toga odredio je skup novinara, da se na kongres, koji će biti u Ljubljani, pozovu i novinari iz Bosne i Hercegovine. Srpska akademska omladina iz Bosne i Hercegovine obično ne reaguje na slične izja- ve neozbiljnih političara, ali kad kongres slo- venskih novinara svojim zaključkom daje vri- jednosti onoj resoluciji, kad se upleće u stva- Ti, koje ga se ne tiču — u nutarnje prilike *) Ovu znamenitu regoluciju srpsko akademske bosansko-her- govački ladine donosimo i ćirilicom i latinicom, e da je svak uzmogne pročitati, jer je današnji sustav na žalost mnogo potisnuo ćirilicu osobito megju Srbima katolicima i muhame- dancima. — Uredništvo ,Dubrovnika“, jedtte strane države i kad otvoreno staje na stranu jedne vrlo male stranke u Bosni i Hercegovini, a vrijegja osjećaje velike većine naroda, to srpska akademska omladina iz Bosne i Hercegovine naj energičnije prote- stuje protiv kongresovog zaključka. Srpska akademska omladina, uvjerena, da je tumač osječaja */, stanovništva Bosne i Heroegovine, t. j. Srba pravoslavnih i Mu- slimana, izjavljuje, da je ta velika većina Bosanaca i Hercegovaca protivna svakoj aneksiji svoje domovine, te da će svim zakonitim sredstvima odbijati svaki pokušaj neprirodnog riješenja državno- pravnog odno- šaja Bosne i Hercegovine. Ko protivno radi i govori, smatramo ga svojim neprijateljem i izazivačem još većeg nereda i nemira. U Beču, u oči Vaskrsa 1901. Srpska akademska bosansko hercegovačka omladina: Aleksandar Babić, medic. m. p. — Aco Despić. ju- rist, m. p. — Božidar P, Čerović, Jiloz. m p.— Va- silj Grgjić, filoz. m. p. — Dušan Ćurović, medio. m. p. — Gjorgjo Pejanović, filoz. m. p. — Jovo Simić, inžinj. m. p. — Josif Kostić, medic. — Lazar Dimitrijević, međić. m. p. — Mihailo R. Bukvić, filoz, m. p. — Milan Srškić, prevnik, m. P. — Milorad Nikolić, veterin. m. p. — Nikola Stojanović, pravnik, m. p. — Petar Kočić, filoz., m. p. — Todor Jeremić, medie. m. p. — Uroš Krulj, medic. m, p. Brbi Dubrovčani i Općina U prošlom broju napisali smo: , Reklo bi se, da će u smislu shvatanja slavenske uzajamnosti trećega kongresa slavenskijeh no- vinara iz Austro-Ugarske sada u Dubrovniku nastati — sistematsko proganjanje Srba“, Nijesmo se prevarili. Do sada je općina na temelju Bachove patente kaznila globom od 30 do 40 kruna dvančstoricu Srba, kao tobožnje krivce i pro- vodiče neredA na Poljani pred Gundulićevi- jem spomenikom. U prošlom broju vjerno i istinito opi- sali smo, ko je bio začetnik i provodič ne- reda. Kazali smo, da su najprije dva od- bornika Hrvata uvrijedljivijem i izazivačkijem načinom oslovili Srbe, zatim je jedan hrvat- ski muzikanat prvi podigao šaku i udario dva naša radnika. Krv nije voda. Ko mač podiže od mača će poginuti, kazao je Isus Hrist. Jesu li mogli Srbi kod onakoga držanja Hrvata ostati indiferentni? Veliki nje- mački filozof Fichte kazao je jednom prili- kom: Ko pri nekijem prigodama ne izgubi pamet, taj je nije nikad ni imao. Zar je to zločinstvo, što se Srbi ono- ga časa nijesu pustili vrijegjati i što se ni- jesu pustili mlatiti, već su po onoj narodnoj: šilo za ognjilo, odgovorili? Sto im se može u onom času pravednoga gnjeva i ogorčenja prigovoriti? Svetaca ima samo na nebu. — Pojmimo, što je policija i žandarmarija po- sredovala, da uspostavi mir i red. Može se i jedno oko zatvoriti, što su neki na pravdi Boga bili uapšeni. Ali zašto su cijelu noć i cijelo jutro bili u zatvoru držani kao kakvi razbojnici? Pa i to bilo prosto. Pa bilo pro- sto policiji, što nije napadača muzikanta uhap- sila. Ali ne bilo prosto općini, Što je, pri hladnom prosugjivanju dogagjaja, globom kaz- nila Srbe a napadače i izazivače, za to što su Hrvati, poštedila. oJesu li vas poslali, da bunite na- rod?“ Nije li taki govor u ustima jednoga odbornika izazivanje i uvrijeda? — Poklič žandarmariji: ,Masakrirajte ih“! nije li bunjenje, osobito kad je bez ikakve potre- be izrečen od jednoga odbornika? — Udar- Gi šakama; nije li zametanje kavge? — Pored ovijeh činjenica, općinska uprava našla je za shodno, da kazni Srbe. Osim navedenijeh činjenica, ima još jed- na, koju općina nije smjela previdjeti i koju je trebalo uzeti u obzir. Fakt je, da je sjed- nica novinarskoga kongresa ostavila u gra- gjanstvu, a osobito megju Srbima, veliko uz- bugjenje. Na kongresu se je čulo demonstra- tivnijeh pokliča: Nema Srba. To su klicali neki članovi kongresa i oni koji su kongre- Su prisustvovali ulaznicom od općine izdatom. U svakom drugom mjestu onako, ničijem prouzrokovano, provociranje bilo bi izazvalo burnijeh demonstracija, ipak su Srbi Dubrov- čani preko toga prezirom i mukom prešli. Kad je naš urednik i tu okolnost spomenuo g. načelniku kao povod i uzrok nedolasku njegovu na banket, g. načelnik na to je od- govorio, da svuda u svijetu galerije prave demonstracije. Drugijem riječima hotio je re- ći, Aa. je demonstriranje pravo galerija. Tre- ba zapamtiti, da je naš urednik čisto i bi- stro kazao g. načelniku, da se na kongresu klicalo: nema Srba, i na to je slijedio gor- uji odgovor g. načelnika. Dakle, ako galerije preko jednoga kongresa imaju pravo, da pra- ve bilo demonstracije bilo ovacije; zašto se to isto pravo nije priznalo i Srbima, koji su na Poljani klicali: Živjeli Srbi! Živio srp- ski Dubrovnik! Živio srpski pjesnik Gundulić! — već ih za to općina globom kazni, navodeći u nekijem osudama, da su Srbi pokličima prekidali govornike. Dakle, kad Hrvati s galerija preko jednoga slaven- skoga kongresa kliču: Nema Srba, tada je izgovor gotov: to je pravo galerija i protiv toga nema se niko razloga žaliti; kad Srbi na javnom mjestu kliču: Živjeli Srbi, tada to treba kazniti, jer se tijem prekidaju go- vorniči. Neka ovu logiku razumije, ko hoće, nama ne može u glavu. Postupak je općine dubrovačke pristran. Da je općinska uprava kaznila jedne i dru- ge, ni to ne bi bilo pravično, jer su Hrvati nerede izazvali. Općina bi bila najbolje učinila, da je preko svega toga prešla na dnevni red, držeći se one g. načelnika, da galerije svuda u svijetu prave demonstracije, i one vijeko- vima posvećene, da se brani, ko je udaren. Mi u postupku općine vidimo neprija- teljski čin protiv Srba Dubrovčana, vidimo ilijev pravaškoga sektarstva, vidimo upora- bu sile. : Neka gospoda na općini vrlo dobro za- pamte, da im Srbi Dubrovčani stoje na bi- ljezi, da prihvaćaju bačenu rukavicu, da će se zakonitijem sredstvima boriti za svoja pra- va, jer vjeruju, da u jednoj ustavnoj državi ne smije biti gragjana prvoga i drugoga re- da već, samo ravnopravnijeh državljana. Svaka sila za vremena. Nas Srbe može samo veseliti, da su Hrvati pribjegli policiji, žandarmariji, apše- njima i globama, jer taka sredstva u borbi s idejama svuda podliježu. ROC > Poslije novinarskoga kongresa I. Hrvatski listovi o mom istupu iz kongresa. Kao što sam se nadao, ,otačbenički“: hrvatski listovi neistinito i tendencijozno pri- kazuju moj istup iz kongresa. »Obzor“ u br. 15. donosi: »Na to se diže g. Tresić te kaže, da Radić ima pravo, da zastupa težnje bosanskih Hrvata. Nitko ne brani Srbima, da svoje zastupaju. Nu gdje su? Zašto nisu došli. (Gromoran aplaus u cielom kazalištu. Na to odlazi g. Fabris, izjavlju- jući, da je taj aplaus demonstracija proti Srbima.)“ Ostale hrvatske listove ne ću da navo- dim. Ograničio sam se samo na ,0bzor“, jer mu je glava g. Dr. Sime Mazzura, koji je organizovao kongres i koji će prirediti štampani izvještaj o kongresu. Da bi se izbjegle neugodne posljedice, koje bi sigurno izmegju mene i D.ra Šime Mazzure nastale, kad bi štampani izvještaj o kongresu, odnosno moga istupa, glasio onako kako je gore u ,Obzoru“ doneseno, izja- vljujem : 1. Istupio sam iz kongresa prije govora Dra Tresića-Pavičića, te ga dosljedno nije- sam imao čast čuti, već sam ga za prvi put pročitao danas, 17. 0. m., u br. 86. ,,Hr- vatske“. 2. Istupio sam iz kongresa preko čitanja dodatka k resoluciji D.ra Zdzieehowskoga, koji je dodatak čitao Dr. Antun Radić. 3. Povod momu istupu bijahu pokliči: Ne- ma Srba. A to je ovako slijedilo. Kad je Dr. Antun Radić čitao spomenuti dodatak, Dr. D. N. Vergun upane mu u riječ; U Bosni ima Srba. Na to iz trećega reda loža i iz parte- ra čuli su se jasni i dugotrajni pokliči: Ne- ma ih. Iza tijeh pokliča slijedilo je demon- strativno pljeskanje. Kad se stišala galama, i kad s predsjedničke stolice nije se ni jed- nom riječi onaj gadni prizor ukorio, prote- stujući istupio sam iz kongresa. Ovo je istina, a sve je drugo laž i za- bašurivanje. Ovom prilikom opomenuću g. D.ra Ši- mu Mazzuru na kratki razgovor sa mnom na Uskrs u večer u općinskoj kafani u Dubrov- niku. Na njegov prigovor, zašto sam povu- kao resoluciju, odgovorio sam izmegju osta- loga: ,Ja sam siromah novinar, nemam ni- šta već svoj dobar glas, koji najskrupolozni- je čuvam“. Ovo i sada ponavljam. U obrani svoje časti, a protiv izvrtanja istine, postu- paću do skrajnosti. Ovoliko na znanje i rav- nanje. Dubrovnik 17 Aprila 1901. Antun Fabris Urednik ,Dubrovnika“, II. Hajka na Dra D. N. Verguna. U utornik, 16. 0. m., bio je na prolas- ku iz Kotora Dr. D. N. Vergun, urednik »Slavenskoga Vijeka“; znajući da će toga dana biti na prolasku, pošli smo mu u su- osret, da mu pokažemo, što o njemu pišu hr- vatski listovi. Pokazali smo mu br. 15. ,Or- vene Hrvatske“, br. 30. ,Narodnoga Lista“ i br. 83. ,Novoga Lista“. Kada je sve to pročitao, bio je veoma iznenagjen i začugjen. Imao je i zašto. U Dubrovniku su Hrvati bijedili D.ra Vergu- na: da je tobožnji krivac nereda, da se ista- kao kao branitelj i prijatelj Srba; a kroz svoje listove predstavljaju ga sada kao srp- skoga protivnika. To je stara hrvatska poli- tička taktika. Policiji predstavljaju svoje pro-, tivnike, osobito Srbe, kao buntovnike, a kroz novine kao vladinovce i ulizice. To što su Srbi kušali i kušaju, trebalo je da i Dr. Ver- gun osjeti, e da još bolje razumije, zašto je novinarski kongres bio dozvoljen u Du- brovniku. 7 d VA 1 bh