Godina IX.

U Dubrovniku 21 Januara 1900.

Broj 3.

Cijena listi.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i sak :
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

"a Srbiju i Crnu goru na go- :
dinu Kruna 12. os

Za sve ostale. zemlje na godinu S
franaka 15 u zlatu. “E

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. , i

Na po godine i na četvrt godine bro Za
surazmjerno. ' nd

Pojedini broj lista 20 para.

VN

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

. Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

K našem predlogu

Da počnemo. Da, baš da počnemo, jer
u članku: jedan predlog, iznijeli smo sa-
mo predlog bez prethodnog objašnjenja. To
smo uradili hotice. Hotjeli smo da se una-
prijed vidi naša plemenita i dobra namjera.
Nijesmo željeli, da se rekriminacijama pokva-
ri ičije raspoloženje i pristajanje. U jednu
riječ, hotjeli smo opipati zemljište.

Pošto je naš predlog, u koliko se tiče
osnivanja ,Srpske Školske Matice“, naišao
na opće odobravanje ne samo kod Srb4 u
našoj pokrajini već i izvan nje; pošto je če-
stiti , Srbobran“ obećao tomu prosvjetnom
poduzeću pomoć i od Srb iz zemalja krune
sv. Stjepana, vratimo se na ono što smo
premučali, a što je potrebito da se čuje.

Četrndstoga marča ove godine navršiće
se pune tri godine od smrti prvaka i vogje
srpskoga naroda na Primorju Save Bjelano-
vića. A kroz sve to vrijeme neprestano se
govori i piše o organizaciji srpske stranke.
Svak priznaje potrebu složnoga i odlučnoga
rada, pa ipak ne ide, sve nešto zapinje, Bje-
še se ustanovilo ,Srpsko Bratstvo“, ali se je
pojavila opozicija; htjelo se je urediti stanje
i uprava organa stranke, ali ge je pojavila
opozicija. Ta opozicija u stvari bila je ma-
lena, ali je u svojijem rukama držala organ
stranke, u kome su se ignorisali zaključci
ogromne većine Srb4 na Primorju i nije se
priznavalo“ ,Srpsko Bratstvo“. To je bilo
očito mnavještenje rata manjine većini. Da
smo mi još tu rukavicu bili prihvatili, danas
bi imali dvije srpske stranke na Primorju,
Mi, koji smo kroz to vrijeme zastupali ogro-
mnu većinu Srba, nijesmo hijeli to uraditi,
uzdajući se u vrijeme, koji je najbolji liječ-
nik. Neka se pak ne pomisli, da smo mi mi-
šljenja, da je a priori svaka većina u pra-
vu a manjina na krivom putu. Ali u ovom
konkretnom slučaju, većina koja je pristajala
uz ,Srpsko Bratstvo“ bila je na pravom pu-
tu, i bilo je uza nju sve srpsko javno mni-
jenje izvan pokrajine.

Vrijeme, u koje smo se uzdali, donijelo
je svoje plodove, ali ti bjehu grki: vlada je
raspustila ,, Srpsko: Bratstvo“, te i tijem do-
kazala svoju nenaklonost prama Srbima na
Primorju.

Organ srpske stranke kroz sve to vri-
jeme nesloge ne bijaše uvijek na visini svo-
ga položaja; većina Srb&. nije bila s njime
zadovoljna. Clanak poslije presude“ i pole-
mika odatle nastala, bješe izazvala toliko ogor-
čenje u stranci, da se je napokon uvidjelo,
da tako ne može i ne smije dalje ići. Što
je zatijem slijedilo, to svi znamo. Sada se
traži nov urednik. Ali ne mislimo, da je
sve bilo do urednika. ....

Poslije toga izišao je u organu stranke
niz članaka pod naslovom: Na izmaku dva-
desete. U prvom članku ima ova stavka:
»Griješilo se u mnogvm pogledu i u više
prilika; griješio je za cijelo i ovaj list, bilo
što njegovi pisci ne bjehu svi na visini svo-
ga zadatka, bilo što ne htjedoše ili ne zna-
doše da se okoriste primjerom njegova za-
četnika“.

Nag su ovi retci u velike obeselili, i
naš odziv bješe članak: Jedan predlog, ostav-
ljajući za drugu priliku, kao što u početku
ovoga članka rekosmo, da kažemo ovo što

gada pišemo, To radimo iz dva uzroka: prvo,
da dfmo zadovoljštinu svijem onijem Srbima,
koji su, kao i mi, kroz sve ovo vrijeme mu-
čali i trpjeli; drugo, da se za unaprijed spri-
ječi neka vrst ličnijeh prkosa, ma s koje
strane oni dolazili, jer za lične zadjevice ne
smije da strada opća stvar.

Raspustvom ,,Srpskoga, Bratstva“  stvo-
rena je nova situacija. Istina možemo  osno-
vati drugo društvo s istijem ciljem, ali ga
vlada može opet raspustiti, osobito pri da-
našnjem njenom  neraspoloženju. I tako mi
nigda ne bi uredili naše stvari na  prosvjet-
nom polju, koje ne trpe ni zastoja ni prekida.
S toga je prijeka nužda, da naše poslove
podijelimo, kao što čine i drugi narodi, u
dvije grupe: u političke i prosvjetne. Za pro-
svjetne posle mi smo predložili osnivanje
»Srpske Školske Matice“. A za političke?
Naš je ideal, kao što u prošlom članku ka-
zasmo, osnovati opet društvo poput ,,Srpskoga
Bratstva“, naravski sa isključenjem prosvjet-
nog dijela; u ostalom ne ćemo da u ovom
pitanju išta prejudiciramo, ostavljajući na-
rodnijem poslanicima i prvacima, da se spo-
razumiju. Ali unaprijed izjavljujemo, da je,
po našem mišljenju, osnivanje ,, Srpske Školske
Matice“ daleko preče i potrebitije od ikakva
drugog društva. A naši će se čitaoci sjećati,
da smo mi i ,Srpsko Bratstvo“ cijenili i
zagovarali više s njegove kulturne nego li
s političke strane.

Na kraju ovoga članka molimo sve naše
prijatelje, da zaborave što je bilo; a u isto
vrijeme odlučno zahtjevamo, u ime mnogijeh
i mnogijeh Srba, da se stanje i uprava or-
gana stranke uredi dogovorno sa svijem  vi-
gjenijim Srbima u pokrajini, e da jednom
poslije tri godine otpočne složan srpski rad
u dubu narodnom i liberalnom. Kako mi taj
rad zamišljamo, kazali smo u ovom listu
g. 1897. u nizu članaka pod naslovom: Ne-
koliko riječi pred glavnu skupštinu srpske
stranke.

RC

Hajka na Holečeka

Hrvatski listovi, a na čelu im ,Obzor“,
podigli su, valjda po nečijoj komandi, opet
hajku na češkog publicistu Josefa  Holečeka.
I to ovaj put osobito zbog toga što je Ho-
leček predbacio hrvatima veliki klerikalizam,
te im savjetovao: da bi glavna uloga hrvata
imala biti, da slome vladu klerikalizma i da
se izmire sa Srbima.

Mi upravo ne znamo, što naša ,draga
i mila braća“ hrvati traže od češkoga slo-
bodoumnoga naroda. Htjeti i zahtjevati od
slobodoumnijeh Čeha, da se, za ljubav hrva-
ta, odreku svoga liberalizma i slavenske uza-
jamnosti (ali ne one kako se u Beču shva-
ta), malo je previše. Zar da Česi, koji su u
svojoj kući slomili vladu klerikalizma i koji
su .utrli put pravoj slavenskoj uzajamnosti,
za ljubav hrvata stanu pljuvati na svoja dje-
la? Koji to pravi Slaven može da odobrava
hrvatsko klerikalstvo, koje kulminira ne samo
u mržnji nego u istrijebljenju Srba?

Hrvati su uopće slaboga pamćenja, jer
Holeček nije ništa drugo već ponovio riječi
hrvatskog istoričara i rodoljuba Ivana Kuku-
ljevića Sakcinskoga, koje glase: '

»Ne bijaše Rimu i zapadu dosta, što
su ge miroljubivi Jugoslaveni ponajviše nje-

govim uplivom zavadili megju sobom.
On je proti njim, a navlastito proti
malenoj Bosni, podizao iste silne vojske
krstonosne, kojim se je jedva veliki svijet
azijatski protiviti i obraniti: mogao.  Književ-
nost slavenska, koja se po sljedbenicih vjere
istočne već u 9. stoljeću, a poslije po bogo-
milih, rasplogjivati počela, ugašena je u Bu-
garskoj, Srbiji, Bosni, Dalmaciji, uplivom
duha rimskog i silovitom zabranom jezika
slavenskog. :

»Još danas traje žalibože ova borba, i
još danas vide se njezine posljedice u svih
pokrajinah jugoslavenskih, navlastito u zemlji
bosanskoj. Pokrajina ova (t.j. Bosna) sakri-
vena je istinabog oku izobraženog svijeta gu-
stom koprenom vazda tajnost ljubećeg apso-
lutizma i tvrde sile, prirogjene azijatskomu
življu. Ali kadikad poviri pitljivo rodoljubno
oko susjeda preko Velebića i Šumadije, te

vidi, usred nereda koji tu od vijekovah vlada, |

još uvijek one tajne organe koje ova-
mo presadi zapad u srednjem vijeku
i koji tu rasplodiše kroz lukave splet-
ke i pretjeranosti vječne smutnje, vje 6-
na nepovjerenja, vječne progone i
vječno bdenje raznih čovječjih strasti,
Da nije bilo ovih organa_(t, j. Rima i
zapada), Bosna bi bila uskrsnula zajedno sa
Srbijom, a š njome bila bi sva okružna ze-
mlja jugoslavenska kraj Dunava, Save i ja-
dranskog mora, kraj Cetine i Neretve, Dri-
ne, Marice i Strumnice, hitrije napredovala
u duhu sglebode i narodnosti (v. Arkiv za
povčstnicu jugoslavensku, knjiga 11, razdščl
Let. 8)?

Još k ovomu treba nadodati, da je sva
hrvatska štampa u rukama popova.

Onda čemu se hrvatski političari ljute
na Holečeka; hrvati svaki dan idu natrag po
jedan korak u srednji vijek, zar ih na tome
putu moraju slijediti drugi Slaveni; ili bi
htjeli da se češki narod oduševljava hrvat-
skom kulturtregerskom politikom na slaven-
skom jugu? Slobodoumni češki narod odre-
kao bi se svoje slavne prošlosti, kad bi da-
našnju hrvatsku neslavensku politiku uzeo u
obranu. Češki političari za svoj vlastiti inte-
res moraju nepovjerenjem pratiti srbožderske
težnje današnjeg hrvatstva, jer uzmanjka li,
po nesreći, pravog slavenskog oslonca na
jugu, oni na sjeveru to će prvi osjetiti. U
ostalom simptomatično je zauzimanje jednog
dijela njemačke štampe za hrvate a protiv
Srba. Najnoviji članak u , Kčlnisehe Zeitung“
dosta je poučan.

Hrvatski političari mjesto da podižu haj-
ku na Holečeka, imali bi, u interesu svomu
i u interesu slavenstva na jugu, priviti srcu
njegove savjete, koji dišu ljubavlju i slaven-
stvom, i koje je prije njega hrvatski isto-
ričar Kukuljević naučno dokazao.

Hajka hrvatskijeh listova na  Holečeka
znak je nečiste savjesti.

BRDO

Srbija pred austrijskom Delegacijom

U prošli ponedjenik raspravljao se u austrij-
skoj delegaciji predračun ministarstva za izvanjske
poslove. Tom je prilikom delegat dr. Kramarž izre-
kao znamenitu besjedu o izvanjskoj politici austro-
ugarske monarhije, odvraćajući istu od saveza s
Njemačkom, koji dok joj žrtve nameće izlaže još
našu državu nepredvigjenim zapletima, a preporuču-
jući sporazum s Rusijom, kojim se hvalio i mini-

star Goluchowski. Na ovo je pak dalje nadovezao:

Dr. Kramarš. Na žalost ja nemogu dijeliti
ni optimizam ministra za izvanjske poslove o na-
šim odnošajima s Rusijom, jer se na te odnošaje
spuštila gusta sjena usljed naše politike u Srbiji.
Meni je peznato javno mnijenje u Rusiji. U ova-
kovom slučaju, u kome je po srijedi sveopći  osje-
ćaj o jednoj vladavini užasa, koja u dvadesetom vi-
jeku stoji bez primjera u Evropi, to javno mnijenje
ima dovoljno snage da utiče i na zvaničnu politiku
rusku. Sva uvjeravanja da ge mi nijesmo miješali
u srbijanske stvari, moći će valjda uvjeriti nekoga,
koji je obdaren osobitom moći razlikovanja u po-
slima izvanjske politike, ali tim se ne uvjerava ja-
vno mnijenje; a za javno mnijenje čitave Evrope
je nepobitna činjenica, da protiv volje Austrije vla-
davina glavnog komandanta srbijanske vojske nebi
bila nipošto mogućna. Neće me zaista niko ukoriti
radi lošeg patriotizma kad kažem: žalosno je i sti-
duo je za svakog Austrijanca, da se može u opće
samo i misliti da je onakav čovjek našao pokrovi-
telja u Austriji.

Predsjednik: Molim, Austrija nije taj pokro-
vitelj.

Dr. Pacak: 'To mi baš neznamo.

Predsjednik: Kralj Milan ostaje uvijek otac
vladajućeg monarka.

Dr. Pacak: Neka to žali taj monarh, a ne mi.

Predsjednik : Molim da se na ovo više ne
povraćate.

Dr. Kramarž: Kako da govorim o izvanjskoj
politici a da ne govorim o glavnom komandantu
srbijanske vojske, a.što o njemu ovako govorim nije
moja, nego njegova krivica. Čovjeku, koji još i malo
plemenito osjeća, nije moguće spomenuti to ime, a
a da se u njemu ne uzbuni čustvo pravde i odvrati
od toga, da je na koncu devetnaestog vijeka mo-
guće bilo počiniti na onako drski način to-
lika sudska ubistva. Ja bih se najviše radovao
kad bi našoj izvanjskoj politici pošlo za rukom da
djelima dokuže, kako izmegju nje i onog što biva
u Srbiji nema baš ni kakve veze. Što ja o tome
kazao ministar izvanjskih poslova dopušta da se o
tome sumnja. Lično nemam povoda da sumnjam o
istini riječi ministra izvanjskih poslova. Ali ja ga
ipak molim da mi kaže, je li moguće razagnati
svaku sumnju i sva nagagjanja, kad se načinom,
na koji se izvršila nedavna posjeta kralja Srbije u
Beču, tijem sumnjama i sličnijem nagagjanjima
širom sva vrata otvaraju. Ta kad bi Austrija pot-
puno vršila svoj zadatak da bude na istoku čuvar
čovječnosti, pravde i evropske pitomosti, bilo bi
sasvim nemogućno da na njezinoj granici nastanu
onakove prilike. Takovom politikom mi gubimo i
posljednje simpatije balkanskih naroda. Istorijski je
udeg Austrije da ona nije u stanju voditi politiku,
koja bi se sprijateljila s narodima. Jer i izvor ovoj
našoj politici u Srbiji ja vidim u jednakoj politici
u Bosni i Hercegovini.

BOO

Odzivi na naš predlog
0 ,vrpskoj Skolskoj Matici“.

Od hrvatskijeh listova progovorili su o našem
predlogu, koliko mi znamo, dva tobožnja protivnika
»Orvena Hrvatska“ i ,Jedinstvo.“

»Crvena Hrvatska“ izmegju ostaloga veli: ,Ko
je pratio pisanje ,Dubrovnika“ u ovo zadnje vrije-
me, mogo se lako uvjeriti da oni nešto snuju, pak
taj predlog neće ga bit nipošto iznenadio. Tako bi
ge moglo vrlo lako dogodit da nam na jednom
osvane u Dalmaciji ta ,Srpska Školska Matica“. I
to bi nam moglo bit vrlo pogibeljno.... Ovoliko
o tome donosimo za sada, ali kako je ta stvar
odveć opsežna to ćemo se opširno pozabavit o njom
u došastom broju.“ ž

nJedinstvo“ veli: ,U nas pučke škole narod-
ne (!) su; i s toga, barem Srbima nikakve potra-
be (111), da otvaraju zasebne. Ipak u svakome mje-
stu (11!) gdje je poveći broj pravoslavne djece, postoje
njihove konfensionalne škole. ,Dubrovnik“ dakle
svojim prijedlogom ne traži, a i ne može tražiti
drugo, već da Srbi osnivaju srpske škole za djecu
Srba katolika, a ovih koliko je?.... Ovo ne izno-
simo, što bi nam tobože smetao predlog ,Dubrov-