* gijena listu, 5 Austro-Ugarsku, Bosnu i ovinu na godinu Kruna 11 ' id. mu i Crnu goru na go- mr š m saa. zemlje na godinu onako : S. pubrovnik na godinu Kr, 10 A po godine 1 na četvrt godine garsznjerno, : “pojedini broj lista 20 para. ana u Bosni j m ž u krako vrijeme stvorila dvije zavjere“, Prva je bila tobože u Kiseljaku uglavljena_i pol pisana, i cilj joj je, da Bosni i. Hoka luje uv Druga je jedna akon a Ka koja je pred dvadeset dana uglovima sarajevskijeh ulica, ko oomžani Srbi pravoslavni i Muslomani pozi- vaju »na oružje protiv Švaba“. Ovu posljed- ju »Zavjeru“, u interesu ozbiljnosti, morala sama bosanska vlada Oprovrgnuti. Što se re ,zavjere“ tiče, mi ćemo nekoliko jom se obez- ' pere , riječi progovoriti, jer baš kada je ta Prva. ,zavjera“ u Kiseljaku bila tobože uglavljena, bio je 0 glavom i naš urednik na liječenju. Da nije državno odvjetništvo u posljed- em broju našega lista zaplijenilo dvije iz- ve, stigle iz pouzdana izvora, naši čitaoci i bi o čemu se radi. Ovako ćemo u krat- sivar prikazati s osobitijem obzirom na ga odvjetnika. Poslije neuspjeloga po- ja preko riječkoga ,Novoga Lista“, da šije razdor megju Muslomanima i iza- povjerenje “muslomanskoga elementa na vogji narodne stranke Ali Fehmi ef. biću, putem falsifikata, turena je najprvo imadžarske pa zatijem u hrvatske listove nda o sklopljenom i potpisanom ugovoru egju prvaka srpsko-pravoslavne i muslo- Bke narodne stranke. Taj ugovor bio bi uglavljen i potpisan ljetos u Kiseljaku. \što prije rekosmo, naš urednik baš je u rijeme tamo bio, te kao osoba, koja uživa graničeno povjerenje bosansko-hercegovač- h prvaka, za cijelo bio bi o tome štogod » kad su eto već drugi, recimo, mogli ti čak i gotov ,ugovor o zavjeri“. Prije u Kiseljak nije ove godine došao ni n od opunomoćenijeh vogja Srba pravo- nijeh, dakle, falila je. jedna ugovarajuća anka. Od muslomanskijeh prvaka bilo ih i nekoliko, i megju njima najviše travanj- begova, ali te odlične osobe dolaze u ljak svake godine, da piju vodu, kao što i i drugi svijet iz cijele Bosne i Herce- Iz ovoga jasno izlazi, da se u Kise- ljetos nije mogao ni uglaviti ni potpi- nikakav ugovor o zajedničkoj akciji iz- u Srba pravoslavnijeh i Muhamedanaca, tu nije bila ni glavom ni kojom drugom om zastupana jedna od ugovarajućijeh tj. opunomoćeni vogje Srba pra- vnijeh. Da je ovo ovako, najbolje znadu i tajni izaslanici bosanske policije, ko- eh je bilo u Kiseljaku. Kiseljak je malo Wo, da bi mogao kogod krišom doći i poći. Ko poznaje prvake narodnijeh stranaka, Ni za čas pomisliti, da megju njima » koji bi prvomu koga sretu svoje Ve kazali. Ova sama činjenica, pretpo- Nši da ugovor i postoji, dokazuje, da je koji su hrvatski listovi objelodanili, fal- t i prosta denuncijacija. A kad ugovor Detoji, kaonoti nešto što nema razloga oi, onda je postupak hrvatskijeh 1i- 18 svaku osudu, i pošten čovjek može da 0 njima s gnušanjem i prezirom g0- Wijem je veliko-hrvatska štampa dala kaz više, u čijoj je glužbi. Uvjera- DU o RJ sra 1 j d S da Ng kama, O oruzije. Bomeri davatelj 1 odgovomi urednik 4 Fabris Kzlazi ke Nedjelj | zlazi svake Nedjelje. Vanje U Dubrovniku 6 Oktobra 1901. Broj 40 Ni kud H Pretplata i oglasi Salju so administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića nvidia nio a odličnoga Muslo- ml dao knjevi3 ž "sim slan “Znamo tohožaji ugovor: omana primio onaj Pin: Ovor; znamo i to da onaj Muslo- 2 | pripada narodnoj stranči već onoj some ljudi, koje narod g prezirom zove pr- ib pana Listu“ nije bilo dosta, ] onijem prvijem falsifikatom već Je zaželio u kratkom razmaku vremena i drugi falsifikat, da okiti pametnu glavu Svoga urednika, koji desno i lijevo dijeli lek- Boo političkom moralu, mjesto da se poza- bavi S porijeklom spomenutijeh falsifikata. Čemu sva ova ujdurma na Srbe pra- voslavne i Muslomane u Bosni i Hercego- vini? Ovdje dolazimo na jedno pitanje, o ko- me državno odvjetništvo ne dA slobodno ras- Pravljati. Mi se nalazimo pred jednom neo- bičnom pojavom. Protivnoj strani dozvoljeno je denuneirati i kovati »Zavjere“, a lažno optuženijem nije slobodno otvoreno kazati u čemu je stvar, biva, da se izmišljenijem za- vjerama nastoji onijem na najvišijem mjesti- mima. Onijem izmišljenijem zavjerama još je namjera prikazati na najvišem mjestu, da bosansko-hercegovačkijem prvacima škola i crkva nije cilj već sredstvo za neke druge planove. Možda je svrha izmišljenijeh zavjera još gadnija i nečovječnija, biva, lišiti prvake slobode i dovesti ih s onu stranu brave, i tako onemogućiti nastavak sretno započetoga rada. Ali se varaju oni koji tako što snuju, jer, prvo, usred Evropa teško je tako što izvesti; drugo, zamjenici bi se brzo našli. Mjesto onakijeh ujdurma nije li razlo- žitije tražiti puta i načina, da se narod u okupiranijem zemljama zadovolji? Zar je er- kveno-prosvjetna samouprava, koju traže oba naj jača elementa u zemlji, nešto tako stra- šno? Ne, nije, i po sto. puta nije. Taku sa- moupravu uživaju od dugo vremena Rumuni u Ugarskoj. Pokret za crkveno -školskom au- tonomijom u Bosni i Hercegovini ne da se više slomiti. On je obuhvatio sve narodne slojeve i gotovo sve svećenstvo. Pa što misli protivna strana u ovakom za nju neprijatnom položaju raditi? Mi stojimo pred jednom po- javom fenomenalne tvrdoglavosti, koja nat- kriljuje i onu Chamberlainovu u pogledu po- ložaja u južnoj Africi. jE sega ' LJ ' LJ Listovi o sv. jeronimskoj aferi Saopćenje u ,Glasu Ornogorca“ nije promašilo svoje djejstvo. Vatikanski list ,0s- gervatore Romano“ objelodanio je ovu notu: “ Pošto neki listovi, a megju njima »Glas Or- nogorca“, još uvijek hoće da pridaju poznatim apo- stolskim pismima Slavorum gentem politički značaj, još jednom izjavljujenao, da go ništa ne bi moglo tvrditi što bi bilo suprotnije Papinim namjerama, nego to. Sv. Otac oduševljen očinskom ljubavlju prema slavenskim narodima, nije imao drugoga ci- lja no da što bolje uredi zavod, koji je osnovan : korist Slavena nekih zemalja, i da istima bude O što većega dobra i koristi. Ako ima Slavena iz Dalmacije i Istrije, koji so Ta i Hrvatima, nijesu z i + oak“ zavod. To isto važi i dii: Slavenima barske dioceze, ako se radije na j Srbima nego Hrvatima. | Prema tomu, nije pit ičkim sluzijama. Kako se me, anje ni 0 imenu ni o : gjutim ne može polit sporiti, da su katolički Slaveni, koji su porijeklom iz zemalja koje imaju prava na zavod sv. Jerolima, ozosčeni i u službenim statistikama uopće kao Hr- vati; tako se je i u apostolskim pismima, u toj tački sporedne važnosti, smatralo za umjesno držati se služvenoga naziva i reći da je zavod sv. Jeroli- ma pro gente Croatica (za hrvatski narod), ne si- leći za to nikoga, ko ima na zavod pravo, da se priznaje za Hrvata, Italijanca ili Srbina. > Na ovu vatikansku notu odgovorio je biogradski ,Dnevnik“ sljedeće: Da bismo stvar izveli na čistinu, sa koje bi se ona mogla jasno ugledati u svoj suštini svojoj, moramo odmah primjetiti da nijesu u pitanju ma- terijalni interesi naših saplemenika rimokatoličke vjeroispovjesti, koji u tolikoj mjeri vezuju za ovu stvar pažaju srpske javne riječi. Ni ,Glas Crno: gorea“ ni ostale srpske listove ne buni toliko to što bi Srbi rimokatoličke vjeroispovjesti papskim breveom nepr»vedno bili isključeni iz prava na za- vod Sv. Jeronima. To pitanje, u koliko bi se samo oko toga vrzlo, bilo bi čisto gragjansko-pravno pi: tanje, čije bi se riješavanje rahat moglo ostaviti nadležniva sudovima. Što Srbe u toj stvari toliko uzbugjuje to je baš to, što nijesu isključeni iz prava na taj zavod, kad se već našlo za umjesno da se on drugom dA, i što se u predjele, kako se u ovoj noti nazivaju zemlje, kojima je priznato pravo na ovsj zavod, obuhvataju čisto srpske zemlje, koje su u davnini sačinjavale skup zemalja arhiepiskopije Srpske Kraljevine, te nazivaju genetičkim imenom hrvatskim. Za papsku stolicu u ovoj stvari u toliko su manje smjele biti mjerodavne službene statistike, u&*koje se ona sađa u svojoj noti poziva, što u službenim statistikama barske dijeceze, ako ih u opšte ima, ne mož» biti govora o Hrvatima, kao god što o njima apsolutno nema spomena ni u službenim statistikama Bosne i Hercegovine iz vre- mena njihove uprave pod Sultanom, pod čijim su- verenstvom one i danas pravno stoje. I kad se u Vatikanu ipak na to pozivlju, to može samo značiti da ondje ne samo ne vode računa o tradicijama papske vlasti na Balkanskom Poluostrvu, nego da za račun nekoga trećega ignorišu čak i pravno sta- nje, koje je sankcionisano odredbama Berlinskoga Ugovora. Hoće li Visoka Porta naći u tome povoda za protest i sa svoje strane, to je za nas sporedno pitanje, i mi smo ga se dotakli ovdje samo za to, da bismo pokazali na kako slabim nogama stoje argumenti Vatikana. "Težište pak ovoga pitanja za nas leži i dalje isključivo u tome faktu, da je Sv. Stolica u Rimu učinila nepravdu srpskom plemenu i pokušala dati čisto srpskim zemljama političko obilježje, koje one nigda nijesu imale i njena pomenuta nota ne samo da nas u tome nije mogla razuvjeriti, nego nas je, naprotiv baš, još većma utvrdila u vjeri, da je ona u ovoj stvari uzela na gebe, da pomaže tugje političke račune. Koliko će to donijeti koristi njenu ugledu, to ostavljamo nadležnoj ocjeni mjerodavnih krugova u Vatikanu, a mi se 8 naše strane zado- voljamo za sad gatisfakcijom koju je pravedna srp- ska stvar dobila objelodanjenom zdravom sviješću svojom, koju ni u ovoj prilici nijesu mogle pomu- titi razlike vjere. I profesor bečke universitati, dvorski savjetnik V. Jagić našao se je pobugjenim, da o sporu oko zavoda sv. Jerolima napiše članak u bečkom listu ,Die Zeit“. Prenosimo u srpskom prevodu samo završnu stavku iz toga članka: Šezdegetijeh godina javni život Dalmacije na- lazio se još u rukama italijanske stranke: Srbi i Hrvati borahu se, rame vz rame, da svojoj srpsko- hrvatskoj narodnosti pribave položaj koji je ide. I izvan Dalmacije odnošaji izmegju Hrvata i Srba bijahu još dovoljno snošljivi. Na otvor jugoslaven- ske akademije, osnovane od Strossmayera, bijaše prispjelo mnogo srpskijeh gosti, da budu svjedoci ove svečanosti. Onda se dakla ne bi bili ni dal- matinski Italijanci ni Srbi protivili reorganizaciji jednog već odavna reforme potrebnog katoličko-sla- venskog zavoda u Rimu, ili čak podigli proti tome bučan prosvjed. Ali kako se posve okrenuo ovaj odnošaj u toku posljednjijeh trideset godina pro- šloga vijeka! Ta, i samo tu valja tražiti uzrok sa- dašnje raspre, o kojoj se toliko govori. Hrvati i Srbi sada se nalaze u otvorenu neprijateljstvu, koje | dava na grčilo bratske mržnje. Italijanci Dalmacije, spali na neznatnu manjinu, natežu se iz petnih žila da spase od propasti ruševine negdašnje prevlasti na dalmatinskoj obali. Razumije se, da oni rado grabe svaku priliku, da iz srpsko-hrvatske bratske raspre iserpe za se što je moguće više koristi. Taku su priliku našli u štrajhu, koji izvršiše u Rimu proti Ilirskom Kolegiju. Ne d& se poreći, štrajh nije bio nespretan, bio je insceniran s nekijem tea- tralnijem efektom, svakako spretniji nego izvedba reorganizacije samog instituta. Čini se, da se pri ovoj nije imalo dovoljno obzira prama pojedinijem ondašnjijem članovima Kolegija. Dajbudi me uvje- rava jedan prijatelj iz Zugreba, posvećen u stvar, da se je pri odlučenom raspustu kolegija dobro op- skrbilo jednoga kanonika, često spominjanog u po- sljednjoj raspri, kao što je jedan drugi član bio učinjen zagrebačkim kanonikom, da bi možda cijela raspra bila izostala. Učivjena je još jedna pogreška tijem, što je megju biskupe, koji od sada u -napri- jed imaju pravo da šalju svoje svećenike u novo- organizovani zavod, bio ubrojen i katolički biskup Crne Gore, što se, kako se čini, dogodilo čak bez prehodnog znanja kneza crnogorskog! Ono malo ka« tolika Crne Gore u stvari jedva dolaze u obzir. A ipak je ova okolnost srpskijem listovima pružila prvi povod, da podignu svoj glas proti pohrvaćenju. Sva- kako Srbe još više ljuti uvlačenje Bosne i Herce- govine u učestvovanje u ovom duhovnom zavodu, od pape odregjenom za Hrvata. Da, ne di se po- reći, okupacija Bosne i Hercegovine sačinjava po» aa laznu tačku cijele neumoljive mržnje megju Srbima | i Hrvatima, koja se, kao u svakoj prilici, ispoljila i u ovom slučaju. Ovaj je žalosni odnošaj toliko poznat, da se mogu zadovoljiti s ovom kratkom alu- zijom. Jer dok su Bosna i Hercegovina bile turske, pitanje je o hegemoniji mirovalo. Od okupacije po- stalo je akutno. Panserbizam je s jedne strane u toku devetnaestog vijeka u velike napredovao u pravcu put zapada, u Hrvatskoj i Slavoniji. Zato hoće u novije doba pankroatizam, čiji je otac bio pokojni Starčević (hrvatski Sehčnerer) da uzme ot- štetu u Bosni, Hercegovini, Boki Kotorskoj. 'Tako malo po malo prostor biva odveć uzak, jedan udara na drugoga, nastoji da ga istjera iz zauzetijeh po- zicija. Konačni resultat leži u krilu budućnosti. Pravilno se obistinjuje riječ: duobus litigantibus tertius gaudet (dok se dvojica prepiru treći uživa). GE sr ax Kronika Pred ovijem donijeli smo izjave, koje su izašle u trima listovima, preko kojijeh ne možemo mukom proći obzirom na važnost listova, u kojijem su izašle, i obzirom na pisce istijeh. Vatikanski list ,Osservatore Romano“ pravi se nevješt povodu i uzroku prosvjeda sa srpske strane u sporu o zavodu sv. Je- rolima u Rimu. Taj list svečano veli, da u to ne ulaze ni pitanje o imenu ni političke aluzije, pače tvrdi, da je stvar sporedne važ- nosti, što se je zavod krstio imenom: Zavod 8v. Jerolima za hrvatski narod. Nama se pak čini, da sastavitelju statuta za preustrojeni zavod sv. Jerolima pitanje o imenu nije bilo sporedne važnosti već glavna stvar, kad prvo pravilo ili ti paragraf glasi: Hierony- mianum (Collegium modo quidem sacerdotibus alumnis excipiendis pateat, qui ortu ac ser- mone ad chroaticam gentem pertineant . . . (U jeronimski zavod primaju se samo pitomci svećenici, koji porijeklom i jezikom pripadaju hrvatskoj narodnosti . . .). Kod ovako jasnoga i bistroga prvoga pravila, za cijelo je pisac izjave u ,Osservatore Romano“ izgubio glavu, kad tvrdi, da se niko, ko ima ikakva prava na zavod, ne sili, da se prizna Hrvatom, Italijancem ili Srbinom, jer baš pomenuto prvo pravilo isključuje, da se neko iz nad- biskupija i biskupija, navedenijeh u breve-u, može izjaviti Srbinom. 3 » Osservatore Romano“ pozivlje se na