Mas s. 0

MMA A Godina X.

gercegovinu na godinu Kruna 11

= Za Srbiju i Crnu goru

| i Austro-Ugarsku, Bosnu |
dinu Kruns 12.

na go-
Za sve ostale zemlje na di:

“franaka 15 u glatu, bine
Za Dubrovnik na godinu Kr. 10

Na po godine 1 na četvrt godine
gurasmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

| j ,. Grijeh i kazna

TH finita la commedia!
= gpjela! I baš onako kako je
iš prirodi stvari, jačoj od same
imala dospjeti: austrijska je

od italijanske vlade upravu
= skoga zavoda, pridržavajući Ovome zavodu

kako veli službena nota, stari značaj hos /
cija, blagog djela. Gospodin graf Ooronini i»
= talijansko ime austrijskoga gospodi
mio je privremenu upravu
Pazman ostao je kapelan, upravitelj što li

- Sreto-Jeronimske Crkve. Za sada ge o pros
= fea gente“ više ne govori, ali govoriće ge
= još No to je sve jedno. Za nas je, i za sve
. posmatrače onog biskupskog državnog udara
mnimljiva samo jedna stvar:
mati“ — jer mi Srbi katolici

Komedija je do-
po neumoljivoj
biskupske volje,
vlada primila
Sveto-Jeronim-

63

4

> prerano otkrili tajne smjerove. Zaboraviste,
rekla im je, da ste u prvom redu austrij-
k ski biskupi i da imate samo toliko prava da
itsknete vaše hrvatstvo i doprinesete gragji
atsko-klerikalne kraljevine na srpskom
u, koliko vam ja, Austrija, dopustim. u
okviru“ mojih interesa. Mišljaste nešto
owo, originalno, nezavisno stvoriti dogovorno
atikanom. Ali vi ne možete biti samo-
ni agenti ma koje misli do moje. I samo
pod tim se uslovom zauzimljem i zauzeću se
za vas kod kr. vlade talijanske, pa i kod
samog Svetog Oca. Hrvatstvo . . . da, svakako,
i — da meni služi, jer je to njegov razlog
 bivstvovanja,. jedino njegovo poslanstvo.

E

= oItako se zbi, te sve progje izmegju
dvije vlade. I ovo je prva kazna pokretača
pisma »Pro croatica gente“. Ovo je kazna za
mijeh izgnanja staroga Ilira iz njegovog
drevnog doma. Pa sad mogu biskupi Hrvata
oKlicati od radosti na pogledu divnih ruševina
je oko njih sve naokolo leže. Divnoga li
ista prizora! I kako taj prizor ima tješiti
izmorene duše, miriti razvagjenu braću, upra-
TO evangjeoskim _melemom obavijati im rane!
a Uvrijegjen srpski narod, proširen ponor
> koji dva brata dijeli, uznemirene, uskolebane
savijesti, vjera u službi političkih intriga po-
> Dižena, Narodnost stavljena u oprjeku sa vje-
Tom u tolikijem dušama, uskoleban prestiž
Bete Stolice na Balkanu, primas ,totius re-
Bi Serbiae“ osumnjičen da nije duševno za-
Ipa0: interese državo-pravnog i narodnog
> Njegovog položaja. Doista evangjeoski epilog

Junačkome djelu i oni koji, su u apoštolsko
Dimo kradimice umetli »pro croatica gente“
> kradimice dajbudi od srpskoga primasa
> — Mogu ponosno, sa vrletne visine njihovog
Tepogrešivog vladičanstva, pogledati na sjajnu
 SUgu koju su iskazali Vatikanskome starcu
| universalnoj katoličkoj erkvi.

Polemika novina s ove i s one strane
dlebita i Neretve, pa i u susjednim srpskim
Ki "emljama, može i nadalje crpsti iz Sveto-Je-
> "Onimske afere obilnu žetvu argumenata za
odu drugu misao. Jedni će dokazivati

SU Tiri bili Hrvati i da je Ilirik ili Sela-
"Onia značila Hrvatska, a drugi će razlogom
ao dokazivati da su ti srednjevjekovni poj-
. Mnogo opširniji i da se ne mogu pri“
oijenit na skjeknjana, provincijalnu ideju

Mu,

Mami... 7

Izlazi svake Nedjelje.

Broj 41

cijena lista U Dubrovniku 12 Bldobra 1901. ći

U

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma

ne pri-
maju se. :

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

pv a) I to će poći svojim putem kako

O Sve ide, jer je nama i u XX. vijeku su-
Sjeno da nastavimo borbu devetnaestoga. Ali
Mi sMo radi konstatovati jednu veliku, pro-
stranu, fundamentalnu činjenicu koja se izvija
"; Svega ovoga nesretnoga spora te je ko-
načno obasjao posljednje tamne stranice naše
savremene povijesti,

I ta je činjenica psiho-patološke prirode.
Postojana popovska akcija uspjela je te je
Hrvate potpuno otugjila od slavenske misli,
odvojila ih od Srpstva — po kome su sve
što jesu — pa kao čarobnom šibikom pri-
krivši tugjinsku poplavu hrvatskijeh zemalja,
turila je u hrvatsku dušu obmanu neke »hr-
Vatske teokratske države“ koja bi na razva-
linama Srpstva t. j. narodne misli imala da
zavlada Balkanom i da posluži, kao nekada
a i sada Poljačka, kao antemurale katoličan-
stva protiv ,istočne šizme“. Ovo je formula
koja sada svesilna vlada. Ovoj formuli služi
i hrvatski ban i gospodin Kalaj i frankfurt-
Sko-hrvatski veliki otadžbenik Frank. Ovoj
formuli služi ,Obzor“ i sadanji Obzorovi sa-
veznići — čisti i nečisti. Ovoj formuli služi
ono 6000 Židova u Zagrebu i cijeli aparat
židovsko-madžarske poplave po lijepim hr-
vatskim selima. Ova formula, tako mila vla-
stodršeima, jer im naj jaču osnovu dava. za
prodiranje germanske misli na Istok, zahva-
tila je i Vatikan i kardinala Rampollu kad
ono govoraše o ,statističkim“ Hrvatima. Ova
je formula prouzrokovala u Hrvata neku
čudnu bolest koju bismo nazvali ,samožder-
stvom“ — autofagijom — vanredno zani-
mljivu pojavu u psihologiji narodA, koja će
van sumnje zanimati i mučiti fiziologe, fllo-
zofe i istoričare u nastajnome vijeku.

Jer što je drugo nego samožderstvo rat
koji provijava kroz najtanje žice modernijeh
Hrvata proti Srpstvu i srpskoj t. j. narod-
noj misli?

Divni srpski jezik — njihov je, srpske
narodne pjesme koje pjevaju o Dušanu i o
Milošu i o Marku, koje od vijeka do vijeka
predavaju nadanje..... — njihove su, ge-
nij narodnih običaja, individualna žica koja
od naroda čini narod, a ne kopiju tugjinske
misli, uzeli su u zlatno doba preporogjenja
od — Srba. Srpstvo je nadahnulo njihove
najljepše književne proizvode, Srpstvo je di-
salo u Gaja i Preradovića, u svih Ilira od
Štosa do Kukuljevića, od Vraza do Demetra
i Gaja, Srpstvo je zakrililo i zakriljuje jed-
nako Hrvate od posljednje kapitulacije pred
tugjinskim nasiljem. Gaj u ono slavno doba
pjevaše:

Slavstva sokol sivi

Srpstvo duh je živi.
a Demetar tješio je Iliriju stihovima:
Što ti ote nebrojeni
Broj dušmanah, sve to će ti
Srb i Hrvat sjedinjeni,
Vjeruj natrag još donjeti.

*) Vigji n. pr. prezlamenitu definiciju o ,Iirskome narodu“

ju j . dao osnivajući 1. Junija god.
Koju je sam papa Urban VII j : :
I6B9.aK Loretu ,llirski kolegij“: +. Ilyricae linguae gentis,

jorem Kuropwe et maximam Asiae portionem inoolentis, atque
a tantissimis regnis et provineiis olim floren-

sa FI FI s *.
i ostolicas in gremio catholicae ee
doe ga: ima ex parte subim-

per Europ

tissimao ac gio
lesiae primogenitae, nune ver: : d : :
pliš Tare ian tirannide gementis, obe raangajija 41:
qua Orientalium, haeresumque g aore? oo la
i j dje Hrvati? p -
rteg infeotae . . . .“ Gdje su ovdj i :
eh u čl 10. iste zlamenite bule govori 0 mladim Bu . e
da se prime u taj kolegij nut inter eomnationales i bv
in pietate et litteris magis profieere poseint“, gdje edita
eng“? Ali o toj zlamenitoj buli i o rimskom shvatanj

stva i Slovinstva porazgovorićemo se drugi put.

Zato stresi pepeo s' glave,

a Ilirijo, i nad grobom:

Nekadašnje svoje slave: ša

Ne' plač više: Bog je s tobom !

Nebrojene bi dokaze mogli iznijeti (a iznijeli
su se mnogi, ali zaman, ipnotizovanoj braći),
da Hrvati nijesu ni pomišljati mogli na uje-
dinjenje, na prostrane državne koncepcije, na
čisto narodno bivstvovanje nego predava-
jući sebe Srpstvu, tome jedinome čuvaru
narodne individualnosti na našemu jugu. Od
te nepobitne, nepobjedime činjenice ne može
se ni jedno slovo izmijeniti I cijelo more hr-
vatske žurnalističke polemike, i okean  sko-
lastičkih sofizama popova — tih jedinih pra-
vih vladara sadašnjih Hrvata — ne mogu
i ne će oboriti ovu činjenicu koja u sebi

nosi čijelu sudbonosnu našu budućnost. Pa

doista su to Hrvati nekada ispovijedali, i
njihovi narodni vogji od Djakova i Zagreba
do Zadra i Spljeta priznavahu je i zastupa-
hu državno pravo onoga vremena kao put i
sredstvo da se neprimjetno poskori narodno
ujedinjenje koje će kroz Srpstvo da obasja i
uzigra lice cijeloga naroda. To je uvjerenje
došlo do najrječitijega izraza kad Srbija i
Ornagora objaviše rat Turčinu ,za oslobogje-
nje i nezavisnost srpskoga naroda“. Tada
jedan jedini poklič bješe u svim dušama. Mi
ga Svi znamo. Ali dok se narodni prvaci
predavahu nadanju, da je na Balkanu doista
svanuo dan, popovski zlodusi, ojačani pora-
zom Slavenstva oko Berlinskog zelenog stola,
počimahu već onu mračnu vojnu koja je evo
dovela Hrvate da ,obožavaju što su nekad
spaljivali i da spale-što su obožavali“.

I sada je ova deformacija narodne duše
na svom vrhuncu, ova je nemoć u Hrvata
došla do paroksizma. Na jednoj strani upra-
vo grozničavo prisvajanje, pače prava fuzija
hrvatstva sa srpstvom, s druge pak strane
poklič: ,židove, nijemce, madžare, sve —
samo ne Srbe!“ Na jednoj strani sve je hr-
vatsko što je srpsko — pjesma i proza, gra-
matika i rječnik, običaji i zemlje, crkva i dr-
žava, Sarajevo, Dubrovnik i Bar — s druge
strane rat, divljački rat protiv samog imena:
»Srbin“ i ,Srpstvo“ t. j. protiv one iste misli
koja je stvorila, odnjivila, podržala i obranila
Hrvatstvo i s njim se nerazdruživo pred isto-
rijom svezala. Kao da su dvije duše u modernog
Hrvata, dva demona: jedan koji sačinjava sa
srpstvom potpuno jedinstvo, hrani se srpskom
krvlju, živi od onih istih životnih elemenata
koji ujemčavaju narodu zasebnu funkciju u
društvu, i jedan drugi koji to sve poništava,
koji ne će da pozna svoje lice, svoju krv,
koji proždire sam sebe i svoju budućnost.
Govoraše se da Revolucija, kako Saturn, jede
svoju djecu. Hrvati su dalje pošli od Satur-
na: oni jedu same gebe.

Mi ćemo drugom prilikom osvijetliti bo-
lje ovaj dualizam hrvatske duše i porodični
život ta dva demona u jednom tijelu. Sada
nam je za potrebe naše dosta bilo utvrditi
ga, prikovati ga na platno, kako se jedna
nova bolest utvrgjuje u klinikama za poznije
njeno proučavanje.

Pred ovakom pojavom, Srbima se na-
meće jedna, jedina, ali imperativna i vrlo
jasna dužnost: Ne dozvoliti na jugu nikakvu
drugu formaciju, nego narodnu srpsku. Svim
silama koje nam stoje na raspoloženje one-
mogućiti ostvarenje programa sadanjih Hr-
vata. U najvišem interesu narodne misli,

dakle u interesu i samoga Hrvatstva,
odvratiti Hrvatstvo ljubavlju ili silom od tog
narodnog samoubijstva.  Rušiti  klerikalizam
koji nas odasvud davi i pod čijim se po-
gubnim čarom Hrvatstvo Gaja, Račkija, Pre-
radovića, provrglo u nekakvu tamjansku fili-
jalu episkopskih kurija, u prosto orugje tugje
politike i popovskih zadnjih misli.

Imamo li dovoljno snage i dosta neza-
visnih karaktera da izvršimo ovo ogromno
djelo narodnog spasavanja? Ne znamo. Ali
to ima biti naš veliki zadatak u ovome vi-
jeku. O tome ne bi imao nijedan Srbin po-
sumnjati. Dakle, neka nas grde. Neka same
sebe izbacuju iz kola Jugoslovenstva kome
je Srpstvo prirodni centar i najveća narodna
sila. Neka svi: od ,Obzora“ do ,Orvene
Hrvatske“ divnim skladom uznastoje ,vjenča-
vati Turčina sa Republikom Svetoga Marka“,
umjetno stvarati nekakve kulturne i političke

| misije iz ponjemčenog i požidovčenog Zagre-

ba — kome opet prezreni Srbi spasavaju
narodni značaj — rušeći to lažno poslanstvo,
tu traljavu, umjetnu zgradu koja bi našim
materijalima imala biti podignuta da služi za
svratište tugjim prolaznicima, mi ćemo steći
besmrtno priznanje Slavenstva. I to će biti
posljednja i smrtna kazna za onaj veliki na-
rodni grijeh koji je pismom ,Slavorum gen-.
tem“ slavio za nekoliko nedjelja prolaznu,
jalovu pobjedu!
TRC

Y om Eyre

Huje nazeko zan, koju je ogpeljeu sa ogyu-
mrany IUpamopekux Cpća. To ce Buga u mo npa-
upemama. One ce gocazga esoge a us6op msac;a-
HEKA H Ha upuupeme y Knuuny.

Mma u TO cBojy BpnjeguocT, azm  upaupasun
pan ne ća 6uo noruya, Kag 6a ce Ha Tom OcTAJO.
Jenuom ce je y HAC 4yO HpHYOBOp NpOTHB SaKy-
waka jegue cgynmrune, za Ha iux uuje 6uzo eupe-
mzbeHO jasno mumee. ][06pu cy u OBakOBH upa-
roBopu, kaz ce xolie no mrTo o To ga oupasza upo-
THBHOCT H OHHEM gaKbyuluma, Kojama je Bpujeme
upgsnazo go6pory. A2u, za ce te nomoBa ono, mro
je upuje 6u70, Tpe6a u y OBom NpaBny ga ce yuuaa
OHOJIHKO, KOJIHEO Ce MOE NO Bpemeny, xoje nac
nujeru Ox CEymmruHe, u No CHasH cpejeraBa, go-
jama ce y nac moxe za yraqe na jasno muimbee.

V camom je casuay eRymmTaie ogroBop ua ma-
TAO: MOSKE JIH OJ EG Za 6y e Kopneru? To je zeza
H HaaC/laHugA H OHHX, KOju HX May. AZu u osu,
Kojs y uocmarpawy jegaor mesnpasor crama Boje
Ha narakiy pyauliacra oraka, ne le molu npo-
spujeTu Temkolie upasaznom pujeme&y oBor mamer
narawa, koje je gasuo npecrazo za 6yge carmo.
Ty je upsa Tauga gueBuor pega ca epom esojom
TajaneTBenom meagsusomliy; Ty je zpyra ca rpz-
gum saxrjesuma npaBnje oprauusanuje.

Iloquamo ca cnopasymom, jep zpyror noweTKa
He moxe 6yze. Mopa ce upusnara, ga ce me moe
TOBOpATH O CNOpABYMy, A a Ce He roBOpH 0 ne-
enopaaymy. 3a nac je rajna, mTo cy muczn7iu omu,
Koju €y OZpenu7u guesuu pez ckyumrane, zag ey
HA UpBO MjeCTO CTABHJH FOBOp O CNOpaaymy ca
*KOIBOM, HA Ce HE FOBOpH O Heenopasymy. Xolie zau
TO za Gyne jena mujemu upusop, rnje le ce msa-
CJAHHIJH pezOM CBE HXBy6ETH?

Buao je nerakuyTO naue7o, ga me emuje za
Gyne uu noGnjeljenax uu no6jenuuka. To je ona
orapa Ćajka o emroj xosu u wurasom xyuyey. Bea
CyMIBe Ce MHCIHIO HA nonymrama c jegue m oc
apyre crpane, Camo ce je saćopasnjo, ga m y
Tpansaknajama, raje o6e erpame u gajy u upumajy,
uma u noGajeljeuux u moGjenurema. Ty ce resuna
nopasa u amauaj no6jene mjepe no paszanu y Bpu-
jenuocra msmeljy omor, mro ce gaje, u onor, mro
ce upuma. Te pasnuke mopa ga 6yxe, jep je me-
morylima nyua jeguakocr y gasawy m upumawy.

Aau, H KAg Gu morao za 6yne og cuopeguor