Godina IX. U Dubrovniku 21 Januara 1900. Broj 3. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i sak : Hercegovinu na godinu Kruna 11. "a Srbiju i Crnu goru na go- : dinu Kruna 12. os Za sve ostale. zemlje na godinu S franaka 15 u zlatu. “E Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. , i Na po godine i na četvrt godine bro Za surazmjerno. ' nd Pojedini broj lista 20 para. VN Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. . Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića K našem predlogu Da počnemo. Da, baš da počnemo, jer u članku: jedan predlog, iznijeli smo sa- mo predlog bez prethodnog objašnjenja. To smo uradili hotice. Hotjeli smo da se una- prijed vidi naša plemenita i dobra namjera. Nijesmo željeli, da se rekriminacijama pokva- ri ičije raspoloženje i pristajanje. U jednu riječ, hotjeli smo opipati zemljište. Pošto je naš predlog, u koliko se tiče osnivanja ,Srpske Školske Matice“, naišao na opće odobravanje ne samo kod Srb4 u našoj pokrajini već i izvan nje; pošto je če- stiti , Srbobran“ obećao tomu prosvjetnom poduzeću pomoć i od Srb iz zemalja krune sv. Stjepana, vratimo se na ono što smo premučali, a što je potrebito da se čuje. Četrndstoga marča ove godine navršiće se pune tri godine od smrti prvaka i vogje srpskoga naroda na Primorju Save Bjelano- vića. A kroz sve to vrijeme neprestano se govori i piše o organizaciji srpske stranke. Svak priznaje potrebu složnoga i odlučnoga rada, pa ipak ne ide, sve nešto zapinje, Bje- še se ustanovilo ,Srpsko Bratstvo“, ali se je pojavila opozicija; htjelo se je urediti stanje i uprava organa stranke, ali ge je pojavila opozicija. Ta opozicija u stvari bila je ma- lena, ali je u svojijem rukama držala organ stranke, u kome su se ignorisali zaključci ogromne većine Srb4 na Primorju i nije se priznavalo“ ,Srpsko Bratstvo“. To je bilo očito mnavještenje rata manjine većini. Da smo mi još tu rukavicu bili prihvatili, danas bi imali dvije srpske stranke na Primorju, Mi, koji smo kroz to vrijeme zastupali ogro- mnu većinu Srba, nijesmo hijeli to uraditi, uzdajući se u vrijeme, koji je najbolji liječ- nik. Neka se pak ne pomisli, da smo mi mi- šljenja, da je a priori svaka većina u pra- vu a manjina na krivom putu. Ali u ovom konkretnom slučaju, većina koja je pristajala uz ,Srpsko Bratstvo“ bila je na pravom pu- tu, i bilo je uza nju sve srpsko javno mni- jenje izvan pokrajine. Vrijeme, u koje smo se uzdali, donijelo je svoje plodove, ali ti bjehu grki: vlada je raspustila ,, Srpsko: Bratstvo“, te i tijem do- kazala svoju nenaklonost prama Srbima na Primorju. Organ srpske stranke kroz sve to vri- jeme nesloge ne bijaše uvijek na visini svo- ga položaja; većina Srb&. nije bila s njime zadovoljna. Clanak poslije presude“ i pole- mika odatle nastala, bješe izazvala toliko ogor- čenje u stranci, da se je napokon uvidjelo, da tako ne može i ne smije dalje ići. Što je zatijem slijedilo, to svi znamo. Sada se traži nov urednik. Ali ne mislimo, da je sve bilo do urednika. .... Poslije toga izišao je u organu stranke niz članaka pod naslovom: Na izmaku dva- desete. U prvom članku ima ova stavka: »Griješilo se u mnogvm pogledu i u više prilika; griješio je za cijelo i ovaj list, bilo što njegovi pisci ne bjehu svi na visini svo- ga zadatka, bilo što ne htjedoše ili ne zna- doše da se okoriste primjerom njegova za- četnika“. Nag su ovi retci u velike obeselili, i naš odziv bješe članak: Jedan predlog, ostav- ljajući za drugu priliku, kao što u početku ovoga članka rekosmo, da kažemo ovo što gada pišemo, To radimo iz dva uzroka: prvo, da dfmo zadovoljštinu svijem onijem Srbima, koji su, kao i mi, kroz sve ovo vrijeme mu- čali i trpjeli; drugo, da se za unaprijed spri- ječi neka vrst ličnijeh prkosa, ma s koje strane oni dolazili, jer za lične zadjevice ne smije da strada opća stvar. Raspustvom ,,Srpskoga, Bratstva“ stvo- rena je nova situacija. Istina možemo osno- vati drugo društvo s istijem ciljem, ali ga vlada može opet raspustiti, osobito pri da- našnjem njenom neraspoloženju. I tako mi nigda ne bi uredili naše stvari na prosvjet- nom polju, koje ne trpe ni zastoja ni prekida. S toga je prijeka nužda, da naše poslove podijelimo, kao što čine i drugi narodi, u dvije grupe: u političke i prosvjetne. Za pro- svjetne posle mi smo predložili osnivanje »Srpske Školske Matice“. A za političke? Naš je ideal, kao što u prošlom članku ka- zasmo, osnovati opet društvo poput ,,Srpskoga Bratstva“, naravski sa isključenjem prosvjet- nog dijela; u ostalom ne ćemo da u ovom pitanju išta prejudiciramo, ostavljajući na- rodnijem poslanicima i prvacima, da se spo- razumiju. Ali unaprijed izjavljujemo, da je, po našem mišljenju, osnivanje ,, Srpske Školske Matice“ daleko preče i potrebitije od ikakva drugog društva. A naši će se čitaoci sjećati, da smo mi i ,Srpsko Bratstvo“ cijenili i zagovarali više s njegove kulturne nego li s političke strane. Na kraju ovoga članka molimo sve naše prijatelje, da zaborave što je bilo; a u isto vrijeme odlučno zahtjevamo, u ime mnogijeh i mnogijeh Srba, da se stanje i uprava or- gana stranke uredi dogovorno sa svijem vi- gjenijim Srbima u pokrajini, e da jednom poslije tri godine otpočne složan srpski rad u dubu narodnom i liberalnom. Kako mi taj rad zamišljamo, kazali smo u ovom listu g. 1897. u nizu članaka pod naslovom: Ne- koliko riječi pred glavnu skupštinu srpske stranke. RC Hajka na Holečeka Hrvatski listovi, a na čelu im ,Obzor“, podigli su, valjda po nečijoj komandi, opet hajku na češkog publicistu Josefa Holečeka. I to ovaj put osobito zbog toga što je Ho- leček predbacio hrvatima veliki klerikalizam, te im savjetovao: da bi glavna uloga hrvata imala biti, da slome vladu klerikalizma i da se izmire sa Srbima. Mi upravo ne znamo, što naša ,draga i mila braća“ hrvati traže od češkoga slo- bodoumnoga naroda. Htjeti i zahtjevati od slobodoumnijeh Čeha, da se, za ljubav hrva- ta, odreku svoga liberalizma i slavenske uza- jamnosti (ali ne one kako se u Beču shva- ta), malo je previše. Zar da Česi, koji su u svojoj kući slomili vladu klerikalizma i koji su .utrli put pravoj slavenskoj uzajamnosti, za ljubav hrvata stanu pljuvati na svoja dje- la? Koji to pravi Slaven može da odobrava hrvatsko klerikalstvo, koje kulminira ne samo u mržnji nego u istrijebljenju Srba? Hrvati su uopće slaboga pamćenja, jer Holeček nije ništa drugo već ponovio riječi hrvatskog istoričara i rodoljuba Ivana Kuku- ljevića Sakcinskoga, koje glase: ' »Ne bijaše Rimu i zapadu dosta, što su ge miroljubivi Jugoslaveni ponajviše nje- govim uplivom zavadili megju sobom. On je proti njim, a navlastito proti malenoj Bosni, podizao iste silne vojske krstonosne, kojim se je jedva veliki svijet azijatski protiviti i obraniti: mogao. Književ- nost slavenska, koja se po sljedbenicih vjere istočne već u 9. stoljeću, a poslije po bogo- milih, rasplogjivati počela, ugašena je u Bu- garskoj, Srbiji, Bosni, Dalmaciji, uplivom duha rimskog i silovitom zabranom jezika slavenskog. : »Još danas traje žalibože ova borba, i još danas vide se njezine posljedice u svih pokrajinah jugoslavenskih, navlastito u zemlji bosanskoj. Pokrajina ova (t.j. Bosna) sakri- vena je istinabog oku izobraženog svijeta gu- stom koprenom vazda tajnost ljubećeg apso- lutizma i tvrde sile, prirogjene azijatskomu življu. Ali kadikad poviri pitljivo rodoljubno oko susjeda preko Velebića i Šumadije, te vidi, usred nereda koji tu od vijekovah vlada, | još uvijek one tajne organe koje ova- mo presadi zapad u srednjem vijeku i koji tu rasplodiše kroz lukave splet- ke i pretjeranosti vječne smutnje, vje 6- na nepovjerenja, vječne progone i vječno bdenje raznih čovječjih strasti, Da nije bilo ovih organa_(t, j. Rima i zapada), Bosna bi bila uskrsnula zajedno sa Srbijom, a š njome bila bi sva okružna ze- mlja jugoslavenska kraj Dunava, Save i ja- dranskog mora, kraj Cetine i Neretve, Dri- ne, Marice i Strumnice, hitrije napredovala u duhu sglebode i narodnosti (v. Arkiv za povčstnicu jugoslavensku, knjiga 11, razdščl Let. 8)? Još k ovomu treba nadodati, da je sva hrvatska štampa u rukama popova. Onda čemu se hrvatski političari ljute na Holečeka; hrvati svaki dan idu natrag po jedan korak u srednji vijek, zar ih na tome putu moraju slijediti drugi Slaveni; ili bi htjeli da se češki narod oduševljava hrvat- skom kulturtregerskom politikom na slaven- skom jugu? Slobodoumni češki narod odre- kao bi se svoje slavne prošlosti, kad bi da- našnju hrvatsku neslavensku politiku uzeo u obranu. Češki političari za svoj vlastiti inte- res moraju nepovjerenjem pratiti srbožderske težnje današnjeg hrvatstva, jer uzmanjka li, po nesreći, pravog slavenskog oslonca na jugu, oni na sjeveru to će prvi osjetiti. U ostalom simptomatično je zauzimanje jednog dijela njemačke štampe za hrvate a protiv Srba. Najnoviji članak u , Kčlnisehe Zeitung“ dosta je poučan. Hrvatski političari mjesto da podižu haj- ku na Holečeka, imali bi, u interesu svomu i u interesu slavenstva na jugu, priviti srcu njegove savjete, koji dišu ljubavlju i slaven- stvom, i koje je prije njega hrvatski isto- ričar Kukuljević naučno dokazao. Hajka hrvatskijeh listova na Holečeka znak je nečiste savjesti. BRDO Srbija pred austrijskom Delegacijom U prošli ponedjenik raspravljao se u austrij- skoj delegaciji predračun ministarstva za izvanjske poslove. Tom je prilikom delegat dr. Kramarž izre- kao znamenitu besjedu o izvanjskoj politici austro- ugarske monarhije, odvraćajući istu od saveza s Njemačkom, koji dok joj žrtve nameće izlaže još našu državu nepredvigjenim zapletima, a preporuču- jući sporazum s Rusijom, kojim se hvalio i mini- star Goluchowski. Na ovo je pak dalje nadovezao: Dr. Kramarš. Na žalost ja nemogu dijeliti ni optimizam ministra za izvanjske poslove o na- šim odnošajima s Rusijom, jer se na te odnošaje spuštila gusta sjena usljed naše politike u Srbiji. Meni je peznato javno mnijenje u Rusiji. U ova- kovom slučaju, u kome je po srijedi sveopći osje- ćaj o jednoj vladavini užasa, koja u dvadesetom vi- jeku stoji bez primjera u Evropi, to javno mnijenje ima dovoljno snage da utiče i na zvaničnu politiku rusku. Sva uvjeravanja da ge mi nijesmo miješali u srbijanske stvari, moći će valjda uvjeriti nekoga, koji je obdaren osobitom moći razlikovanja u po- slima izvanjske politike, ali tim se ne uvjerava ja- vno mnijenje; a za javno mnijenje čitave Evrope je nepobitna činjenica, da protiv volje Austrije vla- davina glavnog komandanta srbijanske vojske nebi bila nipošto mogućna. Neće me zaista niko ukoriti radi lošeg patriotizma kad kažem: žalosno je i sti- duo je za svakog Austrijanca, da se može u opće samo i misliti da je onakav čovjek našao pokrovi- telja u Austriji. Predsjednik: Molim, Austrija nije taj pokro- vitelj. Dr. Pacak: 'To mi baš neznamo. Predsjednik: Kralj Milan ostaje uvijek otac vladajućeg monarka. Dr. Pacak: Neka to žali taj monarh, a ne mi. Predsjednik : Molim da se na ovo više ne povraćate. Dr. Kramarž: Kako da govorim o izvanjskoj politici a da ne govorim o glavnom komandantu srbijanske vojske, a.što o njemu ovako govorim nije moja, nego njegova krivica. Čovjeku, koji još i malo plemenito osjeća, nije moguće spomenuti to ime, a a da se u njemu ne uzbuni čustvo pravde i odvrati od toga, da je na koncu devetnaestog vijeka mo- guće bilo počiniti na onako drski način to- lika sudska ubistva. Ja bih se najviše radovao kad bi našoj izvanjskoj politici pošlo za rukom da djelima dokuže, kako izmegju nje i onog što biva u Srbiji nema baš ni kakve veze. Što ja o tome kazao ministar izvanjskih poslova dopušta da se o tome sumnja. Lično nemam povoda da sumnjam o istini riječi ministra izvanjskih poslova. Ali ja ga ipak molim da mi kaže, je li moguće razagnati svaku sumnju i sva nagagjanja, kad se načinom, na koji se izvršila nedavna posjeta kralja Srbije u Beču, tijem sumnjama i sličnijem nagagjanjima širom sva vrata otvaraju. Ta kad bi Austrija pot- puno vršila svoj zadatak da bude na istoku čuvar čovječnosti, pravde i evropske pitomosti, bilo bi sasvim nemogućno da na njezinoj granici nastanu onakove prilike. Takovom politikom mi gubimo i posljednje simpatije balkanskih naroda. Istorijski je udeg Austrije da ona nije u stanju voditi politiku, koja bi se sprijateljila s narodima. Jer i izvor ovoj našoj politici u Srbiji ja vidim u jednakoj politici u Bosni i Hercegovini. BOO Odzivi na naš predlog 0 ,vrpskoj Skolskoj Matici“. Od hrvatskijeh listova progovorili su o našem predlogu, koliko mi znamo, dva tobožnja protivnika »Orvena Hrvatska“ i ,Jedinstvo.“ »Crvena Hrvatska“ izmegju ostaloga veli: ,Ko je pratio pisanje ,Dubrovnika“ u ovo zadnje vrije- me, mogo se lako uvjeriti da oni nešto snuju, pak taj predlog neće ga bit nipošto iznenadio. Tako bi ge moglo vrlo lako dogodit da nam na jednom osvane u Dalmaciji ta ,Srpska Školska Matica“. I to bi nam moglo bit vrlo pogibeljno.... Ovoliko o tome donosimo za sada, ali kako je ta stvar odveć opsežna to ćemo se opširno pozabavit o njom u došastom broju.“ ž nJedinstvo“ veli: ,U nas pučke škole narod- ne (!) su; i s toga, barem Srbima nikakve potra- be (111), da otvaraju zasebne. Ipak u svakome mje- stu (11!) gdje je poveći broj pravoslavne djece, postoje njihove konfensionalne škole. ,Dubrovnik“ dakle svojim prijedlogom ne traži, a i ne može tražiti drugo, već da Srbi osnivaju srpske škole za djecu Srba katolika, a ovih koliko je?.... Ovo ne izno- simo, što bi nam tobože smetao predlog ,Dubrov-