Mas s. 0 MMA A Godina X. gercegovinu na godinu Kruna 11 = Za Srbiju i Crnu goru | i Austro-Ugarsku, Bosnu | dinu Kruns 12. na go- Za sve ostale zemlje na di: “franaka 15 u glatu, bine Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine 1 na četvrt godine gurasmjerno. Pojedini broj lista 20 para. | j ,. Grijeh i kazna TH finita la commedia! = gpjela! I baš onako kako je iš prirodi stvari, jačoj od same imala dospjeti: austrijska je od italijanske vlade upravu = skoga zavoda, pridržavajući Ovome zavodu kako veli službena nota, stari značaj hos / cija, blagog djela. Gospodin graf Ooronini i» = talijansko ime austrijskoga gospodi mio je privremenu upravu Pazman ostao je kapelan, upravitelj što li - Sreto-Jeronimske Crkve. Za sada ge o pros = fea gente“ više ne govori, ali govoriće ge = još No to je sve jedno. Za nas je, i za sve . posmatrače onog biskupskog državnog udara mnimljiva samo jedna stvar: mati“ — jer mi Srbi katolici Komedija je do- po neumoljivoj biskupske volje, vlada primila Sveto-Jeronim- 63 4 > prerano otkrili tajne smjerove. Zaboraviste, rekla im je, da ste u prvom redu austrij- k ski biskupi i da imate samo toliko prava da itsknete vaše hrvatstvo i doprinesete gragji atsko-klerikalne kraljevine na srpskom u, koliko vam ja, Austrija, dopustim. u okviru“ mojih interesa. Mišljaste nešto owo, originalno, nezavisno stvoriti dogovorno atikanom. Ali vi ne možete biti samo- ni agenti ma koje misli do moje. I samo pod tim se uslovom zauzimljem i zauzeću se za vas kod kr. vlade talijanske, pa i kod samog Svetog Oca. Hrvatstvo . . . da, svakako, i — da meni služi, jer je to njegov razlog bivstvovanja,. jedino njegovo poslanstvo. E = oItako se zbi, te sve progje izmegju dvije vlade. I ovo je prva kazna pokretača pisma »Pro croatica gente“. Ovo je kazna za mijeh izgnanja staroga Ilira iz njegovog drevnog doma. Pa sad mogu biskupi Hrvata oKlicati od radosti na pogledu divnih ruševina je oko njih sve naokolo leže. Divnoga li ista prizora! I kako taj prizor ima tješiti izmorene duše, miriti razvagjenu braću, upra- TO evangjeoskim _melemom obavijati im rane! a Uvrijegjen srpski narod, proširen ponor > koji dva brata dijeli, uznemirene, uskolebane savijesti, vjera u službi političkih intriga po- > Dižena, Narodnost stavljena u oprjeku sa vje- Tom u tolikijem dušama, uskoleban prestiž Bete Stolice na Balkanu, primas ,totius re- Bi Serbiae“ osumnjičen da nije duševno za- Ipa0: interese državo-pravnog i narodnog > Njegovog položaja. Doista evangjeoski epilog Junačkome djelu i oni koji, su u apoštolsko Dimo kradimice umetli »pro croatica gente“ > kradimice dajbudi od srpskoga primasa > — Mogu ponosno, sa vrletne visine njihovog Tepogrešivog vladičanstva, pogledati na sjajnu SUgu koju su iskazali Vatikanskome starcu | universalnoj katoličkoj erkvi. Polemika novina s ove i s one strane dlebita i Neretve, pa i u susjednim srpskim Ki "emljama, može i nadalje crpsti iz Sveto-Je- > "Onimske afere obilnu žetvu argumenata za odu drugu misao. Jedni će dokazivati SU Tiri bili Hrvati i da je Ilirik ili Sela- "Onia značila Hrvatska, a drugi će razlogom ao dokazivati da su ti srednjevjekovni poj- . Mnogo opširniji i da se ne mogu pri“ oijenit na skjeknjana, provincijalnu ideju Mu, Mami... 7 Izlazi svake Nedjelje. Broj 41 cijena lista U Dubrovniku 12 Bldobra 1901. ći U Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. : Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića pv a) I to će poći svojim putem kako O Sve ide, jer je nama i u XX. vijeku su- Sjeno da nastavimo borbu devetnaestoga. Ali Mi sMo radi konstatovati jednu veliku, pro- stranu, fundamentalnu činjenicu koja se izvija "; Svega ovoga nesretnoga spora te je ko- načno obasjao posljednje tamne stranice naše savremene povijesti, I ta je činjenica psiho-patološke prirode. Postojana popovska akcija uspjela je te je Hrvate potpuno otugjila od slavenske misli, odvojila ih od Srpstva — po kome su sve što jesu — pa kao čarobnom šibikom pri- krivši tugjinsku poplavu hrvatskijeh zemalja, turila je u hrvatsku dušu obmanu neke »hr- Vatske teokratske države“ koja bi na razva- linama Srpstva t. j. narodne misli imala da zavlada Balkanom i da posluži, kao nekada a i sada Poljačka, kao antemurale katoličan- stva protiv ,istočne šizme“. Ovo je formula koja sada svesilna vlada. Ovoj formuli služi i hrvatski ban i gospodin Kalaj i frankfurt- Sko-hrvatski veliki otadžbenik Frank. Ovoj formuli služi ,Obzor“ i sadanji Obzorovi sa- veznići — čisti i nečisti. Ovoj formuli služi ono 6000 Židova u Zagrebu i cijeli aparat židovsko-madžarske poplave po lijepim hr- vatskim selima. Ova formula, tako mila vla- stodršeima, jer im naj jaču osnovu dava. za prodiranje germanske misli na Istok, zahva- tila je i Vatikan i kardinala Rampollu kad ono govoraše o ,statističkim“ Hrvatima. Ova je formula prouzrokovala u Hrvata neku čudnu bolest koju bismo nazvali ,samožder- stvom“ — autofagijom — vanredno zani- mljivu pojavu u psihologiji narodA, koja će van sumnje zanimati i mučiti fiziologe, fllo- zofe i istoričare u nastajnome vijeku. Jer što je drugo nego samožderstvo rat koji provijava kroz najtanje žice modernijeh Hrvata proti Srpstvu i srpskoj t. j. narod- noj misli? Divni srpski jezik — njihov je, srpske narodne pjesme koje pjevaju o Dušanu i o Milošu i o Marku, koje od vijeka do vijeka predavaju nadanje..... — njihove su, ge- nij narodnih običaja, individualna žica koja od naroda čini narod, a ne kopiju tugjinske misli, uzeli su u zlatno doba preporogjenja od — Srba. Srpstvo je nadahnulo njihove najljepše književne proizvode, Srpstvo je di- salo u Gaja i Preradovića, u svih Ilira od Štosa do Kukuljevića, od Vraza do Demetra i Gaja, Srpstvo je zakrililo i zakriljuje jed- nako Hrvate od posljednje kapitulacije pred tugjinskim nasiljem. Gaj u ono slavno doba pjevaše: Slavstva sokol sivi Srpstvo duh je živi. a Demetar tješio je Iliriju stihovima: Što ti ote nebrojeni Broj dušmanah, sve to će ti Srb i Hrvat sjedinjeni, Vjeruj natrag još donjeti. *) Vigji n. pr. prezlamenitu definiciju o ,Iirskome narodu“ ju j . dao osnivajući 1. Junija god. Koju je sam papa Urban VII j : : I6B9.aK Loretu ,llirski kolegij“: +. Ilyricae linguae gentis, jorem Kuropwe et maximam Asiae portionem inoolentis, atque a tantissimis regnis et provineiis olim floren- sa FI FI s *. i ostolicas in gremio catholicae ee doe ga: ima ex parte subim- per Europ tissimao ac gio lesiae primogenitae, nune ver: : d : : pliš Tare ian tirannide gementis, obe raangajija 41: qua Orientalium, haeresumque g aore? oo la i j dje Hrvati? p - rteg infeotae . . . .“ Gdje su ovdj i : eh u čl 10. iste zlamenite bule govori 0 mladim Bu . e da se prime u taj kolegij nut inter eomnationales i bv in pietate et litteris magis profieere poseint“, gdje edita eng“? Ali o toj zlamenitoj buli i o rimskom shvatanj stva i Slovinstva porazgovorićemo se drugi put. Zato stresi pepeo s' glave, a Ilirijo, i nad grobom: Nekadašnje svoje slave: ša Ne' plač više: Bog je s tobom ! Nebrojene bi dokaze mogli iznijeti (a iznijeli su se mnogi, ali zaman, ipnotizovanoj braći), da Hrvati nijesu ni pomišljati mogli na uje- dinjenje, na prostrane državne koncepcije, na čisto narodno bivstvovanje nego predava- jući sebe Srpstvu, tome jedinome čuvaru narodne individualnosti na našemu jugu. Od te nepobitne, nepobjedime činjenice ne može se ni jedno slovo izmijeniti I cijelo more hr- vatske žurnalističke polemike, i okean sko- lastičkih sofizama popova — tih jedinih pra- vih vladara sadašnjih Hrvata — ne mogu i ne će oboriti ovu činjenicu koja u sebi nosi čijelu sudbonosnu našu budućnost. Pa doista su to Hrvati nekada ispovijedali, i njihovi narodni vogji od Djakova i Zagreba do Zadra i Spljeta priznavahu je i zastupa- hu državno pravo onoga vremena kao put i sredstvo da se neprimjetno poskori narodno ujedinjenje koje će kroz Srpstvo da obasja i uzigra lice cijeloga naroda. To je uvjerenje došlo do najrječitijega izraza kad Srbija i Ornagora objaviše rat Turčinu ,za oslobogje- nje i nezavisnost srpskoga naroda“. Tada jedan jedini poklič bješe u svim dušama. Mi ga Svi znamo. Ali dok se narodni prvaci predavahu nadanju, da je na Balkanu doista svanuo dan, popovski zlodusi, ojačani pora- zom Slavenstva oko Berlinskog zelenog stola, počimahu već onu mračnu vojnu koja je evo dovela Hrvate da ,obožavaju što su nekad spaljivali i da spale-što su obožavali“. I sada je ova deformacija narodne duše na svom vrhuncu, ova je nemoć u Hrvata došla do paroksizma. Na jednoj strani upra- vo grozničavo prisvajanje, pače prava fuzija hrvatstva sa srpstvom, s druge pak strane poklič: ,židove, nijemce, madžare, sve — samo ne Srbe!“ Na jednoj strani sve je hr- vatsko što je srpsko — pjesma i proza, gra- matika i rječnik, običaji i zemlje, crkva i dr- žava, Sarajevo, Dubrovnik i Bar — s druge strane rat, divljački rat protiv samog imena: »Srbin“ i ,Srpstvo“ t. j. protiv one iste misli koja je stvorila, odnjivila, podržala i obranila Hrvatstvo i s njim se nerazdruživo pred isto- rijom svezala. Kao da su dvije duše u modernog Hrvata, dva demona: jedan koji sačinjava sa srpstvom potpuno jedinstvo, hrani se srpskom krvlju, živi od onih istih životnih elemenata koji ujemčavaju narodu zasebnu funkciju u društvu, i jedan drugi koji to sve poništava, koji ne će da pozna svoje lice, svoju krv, koji proždire sam sebe i svoju budućnost. Govoraše se da Revolucija, kako Saturn, jede svoju djecu. Hrvati su dalje pošli od Satur- na: oni jedu same gebe. Mi ćemo drugom prilikom osvijetliti bo- lje ovaj dualizam hrvatske duše i porodični život ta dva demona u jednom tijelu. Sada nam je za potrebe naše dosta bilo utvrditi ga, prikovati ga na platno, kako se jedna nova bolest utvrgjuje u klinikama za poznije njeno proučavanje. Pred ovakom pojavom, Srbima se na- meće jedna, jedina, ali imperativna i vrlo jasna dužnost: Ne dozvoliti na jugu nikakvu drugu formaciju, nego narodnu srpsku. Svim silama koje nam stoje na raspoloženje one- mogućiti ostvarenje programa sadanjih Hr- vata. U najvišem interesu narodne misli, dakle u interesu i samoga Hrvatstva, odvratiti Hrvatstvo ljubavlju ili silom od tog narodnog samoubijstva. Rušiti klerikalizam koji nas odasvud davi i pod čijim se po- gubnim čarom Hrvatstvo Gaja, Račkija, Pre- radovića, provrglo u nekakvu tamjansku fili- jalu episkopskih kurija, u prosto orugje tugje politike i popovskih zadnjih misli. Imamo li dovoljno snage i dosta neza- visnih karaktera da izvršimo ovo ogromno djelo narodnog spasavanja? Ne znamo. Ali to ima biti naš veliki zadatak u ovome vi- jeku. O tome ne bi imao nijedan Srbin po- sumnjati. Dakle, neka nas grde. Neka same sebe izbacuju iz kola Jugoslovenstva kome je Srpstvo prirodni centar i najveća narodna sila. Neka svi: od ,Obzora“ do ,Orvene Hrvatske“ divnim skladom uznastoje ,vjenča- vati Turčina sa Republikom Svetoga Marka“, umjetno stvarati nekakve kulturne i političke | misije iz ponjemčenog i požidovčenog Zagre- ba — kome opet prezreni Srbi spasavaju narodni značaj — rušeći to lažno poslanstvo, tu traljavu, umjetnu zgradu koja bi našim materijalima imala biti podignuta da služi za svratište tugjim prolaznicima, mi ćemo steći besmrtno priznanje Slavenstva. I to će biti posljednja i smrtna kazna za onaj veliki na- rodni grijeh koji je pismom ,Slavorum gen-. tem“ slavio za nekoliko nedjelja prolaznu, jalovu pobjedu! TRC Y om Eyre Huje nazeko zan, koju je ogpeljeu sa ogyu- mrany IUpamopekux Cpća. To ce Buga u mo npa- upemama. One ce gocazga esoge a us6op msac;a- HEKA H Ha upuupeme y Knuuny. Mma u TO cBojy BpnjeguocT, azm upaupasun pan ne ća 6uo noruya, Kag 6a ce Ha Tom OcTAJO. Jenuom ce je y HAC 4yO HpHYOBOp NpOTHB SaKy- waka jegue cgynmrune, za Ha iux uuje 6uzo eupe- mzbeHO jasno mumee. ][06pu cy u OBakOBH upa- roBopu, kaz ce xolie no mrTo o To ga oupasza upo- THBHOCT H OHHEM gaKbyuluma, Kojama je Bpujeme upgsnazo go6pory. A2u, za ce te nomoBa ono, mro je upuje 6u70, Tpe6a u y OBom NpaBny ga ce yuuaa OHOJIHKO, KOJIHEO Ce MOE NO Bpemeny, xoje nac nujeru Ox CEymmruHe, u No CHasH cpejeraBa, go- jama ce y nac moxe za yraqe na jasno muimbee. V camom je casuay eRymmTaie ogroBop ua ma- TAO: MOSKE JIH OJ EG Za 6y e Kopneru? To je zeza H HaaC/laHugA H OHHX, KOju HX May. AZu u osu, Kojs y uocmarpawy jegaor mesnpasor crama Boje Ha narakiy pyauliacra oraka, ne le molu npo- spujeTu Temkolie upasaznom pujeme&y oBor mamer narawa, koje je gasuo npecrazo za 6yge carmo. Ty je upsa Tauga gueBuor pega ca epom esojom TajaneTBenom meagsusomliy; Ty je zpyra ca rpz- gum saxrjesuma npaBnje oprauusanuje. Iloquamo ca cnopasymom, jep zpyror noweTKa He moxe 6yze. Mopa ce upusnara, ga ce me moe TOBOpATH O CNOpABYMy, A a Ce He roBOpH 0 ne- enopaaymy. 3a nac je rajna, mTo cy muczn7iu omu, Koju €y OZpenu7u guesuu pez ckyumrane, zag ey HA UpBO MjeCTO CTABHJH FOBOp O CNOpaaymy ca *KOIBOM, HA Ce HE FOBOpH O Heenopasymy. Xolie zau TO za Gyne jena mujemu upusop, rnje le ce msa- CJAHHIJH pezOM CBE HXBy6ETH? Buao je nerakuyTO naue7o, ga me emuje za Gyne uu noGnjeljenax uu no6jenuuka. To je ona orapa Ćajka o emroj xosu u wurasom xyuyey. Bea CyMIBe Ce MHCIHIO HA nonymrama c jegue m oc apyre crpane, Camo ce je saćopasnjo, ga m y Tpansaknajama, raje o6e erpame u gajy u upumajy, uma u noGajeljeuux u moGjenurema. Ty ce resuna nopasa u amauaj no6jene mjepe no paszanu y Bpu- jenuocra msmeljy omor, mro ce gaje, u onor, mro ce upuma. Te pasnuke mopa ga 6yxe, jep je me- morylima nyua jeguakocr y gasawy m upumawy. Aau, H KAg Gu morao za 6yne og cuopeguor