Godina X.

U Dubrovniku 28 Aprila 1901.

Broj 17

Cijena listi,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i >

Hercegovinu na godinu Kruna 11
Za Srbiju i Crnu goru na go- 3

dinu Kruna 12. : š.
Za sve ostale zemlje na godinu ž

franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu Kr. 10
Na po godine i na četvrt godine

surazmjerno. ; š k
Pojedini broj lista 20 para.

i Javne zahvale, računska izvje.
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

: Nefrankirana pisma ne pri-
maju se. :

Pretplata i oglasi
Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedj elje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

Bjervane u nozyćan

OBo je HACIIOB jemuoM uJaHKy, koju ce
nac ruye. HacnoBue cy pujeuu emjemrene
npasum pegom. Y nmpasnino exsakenum  /By-
6aBiuM oznomajumMa 10By6an gozasn Tocuje
pjenuama,

Hma u TakoBux ognomaja, y gojum je
u8BpHyT Taj peg. Ty mosyćan upereue BjeH-
“AO, A TAJ OBO WECTO u“ usocrane. M y
OGHUHOM IOBOPy OBaKOBE ce ognomaje nasupa
He34KOHHTHM.

Hame cy cummaruje — a mopa nam ce
HO3BOJHTH, Ha MX H MH MOXKeMO za uMaMO
— sa upaBune oguomaje. Oryg oso name
oTuMame nozsynnuma, koje nam ce Hyagu u
es Goxujer GzarocnoBa u 6es upaBuor yrBp-
hema mehyco6uux oGaBesa.

lIncan noMenytor wiaunka Tpaxu name
sarpsaje u NoBynue ya upoero ynjepaBame,
ga IIOg TOr y rpujexy saderor oguomaja,
Kaz ce jasu ua epujer, nee ocraru 6es po-
guremeke 6pure. Ha rakoBa yBjepaBama, y
uujy O36HIBHOCT M HCKPEHOCT MH HMAMO GHJLY
NoGpux paszora ga cymwaMo, og norpeće je
ga GazBanom nogynpeMo Bpara, koja mac
mujete og oBor saBoguresa. Ms oGsnpa, Koje
he Gapem nuporekropu ,Cpu. Iuaca“  snaru
YBAKHTH, MH 34 pasrOBOp 0 mojegunocruma
Mopamo za saljeMmo sa nperpany, moja je yo-
Ouuajeta y 3aBOguMa sa  BaciuTame nje-
Bojaka.

V oBom NpaBuy He Moxe ce za jacnuje
roBopu. Huje OBO NepasyMBHBO HH ga ome,
Koju ey upu guoGu rajanara goGuiu eamo
jenau, Na Noxuraju za u Taj jegau sakonajy
Y 3eMJBy. ka

Merakuyro je nademo, ga mehy. nama
ne emuje za Gyge uu noGujeljemux uu noGje-
nurema. Hex Gyge u rao. Tpe6a camo ma-
raaeuru jegay pasiuky. Huje ce ua uporuB-
Hoj erpaHu oBako u nupuje rosopno. Og
TaMO €y golasuje mopyke, ga he Guru 6oma
Koja He norone. Kao nodujeljenum y 4860py
NOCIAHHKA 34 NapeBuHeko Bujelie roBopuno
nam ce, za jag jagyjemo u za HHKOM He KA-
ayjemo. Buo 6u gaze rpujex ma namoj
CTPAHH, KAX He 6(H Tpaxmmu rapanuuje sa
HONOBPATIBHBOCT OHOT CTAIBA, y KOM Ce xmjezo
cakieparu nac y upugpajak u 6es ome Kope
eyxor xeća, kojy ce gaje u_memupnom nje-
TETy, KAZ TA Ce ynaJEH Ca CTOTA, ša Kojum
EBAPH JAKO yXXHBAIBE CBOjHM POJHTOJBHMA.

Ilopeg eBe remkohe y pasšymjeBaiy
HAIIET ,BHCOKOyMHOT CTHIA“ CXBATHIO Ce je
Ha upoTuBnoj erpamu mame saxrjese. Hujeey
oHu rpjemuu, a kag 6u 6uzu nogmupenu, ue
6u nporuBnoj erpamu gomujenu ryGurag ce-
Ala, Ha KOM OHa eHujeBa za jame. Mu emo
u zo caga upuxsahiaju ysenljuje eBojuM ko-
AHHUHMA H HNIJIH BA IBEMA KAO NpocTH
njemanu. Tako kemo u og caga. Camo nek
.ce He TpPAxXH OZ Mac, za ugemo YeTBEPOHOIII-

Ke u za 6es ponramsa xugamo byćap y ma

MJeCHHIITBEHHM MTAJAMA, KAJ yerpeća moje-
AumiuMa, ga upeopy u sarnoje eBoje isuBe.
He xemuMo kamuryanujy 0co6a, au hemo
ce Gopuru sa nočjexy ugeja.

YV us6opy mocmanuka sa NapeBuHeKO
Bujehe Harpljema je Mmeao 0  camocrajuoenu
namer pazga. Oryg nam BaxTjeB za ce ouueru
Taj muer mame noBuje nponocrn. Huje To
BAXTJeB IHCIA OBOT YJIAHKA, HHTH. Ce Ty Kpuje
IBETOBA TOXIBA, za NO TOM Gujenom nanupy

»HAIHNIE JAKOHE KyqIseT noperka“. On. je.
L

efekat.

ogBeli mrag sa Taj mocao. 'To je saxqjeB

Hapoga, koju nehe nmorpeća eBoje uaeru. Ha.

Oujenom namupy molin he u IHenu .Cpn.
Taaca“ mamucaru njemo, o kom lie ce kpH-
THKA H8pasHTu noBojsnuje. Bes moBux gokasa
0 CNOCOGHOCTHMA, Na OGTAHY y HPBHM pezo-
BUMA, IBHXOBy KanmuTyJanujy uelie molin sa-
Apxaru Hu nane munocpije.

fipyrom hemo npuzukom omuupno pa3-
BHTH MHCJH, KOje CMO 6(uJH Herak yo mo-
NUBOZIBeM WJIAHKy. Ty lemMo IOKAZATH, KOJIH-
KO Bpujene paslosu u mpurosopu, koje ce
NpOTHB IBHX u8HocH. Ba cag je noBoJEno za
ee HOTAKHO, ZA Cy nomIUBOJIBH gorahaju ylie-
Padu y gax one, koju ey xBamuu goGpory
OHOT yerpojerBa, KOME Cy BY OKO » Opn.
Tnaca“ rpage TBPNONJABHM uyBapuma.

Jom jeguy pujeuy, u zo IIONIJBOZIBY, O

 omuomajuma opor_guera u ,Opm.  Tnaca“.

OBaj zuer ue sapa uu ce6e mu Apyre, za je
OpraH ieke erpauke. Ou nuje xruo za Gyze
Hu ouga, kag my je To 6uuo nonyljeno. Ko
6y omu, mro ey uygunu ,Dubrovnik“-y yao-
ry, na xojy ,Cpm. Trac“ nema Bume upaBa,
H Mra omu Mory, nokasalie ckopa 6ygylimocr.
Hujecy ro ,neoenru, koju ey ce jaBuiu y
0B0 MyTno zgoda“, Beli Byau, koju mo esojoj
cupemu u upeganocru epneiBy umajy upaBa,
ga pekuy eBojy. Cpneku uapoj nelie gosBo-
JHTH, ga ux cahepajy y sacjemax onu, koju
cefe oG6mawyjy, ga ey omu » HECOTHHOM
TOZHHA APXKAJH BHCOKO NaMy sacraBy“. V
nac je jeguuu Casa Bjenanonuli gpxao Bu-
COKO saeraBy, koja je mo ieroBoj emprn 7o-
Nala y pyke Henospanux. He Bparu Ju ce
upomaoor, y kojoj je cpneku uapog uporo-
Bapao y ,Cpm. Tuaey“ na yera Case Bje-
zanoBuhia, ersopuke ce ner, koju ke eBojuM
Guhem u cpojom goG6porom mopuaru » Opn.
Taaey“ yzory, kojy mu u caza Opuuemo.
Tag he noBu JueT y Gparekom CNOpa3yMy
ca Dubrovnikom“ gopanaru  erasama, Koje
je oeBujeruuo uacan npumjep Case Bjenano-
Bula, a 6uhe upocro ,Cpm. Tuacy“, ga ee6e
oGmawyje, ga je ou opran meke erpanke.
M3 Topue Manmawyuje 23. aupuna 1901
CRI)

Ceški listovi o novinarskom kongresu

»N&rodni Listy“ u br. 101. donose ovaj
uvodni članak:

Kongres slavenskih novinara austrijskih u Da-
brovniku, po redu treći megju kongresima te vrste:
koji su držani pošljednjih godina, po vijestima koje
stižu, ne označuje se odviše harmoničkim. Razlog
tome jeste zastranjivanje od onih glavnih principa,
kojima su se bavili prošli kongresi: nastojati prije
svega oko zgodne organizacije slavenskih žurnalista,
istraživati i ojačavati one dodirne tačke, koje po-
mažu slavenske iuterese, a uklanjati se naročito
onijem razdražljivim i spornim pitanjima, koja mo-
gu biti uzrok ,nesporazuma“. Ovamo spada naro-
čito različiti kulturni smjer u vezi s vjerskom raz-
likošću i raznim težnjama političkim,

Djelovanja tijeh ,impondđerabilija“, naivno zva-
nih nesporazumom, javljaju se naime u odnosu ru-
Sko-poljskom i u odnosu srpsko-hrvatskom. I na pr-
vom kongresu, održanom u Pragu i na kongresu
krakovskom, osjećala se težina tijeh odnosa; ali
cjelokupna atmosfera, koja je vladala na tijem dva-
ma sastancima, nije potpomagala ratnog raspolože-
nja; čak na kongresu praškom bilo je moguće bar
pokušati mirno raspravljanje i o rusko-poljskim do-
dirnim tačkama. Ali u Krakovu je krivim putem

uveo to pitanje upravo s provokativnom namjerom
jedan učesnik kongresa, koji nije bio ni Rus ni Po-

ljak, ali zgodnom odmazdom pokušaj je uništen u
začetku, pa se je prosto izbjegao namjeravani

U Dubrovniku, na žalost, kao što izgleda, bi-
lo je zemljište vrlo zgodno za ratne elemente i
vaijda se ne varamo, ako konstatujemo, da su oni
izvršili i spremili to na iznenagjenje učesnika, od
kojih se uostalom mnogi uopšte nijesu mogli ni na-
dati, da bi se ma iko od priregjivača odlučio da
se me obazire na korisne principe dojakošnjih kon-
gresa.

Iz časopisa poljskih, kao i iz nekih po Polja-
cima diplomatski stilizovanih resolucija saznajemo
ipak, da kongres dubrovački nije znao izbjeći ono,
što razdvaja Slavene. :

Zbog toga, što se kongres ticao samo žurna-
lista slavenskih iz zemalja austrijskih, a nijesu bili
prisutni zastupnici ruskog naroda, nije trebalo na-
orta resolučije, koja je šta više naišla na ošpor na
samom kongresu i koja se po cijeloj suštini svojoj
tiče političkog i kulturno-vjerskog stanja Rusije, i
koja se oslanja na mišljenja tubože najdubljih mi-
slilaca, što su se zanimali pitanjem slavenskim, a
spominje izrično filozofa Vladimira Solovjeva (sina
poznatog ruskog istoričara) — nastranog mislioca,
teologa i mistika, koji je tražio, da se Rusija i
narod ruski odrekne svoje duhovne samostalnosti i
podvrgne se papinstvu.

U resoluciji ge navode dalje u istom smislu
imena u vezi s uzajamnošću slavenskom, kojima je
uslov prema komeutarisanju ,Kurjera Lavovskog“,
da društvo slavensko ,hrani mržnju prema caru rus-
kom, koji je izvor nepravde i nesreće tolikih na-
roda slavenskih“.

Ko bi mužia sumnjao o takom shvaćanju uza-
jamnosti slavenske, kao što ga preporučuje  regolu-
Cija predložena po Poljacima, neka pročita dalje
raspravljanje o tome u galičkim časopisima, a mi
ćemo uzeti još jednu izreku iz ,Predsvita“, da je
na kongresu niklo i pobijedilo ,nepovjerenje prema
Rusiji“,

Ne treba naročito spominjati, da držimo ta-
kav način širenja uzajamnosti slavenske za stvar,
koja ne spada na kongres i to tijem više, što se
zbila u odsutnosti onijeh, na koje je upravljena!

Mi austrijski Slaveni imamo dosta dušmana
unaokolo, i nemumo nikakovih suvišnih sila, da bi-
smo umnožavali neprijatelje svoje još u jedinoj,
u istinu samostalnoj državi slavenskoj!

Time još nije sve iserpeno, što je poput ku.
kavičkih jaja bilo predloženo dobromislenim učesni-
cima, koji su mislili razgaliti se u raskošnom pro-
ljeću dubrovačkom.

Dubrovnik leži dosta blizu zemljama balkan-
skim i tu se je osim neprijateljstva poljsko-ruskog
pojavio i spor srpsko hrvatski, koji je učinio, da je
jedini prisutni srpski žurnalista otišao s kongresa.

Pitanje eminentno političko, pojavilo se na
kongresu u trojakom izdanju.

Najprije u raširenju shvaćanja žurnalista sla-
venskih iz zemalja austrijskih i na žurnaliste iz
zemalja okupiranih; stvar sama po sebi malo zna-
čajna ali u svezi s ostalim izjavama karakteristična.

Dalje je kongres ,uzeo na znanje“ resoluciju
»bosanskih Hrvata“, koji, kako javljaju zagrebački
listovi, izjavljuju svoju želju da se spoje s ostalim
zemljama hrvatskim i ogragjuju se protiv toga, da
bi težnje njihove bile protivne mislima slavenskim.

Sto se te stvari tiče. mi držimo, da na kon-
gres novinarski nije nikako spadala, i da na tom
kongresu uopšte nije mogla biti uzeta na znanje, i
kada bi inače pitanje hercegovačko bosansko u tom
pravcu bilo pravedno shvaćeno i raspravljeno.

U ostalom upućujemo, što se tiče pripojenja
Bosne i Hercegovine, na naš uvodni članak od 2.
marta 0. g., u kojem smo upozorili na vezu toga
Pitanja sa kompliciranim odnosima balkanskim uop-
šte. Prisutnost učesnika (iz. Bosne) na kongresu du-
brovačkom jedva bi mogla koristiti glatkom raspra-
vljanju njegovu, i kala se ne bi otišlo na zemlji+
šte visoke politike, koja se ne tiče praktičnih po-
treba austrijske slavenske žurnalistike, i ako se ne
bi gledalo na legitimaciju onijeh, koji su u regolu-
ciji govorili u ime Bosne i Hercegovine.

Ali nesrećni Balkan jošte i po treći put do-
lazi u resoluciji kongresa, koja govori o Sporazu-
mljenju sa slavenskom štampom na Balkanu i ,nje-
govanju uzajamnosti slavenskih naroda u Austriji i
na Balkanu“.

Bože sačuvaj, da bismo se mi htjeli ograditi |

protiv njegovanja uzajamnosti sa Slavenima bal-
kanskim; ali zašto je to upravo?

Hoće li se program kongresa raširiti i preko
granice austrijske, bilo bi najprirodnije, zauzeti se
za one Slavene, koji su s nama u stalnoj opasnosti
i nemaju one izdašne potpore u narodu ruskom, kao
Slaveni balkanski. "I su prije svega Slaveni, koji
žive u Njemačkoj, naročito tamošnji Poljaci. Oni
su osim toga poliskim predlagačima i vjerski i kul-
turno mnogo bliži, nego li pravoslavni Slaveni bal-
kanski.

I dalje, kad se može djelovanje austrijske žur-
nalistike slavenske raširiti i preko granice na Bal-
kan, zašto se ne bi rasprostrla na sve Slavenstvo,
i zašto izlučivati iz te uzajamnosti Ruse? ;

U ostalom Rusi su za svoju uzajamnost pre--

ma pravoslavnim narodima na Balkanu prinijeli grd-
ne žrtve u krvi i imanju i nije to baš. taktično,
hoće li neko uživati, koji nije orao ni sijao. K
utvrgjenju prijateljskih odnosa Austro-Ugarske i
Rusije na taj način ni iz daleka se ne dolazi.

»Plzešisky Obzor“ u br. 45. donosi od
svoga izaslanika g. Jana Hejreta ovaj članak:

Održani kongres slavenskih novinara iz habs-
burške monarhije sam sobom je već znamenit, osim
toga već je treći kongres, prvi bio je u Pragu, dru-
gi u Krakovu. Prije toga rijetko se kad sastalo ne-
koliko novinara, često se nijesu poznavali urednici
iz dvaju mjesta jedne zemlje, n. pr. iz Lavova i
Krakova, iz Brna i Praga. S toga ge treba radova-
ti ovakim sastancima. Stari sporovi megju Slaveni-
ma, glavno megju Srbima i Hrvatima, megju Po-
ljacima i Rusima prijetili. su uništiti u. zametku
veliku misao, jedino je u Pragu pošlo za rukom
kako tako sve premostiti, da su sami ostali Slaveni
priznali, da je najljepše bilo u Pragu.

Dubrovnik je bio vruće zemljište za kongres...
Srbi i Hrvati su nepomirljivi protivnici, prvo ćemo
se možda mi Česi i Nijemci sporazumjeti nego li
oni. Hrvat ne će da prizna Srba u Dalmaciji, ra-
di za veliku Hrvatsku. Srb je tugjinac Hrvatu. |

Zbog mjesnih razmirica dogodilo se, da Srbi
nijesu učestvovali našemu dočeku, ipak su prama
nama oduševljeni, i ako su pritisnuti. Predstavnik
srpski urednik Fabris došao je na kongres, ali je
brzo otišuo. Jedan hrvatski predstavnik na kongre-
su uz povlagjivanje ostalih pri čitanju pozdrava Sr-
ba Dubrovčana viknuo je: ,Nema Srba u Dubrov-
niku“! Osim toga izazvali su Hrvati pitanje o snek-
siji okupiranih zemalja — kao hrvatskih, — i na-
stala je rasprava, za trajanja koje palo je dosta
oštrih riječi, će nije čudo, što je srpski predstavnik
napustio kongres i odmah poslao protest proti srp-
sko -nepr ij ti lji ki 18% ima

Imali smo težak položaj, koliko smo gorčine
doživjeli, ne ću ni pisati; kako smo došli do tog»,
da se pustimo upotrebiti za veliko-hrvatsku  propa-
gandu, teško je reći, razumije se po sebi, da kon-
gresi imaju biti nepolitički. To pak nije slavenska
ljubav prisiliti drugoga Slavena, da se pokori. Pa-
lacky je uvijek ponavljao: ,Što ne ćeš sebi, ne či-
ni ni drugomu“.

Slični zakulisni planovi ne doprinose simpa-

tije kongresima, svaki nepristran čovjek odlučiće se,
da rješava spor megju braćom koja se uzajamno
potiru'..
: Jednako je nesretna misao bila riješiti spor
slavenofilskoga učenja; i najveći učenjaci prepiru se
o ovom ili onom budiocu i kasnijemu slavenskomu
radeniku. Kako je moguće u nekoliko minuta isreći
sud o ruskim slavenofilima, koji su bili prijatelji
naših čeških budilaca i o novijim istrašivaocima
Vlad. Solovjevu i Čičerinu, koji su u. Rusiji iza-
zvali otpor. Još se pri žestokoj raspravi o toj stva-
ri pokazalo, da kongres ima glasati nešto, u čemu
nije kompetentan, jer osim nekoliko učesnika niko
nije čitao njihova djela, samo se toliko vidjelo, da
je Poljacima milo.

Poljaci ne dopuštaju, da bi se govorilo o pe-
znatim i glasovitim odnosima u Galiciji, gdje oni
ne postupaju ništa bolje s Rusima domaćim nego
zagranični Rusi s Poljacima. Ali kongres ima T&8-
pravljati o učenju ruskih Slavenofila. Tijem pita-
njem kongres je bio utučen i otrovan, ne ću ni pi-
sati o neugodnim čuvstvima Čeha, kojim nije bila
održana riječ data od poljačkoga referenta, te je
većina čeških urednika na usta urednika Anyža iz-