Godina IX, a i U Dubrovniku 5 Avgusta 1900. Broj 31. Cijena listi, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu fa godinu gem Kruna 11. Za Srbiju i Crnu dinu Kruna 19, PPS Bek Za sve ostale zemlje n franaka 15 u zlatu. : de Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. JUSROTNI Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje-: šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se viša puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Pe a Kzlazi svake Nedjelje. | Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Općinski izbori u Mostaru U pčnedjenik žica iz Mostara javila je ovu radosnu vijest: Pri izborima grad- skoga vijeća u Mostaru srpska 'pra- voslavna i muhamedanska narodna stranka održala je naj sjajniju pobje- du, izabravši sve svoje kandidate. Pri ovoj vijesti treba razlikovati dvije stvari. Prvo: u Bosni i Hercegovini nema prave općinske autonomije; tamo ne bira na- rod sve općinske vijećnike, već samo jedan dio, a druge postavlja vlada, od ovijeh dru- ogijeh pak vlada imenuje načelnika i dva pod- načelnika. U Mostaru birači biraju jedandst vijećnika, a vlada ih postavlja devet. Pa i izmegju onijeh jedančst vijećnika, koje birači biraju, utvrgjeno je, koliko ih treba da bude od svake vjeroispovjedi; dok vlada u posta- Vljanju svojijeh devet vijećnika nije obavezna, da se, kao i birači, drži vjeroispovjedi. Osim toga svaki zaključak općine treba da odobri prije okružna vlast pa zemaljska vlada. S toga prama sastavu općinskoga vijeća i prama Skroz i skroz njegovoj ovisnosti od vlasti, skoro je nemoguće, da u općinsko vijeće pro- dre narodna volja, i da se ona manifestuje u općinskom radu. Prama svemu ovomu tamo- šnji općinski izbori nemaju apsolutne vrijed- nosti i važnosti. Kad se još uzme u obzir vas pritisak, ograničeno pravo glasa i velik broj činovnika, tada se znamenitost gradski- jeh izbora u okupiranijem zemljama još jače prikazuje u svoj svojoj neprirodnosti, s toga se obično većina nezavisnoga gragjanstva prama tijem izborima drži indiferentno. Dru- go: pri svemu ovomu, ipak u nekijem slu- čajevima mogu oni imati relativnu važnost, u koliko se po njima može ocijeniti narodno raspoloženje u zemlji. I to je bio slučaj ovo- ga. puta sa mostarskijem općinskijem izborima. Srpska pravoslavna i muhamedanska narodna stranka hotjela je pokušati, da li, i ako no- šena na krilima narodnoga neograničenoga povjerenja, može sa svojijem kandidatima pro- drijeti. Ko pozna Mostar, nije mogao ni za čas biti u dvoumici o pobjedi narodnijeh pred- loženika, ali je Bosna i Hercegovina, kao i naša pokrajina, zemlja čudovišta, kad se Srb4 tiče, s toga je trebalo očekivati svršen čin. Kad se n. p. u Skradinu pored srpske većine postavila nekakva hrvatska općina, zašto da se u razvikanijem okupiranijem zemljama što slično ne dogodi? Ko zna, da se to ne bi bilo i pokušalo; ali sve srpske pravoslavne i muhamedanske birače nije bilo lako pregaziti, pa još sada pri onolikoj razdraženosti duhova u cijeloj Bosni i Hercegovini. Svršeni općinski izbori u Mostaru imaju s te strane veliku narodnu važnost. Oni bi- lježe u povjesti srpskoga naroda dogagjaj od velike znamenitosti. Oni koji su se do nazad dvaestak godina krvili, puškom i jataganom u ruci jedni protiv drugijeh borili, danas se bratime i zajednički rade. To su pravoslavni i muhamedanci. Jedne i druge zajednička ne- volja i bijeda uputila je, da su sinovi jedno- “ga naroda, jednoga jezika, jedne krvi, a što dje naj glavnije uputila ih je, da su im inte- resi jedni te isti. Kad se srodstvu krvi i je zika pridruži zajednica interesa, veze postaju tvrgje, nerazriješivije. Ovaj primjer bratske sloge u Mostaru odjeknuće po cijeloj Bosni i Hercegovini, podignuće pale duhove, još jače pridružiće pravoslavne muhamedancima i muhamedance pravoslavnijem, le će od ova dva naj jača domaća elementa podignuti jak bedem i nasip protiv tugjinske bujice, koja hoće da poplavi Bosnu i Hercegovinu. Ova bratimska sloga jedina je u stanju da očuva narodu pragjedovsku zemlju, navodne običaje i vjerske svetinje. Mi se ovoj pojavi u velike radujemo; mi u ovom preznamenitom dogagjaju vidimo pobjedu gesla srpskoga naroda: brat mi je mio koje vjere bio. Jedino što žalimo jest to, što u ovoj bratskoj slozi ne vidimo da učestvuje i domaći katolički elemenat. On ne- voljan bio bi takogjer u kolu, ali su ga nje- govi tobožnji zaštitnici zadojili srednjevjekov- nijem zapadnijem predrasudama pomiješani- jem sa nekakvijem novijem utopijama, i tako ga doveli u sukob sa braćom, koja mogu i bez njega. A to za domaće katolike, da se najblaže izrazimo, nije korisno. Zemaljska vlada u Sarajevu, i njezin po- glavica ministar Kallay, moći će da crpe iz mostarskijeh općinskijeh izbora pouku za da- lji rad. Na njoj je da bira; na nju pada sva odgovornost. TAC> Vjeriđba i ženidba kralja Aleksandra Vjeridba kralja Aleksandra zbog sukoba, koji se porodio izmegju oca i sina, dobila je izrazit politički značaj; ovaj je djelomičnijem pomilovanjem žrlava ivanjdanskoga atentata i čestitkom ruskoga cara kralju Aleksandru za unutrašnju i za spoljnju politiku kraljevi- ne Srbije. Da su se otac i sin konačno razišli, do- kazao je oficirima u konaku; Za to vam izjavljujem: ma koliko da sam zahvalan svo- me ocu, čije zasluge ne smije niko zabora- viti, ja ostajem čvrsto pri svojoj vjeridbi i ne dozvoljavam, da mi se iko u tu stvar miješa“. Srpska Narodna Banka poslala je 28. pr. mj. Milanu _ u Beč 30.000 dinara .kao će vraćati u Srbiju. Za dokaz novoga pravca u unutrašnjoj i spoljnjoj politici prenijećemo dvije stavke iz dvaju brojeva zvaničnijeh ,Srpskijeh Novina“. Za novu vladu one vele: ,,U isto vrijeme ona je dokaz i za to, da će od sada provejavati nov duh kroz poslove u državi: duh slobo- dowmlja i neisključivosti, bez i najmanje prt- mjese partijskijeh strasti € bez osvetoljublja“. U drugom članku ,Srpske Novine“ donoge ovu značajnu stavku: ,I megjunarodni odno- si Srbije imaju da zahvale dogagjajima po- sljednjijeh dana na jednoj pojavi, koja može da bude, i koja će, nada je u Boga, po svoj prilici i biti od znatna politička zamašaja i po spoljašnje odnose naše zemlje. ... A taj fakt (čestitka ruskoga cara) u toliko većom radošću ispunjava danas srce svakog srpskog patriote, što je Srbija, pored stalne težnje da održava prijateljske odnose sa svima, naroči- to susjednim, državama, # cijelom svojom pro- šlošću i bitnim interesima svoje sadašnjosti # budućnosti, upućena da u prvom redu teži za održavanjem odnosa tradicionalnoga prijatelj- stva sa jednovjernom i jednokrvnom Ruskom Carevinom i što se on već danas može sma- trati kao preradostan znak, da su naši uza- jamni odnosi pošli prirodnim svojim pravcem, čije su koristi po našu otadžbinu više no očigledne. Ove dvije službene izjave oštra su osuda pregjašnjega režima. One su potpuno opravdale držanje našega lista prama Mila- novoj vladavini, koja je ne samo zemlju upro- pašćivala već i sam prijesto potkopala, odri- čući u najusudnijem času kruni poslušnost i | na vjeridbi dobio još izrazitiju fizlognomiju i | mjesečnu apanažu, što znači da se Milan ne: | poštovanja Taj postupak Milana i njegove kazuju još ova dva fakta. Kralj Aleksandar koterije zvanične ,,Srpske Novine“ žigosale su ovijem riječima: ,Ali i ako je odlučnost Kraljevih riječi u Proklamuciji bila takva da izaziva bezuslovnu poslušnost Njegovoj Kra- ljevskoj volji; i ako je ta Proklamacija stvo- rila jedan svršen čin, o kojem više nije mo- glo biti diskusije, ipak su baš oni, koji su po svom položaju bili najpozvaniji da izvrše tu najvišu volju, pokušali bili da je spriječe i da ponište Proklamaciju time što su pro- tivno zemaljskom Ustavu, protivno izričnoj naredbi Vladaočevoj i protivno najosnovanijim pojmovima o dušnosti i pristojnosti — napu- stilt ne samo svoje položaje, nego i svoju du- žnost. Kakva taština i uobraženje!“ Ovako su se ponašali oni ljudi, koji su kroz tri godine svoje nesretne i nesrpske politike, uvijek na- glasivali, da im je kraljeva zapovijed sveta, i da vrše kraljevu volju; a tamo su kušali stvoriti u zemlji anarhiju i pobuniti vojsku protiv kralja. Ovo su pravi zlodusi Srbije, kojijem bi trebalo na čelo udariti žig, da ih vas svijet pozna, i da ih se kloni. Milan bez tijeh nekaraktera, ne bi bio nikada onoliko zla Srbiji i Srpstvu nanio; u ovom smo smi- slu i prije pisali. Ovo je politički značaj kraljeve vjeridbe, i mi je srdačno i iskreno pozdravljamo. BJ Svi ovi dogagjaji uticali su povoljno na narodno raspoloženje u Srbiji. Kralj je pri- mio iz unutrašnjosti velik broj čestitaka i de- putacija. I Beograd nije izostao. Velikoškolska omladina je u tome prednjačila. Uprava aka- demskog društva ,Obilić“ bila je u audijen- Giji kod kralja i čestitala mu vjeridbu u ime sviju velikoškolaca. Poslije zvanične posjete i čestitanja, primio je kralj akademsku de- putaciju na intiman i prijateljski razgovor. S neobičnom ljubavlju i oduševljenjem kralj je ispričao cijeli tok svoje vjeridbe, na- glasivši tom prilikom nekorektno ponašanje pojedinih bivših ministara, kojima je on ovu svoju namjeru pod zakletvom povjerio, pa ipak oni tu zakletvu nijesu održali. Naglasio je, da ona vlada, kojoj je on poklanjao naj- veće povjerenje, nije htjela da mu pomogne u najusudnijem času, kada je trebala da po- kaže svoju odanost prema njemu, koju je ona na svakome koraku isticala. Naprotiv, vlada je činila sve nedopuštene korake, da njegovu namjeru spriječi i iznosila je neistine, kojima je htjela da ga ubijedi, kako njegov korak ne nailazi u opšte na odobravanje. Iznosila je čak i to, kako su velikoškolci počeli da se bune, i vlada je za sve vrijeme, od kako je obrazovana, održavala u njemu vjeru, da su velikoškolci buntovnici. Megju tim on se sa- da uvjerio, da je to gola neistina, i zahva- livši im ge na njihovome čestitanju zamolio ih je, da pozdrave sve svoje drugove i da im kažu sve ono, što im je on sada kazao. Na 28. pr. mj. kralj Aleksandar prste- novao se sa g.gjom Dragom rogj. Lunjevica, Činu prstenovanja prisustvovali su: diplomat- ski zbor, ministri, kraljeva i vjereničina rod- bina, mitropolit i mnogi pozvani velikodostoj- nici. U veče istoga dana gragjanstvo prije- stonice priredilo je veličanstvenu bakljadu. Grad je bio okićen zastavama i divno osvi- jetljen. Zastupnik predsjednika beogradske općine pozdravio je kralja, u ime gragjan- stva čestitao mu je vjeridbu, Kralj zahvalju- jući se sa balkona kazao je: »Ja ne ću u ovome trenutku da vam krijem, nego hoću sa svom otvorenošću da izigjem i da kažem, da ako je do sada bilo jednoga crva, koji je podgrizao život našoj Srbiji, koji je činio, da smo i Ja i srpski narod vazda patili i osjećali nespokojstvo i nestaloženost — to je bilo zbog toga što je bilo u Našoj kući razdora. »Ja sam u Svome djetinjstvu dosta od toga propalio i vi svi znate da je Srbija zbog toga postala zemlja iznenagjenja i da su je kao takvu smatralj i u zemlji i na strani. »I Moje je pravo i dužnost bila da to- me učinim kraj jednim iznenagjenjem, koje će biti posljednje, ali koje će i Meni osigu- rati sreću, a Srbiji osigurati, da se od sada razvija onako, kao što se i sve druge drža- ve razvijaju. »Do sada je vazda Kraljeva kuća bila umiješana sa politikom. Ja sam htio tome da učinim kraj: da politika bude prema 'potre- bama državnim i narodnim, a da Kraljeva kuća bude Njegova kuća. A da Moja kuća bude Moja kuća, Meni je trebalo da imam ženu, koja će prije svega, biti Moja žena. »Meni su dolazili mnogi i govorili Mi; jedni: uzmi ovakvu! — drugi: uzmi onakvu; s jedne strane ovako, s druge strane onako ; svaki je smatrao, da je njegovo pravo, ako ne dužnost, da Mi govori da uzmem Kraljicu onakvu, kakvu je on mislio da treba da bude, a Ja sam smatrao, da je Moje pravo i duž- nost, da Kraljica bude onakva, kakva Ja hoću da bude... I da time, što kada sa otvorenošću i jasnošću izigjem pred narod i kažem mu, koja je izabranica Moga srca, koja je ona žena, za koju sam ubijegjen da će biti Moj vjeran drug i saputnik u životu, da uzi- mam onu ženu, koju sam naučio, koju sam imao prilike, kada je bila u položaju u Dvoru, ne samo da ljubim svom dušom, nego i da poštujem i cijenim, da će ta žena, za koju sam siguran da će Mi biti vjerna i dobra saputnica u životu, — da kad nju uzmem kao Svoju ženu, da će toga dana nastupiti u Mojoj kući sreća i zadovoljstvo, a u isto vrijeme u Srbiji će prestati da se govori _ o iznenagjenjima; prestaće i intrige u Dvoru i Srbija će pravilno živjeti. »Treba da znate još jednu stvar: da onoga dana, kada Ja budem imao u Svojoj kući sreću i zadovoljstvo i kada budem mo- gao gledati na cijeli Svoj lični život, kao na jednu lijepu i mirnu veliku rijeku, — da ću toga dana imati mogućnosti, da se sa pede- set puta više snage posvetim dobru i sreći Svoga naroda“. Kraljev govor bio je na više mjesta oduševljenijem usklicima prekidan ; pri svr- šetku govora gragjanstvo oduševljeno burno je klicalo. Svi dobri Srbi žele, da se kraljeve rije- či ostvare i u djelo privedu. # Car ruski Nikola II. primio se da bude kum vjenčani kralju Aleksandru i naredio je svomu otpravniku poslova u Beogradu, Pavlu Mansurovu, da ga u tome zastupa; stari svat biće Sima Nestorović, predsjednik narodne skupštine; a djever, brat vjerenice Nikola Lu- njevica, artilerijski poručnik. U svatove biće pozvani svi narodni poslanici. Vjenčanje biti će danas, u nedje- lju, u sabornoj crkvi; svadba će se izvršiti na najsvečaniji način. BOCE 4 Kralj Umberto Pogana ruka jednog anarhiste opet je ugasila život jednoga plemenitoga vladara. Na 29. prošloga mjeseca u 10 ura u večer kad se kralj Umberto vraćao sa svečanosti razdavanja nagrada gimnastičkog natjecanja, izvršen je na nj atentat. Čim je kralj sio u kola sa adjutantima, anarhista Gaetano IBressi ispalio je tri hitea iz revolvera i pogodio kralja u srce. Kralj mučenik je malo za tim izdahnuo. Mnoštvo naroda bješe nasrnulo na ubicu, koga je jedva policija mogla spasti. Ubica se odmah izjavio anarhistom, da dolazi iz Amerike, da nema saučesnika, i da je iz- vršio zločinstvo iz mržnje protiv monarhične ustanove. ,,Corriere della Sera“ piše, da «u