Godina X.

U Dubrovniku 21 Aprila 1901.

Broj 16

Cijena listu

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za svo ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr. 10

Na p6 godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

JUBAL

\

Pretplata i oglasi
Salju ge administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisijse na vraćaju.

> Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Moze ce najyuruBnje epu CPNCKH  JH-
OTOBH, ZA HBBOJE H&uujerH omy usjaBy.*)

PECOJYIHJA

Opnoke akagemeke 60c.-xepner. omJanine.

Ha KOHrpecy cgoBenekux HOBHHApA Ay-
crpo-Yrapeke .y (ly6poBuuky usnecena je pe-
conyiuja. 6ocanekux  Xppara, Kojom rpaxe
cjeguieie Bocne u Xepneronune ca XpBar-
cxom. Ha OcHoBy mora ogpeuo je cEym uo-
BiHapa, Ka Ce Ha Konrpec, koja he 6uru y
Jby6:5aHH, 1030By H HoBunapu us Bocne u
XepneroBune..

Opireka 'akagemeka omzaguna us Bocne
u XepneroBune o6mumo ue pearyje ua cmra-
He usjaBe HeOS6HJEHHX NOJMTHYAPA, AU KA)
KOHIpeC  CJOBEHCKHX  HOBHHapa  eBOjuM  Ba-
KIBJ4KOM naje spujegnooru onoj pecomynuju,
Kaj ce yulelie y crsapu, koje ra ce ue Tu
uy Ki y Hyrapise npuauge jegue crpaHe ap-
KABE H KAJ OTBOpeHO CTaje Ha orpany jegue
BPIO MaJe erpanke y Boeuu u XepueroBunn,
a spujelja ocjehaje Bemuxe Beliuue napoa,
TO CPIICKA aKANeMCEa OMIaJuHA m3 Bocne u
Xepnerosune naj enepruunmuje nporeeryje upo-
THB KOHTPOCOBOT SZAKJEYUKA.

«Opneka akagemcka omlazuna, yajepena,
na je Tymau ocjeliaja */; cranoBuuinrsa Bo-
oHe u Xepnerosune 7. j. Cp6a upaBocnaBnux
u Myomumana, usjaBibyje, ga je Ta Beluka
Behuna Bocamana u Xepnmerosana UpOTHBHA
oBakoj amexcuju cBoje gomosune, re za lie
CBHM 34KOHHTHM CpegeTBuMA OzgGujaTu CBaKH
nokymaj  wenpupognor pujemema  xpxaBHo-
upasnor oguomaja Bocne u XepneroBune.

Ko nporuBuo pagu u roBopu, emarpaMo
ra cBojum nenpnjaremeM u usasupauem jon
Behier epena m neMupa.

Y Bewy, y ou Bacipca 1901.

Cpncka akagemeka

6ocaHeKo xepieroBauga OMJIAJHHA:
Aaekcangap Baćuh, menu. m. p. — Ayo fZlecuuf,
jypHer, m. p. — Bomugap II. “eposuh, ouI03.
m. p. Bacuo Dpfuh, 6ugo3. m. p. — Ayuan Ho.
posuk, menuu. m. p. — Bopfjo Ilejanosuh, PuI03.
m. p. — Joso Cumuf, uuu. m. p. — Jocufi
Koowmuk, meu. m. p. — Zasap Zumuwupujesufh,
megan. m. p. — Muzauno P. Byxeuf, enno3. m. p.
— Muzan Cpuxuk, upaBuue, m. p. — Muaopaz
Huxomuk, Berepuu. m. p. — Huxona Omojanosuk,
NpaBBEE, m. p. —  Ilemap Kowuk, ennos. m. p.
— Togop Jepemuh, megan. m. p. — Vpow Epy,
meu. m. p.

Mole se najučtivije svi srpski listovi, da
izvole iznijeti ovu izjavu.“)

RESOLUCIJA
srpske akademske bos.-herceg. omladine.

Na kongresu slovenskih novinara Austro-
Ugarske u Dubrovniku iznesena je resoluci-
ja bosanskih Hrvata, kojom traže sjedinjenje
Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom. Na
osnovu toga odredio je skup novinara, da se
na kongres, koji će biti u Ljubljani, pozovu
i novinari iz Bosne i Hercegovine.

Srpska akademska omladina iz Bosne i
Hercegovine obično ne reaguje na slične izja-
ve neozbiljnih političara, ali kad kongres slo-
venskih novinara svojim zaključkom daje vri-
jednosti onoj resoluciji, kad se upleće u stva-
Ti, koje ga se ne tiču — u nutarnje prilike

*) Ovu znamenitu regoluciju srpsko akademske bosansko-her-

govački ladine donosimo i ćirilicom i latinicom, e da je
svak uzmogne pročitati, jer je današnji sustav na žalost mnogo
potisnuo ćirilicu osobito megju Srbima katolicima i muhame-
dancima. — Uredništvo ,Dubrovnika“,

jedtte strane države i kad otvoreno staje na
stranu jedne vrlo male stranke u Bosni i
Hercegovini, a vrijegja osjećaje velike većine
naroda, to srpska akademska omladina iz
Bosne i Hercegovine naj energičnije prote-
stuje protiv kongresovog zaključka.

Srpska akademska omladina, uvjerena,
da je tumač osječaja */, stanovništva Bosne
i Heroegovine, t. j. Srba pravoslavnih i Mu-
slimana, izjavljuje, da je ta velika većina
Bosanaca i Hercegovaca protivna svakoj
aneksiji svoje domovine, te da će svim
zakonitim sredstvima odbijati svaki pokušaj
neprirodnog riješenja državno- pravnog odno-
šaja Bosne i Hercegovine.

Ko protivno radi i govori, smatramo ga
svojim neprijateljem i izazivačem još većeg
nereda i nemira.

U Beču, u oči Vaskrsa 1901.
Srpska akademska

bosansko hercegovačka omladina:

Aleksandar Babić, medic. m. p. — Aco Despić. ju-

rist, m. p. — Božidar P, Čerović, Jiloz. m p.— Va-
silj Grgjić, filoz. m. p. — Dušan Ćurović, medio.
m. p. — Gjorgjo Pejanović, filoz. m. p. — Jovo
Simić, inžinj. m. p. — Josif Kostić, medic. —
Lazar Dimitrijević, međić. m. p. — Mihailo R.
Bukvić, filoz, m. p. — Milan Srškić, prevnik, m.
P. — Milorad Nikolić, veterin. m. p. — Nikola
Stojanović, pravnik, m. p. — Petar Kočić, filoz.,
m. p. — Todor Jeremić, medie. m. p. — Uroš

Krulj, medic. m, p.

Brbi Dubrovčani i Općina

U prošlom broju napisali smo: , Reklo
bi se, da će u smislu shvatanja slavenske
uzajamnosti trećega kongresa slavenskijeh no-
vinara iz Austro-Ugarske sada u Dubrovniku
nastati — sistematsko proganjanje Srba“,

Nijesmo se prevarili.

Do sada je općina na temelju Bachove
patente kaznila globom od 30 do 40 kruna
dvančstoricu Srba, kao tobožnje krivce i pro-
vodiče neredA na Poljani pred Gundulićevi-
jem spomenikom.

U prošlom broju vjerno i istinito opi-
sali smo, ko je bio začetnik i provodič ne-
reda. Kazali smo, da su najprije dva od-
bornika Hrvata uvrijedljivijem i izazivačkijem
načinom oslovili Srbe, zatim je jedan hrvat-
ski muzikanat prvi podigao šaku i udario
dva naša radnika. Krv nije voda. Ko mač
podiže od mača će poginuti, kazao je
Isus Hrist. Jesu li mogli Srbi kod onakoga
držanja Hrvata ostati indiferentni? Veliki nje-
mački filozof Fichte kazao je jednom  prili-
kom: Ko pri nekijem prigodama ne
izgubi pamet, taj je nije nikad ni
imao. Zar je to zločinstvo, što se Srbi ono-
ga časa nijesu pustili vrijegjati i što se ni-
jesu pustili mlatiti, već su po onoj narodnoj:
šilo za ognjilo, odgovorili? Sto im se može
u onom času pravednoga gnjeva i ogorčenja
prigovoriti? Svetaca ima samo na nebu. —
Pojmimo, što je policija i žandarmarija po-
sredovala, da uspostavi mir i red. Može se
i jedno oko zatvoriti, što su neki na pravdi
Boga bili uapšeni. Ali zašto su cijelu noć i
cijelo jutro bili u zatvoru držani kao kakvi
razbojnici? Pa i to bilo prosto. Pa bilo pro-
sto policiji, što nije napadača muzikanta uhap-
sila. Ali ne bilo prosto općini, Što je, pri
hladnom prosugjivanju dogagjaja, globom kaz-
nila Srbe a napadače i izazivače, za to što
su Hrvati, poštedila.

 oJesu li vas poslali, da bunite na-
rod?“ Nije li taki govor u ustima jednoga
odbornika izazivanje i uvrijeda? —  Poklič
žandarmariji: ,Masakrirajte ih“! nije li
bunjenje, osobito kad je bez ikakve potre-
be izrečen od jednoga odbornika? — Udar-
Gi šakama; nije li zametanje kavge? —
Pored  ovijeh činjenica, općinska uprava
našla je za shodno, da kazni Srbe.

Osim navedenijeh činjenica, ima još jed-
na, koju općina nije smjela previdjeti i koju
je trebalo uzeti u obzir. Fakt je, da je sjed-
nica novinarskoga kongresa ostavila u gra-
gjanstvu, a osobito megju Srbima, veliko uz-
bugjenje. Na kongresu se je čulo demonstra-
tivnijeh pokliča: Nema Srba. To su klicali
neki članovi kongresa i oni koji su kongre-
Su prisustvovali ulaznicom od općine izdatom.
U svakom drugom mjestu onako, ničijem
prouzrokovano, provociranje bilo bi izazvalo
burnijeh demonstracija, ipak su Srbi Dubrov-
čani preko toga prezirom i mukom prešli.
Kad je naš urednik i tu okolnost spomenuo
g. načelniku kao povod i uzrok nedolasku
njegovu na banket, g. načelnik na to je od-
govorio, da svuda u svijetu galerije prave
demonstracije. Drugijem riječima hotio je re-
ći, Aa. je demonstriranje pravo galerija. Tre-
ba zapamtiti, da je naš urednik čisto i bi-
stro kazao g. načelniku, da se na kongresu
klicalo: nema Srba, i na to je slijedio gor-
uji odgovor g. načelnika. Dakle, ako galerije
preko jednoga kongresa imaju pravo, da pra-
ve bilo demonstracije bilo ovacije; zašto se
to isto pravo nije priznalo i Srbima, koji su
na Poljani klicali: Živjeli Srbi! Živio srp-
ski Dubrovnik! Živio srpski pjesnik
Gundulić! — već ih za to općina globom
kazni, navodeći u nekijem osudama, da su
Srbi pokličima prekidali govornike. Dakle,
kad Hrvati s galerija preko jednoga slaven-
skoga kongresa kliču: Nema Srba, tada je
izgovor gotov: to je pravo galerija i protiv
toga nema se niko razloga žaliti; kad Srbi
na javnom mjestu kliču: Živjeli Srbi, tada
to treba kazniti, jer se tijem prekidaju  go-
vorniči. Neka ovu logiku razumije, ko hoće,
nama ne može u glavu.

Postupak je općine dubrovačke pristran.
Da je općinska uprava kaznila jedne i dru-
ge, ni to ne bi bilo pravično, jer su Hrvati
nerede izazvali. Općina bi bila najbolje učinila,
da je preko svega toga prešla na dnevni red,
držeći se one g. načelnika, da galerije svuda
u svijetu prave demonstracije, i one  vijeko-
vima posvećene, da se brani, ko je udaren.

Mi u postupku općine vidimo neprija-
teljski čin protiv Srba Dubrovčana, vidimo
ilijev pravaškoga sektarstva, vidimo upora-
bu sile. :

Neka gospoda na općini vrlo dobro za-
pamte, da im Srbi Dubrovčani stoje na bi-
ljezi, da prihvaćaju bačenu rukavicu, da će
se zakonitijem sredstvima boriti za svoja pra-
va, jer vjeruju, da u jednoj ustavnoj državi
ne smije biti gragjana prvoga i drugoga re-
da već, samo ravnopravnijeh državljana.

Svaka sila za vremena.

Nas Srbe može samo veseliti, da su
Hrvati pribjegli policiji, žandarmariji, apše-
njima i globama, jer taka sredstva u borbi
s idejama svuda podliježu.

ROC >

Poslije novinarskoga kongresa

I. Hrvatski listovi o mom istupu
iz kongresa.

Kao što sam se nadao, ,otačbenički“:

hrvatski listovi neistinito i tendencijozno pri-
kazuju moj istup iz kongresa.

»Obzor“ u br. 15. donosi:

»Na to se diže g. Tresić te kaže, da Radić

ima pravo, da zastupa težnje bosanskih Hrvata.

Nitko ne brani Srbima, da svoje zastupaju. Nu
gdje su? Zašto nisu došli. (Gromoran aplaus u
cielom kazalištu. Na to odlazi g. Fabris, izjavlju-
jući, da je taj aplaus demonstracija proti Srbima.)“

Ostale hrvatske listove ne ću da navo-
dim. Ograničio sam se samo na ,0bzor“,
jer mu je glava g. Dr. Sime Mazzura, koji
je organizovao kongres i koji će prirediti
štampani izvještaj o kongresu.

Da bi se izbjegle neugodne posljedice,
koje bi sigurno izmegju mene i D.ra Šime
Mazzure nastale, kad bi štampani izvještaj o
kongresu, odnosno moga istupa, glasio onako
kako je gore u ,Obzoru“ doneseno, izja-
vljujem :

1. Istupio sam iz kongresa prije govora
Dra Tresića-Pavičića, te ga dosljedno nije-
sam imao čast čuti, već sam ga za prvi put
pročitao danas, 17. 0. m., u br. 86. ,,Hr-
vatske“.

2. Istupio sam iz kongresa preko čitanja
dodatka k resoluciji D.ra Zdzieehowskoga,
koji je dodatak čitao Dr. Antun Radić.

3. Povod momu istupu bijahu pokliči: Ne-
ma Srba. A to je ovako slijedilo. Kad je Dr.
Antun Radić čitao spomenuti dodatak, Dr. D.
N. Vergun upane mu u riječ; U Bosni ima
Srba. Na to iz trećega reda loža i iz parte-
ra čuli su se jasni i dugotrajni pokliči: Ne-
ma ih. Iza tijeh pokliča slijedilo je demon-
strativno pljeskanje. Kad se stišala galama,
i kad s predsjedničke stolice nije se ni jed-
nom riječi onaj gadni prizor ukorio, prote-
stujući istupio sam iz kongresa.

Ovo je istina, a sve je drugo laž i za-
bašurivanje.

Ovom prilikom opomenuću g. D.ra Ši-
mu Mazzuru na kratki razgovor sa mnom na
Uskrs u večer u općinskoj kafani u Dubrov-
niku. Na njegov prigovor, zašto sam povu-
kao resoluciju, odgovorio sam izmegju osta-
loga: ,Ja sam siromah novinar, nemam  ni-
šta već svoj dobar glas, koji najskrupolozni-
je čuvam“. Ovo i sada ponavljam. U obrani
svoje časti, a protiv izvrtanja istine, postu-
paću do skrajnosti. Ovoliko na znanje i rav-
nanje.

Dubrovnik 17 Aprila 1901.

Antun Fabris
Urednik ,Dubrovnika“,

II. Hajka na Dra D. N. Verguna.

U utornik, 16. 0. m., bio je na prolas-
ku iz Kotora Dr. D. N. Vergun, urednik
»Slavenskoga Vijeka“; znajući da će toga
dana biti na prolasku, pošli smo mu u su-

osret, da mu pokažemo, što o njemu pišu hr-

vatski listovi. Pokazali smo mu br. 15. ,Or-
vene Hrvatske“, br. 30. ,Narodnoga Lista“
i br. 83. ,Novoga Lista“.

Kada je sve to pročitao, bio je veoma
iznenagjen i začugjen. Imao je i zašto. U
Dubrovniku su Hrvati bijedili D.ra Vergu-
na: da je tobožnji krivac nereda, da se ista-
kao kao branitelj i prijatelj Srba; a kroz
svoje listove predstavljaju ga sada kao srp-
skoga protivnika. To je stara hrvatska poli-

tička taktika. Policiji predstavljaju svoje pro-,

tivnike, osobito Srbe, kao buntovnike, a kroz
novine kao vladinovce i ulizice. To što su
Srbi kušali i kušaju, trebalo je da i Dr. Ver-
gun osjeti, e da još bolje razumije, zašto je
novinarski kongres bio dozvoljen u Du-
brovniku.

7 d
VA 1 bh