su POLJE * orugje (instrumetno animato)" i može biti od dvi- kao i uopšte, da plemenitost nikako i ne leži u .bovima u despotskoj vladavini nije megju tim ni- vi svojoj različna od ekonomske, tako je u oba, eko- i opštija, načelno čovjeku, kao svome sastavnom dijelu, pret- <:,.*) Naravno, da je slobodno bilo Dubrovčaninu kupiti roba, ali je ovaj već tim samim oslobogjavao se ropstva i pretvarao ona dubrovačkom zemljištu u slugu i najamnika. ,U Dubrovni- “ku, veli Vojnović, nigda nije bilo ropstva, niti kmetova priko- šta, i porodica proširuje u gradove i plemena, da ge iz ovih najzad sastavi najsavršenija zajednica ljudska: država. Veze rodbinske, prijateljske i du- ševne (zajedničke tradicije) jesu prirodna spona po-: rodična i državna; s togu je uvijek snažnija ona država, u kojoj vladaju jedne tradicije i jedan jo- zik narodni; ljubav prema otadžbini je pak nemi- novna pogodba opstanka državnoga; takvu duševnu zajednicu, koja države održava, mislio je, veli on, i Platon, a ne silu i zajednicu djece, kako nam to Aristotel predstavlja. Isto kao i čovjek, i državno se uregjenje razvija tek sa razvitkom duha ljud- skoga.5) Gučetič razlikuje, po Aristotelu, dva načina domaće uprave ili vladavine: prvo ekonomsku, koja se javlja u kućevnoj, porodičnoj privredi i životu, u udruženju familijarnome, zasnovanom na megju- sobnoj ljubavi i privrednoj zajednici. Na čelu po- rodice stoji starješina, pod čijom vlašću stoje žena (kao slabiji i nesavršeniji prirodni stvor), djeca i domaće sluge. Po primjeru ove patrijarhalne eko- nomske vladavine obrazovana je i državna; iz star- ješinstva porodičnoga razvilo se ponajlak i državno starješinstvo, oličeno u političkoj vladavini jačih, bogatijih i sposobnijih. Drugi je oblik domaće vla- davine: despotski, koji nalazimo zastupljen u odno- sima privrednih vlasnika i podjarmljenih rabotni- ka — gospodara i robova. Ova vladavina — pri svem tom što je ona postala putem prirodne ne- jednakosti, fizičke i duhovne nadmoćnosti jednih ljudi, porodica i plemenA nad drugima, i bila u Starom i Srednjem Vijeku (pa zadugo i u samome Novome Dobu) smatrana kao jedna prirodna pri- vredna neophodnost — nije (kao što ćemo to i dalje još vidjeti) ni u koliko nalazila njegovo odobrava- nje, pošto je i njegov Dubrovnik bio megju prvima koji (već 1417. g., dakle puna četiri stoljeća prije ingleskog Anti Selavery Act-a) donese zakon protivu trgovanja robljem.*) Gučetić u dobu oskudice jačih prirodnih motora (naročito parne mahine) i sam, kao negda i Aristotel, osjećaše, kako teške i su- rove mehaničke poslove prirodno u društvu moraju da vrše duhom slabiji, znanjem i obrazovanjem nespremniji. Isto, veli, kao što duša tijelom vlada, tako i duhom jači vladaju slabijima. Rob je živo je ruke: po prirodi ili po zakonu. Robovi su, veli on dalje, zato tu, da druge mrtve instrumente po- kreću, te napominje odmah, kako se pod robljem nopšte razumiju u ratu zarobljeni ili pak kupljeni ljudi, a nikako sluge i najamnici, koji su slobodni; krvi, već jedino u jačem i obrazovanijem umu.) Ova prirodna potčinjenost gospodara nad ro- kako istovjetna sa političkom, koja je kud i kamo plemenitija, pošto je u njoj čovjek slobodan, ili se bar pretpostavlja, da treba da je slobodan gragja« nin. I kao god što je despotska vladavina u osno- %) I on, po Aristotelu, navodi, kako je država, kao savršenija hodnija, t. j. da je država, kao božanska tvorevina, od čovjeka uvijek preča. Cjelina je Aristotelu vazda viša i preča od djelova. vanih zemlji“. Dr. Kosta Vojnović: ,Sudbeno ustrojstvo repu- blike Dubrovačke“, ,Rad Jugoslavenske Akademije“. Knj. OV. . Zagreb, 1891. Str. 118—119. ") Servus est animatum instrumentum, po Aristotelu. *) Pored gve prirodne nejednakosti ljudske, koja se i u društv životu ogleda, Gučetić je ipak odsudan protivnik svake ropske potčinjenosti — slabijega čovjeka, kao “i žene. U nomska, sa svoje strane opet :različna od političke, jer u ekonomskoj vlada i zapovijeda jedan, kao glava porodice, a u političkoj mahom više njih izbramika državnih. Vještine proizvogjenja (fabricar) -adanja (governar) u osnovi su megju sobom različne, jer dok ona počiva više na potčinjenosti, dotle se ova mora zasnivati na jednakosti i ravnopravnosti. S toga i jeste najteža stvar dobro i razumno vladati. Naši dopisi Pp z Crepagua, 21. Pbe6pyapa 1900. . (8a6asa). Kako je jaszeno m Beli yBpnITeHo y p»Dubrovniku“, 6uza je y oBoj Bapomu eprueka 3a- 6aBa, Kojy je upupennja epueka omlanuna y ne- njeey 18. Pe6pyapa. 3aćasa je npekpacio uenaza, a yuecrBoBajn ey esu Cp6u ms mjecra Ho omjenm 6poj Cp6a reskakA ma okozune. OBo je xpyra sa- GaBa, koja ce oBe rogane oBzuje zaje. Ako je Guo ma y xojoj sapomu /lazmannje epnekux saGasa, HAK OBA HANA He Ba0GTaje HH MYZO Ba BH- ma. Yame Ju ce y o6sup zmjen nporpam mepneko ogyimeBmeme, ce Cpćuna cu, za my epne oz pazgoeru yekyna. Kag je nekamupaza roenoljana E. Zparamuhesa, uy6zuka, rzezajyin uy eauky »Ppanko u Buna“, He MOoske BHIIE za ce macnazu uju pajeuuma namer muor njecauga 3maja JoBa- nopuha ua yora maze Cpukuwnne, m7m gpacnoj ozmnu kojy neBaljajy rhj-me A. Mpmmliesa a B, Kne- weBuli. Iloemje skuBe cguke nacraje maJBuBH KO- max ,Ceekpsa“ og M. Kala. OBnje cy guzeranru uekasajm eBojy c1moco6uocT, u uwoBjek me 6u morao Ha upomuejurTa ppykudje, nero za je oBo upaBo raymauko gpyrmrBo. He snam, ga zm lem ce Bume nuBuru rocnoljunama: M. Camoćazgosoj, M. Hakuhe- Boj, 3. Cyćornkeoj u O. Ilapacosukienoj, una mag rocnogu: C. Hlo6pora u 5. Knexesnliy. Osu cy TAKO BjemiTo ogarpajm eBoje yzore, kao ga ey ux Ha NOosopsniu urpaja og gjeruiseTBa. Tpehu oma ,/leMOH“ *qosuBme y namer opuegy nponuoor u Cp6umy mnezu ćana y zoća nszajune Byxa Bpankosulia; Te Cp6uu upeg eo6om 6 jegue erpane rjeza u GJyima, Kako g ma koju HaguH ljao mora Byka BpamkoBnlia, za usna 6Bo- ra Ilapa m Hapoj 34 uacoBHTy C7aBy u rociocTBo, a 6 upyre erpame Kako epneka reHuj (casjeer) ogspalia Byka, ga me uuuu Tako onako pjesmo, Koje lie weroBa roenogapa Ilapa, ma cas epneku Hapou, Te najnocnnje u era camora cpymuarn. Am Bye sa To none xaje, nero ce mpenaje y pyre punom nakzeaky. Trezajyliu Taj mpnsop, Cp6uu ce ćana H3 Ipomjočru MHCJIHMA y CAZAIMIEOGT, Na umajylia npex ouuma za je ese 67aro “ s7aro, koje nam oBaj esnjer upyska, KDATKO H IPONA/JBHBO, A na CaMO IOmTepe, Hme H /6y6aB upama 6Bome na- pony ocrajy y 6yaylimocru Kao eBujerne Trauke, Koje moxosewa gpujere, yaujeajy my magy y 60- By H Bemuy 6ynyliocr u nykajy a ga ce ca sa- xBazuomliy ojelia u NOomTOBaBeM GIOMHisv mmena xpa6pux H 3ac1yskuux eBojax upermacnaki. Iloomuje saćase Guma je sajegamuka Beuepa, na kojoj je zajeuux s,pasuja nano. Ha osakoj sa- GaBu Cp6u ce cjerame onora xpama, koja lie um ume u jesug ouyBarm, — ojerume ce cpucke niko- je, Te Taj uac cakynunme sa Cpunegy IlIkoneky Marany 72 kpyue. Oso je Jmjen upazor, a jom zenimu ogsuB, jep enjenouu kako mu ysuljamo xo- puer osor uoBor Cp6unosa nozyselia, re 6u eme- JH ga ce mro upBo y jemo ysere, jep, ryGelim Bpujeme, ry6umo menponujebeno 6zaro. Msa Beuepe Hrpajo ce komo m mjeBaze ce epueke mjecme zo sope. OBako ma H na oBaj nau y oTeroj — ma cmay Bora — omliuum mposegocmo Jmjeno Bede, na emo uemlie caeranaka m zorosopa, jep mam je y osum gamuma To jeguHo yo«uBae m HaeJaa. LpyjkBancKku, Domaće vijesti Glad na dalmatinskijem otocima. ka Da se na vrijeme zapriječi obnova šklaužole, , Vi narska Udružba“ u Spljetu bješe pozvala na gasta- nak sve zanimane faktore u pokrajini. Tijekom rasprave izbila je na površinu u potpunom svijetlu ekonomna nevolja, što tišti našu pokrajinu. Izmegju ostalijeh govornika, načelnik Selaca na Braču g. | Didolić iznio je žalosnu sliku dalmatinskijeh otoka. On je rekao: ,Svi smo duboko proniknuti o važnosti ovoga pitanja, svi smo bolno osjetili posljedice ne- gretne klauzole. Mnogi vinogradi uprav se upropa= stili, po otocim vlada crni glad, nema se kruha, težak ge hrani smrečkama, zelenim korenjem bez začine, jer ulja ni kapi nema. Težaku ponestalo veresije, neće niko da ga udoži, jer i jačim posjed- nicima ponestalo glavnice. Bijedan težak prodaje ovcu hraniteljieu svoju, da nabavi modrog kamena i sumpora za lozu. Nema čim ča plati državi porez. Do malo započimlju radnje u polju, u vinogradima, čim će on to obraditi, kada onu kap vina ne može ni prodati ni darovati? Narod izgubio volju za radnjom, zapušta općinski prag, redom seli u daleke tugje strane. Ako se obnovi klauzola naši će bujni vinogradi opustošiti, a naš dobri i pošteni težak postati goli siromašak. Trebalo bi da vlada preduj- mi težacima za nabavu sumpora i modrog kamena. Stavlja predlog: neka se sve općine izjave proti klauzoli, a u svakom selu da se drži javna skup- ština“. s Kalaj u Budimpešti. — Kalaj je bio ovih dana u Budimpešti. O dolasku njegovu razno se nagagjalo; mi ćemo iznijeti, šta doznaje o tome budimpeštanski ,Mag.“ iz dobro obaviještena izvora. Kaulaj je, veli, bio u Budimpešti zaista radi bosanskih željeznica. Pitanje o bosanskim. Željezui- cama ne treba omalovažavati. Ovo nije samo pita« nje o gradnji željeznice, nego je ovo veoma teško megjunarodno, i naročito sa stanovišta onih odnosa koji postoje izmegju dvije polovine monarhije, sa veoma teškim komplikacijama spojeno pitanje, koje već godinama stoji neriješeno. Kalaj namjerava naime tako da izradi bosan- Sku željeznicu, da ona iz Sarajeva vodi upravo u Spliet, u prvom bi dakle redu otvorila Dalmaciju okupiranim zemljama i tako bi neposredno Austrija, koju je izdržavanje Dalmacije stajalo uvijek velikih | troškova, bila s njome u dobitku. Ugarska je vlada za to uvijek protivna bila ovakoj gradnji bosanskih željeznica, jer ona želi da ge boganske željeznice tako izgrade, da se dovedu u vezu sa ugarskom. željezničkora mrežom, koja bi bosanski gaobraćaj uputila ne prema dalmatinskim obalama, nego prema Rijeci. Zadaća je Kalaju bila da izmiri ova dva sta- novišta, i pregovori koji trajahu nekoliko. dana, aaa su taj rezultat, da je Kalaju pošlo za rukom da ga ugarskom vladom sklopi takav snorazum, koji je interese ugarske željezničke politike doveo u harmoniju ga potrebama okupiranih zemalja. Kalsj se naime obavezao, da sadašnju nepc punu željezničku vezu izmegju Budimpešte i Sara- jeva tako izgradi, da se monarhijski saobraćaj u buduće upućuje većinom iz Ugurske prama Bosni, & u taritskoj politici pak debiće Ugarska takav uticaj kod bosanskih željeznica, da riječka relacija izgradnjom soljetske željeznica no bude prikraćsna. Ugarska je vlada pored toga dobila i to obećanje, da će bosanska željeznička mreža doći u bolju vezu i sa trojedničkim (krajiškim) željezničkim progema. Osim ove zvanične misije, veli gornji list, imao je Kulaj i diplomatsku zadaću, du u razgo- Voru sa vogjama pojedinih stranaka ocrta sliku , 1 \ “spoljašnjeg položaja. Boje, koje: upotrebio naročito u ertanju balkanskog pitanja, bjehu vaoma tamne, Možda je već sada htio da umekša delegate i ko zna da čita megju redovima, taj je iz Kalajevih le ječi mogao osjećati, da će Goluhovski i Krieghamer izići pred najbližu delegaciju sa znatnim potraživa- njima. Ali utisci što ih je Kalaj ponio sa sobom nijesu baš najbolji, jer Kalaj je mogao razumjeti, da Ugarska ni najmanje volje nema da zagazi u smjele kolonijalne planove. Zubar. — Ivan Stjepović-Dabrović zubar, do malo dana dolazi u Kotor. . : Pišu iz Kotora. — U srpskoj čitaonici bi- la je lijepa zabava s igrankom na 17. 0. m. Zaba- vu je bila neobično lijepo posjećena. Preko zabave udarao je stpski tamburaški zbor. Zatim g.gjice Zorka Marinović i Darinka Subotić te gg. 1. L. Gjivanović, E. Sardelić i D. Bućin glumili su do- sta dobro šalu u jednom činu ,Ljubav i Filozofija“, Poslije zabave bila je igranka, koja je bila divna, uvrav gospodska. Igrao se je i cotillon. Hrvatska i Slavonija. — Dovršila se na gaboru hrvatsko-slavonskom rasprava o srpskim pe- ticijama. Usvojen je predlog 6dbora za bogoštovje i nastavo, kojijem se molbe srpske ustupaju vladi sa preporukom, da ih ona prouči i prema tome shodno postupa, a pogledom na konfesionalne od- nose srpsko-pravoslavne crkve, da predloži saboru na pretresanje posebnu zakonsku osnovu. Povodom pretresanja srpskih peticija na 21 i 22. 0. m. zagrebačko sveučilište bilo je pozornicom protusrpskih demonstracija. Hrvatski gjaci vikali su: »Na dvor Srbi“! ,Dolje Srbi“! ,Dolje peticije“! »Vanka iz Hrvatske“! Još su. ispljuvali i nogama pogazili jednu tablu ćirilskim slovima. »Srbobran“ nazivlje postupak sabora sa srpskim peticijama neiskrenim i navješta borbu na smrt grpskom klubu, koji je sastavni dio narodne stranke. Beogradske ,Male Novine“ vele, da je postupak gabora zamazivanje očiju. : E aaa. Srpske zemlje Bosna i Hercegovina. — Zadarski , Narodni List“ dobio je iz Bosne pismo, koje je u izvodu ovako priopćio: ,Iz pisma razabiremo, da pučanstvo u Bosni nije u opće zadovoljno. Dopisnik: tuži se na tamošnje činovništvo, koje, uz časne iznimke, samovoljno postupa sa narodom. I glede materijal- nog blagostanja, dopisnik kaže, da je više prividno nego li realno; pa i da sama najnuždija općila fa dočim da je mnogo potrošeno u prosti luksus. Ni | u pogled pučkih škola nije najbolje, jer ih se :ne otvara, koliko bi to potreba zahtjevala. 'Tuži se da u nekim predjelim šume nestaje, da se gojitba du- hana, taj najizdašniji proizvod, slabo isplaćuje. Ni. školske kojige nijesu najbolje uregjene, jer n. p. u »Povjesti Bosne-Hercegovine“, koja se rabi u pu- čkim školam, dokazuje se, da narod Bosne i Her- cegovine nije nikad mogao živjeti bez Magjara, U zadnje dopisnik se tuži, što ni naše neodvisno no- «stvo ni naši zastupnici nijesu dovoljno upućeni u tamošnje odnošaje, te nijesu u stanju temeljito zagovarati interese naroda u Bosni-Hercegovis i * — Na to je uredništvo nadovezalo svoje poz u: ka- lajevske nazore, e da ne bi palo u nemilo < bosan- ske vlade. Pregled Sa bojišta u južnoj Africi stižu najraznovrsni- je vijesti, kojima je teško odrediti njihovu pravu vrijednost, jer dolaze iz engleškog izvora. Po tijem vijestima kao da je Boerce počela ostavljati ratna sreća. General French oslobodio je Kimberley od Podlistak Najnovija povjest Dubrovnika od Ivana kan. Stojanovića Dogje dakle vrijeme, kad vlasnici počeše prodavati svoje zemlje, .osim onijeh pod fidejkomisom, svojijem kmetima, a to radi nametnutijeh poreza, tajne kragje, neplodnosti samijeh zemalja i * raspuštenosti svake ruke vlastele i gragjana. Tako se seljak nagje znatno slobodniji i u isto doba otvoriše mu se nova vrata bogastva: brodarstvo opet nekako oživi. Dubrovnik i Pelješac počnu graditi golemijeh brodova; nasta plovljenje za Aleksandriju i Ameriku; slo- bodno trgovanje Dubrovčana s Hercegovinom, gdje se tjerahu velika kriomčarenja, i smo susjedstvo turskoga zemljišta bijahu takogjer uzroci da seljak obogati. Jevtino meso, jevtini turski duhan, koji se onda mogao unositi kako ništa, jer je bilo lako podmititi onaj ma- leni brbj financijskijeh straža, veliki broj #rabakula i bracijera, te prenašahu iz svakoga pomorskoga sela robu, koju bi seljak za malo kupio u Hercegovini — sve to bijahu izvori bogastva. Još je dakle turska vlada, ako ne diplomatično, a ono dajbudi materijalno i eko- nomično, bila obrana Dubrovniku, kao Crna Gora Kotoru. Naši dakle oci imali su razloga da zovu Turčina: Naš ćaće stari, kako smo često čuli u djetinstvu. Mnogi seljaci, vrativši se nekon toliko godišta iz svijeta imuć- ni, otkupiše se od kmestva. Neki ostaše i dalje kmeti nekijeh mogućijeb porodica vlasteoskijeh, kao Pozza, Gozze, Oaboga i ost. Ovi seljaci od skoro obogaćeni primiše neku površnu kulturu, što bi uzrokom komičnijeh pojava. Svi naši suvremenici mogu o tome pri- čati, a ja sam mogao bih napisati čitava knjigu, koja bi bila obilat izvor komedija. Posljedica toga bijaše, da se kod mnogijeh pojavi nemoralnost i da seljačke porodice oslabiše. Pod republikom seljak, kad bi se vratio imućan iz svijeta, valjalo bi da prebiva u gradu. Pod Austrijom ostaje 1 som selu i natječe ge g kojom starom vla- steoskom ili gregjanskom porodicom i postaje propheta in patria, nasuprot evangjeoskoj izreci (nemo propheta in patria), Koja vrijedi samo u stvarima vjere i morala, nipošto u materijalnom i ekonom- skom životu. Paroh, ako nije bogat, vrlo se malo nada, da će imati upliva kod takijeh. Svaki je čas tužen pred orkovnijem starješinama. Župa, Mokošica i Trpanj pružaju o tome primjeri. Uzimajuć stvar u ovomu smislu, ne može se toliko kričati na popove, koji nastoje da obogate; Zeclesia tua nec temporalibus destituatur augiliis!) moli se u jednomu oremus preko godine. Još ako je selo blizu Hercego- vine, pop, koji ne pristane na neke zahtjeve sujevjerja, osobito“ kad | se tiče bolesnika, može se nadati, kako se meni dosta puta do- | godilo, da će susresti popa pravoslavnoga ili kadgod čak i hodžu turskoga, da trči kod katolika. Seljačke porodice, imajući zemlje otkupljene od kmestva, koje trebahu da budu obragjene, stadoše se dijeliti. Brat koji ne radi zemlju posvađi se s bratom koji radi i razdijele se. Porodice seljanske življahu prije patrijarhalno, djed, otac i braća sa svojom djecom, tako da je porodica brojila po 20 i više lica. Otac ili najstariji brat držao je zajedničku blagajnicu. Sestra o udaji pri- mila bi svoj miraz i ,sestra udata susjeda nazvata“. Došla bi u rod na krasno ime, na babine*) i na krmine. Sad se dijele i do komič. ") »Daj da tvoja crkva uzima i vremenijeh pomagala.“ — ?) Rodilji dolažahu u pohode svojta i prijatelji i nošahu joj darove, obično slasti i dva goluba, a po selima kakve druge jestojske. Ovaj se običaj posve pometiiuo i zvao se ,doći na babine“, nosti. Gdjegod bude samo jedna goba, kako ćeš je podijeliti? Stav» ljaju u sredinu ljesicu. Jedna kuhinja, kako ćeš je podijeliti? Čine dva ognjišta. Hoće se ruka božija da uglaviš oca, da valja da ostavi štogod i kćerima. A nijesam joj dao miraz?“ govori. Koji pristane, a koji opet umre ne hoteći. Narod veli, da je muška glava stariju nego devet ženskijeh, i za to je običaj u RBijeci, a cijenim i po drugijem selima, da se ispali iz puške više hitaca kad ge rodi muško, & samo par ili dva kad se rodi žensko. Tako selo po broju hitacs već zna što se je rodilo, ali ne zna u koga. 4 Megju strastima dubrovačkoga seljaka osveta ge je najmanje pokazivala, jer jako ukroćena od zakona republikauskijeh. Povjest ne bilježi nego dva slučaja osvete u staro doba. Prvi je o popu na Pelješcu, koji ubi pred crkvom vlastelina i j j elina vladahu Mleci. Prije Popova bij op inšh u o A je njemu otprije bila dala riječ. Srećom bi te ga odalečiše, i vjenčanje mnogo naroda u crkvi Se izvrši. ba X A Preljubovsta! Jednom : Pozvah ženu uda je ukorimt i *) Vagja pozlaćena; u Aljugaak vu ie tu da je Vozila vlastela po Gružu i po Rijeci,