—-———=————— = je vazda nepokolebiv n&d u bezgraničnu milost na- šega premilostivoga Ćesara i u dobru narodnu vo- lju, da se i u dvanaestom času pomogne kakogod ovome bijednome narodu. Hoće li skora budućnost pokazati, da ge ovijem bokeljskijem mjestima, koja su već u hropcu, ipak nješto pomoglo — to je ži- votno pitanje naše.“ E asa. Smetnje pri gradnji pravoslavne katedralne crkve u Kotoru Kotor 26. aprila. Poštovani čitaoci uglednog ,Dubrovnika“ još | će se živo sjećati teške nesreće, što zadesi pravo- slavne Srbe kotorske na večer Božića 1896. £. kad im, nesrećnim slučajem, do temelja izgorje veličan- stvena i bogato ukrašena katedralna crkva sv. Ni- le. Na jauk i vrisak pravoslavnih Srba, odmah se velikodušno odazva nas premilostivi Ćesar, odredivši da se iz privatne njegove blagajnice udijeli kru- na 20.000 u pomoć gragji nove katedrale. Izgledalo je, da je visoku Vladu u srce zaboljela naša nesreća, jer je odmah poslala svog gragjevnog savjetnika, arhitekta g. Ivekovića, da učini nacrt nove crkve. Vrijedni Iveković živo se prihvati posla i do apri- la 1897. potpuno zgotovi nacrt. Po vladinoj odredbi parohijali morani su pro- vidjeti za zemljište, na kom bi se imala podići no- va orkva. A pošto tle izgorjele erkve, prema nacrtu, nije dovoljno bilo, da se ogradi nova crkva i da ge svuda naokolo izoluje barem sa tri metra prostora, to je gragjevni odbor, izabran od parohijana, morao se postarati, kako će od susjeda crkvenog zemljišta, Kupiti potrebiti prostor. U susjestvu pogorjele crkve, ga istoka, bila je kuća s taracom pok. Grgura Pe- trovića i spremište vojničkog Zeugs-Depćt-a — obje zgrade odvojene od erkve uskom ulicom; sa sje- vera zidine gradske; sa zapada kasarna sv. Domenika, koja je zajedno s crkvom izgorjela, i jedna stara kućerina, potpuno trošna, vlasništvo crkovinarstva ka- toličke crkve sv. Tripuna i ukinutih bratovština sto- jećih sad pod upravom Općine, koje zgrade bile su ozidane uza samu crkvu; s juga pak javna pjaca Sv. Nikole. Da se, dakle, pripravi potrebito zemljište i da se čim prije počne graditi nova orkva, gra- gjevni odbor stupi u pregovore sa pomenutim su- sjedima. I ako mu nije bila potrebita kuća Petrovića, Već sama taraca pri kući, ipak žrtvovalo se kru- na 29.200, te se kupila kuća i taraca, jer pok. g. Petrović nije htio prodati taracu bez kuće. Sa voj- ničkom vlasti sklopila se pogodba za ustup kuće, u kojoj je skladište Zougs-Dop3t-a. Po toj pogodbi treba da gragjevni odbor ogradi na drugom mjestu kuću po nacrtu vojenog Ženija, a koja bi prema trebovniku koštala kruna 10.000. I ta pogodba bi- la je odobrena od ratnog ministarstva odlukom 28/5. 1898 Br. 936. Sa upravom 6. k. državnog erara, kao vlasnikom izgorjele kasarne sv. Dominika a 8 odobrenjem pokr. finance. ravnateljstva, sklopila se kupo-prodajna pogodba za kruna 4.800, koju je još trebalo da potvrdi c. k. ministarstvo poljodjel« stva. Pa i orkovinarstvo katoličke crkve sv. Tripu- na, odgovarajući na dopis gragjevnog odbora od 8/2. 1897, svojim otpisom od 20/4. i. g. Br. 6. potpisanim od presv. g. biskupa Uccellini, javlja, da je u sjednici crkovinarstva od 28/2. 1897 odlu- čeno ustupiti kuću i zemljište pod br. 219/kat. pra- voslavnoj orkvi uz cijenu procjene. Umoljen presv. g. biskup, da sam po svojoj volji odredi procjeni- telje, a da će se na procjenu pristati, opunomoći g. Antuna Meneghello kao vještaka, da procjenu izvrši. I ovaj, sa još jednim drugom, procijeni vri- * jednost kućerine nešto preko 6000 kruna. Ima ih koji za tu kućerinu ne bi dali ni 1000 kruna. Gra- gjevni odbor nagnat nevoljom, bez da jedne riječi proslovi, odluči isplatiti kućerinu po procjeni. Kroz godinu 1898. sve su pogodbe sa vlasni- cima bile skoro sklopljene. Već je kuća Petrovića bila isplaćena i prešla u posjed pravoslavnog tutor- stva, Za kuću Zeugs-Depota, već se bilo našlo zem- ljište za gragju novog spremišta i nabavljen sav gragjevni materijal. Još ge očekivalo s dana na dan, da ministarstvo bogoštvolja i financije odobri naort arhitekta Ivekovića i da ministarstvo poljodjelstva odobri prodaju zemljišta izgorjele kasarne Sv. Do- menika, pa da se nova crkva počne graditi. Za Kućerinu katoličkog crkovinarstva, nije se moglo ni posumnjati, da će erkovinarstvo povući natrag za- ključak sjednice i da će jedan biskup zanijekati svoj potpis. U nadi da će odobrenje nacrta slijediti kroz kratko vrijeme, te da barem jedan dio zemljišta bude očišćen, gragjevni odbor pristupi rušenju kras- nog i umjetnički izragjenog zvonika pogorjele crkve i djelomičnom rušenju zida. Na to rušenje odbor je potrošio 5000 kruna. Obzirom na trošnu i raspuknutu kućerinu katol. orkovinarstva, koja je svojim istočnim zidom bila sasvim naslonjena na zapadni zid izgorje- le crkve sv. Nikole, i da se udovolji želji presv. g. biskupa Uecellini, koji je uvijek slatkim riječima obećavao da će prodati kuću, čim nacrt nove orkve bude odobren i pristupi se gragji, odbor je ubusta- vio rušenje zapadnog zida crkve; jer da ga je srušio, isti čas bi i kućerina u gomilu pošla. Iz zaključka sjednice katol. crkovinarstva, iz otpisa potpisana od samog biskupa, iz njegovih riječi izrečenih i pred arhitektom Ivekovićem, da će on kućerinu prodati ili je srušiti, pak prostor prodati gragjevnom odbo- ru, ko je mogao posumnjati, da se tu krije nešto drugo? Otezanjem i obećanjima biskup je postigao dvije stvari. Prvo, da se zapadni crkveni zid ne gru- ši, kako će se kućerina dulje održati i crkovinarstvo najam utjerivati. Drugo, da gragjevni odbor, smatra- jući presv. g. biskupa naklonim gragji nove kate- dralne crkve, neće tako lako opaziti njegov zakulisni »rad“ proti gragji nove crkve. Po svoj prilici smetao mu je divni nacrt nove erkve, kojom bi se ukrasio bio -Kotor; po svoj prilici nije volio, da pravoslavni Srbi dobiju veličanstvenu erkvu, po obliku monu- mentalne crkve u srpskim Dečanima; po svoj prili- ci smetalo mu je, da pravoslavni Srbi kupe za svoj novac zemljište izgorjele kasarne sv. Domenika. Po daljem tijeku činjenica reklo bi se, da se je mučio na sve strane, te se najposlije prošle godine sam lično podigao i otišao u pohode namjesništvu u Zadar, ministarstvima u Beč i Papi u Rim. Mi tomu njegovu putovanju pripisujemo, što je Ivekovićev nacrt nekoliko puta putovao izmegju Zadra i Beča, što ga je ministarstvo oklaštrilo i osakatilo, i što je, ako će i privremeno, ministarstvo poljodjelstva, kojim je prošle godine upravljao klerikalac Dipauli, bilo obustavilo potvrdu kupo-prodajne pogodbe zem - ljišta bivše izgorjelo kasarne sv. Domenika, obeća- njem da će njemu to zemljište prodati. Posljedica Svega ovoga zakulisnoga ,rada“ bila je, da nacrt, koji je gotov bio u aprilu 1897, bude uz mnoge bitne preinake odobren tek u januaru ove godine, poslije tri godine dana. Pa ni sada, reklo bi 86, ne će da miruje, već baš hoće, po što po to, da pravo- glavne Srbe u Kotoru do očajanja dovede. Mili mu se valjda da pravoslavni hrišćani žive bez bogomolje, jer mala crkvica sv. Luke može da primi najviše do 50 duša; ostali pravoslavni gragjani o praznicima stoje preko služba božjih pod otvorenim nebom, više puta izloženi zimi, kiši, vjetru. Ako misli da će šićariti, da 6e koju pravoslavau dušu sebi privući, vjera i Bog, ljuto se vara u računu. Pravoslavni Srbi preturili su sretno preko glave i gorih jada, pa će znati odo- ljeti i sadašnjim ptičarskim napastima. Ele kako gore napisah, poslije tri godine da- na, dalmatinsko namjesništvo otpisom od 25. Ja nuara 0. g. Br. 38597 izvješćuje, preko kot. pogla- Varstva, pravoslavno tutorstvo, da je ministarstvo bogoštovlja, uz neke preinake, odobrilo nacrt za gra- gju nove katedralne orkve. Ukupni trošak gragje proračunat je na 140.000 kruna, naredbom da ko- torski parohijani doprinesu 40.000 kruna, bez onih 20.000 kruna našeg premilostivog Vladara; i uz izričitu izjavu ministarstva, da preko 80.000 kruna ne će vlada dati ni jednog novčića, baš i kad ne bi proračunata ukupna svota bila Non 2, eo orkva: dozida. Još ministarstvo izjavljuje, da s Za. gjeni doprinosak sa strane m. o: . ka je nemilo iznenadila pravoslavne ko orske P “i hijane, koji su većim dijelom puki siromasi, a ie: nađila ih je još više, jer su znali, da visoka vlada skoro iz nova gradi i katoličku stolnu crkvu sv. Tri puna u Kotoru, a oslobodila je katoličke parohijane od svakog doprinosa. Gragjevni odbor, znajući daje u nemogućnosti izmegju parohijana skupiti 40.000 kruna, odluči umoliti visoku vladu, da primi m doprinos parohijana kuću, što je kupiše u pok. G. Petrovića, a koja bez tarace, što bi ge imala gruši- ti, vrijedi najmanje 24.000 kruna, pa da. oslobodi parohijane od ostalog doprinosa i čim prije Započ ne gragju nove crkve. Megjutim, dok je o tom po- slu vijećao gragjevni odbor, doznalo se, da je i naš vrijedni zastupnik dr. Kvekić, pri njegovom skora- šnjem boravljenju na pokr. saboru, isposlovao kod namjesništva, da se izašlje u Kotor arhitekt g. Ive- ković, nalogom, da izmjeri, koliko će trebati da se uzme prostora od kućerine katol. crkovinarstva i 2e- mljišta izgorjele kasarne sv, Dominika, kako bi se nova crkva izolovala i oko nje prilično prostrani put učinio. Naravno, cijelo zemljište morali su nabaviti parohijani, a vladi za gragju predati čisto i uravnje- no tle. O dolasku g. Ivekovića u Kotor obavije- stilo je namjesništvo ovdašnje poglavarstvo, a ono dostavilo je do znanja erkvenom tutorstvu, da će Iveković stići na 23. ovog mj. i da će na 24. na crkvenom zemljištu sastati se dotično povjerenstvo uz nazočnost svih zanimanih stranaka i susjeda gra- gjevnog mjesta. > Na 24. ovog mj. u 9 sati pr. p. povjerenstvo je na licu mjesta, al arhitekta g. Ivekovića nema. Doznaje se, da mu je spriječen dolazak i da je ovla- šten ovdašnji kotarski 6. k. nadinženjer Rocchi, da ga zastupa. Zašto nije došao g. Iveković, kad je presv. g. namjesnički potpredsjednik Pavić obećao Dr. Kvekiću, da će svakako Iveković na 28. aprila biti u Kotoru, i kad je namjesništvo otpisom 10. aprila 0. g. Br. 12233 oznanilo mjesno poglavar- stvo, da će Iveković doći? Koga je baš interesovalo da Iveković ne dogje? Na to tugaljivo pitanje, da- ćemo odgovora kasnije, i iz odgovora razabraće ge, da, na žalost, nije sam biskup Uecellini onako nprijateljski“ raspoložen prema pravoslavnim Srbi- ma, da ima i moćnog zapleća, koji mu na ruku idu, koji ga potpomažu, u namjeri da kotorski pravoslav- ni parohijani nikad ne dogju do gragje nove erkve. No ostavimo sad to na stranu, a pregjimo na po- vjerenstvo okupljeno dana 24. aprila na zemljištu izgorjele crkve sv. Nikole, u nazočnosti susjed, bi- va: vojničke vlasti, katol. crkovinarstva, javnog do- brotvorstva, općine i pravoslavnog tutorstva. Treba istaknuti, da ovog puta na lice mjesta nije došao presv. g. biskup Uecellini, već je zakonito opuno- moćio g. Antuna Meneghella, da ga zastupa, davši mu takove naputke, koji očigledno otkriše biskupa pred cijelim povjerenstvom. Čim povjerenstvo, sag- stavljeno od polit. komesara Dr. Murada, nadinže- njera R'eehi i inženjera Dr. Karlovca, započe svoj rad, predstavnici pravoslavnog tutorstva presenetiše ge od čuda. S jedne strane čuju Autuna Meneghella, koji u ime biskupa očituje, da onu kućerinu pri erkvi, koju je prije biskup svojim potpisom izjavio da će je prodati pravoslavnom gragjevnom odboru i to više puta usmeno potvrdio, ne će sad ni za kakve novce prodati pravoslavnima; dalje u ime bi- skupovo očituje, da je zemljište izgorjele kasarne sv. Domenika, pa čak i zemljište, na kom je ozida- na bila crkva sv. Nikole, vlasništvo katoličke crkve, i da on ne će dozvoliti zidanje crkve pravoslavne na tom zemljištu. S druge strane vide od jednom sasvim nov plan o položaju nove crkve. Po tom novom planu ne treba kupovati ni rušiti kućerinu katol. crkovinarstva. Od zemljišta izgorjele kasarne gy. Dominika, dok je prije trebalo uzeti tri do če- tiri metra, sad samo malo više od p6 metra. Prosto crkva ge izmiče put istoka. Sa svojim istočnim dom ulazi u kuću pravoslavnog _butorstva, koja. kupljena u Petrovića; treba srušiti ne samo to već i kuću, dočim po prvom planu izmegju te okna i to kuće bilo je najmanje 1 m. 80 em. rgy za put u naokolo. Po novom planu svak ge štoli samo ne pravoslavni Srbi, pa kako da ge predstav, | nici pravoslavnog tutorstva od čuda ne presen ote) Nije to šala gradi se katedralna, a ne parohij crkva; računa se, da je visoka Vlada gradi, a tamo, traži se od siromašnih pravosl. parohi kotorskih ove svote da potroše: Za rušenje izgo crkve kruna 8000; za rušenje gradskih zidina, ima doći apsida nove crkve i put sa sjevera, kru na 8000; za kuću Zeugs-Depota kr. 10.000; , izgorjelu kasarnu sv. Dominika kruna 4.800; k bivšu Petrovića, za koju je potrošeno s taksom povine kruna 29.200; doprinos parohijana za erkvu kruna 40.000; dalje adicijonali pri gragje najmanje kruna 10.000. Osim toga, sva unutrašnja ukrasa hrama i nabavka potrebitih stvari, najmanje | kruna 40.000. : 2 Od jadnih i žalosnih pravoslavnih parohijana | kotorskih traži ge ništa manje nego 150.000 kruna, | a to znači šaliti se s pravoslavnim Srbima, vu ih za nos i očito im pokazati, da su gragjani dru gog reda. Zašto je trebalo sad na vrat na nos mijenj plan o položaju nove pravoslavne crkve? Zašto nije Iveković poslat da odmjeri zemljište? Ni za šta | drugo, već da se udovolji biskupu Uceellini. Biskup | Uecelini obaznao je, da mu sav rad, putovanje po | Zadru, Beču i Rimu nije pomoglo, da spriječi pro- daju zemljišta bivše kasarne sv. Dominika gragjey- | nom odboru pravoslavne. crkve. Padom Dipauli-a, | pale sv bile i akcije biskupove. Novi ministar po- ljodjelstva, rukovogjen pravdom, izda odluku, da ge cijelo dobro državnog erara, biva sve zemljište iz- 4 gorjele kasarne sv. Dominika, prodaje gragjevnom E odboru pravoslavne crkve i da se potvrgjuje -kupo- d prodajni ugovor već davno sklopljen izmegju za | stupništva državnog erara u Kotoru i pravoslavnog tutorstva, o čemu je zapovjedništvo ratne luke iz- vijestilo gragjevni odbor svojim dopisom 14. aprila E 0. g. Br. 709. Čim se to obaznalo, biskup se dao na ,rad“. Brzojavi lete na sve strane, on glavom pravi duge posjete 6. k. gsavjetniku i upravite poglavarstva g. Blešiću. I uspjeh svega toga je p mjena plana o položaju nove katedralne crkve, štetu pravoslavnog opštestva. Izmiče se crkva put istoka, samo da što manje moguće prihvati zemlji- | šta bivše kasarne, kako će moći biskup Uccellini, na | osnovu novog plana dokazati ministarstvu, da nije po- | trebite prodati svu kasarnu pravoslavnim gragjanima kotorskim, pošto im nova crkva ne zahvaća zemljište kasarne, a putom od tri metra širine naokolo crkve zahvatilo bi se samo 60—70 cm. kasarne. Nije Stalo biskupu, što pravoslavni, ako će sad po novom +31: + X i planu da zidaju crkvo, moraju da kuću svoju žrtvu- ju u vrijednosti od 24.000 kruna, dočim ih zemlji“ šte kasarne ne bi bilo ništa koštalo, pošto su u | pogodbi bili s vojničkom vlasti, da joj se proda zemljište kasarne, što ne bude potrebito crkvi, za : dd ; t | i i t j kruna 4.800. Poznavajući vrlo dobro biskupa, mi se ne čudimo njegovom ,radu“, ali ge s pravom mo- ramo čuditi njekim faktorima, koji ga u tom radu potpomažu. Uplivu biskupa pripisujemo, što je u drugoj polovini aprila 0. g. bio nenadno izmijenjen Stari Ivekovićev plan o položaju. nove katedralne crkve. Uplivu tome pripisujemo, što Iveković nije bio iz Zadra poslat u povjerenstvo. Jer pošteni i vrijedni Iveković ne bi bio pristao, da se za ičiju ljubav mijenja plan. Bio bi se presv. biskup vrlo | dobro promislio, da u Ivekovićevoj nazočnosti izjavi, da sad nipošto neće za novce ustupiti kućerinu Grkovinarstva katoličkog pravoslavnoj crkvi, kad je to više puta obećao bio istom Ivekoviću. A da ge taj upliv na neki način zabašuri, hoće da nam se predstavi, kao da smo krastavci, da je sad trebalo plan o položaju erkve mijenjati, jer da su tobož Podlistak Najnovija povjest Dubrovnika od Ivana kan. Stojanovića Po smrti cara Franja 1. sve to više se širaše i uvlačaše i u Dubrovnik njemačka burokracija i ćentralizacija, Dakako, već za nje- govo doba, iz arhiva dubrovačkoga preseliše se u Beč sva znatnija djela, i da ne bi pokreta slovjenskoga, koji Austrija probudi 1848. proti Madžarima, i da ne bi Miklošića koji izda Monumenta Serbica, i da ne bi dubrovačkog pravoslavnog paroha N ikolajevića, koji krišom pod pseudonimom izda mnoge isprave o odnošajima senata i kraljeva srpskijeb, i da ne bi Kukuljevića, koji objelodani sve po- četke kulture srpsko-hrvatske, dokazujući da je kultura srpska i hr- vatska jedna te ista, i po sadržaju u pjesmama, pričama i legenda- ma starodavnijem, i po pismu i po jeziku, i da ne bi Meda Pucića a za njim drugijeh, Bogišića, Daničića i ostalijeh — blago arhiva dubrovačkoga bilo bi propalo, jer arhiv, t. j. ono što je od arhiva ostalo. bijaše užasno zanemareno.:) U to doba dakle, ko je digao što ') Pričao mi je njeki vlastelin dubrovački, danas pokojni, da je jednom prije 1848. godine aljegao u arhiv i na podu pogazio nekoliko listova razmetnutijeh. Prignuo se i dokučio ih da vidi što su, jer opazi starinsko pismo. Bila je to po- : nin, koji još živi: Taj isti pjesnik kaže: Na Dubrovnik mogle bi se Zola namijenio Mlecima: i sačuvao blažena mu majka! U . novije vrijeme nešto je urednije držano; danas ima konservator starina, koji se o tome i drugijem starinama brine, a od toga je i bila velika nužda, jer vas Dubrov- nik u sto godina postao je muzej, kako piše jedan stari Dubrovča- »Grad Dubrovnik od kada je pao Brštanom je svukud obrasao, Odasvud se prepleće i vije I starinske zidine nam krije. Brštan, drijenak i travina ina Žalosni su biljeg ruševina . .. To je stigla još sudbina ova Um i srce njegovih sinova.“ pGrad Dubrovnik u vjekove stare Bi oazom sred divlje pustare, A kada mu novo doba svane I on isti pustarom postane.“ potpuno primijeniti riječi, koje je »Venise_ r6signće a notre Plus qu une merveille de Part ancien, qu'on devrait mott godba senata dubrovačkoga s kraljem danskijem iz XVI. yi brovačkijeh lagja kroz tjesnac Sund u Baltičko More!! 868: annales.“) naumiše. o DER REda i ča Ye SOus verre, pour la (Rome str, 704.) jeka o plovljenju du- | conserver intacte, endormie dans le faste et la souverainetć des Kako s arhivom tako je bilo i sa svijem drugijem knjižnica- ma. Knjige i rukopisi prodavali gu se na svo strane od svijeta, ka- ko svjedoči opat Fortis, koji je u to doba putovao po Dalmaciji. No biblioteka je bilo mnogo i po privatnijem kućama. Svaka vlaste- oska kuća imala je golemu biblioteku, jer čitanje i učenje bijaše od iskoni zabava plemenitijeh Dubrovčana, Danas je najveća biblioteka fretara od Male Braće. Kako što je nestajalo rukopisa i knjiga iz biblioteka i iz arhiva, tako se ix Dubrovnika nosilo i prodavalo sve što je bilo umjetničkijeh radnja od vrijednosti: slika, urezanja, po- sugja, mramora, oružja, vanja, vlada htjede s Lovrijenca prenijeti u Beč. Jedan se omače i skotrlja m more, gdje i danas kiša, a drugoga odnesoše gdje itd. Dva golema tepa, remek-djelo slije- i Car Franjo I. vrati pak Dubrovniku novac od Blagog Djela i Javnog Dobročinstva, koje Francuzi bijahu zaplijenili; tako isto uči“ ni da se povrati popovima sve imanje Popovske Blagajnice, koju | bješe osnovao u XIV. vijeku Andrija iz Drača, arhiepiskop *) Mleci razabrani da budu samo čudo drevne umjetnosti, koje bi trebalo motnuti pod staklo, e da se uzdrže čitavi » Spavaju u sjaju i suverenstvu svojijeh anala: PES : : sad ') Izmegju ostaloga Fortis pripovijeda, da su mu nudili na prodaju sv. pi vezano u zlatu. ,A što hoćete da učinim : koje ne razumijem ni Prvu rečenicu“. — odgovori za šalu — od knjige (In principio ereavit Deus coelum e$ torralu)*