Godina IX,
a i

U Dubrovniku 5 Avgusta 1900.

Broj 31.

Cijena listi,

Za Austro-Ugarsku,

Bosnu i
Hercegovinu fa godinu gem

Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu

dinu Kruna 19, PPS Bek

Za sve ostale zemlje
n
franaka 15 u zlatu. : de
Za Dubrovnik na godinu Kr, 10.

Na po godine i na

četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

JUSROTNI

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-:
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se viša
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Pe a

Kzlazi svake Nedjelje. |

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Općinski izbori u Mostaru

U pčnedjenik žica iz Mostara javila je
ovu radosnu vijest: Pri izborima grad-
skoga vijeća u Mostaru srpska 'pra-
voslavna i muhamedanska narodna
stranka održala je naj sjajniju pobje-
du, izabravši sve svoje kandidate.

Pri ovoj vijesti treba razlikovati dvije
stvari. Prvo: u Bosni i Hercegovini nema
prave općinske autonomije; tamo ne bira na-
rod sve općinske vijećnike, već samo jedan
dio, a druge postavlja vlada, od ovijeh dru-

ogijeh pak vlada imenuje načelnika i dva pod-

načelnika. U Mostaru birači biraju jedandst
vijećnika, a vlada ih postavlja devet. Pa i
izmegju onijeh jedančst vijećnika, koje birači
biraju, utvrgjeno je, koliko ih treba da bude
od svake vjeroispovjedi; dok vlada u  posta-
Vljanju svojijeh devet vijećnika nije obavezna,
da se, kao i birači, drži vjeroispovjedi. Osim
toga svaki zaključak općine treba da odobri
prije okružna vlast pa zemaljska vlada. S toga
prama sastavu općinskoga vijeća i prama
Skroz i skroz njegovoj ovisnosti od vlasti,
skoro je nemoguće, da u općinsko vijeće pro-
dre narodna volja, i da se ona manifestuje u
općinskom radu. Prama svemu ovomu tamo-
šnji općinski izbori nemaju apsolutne vrijed-
nosti i važnosti. Kad se još uzme u obzir
vas pritisak, ograničeno pravo glasa i velik
broj činovnika, tada se znamenitost gradski-
jeh izbora u okupiranijem zemljama još jače
prikazuje u svoj svojoj neprirodnosti, s toga
se obično većina nezavisnoga  gragjanstva
prama tijem izborima drži indiferentno. Dru-
go: pri svemu ovomu, ipak u nekijem  slu-
čajevima mogu oni imati relativnu važnost, u
koliko se po njima može ocijeniti narodno
raspoloženje u zemlji. I to je bio slučaj ovo-
ga. puta sa mostarskijem općinskijem izborima.
Srpska pravoslavna i muhamedanska narodna
stranka hotjela je pokušati, da li, i ako no-
šena na krilima narodnoga neograničenoga
povjerenja, može sa svojijem kandidatima pro-
drijeti. Ko pozna Mostar, nije mogao ni za
čas biti u dvoumici o pobjedi narodnijeh pred-
loženika, ali je Bosna i Hercegovina, kao i
naša pokrajina, zemlja čudovišta, kad se Srb4

tiče, s toga je trebalo očekivati svršen čin.
Kad se n. p. u Skradinu pored srpske većine

postavila nekakva hrvatska općina, zašto da
se u razvikanijem okupiranijem zemljama što
slično ne dogodi? Ko zna, da se to ne bi
bilo i pokušalo; ali sve srpske pravoslavne i
muhamedanske birače nije bilo lako pregaziti,
pa još sada pri onolikoj razdraženosti duhova

u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Svršeni općinski izbori u Mostaru imaju
s te strane veliku narodnu važnost. Oni  bi-
lježe u povjesti srpskoga naroda dogagjaj od
velike znamenitosti. Oni koji su se do nazad
dvaestak godina krvili, puškom i jataganom
u ruci jedni protiv drugijeh borili, danas se
bratime i zajednički rade. To su pravoslavni
i muhamedanci. Jedne i druge zajednička ne-
volja i bijeda uputila je, da su sinovi jedno-

“ga naroda, jednoga jezika, jedne krvi, a što
dje naj glavnije uputila ih je, da su im inte-

resi jedni te isti. Kad se srodstvu krvi i je
zika pridruži zajednica interesa, veze postaju
tvrgje, nerazriješivije. Ovaj primjer bratske
sloge u Mostaru odjeknuće po cijeloj Bosni
i Hercegovini, podignuće pale duhove, još

jače pridružiće pravoslavne muhamedancima
i muhamedance pravoslavnijem, le će od ova
dva naj jača domaća elementa podignuti jak
bedem i nasip protiv tugjinske bujice, koja
hoće da poplavi Bosnu i Hercegovinu. Ova
bratimska sloga jedina je u stanju da očuva
narodu pragjedovsku zemlju, navodne običaje
i vjerske svetinje.

Mi se ovoj pojavi u velike radujemo;
mi u ovom preznamenitom dogagjaju vidimo
pobjedu gesla srpskoga naroda: brat mi je
mio koje vjere bio. Jedino što žalimo jest
to, što u ovoj bratskoj slozi ne vidimo da
učestvuje i domaći katolički elemenat. On ne-
voljan bio bi takogjer u kolu, ali su ga nje-
govi tobožnji zaštitnici zadojili srednjevjekov-
nijem zapadnijem predrasudama pomiješani-
jem sa nekakvijem novijem utopijama, i tako
ga doveli u sukob sa braćom, koja mogu i
bez njega. A to za domaće katolike, da se
najblaže izrazimo, nije korisno.

Zemaljska vlada u Sarajevu, i njezin po-
glavica ministar Kallay, moći će da crpe iz
mostarskijeh općinskijeh izbora pouku za da-
lji rad. Na njoj je da bira; na nju pada sva
odgovornost.

TAC>
Vjeriđba i ženidba kralja Aleksandra

Vjeridba kralja Aleksandra zbog sukoba,
koji se porodio izmegju oca i sina, dobila je
izrazit politički značaj; ovaj je djelomičnijem
pomilovanjem žrlava ivanjdanskoga atentata

i čestitkom ruskoga cara kralju Aleksandru

za unutrašnju i za spoljnju politiku kraljevi-
ne Srbije.
Da su se otac i sin konačno razišli, do-

kazao je oficirima u konaku; Za to vam
izjavljujem: ma koliko da sam zahvalan svo-
me ocu, čije zasluge ne smije niko zabora-
viti, ja ostajem čvrsto pri svojoj vjeridbi i
ne dozvoljavam, da mi se iko u tu stvar
miješa“. Srpska Narodna Banka poslala je 28.
pr. mj. Milanu _ u Beč 30.000 dinara .kao

će vraćati u Srbiju.

Za dokaz novoga pravca u unutrašnjoj
i spoljnjoj politici prenijećemo dvije stavke iz
dvaju brojeva zvaničnijeh ,Srpskijeh Novina“.
Za novu vladu one vele: ,,U isto vrijeme ona
je dokaz i za to, da će od sada provejavati
nov duh kroz poslove u državi: duh  slobo-
dowmlja i neisključivosti, bez i najmanje prt-
mjese partijskijeh strasti € bez osvetoljublja“.
U drugom članku ,Srpske Novine“ donoge
ovu značajnu stavku: ,I megjunarodni odno-
si Srbije imaju da zahvale dogagjajima  po-
sljednjijeh dana na jednoj pojavi, koja može
da bude, i koja će, nada je u Boga, po svoj
prilici i biti od znatna politička zamašaja i
po spoljašnje odnose naše zemlje. ... A taj
fakt (čestitka ruskoga cara) u toliko većom
radošću ispunjava danas srce svakog srpskog
patriote, što je Srbija, pored stalne težnje da
održava prijateljske odnose sa svima, naroči-
to susjednim, državama, # cijelom svojom pro-
šlošću i bitnim interesima svoje sadašnjosti #
budućnosti, upućena da u prvom redu teži za
održavanjem odnosa tradicionalnoga prijatelj-
stva sa jednovjernom i jednokrvnom Ruskom
Carevinom i što se on već danas može sma-
trati kao preradostan znak, da su naši uza-
jamni odnosi pošli prirodnim svojim pravcem,
čije su koristi po našu otadžbinu više no
očigledne. Ove dvije službene izjave oštra su
osuda pregjašnjega režima. One su potpuno
opravdale držanje našega lista prama Mila-
novoj vladavini, koja je ne samo zemlju upro-
pašćivala već i sam prijesto potkopala, odri-
čući u najusudnijem času kruni poslušnost i

| na vjeridbi dobio još izrazitiju fizlognomiju i |

mjesečnu apanažu, što znači da se Milan ne:

| poštovanja Taj postupak Milana i njegove

kazuju još ova dva fakta. Kralj Aleksandar

koterije zvanične ,,Srpske Novine“ žigosale
su ovijem riječima: ,Ali i ako je odlučnost
Kraljevih riječi u Proklamuciji bila takva da
izaziva bezuslovnu poslušnost Njegovoj Kra-
ljevskoj volji; i ako je ta Proklamacija stvo-
rila jedan svršen čin, o kojem više nije mo-
glo biti diskusije, ipak su baš oni, koji su
po svom položaju bili najpozvaniji da izvrše
tu najvišu volju, pokušali bili da je spriječe
i da ponište Proklamaciju time što su pro-
tivno zemaljskom Ustavu, protivno  izričnoj
naredbi Vladaočevoj i protivno najosnovanijim
pojmovima o dušnosti i pristojnosti — napu-
stilt ne samo svoje položaje, nego i svoju du-
žnost. Kakva taština i uobraženje!“ Ovako su
se ponašali oni ljudi, koji su kroz tri godine
svoje nesretne i nesrpske politike, uvijek na-
glasivali, da im je kraljeva zapovijed sveta,
i da vrše kraljevu volju; a tamo su kušali
stvoriti u zemlji anarhiju i pobuniti vojsku
protiv kralja. Ovo su pravi zlodusi Srbije,
kojijem bi trebalo na čelo udariti žig, da ih
vas svijet pozna, i da ih se kloni. Milan bez
tijeh nekaraktera, ne bi bio nikada onoliko
zla Srbiji i Srpstvu nanio; u ovom smo smi-
slu i prije pisali.

Ovo je politički značaj kraljeve vjeridbe,
i mi je srdačno i iskreno pozdravljamo.

BJ

Svi ovi dogagjaji uticali su povoljno na
narodno raspoloženje u Srbiji. Kralj je pri-
mio iz unutrašnjosti velik broj čestitaka i de-
putacija. I Beograd nije izostao. Velikoškolska
omladina je u tome prednjačila. Uprava aka-
demskog društva ,Obilić“ bila je u audijen-
Giji kod kralja i čestitala mu vjeridbu u ime
sviju velikoškolaca. Poslije zvanične posjete
i čestitanja, primio je kralj akademsku  de-
putaciju na intiman i prijateljski razgovor.

S neobičnom ljubavlju i oduševljenjem
kralj je ispričao cijeli tok svoje vjeridbe, na-
glasivši tom prilikom nekorektno ponašanje
pojedinih bivših ministara, kojima je on ovu
svoju namjeru pod zakletvom povjerio, pa
ipak oni tu zakletvu nijesu održali. Naglasio
je, da ona vlada, kojoj je on poklanjao naj-
veće povjerenje, nije htjela da mu pomogne
u najusudnijem času, kada je trebala da po-
kaže svoju odanost prema njemu, koju je ona
na svakome koraku isticala. Naprotiv, vlada
je činila sve nedopuštene korake, da njegovu
namjeru spriječi i iznosila je neistine, kojima
je htjela da ga ubijedi, kako njegov korak ne
nailazi u opšte na odobravanje. Iznosila je
čak i to, kako su velikoškolci počeli da se
bune, i vlada je za sve vrijeme, od kako je
obrazovana, održavala u njemu vjeru, da su
velikoškolci buntovnici. Megju tim on se sa-
da uvjerio, da je to gola neistina, i zahva-
livši im ge na njihovome čestitanju zamolio
ih je, da pozdrave sve svoje drugove i da
im kažu sve ono, što im je on sada kazao.

Na 28. pr. mj. kralj Aleksandar  prste-
novao se sa g.gjom Dragom rogj. Lunjevica,
Činu prstenovanja prisustvovali su: diplomat-
ski zbor, ministri, kraljeva i vjereničina rod-
bina, mitropolit i mnogi pozvani velikodostoj-
nici. U veče istoga dana  gragjanstvo  prije-
stonice priredilo je veličanstvenu bakljadu.
Grad je bio okićen zastavama i divno osvi-
jetljen. Zastupnik predsjednika beogradske
općine pozdravio je kralja, u ime gragjan-
stva čestitao mu je vjeridbu, Kralj zahvalju-
jući se sa balkona kazao je:

»Ja ne ću u ovome trenutku da vam
krijem, nego hoću sa svom otvorenošću da
izigjem i da kažem, da ako je do sada bilo
jednoga crva, koji je podgrizao život našoj
Srbiji, koji je činio, da smo i Ja i srpski
narod vazda patili i osjećali nespokojstvo i
nestaloženost — to je bilo zbog toga što je
bilo u Našoj kući razdora.

»Ja sam u Svome djetinjstvu dosta od
toga propalio i vi svi znate da je Srbija

zbog toga postala zemlja iznenagjenja i da
su je kao takvu smatralj i u zemlji i na
strani.

»I Moje je pravo i dužnost bila da to-
me učinim kraj jednim iznenagjenjem, koje
će biti posljednje, ali koje će i Meni osigu-
rati sreću, a Srbiji osigurati, da se od sada
razvija onako, kao što se i sve druge drža-
ve razvijaju.

»Do sada je vazda Kraljeva kuća bila
umiješana sa politikom. Ja sam htio tome da
učinim kraj: da politika bude prema 'potre-
bama državnim i narodnim, a da Kraljeva
kuća bude Njegova kuća. A da Moja kuća
bude Moja kuća, Meni je trebalo da imam
ženu, koja će prije svega, biti Moja žena.

»Meni su dolazili mnogi i govorili Mi;
jedni: uzmi ovakvu! — drugi: uzmi onakvu;
s jedne strane ovako, s druge strane onako ;
svaki je smatrao, da je njegovo pravo, ako
ne dužnost, da Mi govori da uzmem Kraljicu
onakvu, kakvu je on mislio da treba da bude,
a Ja sam smatrao, da je Moje pravo i duž-
nost, da Kraljica bude onakva, kakva Ja
hoću da bude... I da time, što kada sa
otvorenošću i jasnošću izigjem pred narod i
kažem mu, koja je izabranica Moga srca, koja
je ona žena, za koju sam ubijegjen da će biti
Moj vjeran drug i saputnik u životu, da uzi-
mam onu ženu, koju sam naučio, koju sam
imao prilike, kada je bila u položaju u Dvoru,
ne samo da ljubim svom dušom, nego i da
poštujem i cijenim, da će ta žena, za koju
sam siguran da će Mi biti vjerna i dobra
saputnica u životu, — da kad nju uzmem
kao Svoju ženu, da će toga dana nastupiti
u Mojoj kući sreća i zadovoljstvo, a u isto
vrijeme u Srbiji će prestati da se govori _ o
iznenagjenjima; prestaće i intrige u Dvoru i
Srbija će pravilno živjeti.

»Treba da znate još jednu stvar: da
onoga dana, kada Ja budem imao u Svojoj
kući sreću i zadovoljstvo i kada budem mo-
gao gledati na cijeli Svoj lični život, kao na
jednu lijepu i mirnu veliku rijeku, — da ću
toga dana imati mogućnosti, da se sa pede-
set puta više snage posvetim dobru i sreći
Svoga naroda“.

Kraljev govor bio je na više mjesta
oduševljenijem usklicima prekidan ; pri svr-
šetku govora gragjanstvo oduševljeno burno
je klicalo.

Svi dobri Srbi žele, da se kraljeve rije-
či ostvare i u djelo privedu.

#

Car ruski Nikola II. primio se da bude
kum vjenčani kralju Aleksandru i naredio je
svomu otpravniku poslova u Beogradu, Pavlu
Mansurovu, da ga u tome zastupa; stari svat
biće Sima Nestorović, predsjednik narodne
skupštine; a djever, brat vjerenice Nikola Lu-
njevica, artilerijski poručnik. U svatove biće
pozvani svi narodni poslanici.

Vjenčanje biti će danas, u nedje-
lju, u sabornoj crkvi; svadba će se izvršiti
na najsvečaniji način.

BOCE

4 Kralj Umberto

Pogana ruka jednog anarhiste opet je
ugasila život jednoga plemenitoga vladara.
Na 29. prošloga mjeseca u 10 ura u večer
kad se kralj Umberto vraćao sa svečanosti
razdavanja nagrada gimnastičkog natjecanja,
izvršen je na nj atentat. Čim je kralj sio u
kola sa adjutantima, anarhista Gaetano IBressi
ispalio je tri hitea iz revolvera i pogodio
kralja u srce. Kralj mučenik je malo za tim
izdahnuo. Mnoštvo naroda bješe nasrnulo na
ubicu, koga je jedva policija mogla  spasti.
Ubica se odmah izjavio anarhistom, da dolazi
iz Amerike, da nema saučesnika, i da je iz-
vršio zločinstvo iz mržnje protiv monarhične
ustanove. ,,Corriere della Sera“ piše, da «u