su POLJE

* orugje (instrumetno animato)" i može biti od dvi-

kao i uopšte, da plemenitost nikako i ne leži u

.bovima u despotskoj vladavini nije megju tim ni-

vi svojoj različna od ekonomske, tako je u oba, eko-

i opštija, načelno čovjeku, kao svome  sastavnom dijelu, pret-

<:,.*) Naravno, da je slobodno bilo Dubrovčaninu kupiti roba,
ali je ovaj već tim samim oslobogjavao se ropstva i pretvarao
ona dubrovačkom zemljištu u slugu i najamnika. ,U Dubrovni-
“ku, veli Vojnović, nigda nije bilo ropstva, niti kmetova priko-

šta, i porodica proširuje u gradove i plemena, da
ge iz ovih najzad sastavi najsavršenija zajednica
ljudska: država. Veze rodbinske, prijateljske i du-
ševne (zajedničke tradicije) jesu prirodna spona po-:
rodična i državna; s togu je uvijek snažnija ona
država, u kojoj vladaju jedne tradicije i jedan  jo-
zik narodni; ljubav prema otadžbini je pak nemi-
novna pogodba opstanka državnoga; takvu duševnu
zajednicu, koja države održava, mislio je, veli on, i
Platon, a ne silu i zajednicu djece, kako nam to
Aristotel predstavlja. Isto kao i čovjek, i državno
se uregjenje razvija tek sa razvitkom duha ljud-
skoga.5)

Gučetič razlikuje, po Aristotelu, dva načina
domaće uprave ili vladavine: prvo ekonomsku, koja
se javlja u kućevnoj, porodičnoj privredi i životu, u
udruženju familijarnome, zasnovanom na megju-
sobnoj ljubavi i privrednoj zajednici. Na čelu po-
rodice stoji starješina, pod čijom vlašću stoje žena
(kao slabiji i nesavršeniji prirodni stvor), djeca i
domaće sluge. Po primjeru ove patrijarhalne eko-
nomske vladavine obrazovana je i državna; iz star-
ješinstva porodičnoga razvilo se ponajlak i državno
starješinstvo, oličeno u političkoj vladavini jačih,
bogatijih i sposobnijih. Drugi je oblik domaće vla-
davine: despotski, koji nalazimo zastupljen u odno-
sima privrednih vlasnika i podjarmljenih rabotni-
ka — gospodara i robova. Ova vladavina — pri
svem tom što je ona postala putem prirodne ne-
jednakosti, fizičke i duhovne nadmoćnosti jednih
ljudi, porodica i plemenA nad drugima, i bila u
Starom i Srednjem Vijeku (pa zadugo i u samome
Novome Dobu) smatrana kao jedna prirodna pri-
vredna neophodnost — nije (kao što ćemo to i dalje
još vidjeti) ni u koliko nalazila njegovo odobrava-
nje, pošto je i njegov Dubrovnik bio megju prvima
koji (već 1417. g., dakle puna četiri stoljeća prije
ingleskog Anti Selavery Act-a) donese zakon protivu
trgovanja robljem.*) Gučetić u dobu oskudice jačih
prirodnih motora (naročito parne mahine) i sam,
kao negda i Aristotel, osjećaše, kako teške i su-
rove mehaničke poslove prirodno u društvu moraju
da vrše duhom slabiji, znanjem i obrazovanjem
nespremniji. Isto, veli, kao što duša tijelom vlada,
tako i duhom jači vladaju slabijima. Rob je živo

je ruke: po prirodi ili po zakonu. Robovi su, veli
on dalje, zato tu, da druge mrtve instrumente po-
kreću, te napominje odmah, kako se pod robljem
nopšte razumiju u ratu zarobljeni ili pak kupljeni
ljudi, a nikako sluge i najamnici, koji su slobodni;

krvi, već jedino u jačem i obrazovanijem umu.)
Ova prirodna potčinjenost gospodara nad ro-

kako istovjetna sa političkom, koja je kud i kamo
plemenitija, pošto je u njoj čovjek slobodan, ili se
bar pretpostavlja, da treba da je slobodan gragja«
nin. I kao god što je despotska vladavina u osno-

%) I on, po Aristotelu, navodi, kako je država, kao savršenija
hodnija, t. j. da je država, kao božanska tvorevina, od čovjeka

uvijek preča. Cjelina je Aristotelu vazda viša i preča od
djelova.

vanih zemlji“. Dr. Kosta Vojnović: ,Sudbeno ustrojstvo repu-
blike Dubrovačke“, ,Rad Jugoslavenske Akademije“. Knj. OV.

. Zagreb, 1891. Str. 118—119.

") Servus est animatum instrumentum, po Aristotelu.

*) Pored gve prirodne nejednakosti ljudske, koja se i u
društv životu ogleda, Gučetić je ipak odsudan
protivnik svake ropske potčinjenosti — slabijega čovjeka, kao

“i žene.

U

nomska, sa svoje strane opet :različna od političke,
jer u ekonomskoj vlada i zapovijeda jedan, kao glava
porodice, a u političkoj mahom više njih izbramika
državnih. Vještine proizvogjenja (fabricar) -adanja
(governar) u osnovi su megju sobom različne, jer dok
ona počiva više na potčinjenosti, dotle se ova mora
zasnivati na jednakosti i ravnopravnosti. S toga i
jeste najteža stvar dobro i razumno vladati.

Naši dopisi
Pp z
Crepagua, 21. Pbe6pyapa 1900.

. (8a6asa). Kako je jaszeno m Beli yBpnITeHo y
p»Dubrovniku“, 6uza je y oBoj Bapomu eprueka 3a-
6aBa, Kojy je upupennja epueka omlanuna y ne-
njeey 18. Pe6pyapa. 3aćasa je npekpacio uenaza,
a yuecrBoBajn ey esu Cp6u ms mjecra Ho omjenm
6poj Cp6a reskakA ma okozune. OBo je xpyra sa-
GaBa, koja ce oBe rogane oBzuje zaje. Ako je Guo
ma y xojoj sapomu  /lazmannje epnekux saGasa,
HAK OBA HANA He Ba0GTaje HH MYZO Ba  BH-
ma. Yame Ju ce y o6sup zmjen nporpam mepneko
ogyimeBmeme, ce Cpćuna cu, za my epne oz
pazgoeru yekyna. Kag je nekamupaza roenoljana
E. Zparamuhesa, uy6zuka, rzezajyin uy eauky
»Ppanko u Buna“, He MOoske BHIIE za ce macnazu
uju pajeuuma namer muor njecauga 3maja JoBa-
nopuha ua yora maze Cpukuwnne, m7m gpacnoj
ozmnu kojy neBaljajy rhj-me A. Mpmmliesa a B, Kne-
weBuli. Iloemje skuBe cguke nacraje maJBuBH KO-
max ,Ceekpsa“ og M. Kala. OBnje cy guzeranru
uekasajm eBojy c1moco6uocT, u uwoBjek me 6u morao
Ha upomuejurTa ppykudje, nero za je oBo upaBo
raymauko gpyrmrBo. He snam, ga zm lem ce Bume
nuBuru rocnoljunama: M. Camoćazgosoj, M. Hakuhe-
Boj, 3. Cyćornkeoj u O. Ilapacosukienoj, una mag
rocnogu: C. Hlo6pora u 5. Knexesnliy. Osu cy
TAKO BjemiTo ogarpajm eBoje yzore, kao ga ey ux
Ha NOosopsniu urpaja og gjeruiseTBa.

Tpehu oma  ,/leMOH“ *qosuBme y namer
opuegy nponuoor u Cp6umy mnezu ćana y zoća
nszajune Byxa Bpankosulia; Te Cp6uu upeg eo6om
6 jegue erpane rjeza u GJyima, Kako g ma koju
HaguH ljao mora Byka BpamkoBnlia, za usna 6Bo-
ra Ilapa m Hapoj 34 uacoBHTy C7aBy u rociocTBo,
a 6 upyre erpame Kako epneka reHuj (casjeer)
ogspalia Byka, ga me uuuu Tako onako pjesmo,
Koje lie weroBa roenogapa Ilapa, ma cas epneku
Hapou, Te najnocnnje u era camora cpymuarn. Am
Bye sa To none xaje, nero ce mpenaje y pyre
punom nakzeaky. Trezajyliu Taj mpnsop, Cp6uu
ce ćana H3 Ipomjočru MHCJIHMA y CAZAIMIEOGT, Na
umajylia npex ouuma za je ese 67aro “ s7aro, koje
nam oBaj esnjer upyska, KDATKO H IPONA/JBHBO, A
na CaMO IOmTepe, Hme H /6y6aB upama 6Bome na-
pony ocrajy y 6yaylimocru Kao eBujerne Trauke,
Koje moxosewa gpujere, yaujeajy my magy y 60-
By H Bemuy 6ynyliocr u nykajy a ga ce ca sa-
xBazuomliy ojelia u NOomTOBaBeM GIOMHisv mmena
xpa6pux H 3ac1yskuux eBojax upermacnaki.

Iloomuje saćase Guma je sajegamuka Beuepa,
na kojoj je zajeuux s,pasuja nano. Ha osakoj sa-
GaBu Cp6u ce cjerame onora xpama, koja lie um
ume u jesug ouyBarm, — ojerume ce cpucke niko-
je, Te Taj uac cakynunme sa Cpunegy IlIkoneky
Marany 72 kpyue. Oso je Jmjen upazor, a jom
zenimu ogsuB, jep enjenouu kako mu ysuljamo xo-
puer osor uoBor Cp6unosa nozyselia, re 6u eme-
JH ga ce mro upBo y jemo ysere, jep, ryGelim
Bpujeme, ry6umo menponujebeno 6zaro.

Msa Beuepe Hrpajo ce komo m mjeBaze ce
epueke mjecme zo sope.

OBako ma H na oBaj nau y oTeroj — ma
cmay Bora — omliuum mposegocmo Jmjeno Bede, na
emo uemlie caeranaka m zorosopa, jep mam je
y osum gamuma To jeguHo yo«uBae m HaeJaa.

LpyjkBancKku,

Domaće vijesti

Glad na dalmatinskijem otocima. ka
Da se na vrijeme zapriječi obnova šklaužole, , Vi
narska Udružba“ u Spljetu bješe pozvala na gasta-
nak sve zanimane faktore u pokrajini. Tijekom
rasprave izbila je na površinu u potpunom svijetlu
ekonomna nevolja, što tišti našu pokrajinu. Izmegju
ostalijeh govornika, načelnik Selaca na Braču g. |
Didolić iznio je žalosnu sliku dalmatinskijeh otoka.
On je rekao: ,Svi smo duboko proniknuti o važnosti
ovoga pitanja, svi smo bolno osjetili posljedice ne-
gretne klauzole. Mnogi vinogradi uprav se upropa=
stili, po otocim vlada crni glad, nema se kruha,
težak ge hrani smrečkama, zelenim korenjem bez
začine, jer ulja ni kapi nema. Težaku ponestalo
veresije, neće niko da ga udoži, jer i jačim posjed-
nicima ponestalo glavnice. Bijedan težak prodaje
ovcu hraniteljieu svoju, da nabavi modrog kamena
i sumpora za lozu. Nema čim ča plati državi porez.
Do malo započimlju radnje u polju, u vinogradima,
čim će on to obraditi, kada onu kap vina ne može
ni prodati ni darovati? Narod izgubio volju za
radnjom, zapušta općinski prag, redom seli u daleke
tugje strane. Ako se obnovi klauzola naši će bujni
vinogradi opustošiti, a naš dobri i pošteni težak
postati goli siromašak. Trebalo bi da vlada preduj-
mi težacima za nabavu sumpora i modrog kamena.
Stavlja predlog: neka se sve općine izjave proti
klauzoli, a u svakom selu da se drži javna skup-
ština“. s

Kalaj u Budimpešti. — Kalaj je bio ovih
dana u Budimpešti. O dolasku njegovu razno se
nagagjalo; mi ćemo iznijeti, šta doznaje o tome

budimpeštanski ,Mag.“ iz dobro obaviještena izvora.

Kaulaj je, veli, bio u Budimpešti zaista radi
bosanskih željeznica. Pitanje o bosanskim. Željezui-
cama ne treba omalovažavati. Ovo nije samo pita«
nje o gradnji željeznice, nego je ovo veoma teško
megjunarodno, i naročito sa stanovišta onih odnosa
koji postoje izmegju dvije polovine monarhije, sa
veoma teškim komplikacijama spojeno pitanje, koje
već godinama stoji neriješeno.

Kalaj namjerava naime tako da izradi bosan-
Sku željeznicu, da ona iz Sarajeva vodi upravo u
Spliet, u prvom bi dakle redu otvorila Dalmaciju
okupiranim zemljama i tako bi neposredno Austrija,
koju je izdržavanje Dalmacije stajalo uvijek velikih |
troškova, bila s njome u dobitku.

Ugarska je vlada za to uvijek protivna bila
ovakoj gradnji bosanskih željeznica, jer ona želi da
ge boganske željeznice tako izgrade, da se dovedu
u vezu sa ugarskom. željezničkora mrežom, koja bi
bosanski gaobraćaj uputila ne prema dalmatinskim
obalama, nego prema Rijeci.

Zadaća je Kalaju bila da izmiri ova dva sta-
novišta, i pregovori koji trajahu nekoliko. dana,
aaa su taj rezultat, da je Kalaju pošlo za rukom
da ga ugarskom vladom sklopi takav snorazum, koji
je interese ugarske željezničke politike doveo u
harmoniju ga potrebama okupiranih zemalja.

Kalsj se naime obavezao, da sadašnju nepc
punu željezničku vezu izmegju Budimpešte i Sara-
jeva tako izgradi, da se monarhijski saobraćaj u
buduće upućuje većinom iz Ugurske prama Bosni,
& u taritskoj politici pak debiće Ugarska takav
uticaj kod bosanskih željeznica, da riječka relacija
izgradnjom soljetske željeznica no bude prikraćsna.
Ugarska je vlada pored toga dobila i to obećanje,
da će bosanska željeznička mreža doći u bolju vezu
i sa trojedničkim (krajiškim) željezničkim progema.

Osim ove zvanične misije, veli gornji list,
imao je Kulaj i diplomatsku zadaću, du u razgo-
Voru sa vogjama pojedinih stranaka ocrta sliku

,
1
\

“spoljašnjeg položaja. Boje, koje: upotrebio naročito
u ertanju balkanskog pitanja, bjehu vaoma tamne,
Možda je već sada htio da umekša delegate i ko
zna da čita megju redovima, taj je iz Kalajevih le
ječi mogao osjećati, da će Goluhovski i Krieghamer
izići pred najbližu delegaciju sa znatnim potraživa-
njima. Ali utisci što ih je Kalaj ponio sa sobom
nijesu baš najbolji, jer Kalaj je mogao razumjeti,

da Ugarska ni najmanje volje nema da zagazi u

smjele kolonijalne planove.

Zubar. — Ivan Stjepović-Dabrović zubar, do

malo dana dolazi u Kotor. . :

Pišu iz Kotora. — U srpskoj čitaonici bi-
la je lijepa zabava s igrankom na 17. 0. m. Zaba-
vu je bila neobično lijepo posjećena. Preko zabave
udarao je stpski tamburaški zbor. Zatim g.gjice
Zorka Marinović i Darinka Subotić te gg. 1. L.
Gjivanović, E. Sardelić i D. Bućin glumili su do-

sta dobro šalu u jednom činu ,Ljubav i Filozofija“,

Poslije zabave bila je igranka, koja je bila divna,
uvrav gospodska. Igrao se je i cotillon.

Hrvatska i Slavonija. — Dovršila se na
gaboru hrvatsko-slavonskom rasprava o srpskim pe-
ticijama. Usvojen je predlog 6dbora za bogoštovje
i nastavo, kojijem se molbe srpske ustupaju vladi
sa preporukom, da ih ona prouči i prema tome
shodno postupa, a pogledom na konfesionalne od-
nose srpsko-pravoslavne crkve, da predloži saboru
na pretresanje posebnu zakonsku osnovu.

Povodom pretresanja srpskih peticija na 21 i
22. 0. m. zagrebačko sveučilište bilo je pozornicom
protusrpskih demonstracija. Hrvatski gjaci vikali su:
»Na dvor Srbi“! ,Dolje Srbi“! ,Dolje peticije“!
»Vanka iz Hrvatske“! Još su. ispljuvali i nogama
pogazili jednu tablu ćirilskim slovima.

»Srbobran“ nazivlje postupak sabora sa srpskim
peticijama neiskrenim i navješta borbu na smrt
grpskom klubu, koji je sastavni dio narodne stranke.
Beogradske ,Male Novine“ vele, da je postupak
gabora zamazivanje očiju. :

E aaa.
Srpske zemlje

Bosna i Hercegovina. — Zadarski , Narodni
List“ dobio je iz Bosne pismo, koje je u izvodu
ovako priopćio: ,Iz pisma razabiremo, da pučanstvo
u Bosni nije u opće zadovoljno. Dopisnik: tuži se
na tamošnje činovništvo, koje, uz časne iznimke,
samovoljno postupa sa narodom. I glede materijal-

nog blagostanja, dopisnik kaže, da je više prividno

nego li realno; pa i da sama najnuždija općila fa

dočim da je mnogo potrošeno u prosti luksus. Ni |
u pogled pučkih škola nije najbolje, jer ih se :ne

otvara, koliko bi to potreba zahtjevala. 'Tuži se da
u nekim predjelim šume nestaje, da se gojitba du-

hana, taj najizdašniji proizvod, slabo isplaćuje. Ni.

školske kojige nijesu najbolje uregjene, jer n. p. u
»Povjesti Bosne-Hercegovine“, koja se rabi u pu-
čkim školam, dokazuje se, da narod Bosne i Her-
cegovine nije nikad mogao živjeti bez Magjara, U
zadnje dopisnik se tuži, što ni naše neodvisno no-

«stvo ni naši zastupnici nijesu dovoljno upućeni
u tamošnje odnošaje, te nijesu u stanju temeljito
zagovarati interese naroda u Bosni-Hercegovis i * —
Na to je uredništvo nadovezalo svoje poz u: ka-
lajevske nazore, e da ne bi palo u nemilo < bosan-
ske vlade.

Pregled
Sa bojišta u južnoj Africi stižu najraznovrsni-
je vijesti, kojima je teško odrediti njihovu pravu
vrijednost, jer dolaze iz engleškog izvora. Po tijem
vijestima kao da je Boerce počela ostavljati ratna
sreća. General French oslobodio je Kimberley od

Podlistak
Najnovija povjest Dubrovnika
od

Ivana kan. Stojanovića

Dogje dakle vrijeme, kad vlasnici počeše prodavati svoje
zemlje, .osim onijeh pod fidejkomisom, svojijem kmetima, a to radi
nametnutijeh poreza, tajne kragje, neplodnosti samijeh zemalja i

* raspuštenosti svake ruke vlastele i gragjana. Tako se seljak nagje

znatno slobodniji i u isto doba otvoriše mu se nova vrata bogastva:
brodarstvo opet nekako oživi. Dubrovnik i Pelješac počnu graditi
golemijeh brodova; nasta plovljenje za Aleksandriju i Ameriku; slo-
bodno trgovanje Dubrovčana s Hercegovinom, gdje se tjerahu velika
kriomčarenja, i smo susjedstvo turskoga zemljišta bijahu takogjer
uzroci da seljak obogati. Jevtino meso, jevtini turski duhan, koji se
onda mogao unositi kako ništa, jer je bilo lako podmititi onaj ma-
leni brbj financijskijeh straža, veliki broj #rabakula i bracijera, te
prenašahu iz svakoga pomorskoga sela robu, koju bi seljak za malo
kupio u Hercegovini — sve to bijahu izvori bogastva. Još je dakle
turska vlada, ako ne diplomatično, a ono dajbudi materijalno i eko-
nomično, bila obrana Dubrovniku, kao Crna Gora Kotoru. Naši dakle
oci imali su razloga da zovu Turčina: Naš ćaće stari, kako smo
često čuli u djetinstvu.

Mnogi seljaci, vrativši se nekon toliko godišta iz svijeta imuć-
ni, otkupiše se od kmestva. Neki ostaše i dalje kmeti nekijeh
mogućijeb porodica vlasteoskijeh, kao Pozza, Gozze, Oaboga i ost.
Ovi seljaci od skoro obogaćeni primiše neku površnu kulturu, što bi
uzrokom komičnijeh pojava. Svi naši suvremenici mogu o tome pri-

čati, a ja sam mogao bih napisati čitava knjigu, koja bi bila obilat
izvor komedija. Posljedica toga bijaše, da se kod mnogijeh pojavi
nemoralnost i da seljačke porodice oslabiše. Pod republikom seljak,
kad bi se vratio imućan iz svijeta, valjalo bi da prebiva u gradu.
Pod Austrijom ostaje 1 som selu i natječe ge g kojom starom vla-
steoskom ili gregjanskom porodicom i postaje propheta in patria,
nasuprot evangjeoskoj izreci (nemo propheta in patria), Koja vrijedi
samo u stvarima vjere i morala, nipošto u materijalnom i ekonom-
skom životu. Paroh, ako nije bogat, vrlo se malo nada, da će imati
upliva kod takijeh. Svaki je čas tužen pred orkovnijem starješinama.
Župa, Mokošica i Trpanj pružaju o tome primjeri. Uzimajuć stvar
u ovomu smislu, ne može se toliko kričati na popove, koji nastoje
da obogate; Zeclesia tua nec temporalibus destituatur augiliis!) moli
se u jednomu oremus preko godine. Još ako je selo blizu Hercego-

vine, pop, koji ne pristane na neke zahtjeve sujevjerja, osobito“ kad |
se tiče bolesnika, može se nadati, kako se meni dosta puta do- |

godilo, da će susresti popa pravoslavnoga ili kadgod čak i hodžu
turskoga, da trči kod katolika.

Seljačke porodice, imajući zemlje otkupljene od kmestva,
koje trebahu da budu obragjene, stadoše se dijeliti. Brat koji
ne radi zemlju posvađi se s bratom koji radi i razdijele se.
Porodice seljanske življahu prije patrijarhalno, djed, otac i braća sa
svojom djecom, tako da je porodica brojila po 20 i više lica. Otac
ili najstariji brat držao je zajedničku blagajnicu. Sestra o udaji pri-
mila bi svoj miraz i ,sestra udata susjeda nazvata“. Došla bi u rod
na krasno ime, na babine*) i na krmine. Sad se dijele i do komič.

") »Daj da tvoja crkva uzima i vremenijeh pomagala.“ —

?) Rodilji dolažahu u pohode svojta i prijatelji i nošahu joj darove, obično slasti
i dva goluba, a po selima kakve druge jestojske. Ovaj se običaj posve pometiiuo
i zvao se ,doći na babine“,

nosti. Gdjegod bude samo jedna goba, kako ćeš je podijeliti? Stav»
ljaju u sredinu ljesicu. Jedna kuhinja, kako ćeš je podijeliti? Čine
dva ognjišta. Hoće se ruka božija da uglaviš oca, da valja da ostavi
štogod i kćerima. A nijesam joj dao miraz?“ govori. Koji pristane,
a koji opet umre ne hoteći. Narod veli, da je muška glava stariju
nego devet ženskijeh, i za to je običaj u RBijeci, a cijenim i po
drugijem selima, da se ispali iz puške više hitaca kad ge rodi muško,
& samo par ili dva kad se rodi žensko. Tako selo po broju hitacs
već zna što se je rodilo, ali ne zna u koga. 4
Megju strastima dubrovačkoga seljaka osveta ge je najmanje
pokazivala, jer jako ukroćena od zakona republikauskijeh. Povjest ne
bilježi nego dva slučaja osvete u staro doba. Prvi je o popu na

Pelješcu, koji ubi pred crkvom vlastelina i j j
elina
vladahu Mleci. Prije Popova bij op inšh u o A

je njemu otprije bila dala riječ.

Srećom bi
te ga odalečiše, i vjenčanje

mnogo naroda u crkvi
Se izvrši. ba
X A Preljubovsta! Jednom

: Pozvah ženu uda je ukorimt i
*) Vagja pozlaćena; u Aljugaak vu ie tu da je

Vozila vlastela po Gružu i po Rijeci,