Godina X. U Dubrovniku 28 Aprila 1901. Broj 17 Cijena listi, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i > Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- 3 dinu Kruna 12. : š. Za sve ostale zemlje na godinu ž franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. ; š k Pojedini broj lista 20 para. i Javne zahvale, računska izvje. šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. : Nefrankirana pisma ne pri- maju se. : Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Bjervane u nozyćan OBo je HACIIOB jemuoM uJaHKy, koju ce nac ruye. HacnoBue cy pujeuu emjemrene npasum pegom. Y nmpasnino exsakenum /By- 6aBiuM oznomajumMa 10By6an gozasn Tocuje pjenuama, Hma u TakoBux ognomaja, y gojum je u8BpHyT Taj peg. Ty mosyćan upereue BjeH- “AO, A TAJ OBO WECTO u“ usocrane. M y OGHUHOM IOBOPy OBaKOBE ce ognomaje nasupa He34KOHHTHM. Hame cy cummaruje — a mopa nam ce HO3BOJHTH, Ha MX H MH MOXKeMO za uMaMO — sa upaBune oguomaje. Oryg oso name oTuMame nozsynnuma, koje nam ce Hyagu u es Goxujer GzarocnoBa u 6es upaBuor yrBp- hema mehyco6uux oGaBesa. lIncan noMenytor wiaunka Tpaxu name sarpsaje u NoBynue ya upoero ynjepaBame, ga IIOg TOr y rpujexy saderor oguomaja, Kaz ce jasu ua epujer, nee ocraru 6es po- guremeke 6pure. Ha rakoBa yBjepaBama, y uujy O36HIBHOCT M HCKPEHOCT MH HMAMO GHJLY NoGpux paszora ga cymwaMo, og norpeće je ga GazBanom nogynpeMo Bpara, koja mac mujete og oBor saBoguresa. Ms oGsnpa, Koje he Gapem nuporekropu ,Cpu. Iuaca“ snaru YBAKHTH, MH 34 pasrOBOp 0 mojegunocruma Mopamo za saljeMmo sa nperpany, moja je yo- Ouuajeta y 3aBOguMa sa BaciuTame nje- Bojaka. V oBom NpaBuy He Moxe ce za jacnuje roBopu. Huje OBO NepasyMBHBO HH ga ome, Koju ey upu guoGu rajanara goGuiu eamo jenau, Na Noxuraju za u Taj jegau sakonajy Y 3eMJBy. ka Merakuyro je nademo, ga mehy. nama ne emuje za Gyge uu noGujeljemux uu noGje- nurema. Hex Gyge u rao. Tpe6a camo ma- raaeuru jegay pasiuky. Huje ce ua uporuB- Hoj erpaHu oBako u nupuje rosopno. Og TaMO €y golasuje mopyke, ga he Guru 6oma Koja He norone. Kao nodujeljenum y 4860py NOCIAHHKA 34 NapeBuHeko Bujelie roBopuno nam ce, za jag jagyjemo u za HHKOM He KA- ayjemo. Buo 6u gaze rpujex ma namoj CTPAHH, KAX He 6(H Tpaxmmu rapanuuje sa HONOBPATIBHBOCT OHOT CTAIBA, y KOM Ce xmjezo cakieparu nac y upugpajak u 6es ome Kope eyxor xeća, kojy ce gaje u_memupnom nje- TETy, KAZ TA Ce ynaJEH Ca CTOTA, ša Kojum EBAPH JAKO yXXHBAIBE CBOjHM POJHTOJBHMA. Ilopeg eBe remkohe y pasšymjeBaiy HAIIET ,BHCOKOyMHOT CTHIA“ CXBATHIO Ce je Ha upoTuBnoj erpamu mame saxrjese. Hujeey oHu rpjemuu, a kag 6u 6uzu nogmupenu, ue 6u nporuBnoj erpamu gomujenu ryGurag ce- Ala, Ha KOM OHa eHujeBa za jame. Mu emo u zo caga upuxsahiaju ysenljuje eBojuM ko- AHHUHMA H HNIJIH BA IBEMA KAO NpocTH njemanu. Tako kemo u og caga. Camo nek .ce He TpPAxXH OZ Mac, za ugemo YeTBEPOHOIII- Ke u za 6es ponramsa xugamo byćap y ma MJeCHHIITBEHHM MTAJAMA, KAJ yerpeća moje- AumiuMa, ga upeopy u sarnoje eBoje isuBe. He xemuMo kamuryanujy 0co6a, au hemo ce Gopuru sa nočjexy ugeja. YV us6opy mocmanuka sa NapeBuHeKO Bujehe Harpljema je Mmeao 0 camocrajuoenu namer pazga. Oryg nam BaxTjeB za ce ouueru Taj muer mame noBuje nponocrn. Huje To BAXTJeB IHCIA OBOT YJIAHKA, HHTH. Ce Ty Kpuje IBETOBA TOXIBA, za NO TOM Gujenom nanupy »HAIHNIE JAKOHE KyqIseT noperka“. On. je. L efekat. ogBeli mrag sa Taj mocao. 'To je saxqjeB Hapoga, koju nehe nmorpeća eBoje uaeru. Ha. Oujenom namupy molin he u IHenu .Cpn. Taaca“ mamucaru njemo, o kom lie ce kpH- THKA H8pasHTu noBojsnuje. Bes moBux gokasa 0 CNOCOGHOCTHMA, Na OGTAHY y HPBHM pezo- BUMA, IBHXOBy KanmuTyJanujy uelie molin sa- Apxaru Hu nane munocpije. fipyrom hemo npuzukom omuupno pa3- BHTH MHCJH, KOje CMO 6(uJH Herak yo mo- NUBOZIBeM WJIAHKy. Ty lemMo IOKAZATH, KOJIH- KO Bpujene paslosu u mpurosopu, koje ce NpOTHB IBHX u8HocH. Ba cag je noBoJEno za ee HOTAKHO, ZA Cy nomIUBOJIBH gorahaju ylie- Padu y gax one, koju ey xBamuu goGpory OHOT yerpojerBa, KOME Cy BY OKO » Opn. Tnaca“ rpage TBPNONJABHM uyBapuma. Jom jeguy pujeuy, u zo IIONIJBOZIBY, O omuomajuma opor_guera u ,Opm. Tnaca“. OBaj zuer ue sapa uu ce6e mu Apyre, za je OpraH ieke erpauke. Ou nuje xruo za Gyze Hu ouga, kag my je To 6uuo nonyljeno. Ko 6y omu, mro ey uygunu ,Dubrovnik“-y yao- ry, na xojy ,Cpm. Trac“ nema Bume upaBa, H Mra omu Mory, nokasalie ckopa 6ygylimocr. Hujecy ro ,neoenru, koju ey ce jaBuiu y 0B0 MyTno zgoda“, Beli Byau, koju mo esojoj cupemu u upeganocru epneiBy umajy upaBa, ga pekuy eBojy. Cpneku uapoj nelie gosBo- JHTH, ga ux cahepajy y sacjemax onu, koju cefe oG6mawyjy, ga ey omu » HECOTHHOM TOZHHA APXKAJH BHCOKO NaMy sacraBy“. V nac je jeguuu Casa Bjenanonuli gpxao Bu- COKO saeraBy, koja je mo ieroBoj emprn 7o- Nala y pyke Henospanux. He Bparu Ju ce upomaoor, y kojoj je cpneku uapog uporo- Bapao y ,Cpm. Tuaey“ na yera Case Bje- zanoBuhia, ersopuke ce ner, koju ke eBojuM Guhem u cpojom goG6porom mopuaru » Opn. Taaey“ yzory, kojy mu u caza Opuuemo. Tag he noBu JueT y Gparekom CNOpa3yMy ca Dubrovnikom“ gopanaru erasama, Koje je oeBujeruuo uacan npumjep Case Bjenano- Bula, a 6uhe upocro ,Cpm. Tuacy“, ga ee6e oGmawyje, ga je ou opran meke erpanke. M3 Topue Manmawyuje 23. aupuna 1901 CRI) Ceški listovi o novinarskom kongresu »N&rodni Listy“ u br. 101. donose ovaj uvodni članak: Kongres slavenskih novinara austrijskih u Da- brovniku, po redu treći megju kongresima te vrste: koji su držani pošljednjih godina, po vijestima koje stižu, ne označuje se odviše harmoničkim. Razlog tome jeste zastranjivanje od onih glavnih principa, kojima su se bavili prošli kongresi: nastojati prije svega oko zgodne organizacije slavenskih žurnalista, istraživati i ojačavati one dodirne tačke, koje po- mažu slavenske iuterese, a uklanjati se naročito onijem razdražljivim i spornim pitanjima, koja mo- gu biti uzrok ,nesporazuma“. Ovamo spada naro- čito različiti kulturni smjer u vezi s vjerskom raz- likošću i raznim težnjama političkim, Djelovanja tijeh ,impondđerabilija“, naivno zva- nih nesporazumom, javljaju se naime u odnosu ru- Sko-poljskom i u odnosu srpsko-hrvatskom. I na pr- vom kongresu, održanom u Pragu i na kongresu krakovskom, osjećala se težina tijeh odnosa; ali cjelokupna atmosfera, koja je vladala na tijem dva- ma sastancima, nije potpomagala ratnog raspolože- nja; čak na kongresu praškom bilo je moguće bar pokušati mirno raspravljanje i o rusko-poljskim do- dirnim tačkama. Ali u Krakovu je krivim putem uveo to pitanje upravo s provokativnom namjerom jedan učesnik kongresa, koji nije bio ni Rus ni Po- ljak, ali zgodnom odmazdom pokušaj je uništen u začetku, pa se je prosto izbjegao namjeravani U Dubrovniku, na žalost, kao što izgleda, bi- lo je zemljište vrlo zgodno za ratne elemente i vaijda se ne varamo, ako konstatujemo, da su oni izvršili i spremili to na iznenagjenje učesnika, od kojih se uostalom mnogi uopšte nijesu mogli ni na- dati, da bi se ma iko od priregjivača odlučio da se me obazire na korisne principe dojakošnjih kon- gresa. Iz časopisa poljskih, kao i iz nekih po Polja- cima diplomatski stilizovanih resolucija saznajemo ipak, da kongres dubrovački nije znao izbjeći ono, što razdvaja Slavene. : Zbog toga, što se kongres ticao samo žurna- lista slavenskih iz zemalja austrijskih, a nijesu bili prisutni zastupnici ruskog naroda, nije trebalo na- orta resolučije, koja je šta više naišla na ošpor na samom kongresu i koja se po cijeloj suštini svojoj tiče političkog i kulturno-vjerskog stanja Rusije, i koja se oslanja na mišljenja tubože najdubljih mi- slilaca, što su se zanimali pitanjem slavenskim, a spominje izrično filozofa Vladimira Solovjeva (sina poznatog ruskog istoričara) — nastranog mislioca, teologa i mistika, koji je tražio, da se Rusija i narod ruski odrekne svoje duhovne samostalnosti i podvrgne se papinstvu. U resoluciji ge navode dalje u istom smislu imena u vezi s uzajamnošću slavenskom, kojima je uslov prema komeutarisanju ,Kurjera Lavovskog“, da društvo slavensko ,hrani mržnju prema caru rus- kom, koji je izvor nepravde i nesreće tolikih na- roda slavenskih“. Ko bi mužia sumnjao o takom shvaćanju uza- jamnosti slavenske, kao što ga preporučuje regolu- Cija predložena po Poljacima, neka pročita dalje raspravljanje o tome u galičkim časopisima, a mi ćemo uzeti još jednu izreku iz ,Predsvita“, da je na kongresu niklo i pobijedilo ,nepovjerenje prema Rusiji“, Ne treba naročito spominjati, da držimo ta- kav način širenja uzajamnosti slavenske za stvar, koja ne spada na kongres i to tijem više, što se zbila u odsutnosti onijeh, na koje je upravljena! Mi austrijski Slaveni imamo dosta dušmana unaokolo, i nemumo nikakovih suvišnih sila, da bi- smo umnožavali neprijatelje svoje još u jedinoj, u istinu samostalnoj državi slavenskoj! Time još nije sve iserpeno, što je poput ku. kavičkih jaja bilo predloženo dobromislenim učesni- cima, koji su mislili razgaliti se u raskošnom pro- ljeću dubrovačkom. Dubrovnik leži dosta blizu zemljama balkan- skim i tu se je osim neprijateljstva poljsko-ruskog pojavio i spor srpsko hrvatski, koji je učinio, da je jedini prisutni srpski žurnalista otišao s kongresa. Pitanje eminentno političko, pojavilo se na kongresu u trojakom izdanju. Najprije u raširenju shvaćanja žurnalista sla- venskih iz zemalja austrijskih i na žurnaliste iz zemalja okupiranih; stvar sama po sebi malo zna- čajna ali u svezi s ostalim izjavama karakteristična. Dalje je kongres ,uzeo na znanje“ resoluciju »bosanskih Hrvata“, koji, kako javljaju zagrebački listovi, izjavljuju svoju želju da se spoje s ostalim zemljama hrvatskim i ogragjuju se protiv toga, da bi težnje njihove bile protivne mislima slavenskim. Sto se te stvari tiče. mi držimo, da na kon- gres novinarski nije nikako spadala, i da na tom kongresu uopšte nije mogla biti uzeta na znanje, i kada bi inače pitanje hercegovačko bosansko u tom pravcu bilo pravedno shvaćeno i raspravljeno. U ostalom upućujemo, što se tiče pripojenja Bosne i Hercegovine, na naš uvodni članak od 2. marta 0. g., u kojem smo upozorili na vezu toga Pitanja sa kompliciranim odnosima balkanskim uop- šte. Prisutnost učesnika (iz. Bosne) na kongresu du- brovačkom jedva bi mogla koristiti glatkom raspra- vljanju njegovu, i kala se ne bi otišlo na zemlji+ šte visoke politike, koja se ne tiče praktičnih po- treba austrijske slavenske žurnalistike, i ako se ne bi gledalo na legitimaciju onijeh, koji su u regolu- ciji govorili u ime Bosne i Hercegovine. Ali nesrećni Balkan jošte i po treći put do- lazi u resoluciji kongresa, koja govori o Sporazu- mljenju sa slavenskom štampom na Balkanu i ,nje- govanju uzajamnosti slavenskih naroda u Austriji i na Balkanu“. Bože sačuvaj, da bismo se mi htjeli ograditi | protiv njegovanja uzajamnosti sa Slavenima bal- kanskim; ali zašto je to upravo? Hoće li se program kongresa raširiti i preko granice austrijske, bilo bi najprirodnije, zauzeti se za one Slavene, koji su s nama u stalnoj opasnosti i nemaju one izdašne potpore u narodu ruskom, kao Slaveni balkanski. "I su prije svega Slaveni, koji žive u Njemačkoj, naročito tamošnji Poljaci. Oni su osim toga poliskim predlagačima i vjerski i kul- turno mnogo bliži, nego li pravoslavni Slaveni bal- kanski. I dalje, kad se može djelovanje austrijske žur- nalistike slavenske raširiti i preko granice na Bal- kan, zašto se ne bi rasprostrla na sve Slavenstvo, i zašto izlučivati iz te uzajamnosti Ruse? ; U ostalom Rusi su za svoju uzajamnost pre-- ma pravoslavnim narodima na Balkanu prinijeli grd- ne žrtve u krvi i imanju i nije to baš. taktično, hoće li neko uživati, koji nije orao ni sijao. K utvrgjenju prijateljskih odnosa Austro-Ugarske i Rusije na taj način ni iz daleka se ne dolazi. »Plzešisky Obzor“ u br. 45. donosi od svoga izaslanika g. Jana Hejreta ovaj članak: Održani kongres slavenskih novinara iz habs- burške monarhije sam sobom je već znamenit, osim toga već je treći kongres, prvi bio je u Pragu, dru- gi u Krakovu. Prije toga rijetko se kad sastalo ne- koliko novinara, često se nijesu poznavali urednici iz dvaju mjesta jedne zemlje, n. pr. iz Lavova i Krakova, iz Brna i Praga. S toga ge treba radova- ti ovakim sastancima. Stari sporovi megju Slaveni- ma, glavno megju Srbima i Hrvatima, megju Po- ljacima i Rusima prijetili. su uništiti u. zametku veliku misao, jedino je u Pragu pošlo za rukom kako tako sve premostiti, da su sami ostali Slaveni priznali, da je najljepše bilo u Pragu. Dubrovnik je bio vruće zemljište za kongres... Srbi i Hrvati su nepomirljivi protivnici, prvo ćemo se možda mi Česi i Nijemci sporazumjeti nego li oni. Hrvat ne će da prizna Srba u Dalmaciji, ra- di za veliku Hrvatsku. Srb je tugjinac Hrvatu. | Zbog mjesnih razmirica dogodilo se, da Srbi nijesu učestvovali našemu dočeku, ipak su prama nama oduševljeni, i ako su pritisnuti. Predstavnik srpski urednik Fabris došao je na kongres, ali je brzo otišuo. Jedan hrvatski predstavnik na kongre- su uz povlagjivanje ostalih pri čitanju pozdrava Sr- ba Dubrovčana viknuo je: ,Nema Srba u Dubrov- niku“! Osim toga izazvali su Hrvati pitanje o snek- siji okupiranih zemalja — kao hrvatskih, — i na- stala je rasprava, za trajanja koje palo je dosta oštrih riječi, će nije čudo, što je srpski predstavnik napustio kongres i odmah poslao protest proti srp- sko -nepr ij ti lji ki 18% ima Imali smo težak položaj, koliko smo gorčine doživjeli, ne ću ni pisati; kako smo došli do tog», da se pustimo upotrebiti za veliko-hrvatsku propa- gandu, teško je reći, razumije se po sebi, da kon- gresi imaju biti nepolitički. To pak nije slavenska ljubav prisiliti drugoga Slavena, da se pokori. Pa- lacky je uvijek ponavljao: ,Što ne ćeš sebi, ne či- ni ni drugomu“. Slični zakulisni planovi ne doprinose simpa- tije kongresima, svaki nepristran čovjek odlučiće se, da rješava spor megju braćom koja se uzajamno potiru'.. : Jednako je nesretna misao bila riješiti spor slavenofilskoga učenja; i najveći učenjaci prepiru se o ovom ili onom budiocu i kasnijemu slavenskomu radeniku. Kako je moguće u nekoliko minuta isreći sud o ruskim slavenofilima, koji su bili prijatelji naših čeških budilaca i o novijim istrašivaocima Vlad. Solovjevu i Čičerinu, koji su u. Rusiji iza- zvali otpor. Još se pri žestokoj raspravi o toj stva- ri pokazalo, da kongres ima glasati nešto, u čemu nije kompetentan, jer osim nekoliko učesnika niko nije čitao njihova djela, samo se toliko vidjelo, da je Poljacima milo. Poljaci ne dopuštaju, da bi se govorilo o pe- znatim i glasovitim odnosima u Galiciji, gdje oni ne postupaju ništa bolje s Rusima domaćim nego zagranični Rusi s Poljacima. Ali kongres ima T&8- pravljati o učenju ruskih Slavenofila. Tijem pita- njem kongres je bio utučen i otrovan, ne ću ni pi- sati o neugodnim čuvstvima Čeha, kojim nije bila održana riječ data od poljačkoga referenta, te je većina čeških urednika na usta urednika Anyža iz-