Godina IX. Uj U Dubrovniku 11 Avgusta 1900. Broj 32. Cijena listi . Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10, Na pč godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. JUBk VN Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju ge. i Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Zavjese se dižu Prošlogodišnji općinski izbori ostaće za- bilježeni u ljetopisima Srba na Primorju crni- jem slovima. Sve što se o tijem zloglasnijem izborima preko našijeh listova na bijeli dan iznijelo, blijeda je slika. Nezakonitosti, klevete, podvale, denuncije bile su sredstva naše ža- losne braće, uortačene sa povjerljivijem odijeljenjem ili ti sa Informations-Bu- reau-om. Ta pogana sredstva, koja liče na poganu španjsku inkviziciju, trebalo je da zbrišu sa lica zemlje Srbe na Primorju. Toj novovjekoj inkviziciji nije falilo ni velikijeh inkvizitora u odjeći svećeničkoj, valjda da čine saći s neba blagoslov na ta ,otadžbe- nička“ djela. Tijem mahinacijama srpska općina u Kotoru pred nekoliko godina bješe podlegla. Prošle godine bilo je odregjeno, da panu općine u Skradinu; Dubrovniku, Luštici i Budvi. Kako su ti ,izbori“ tekli, i kako su svršili, naši čitaoci znaju više iz bijelijeh nego iz punijeh stupaca našega lista. Ni obrana nije bila dopuštena. To su sve riječi, opaziće neko. Fakte iznesite. Dosta je fakata već bilo izneseno u “našem listu. A vrijeme, ta stara poštenjačina, postaralo se da nam. priskoči u pomoć sa faktima prvova reda, sa faktima, koji su tako rječiti i tako odvratni, da je u naše žalosne braće i malo poštenja i malo čovječnosti, | trebalo bi da na bijeli dan megju ljude ne izlaze. Dana prvoga Julija ove godine progovo- rio je glas neumitne pravde na šibenskom sudu. Toga dana pet, po svoj prilici zavede- nijeh, seljaka općine skradinske bili su zbog \ klevete osugjeni od jedne godine do sedam , mjeseca teške tamnice. Ti seljaci prošle go- za ljubav zakonske propise mimoilaziti. dine prijaviše e. k. oružničkoj postaji, da su Dr. Jovo Tauzović, mnogogodišnji skradinski načelnik Filip Sinobad, pop Bogdan Dobrota, Stanislav Brkanović i Injatija Gardijan, na duhovskom zboru u Bratiškovcima, nudili zna- tne svote novaca da se ubiju neki t. 2. skra- dinski Hrvati. Oružnička postaja odmah je tu tobožnju urotu prijavila e. k. državnomu odvjetništvu u Šibeniku, koje je odmah metnulo ruke na posao. Dr. Jovo Tauzović bješe po- zvat pred sud u Šibenik, kao glavni okriv- ljenik, koji ne samo da je nudio novac za ubistvo, već da je na duhovskom zboru izre- kao zdravicu, koja je zaudarala i velikom izdajom. Sud je u prve hotio metnuti D.ra Jova Tauzovića u istražni zatvor, ali odustane docnije od svoje namisli. Svi optuženici su Srbi. Za lgnjatiju Gardijana optužba je bila neopredjeljena, a za Brkanovića dokazalo se da nije ni bio na duhovskom zboru. Tako ostala trojica, ni krivi ni dužni, morali su to veliko iskušenje izdržati. Tužba je, dakle, glasila na zločin. Sudac istražitelj u' Skradinu pozva i sasluša velik broj svjedoka, koji svi kao jedan čovjek, pa čak i oni koji su neprijateljski bili raspolo- ženi prama D.ru Jovu Tauzoviću, svjedočiše, da on nije govorio na zboru, a da o novci- ma i ponudama za ubistvo niko nije ni u snu sanjao. Pošto je istraga svršila, nevinost optuženijeh zasja u potpunoj svjetlosti, i o. k. državno odvjetništvo odusta od istrage. Ali sada Srbi tužiše svoje klevetnike sudu. Ras- prava se vodila u dva. maha. Svi svjedoci, sve okolnosti dokazaše ponovo, da optužba protiv skradinskijeh Srba nije drugo nego paklenu mahinacija, i da joj je bio cilj da vigjene skradinske Srbe moralno i materijalno upropasti. Sudbeni dvor prve molbe u Šibe- niku proglasi klevetnike skradinskijeh Srba krivijem i egzemplarno ih osudi od jedne godine do sedam mjeseca teške tamnice. Ovom prilikom treba istaći držanje današnje hrvat- ske općine u Skradinu. Općinsko upravitelj- stvo za osugjene klevetnike, u izdatoj svje- dodžbi, kazalo je, da su to ljudi dobroga glasa i ponašanja. Treba znati da su oni bili više puta kažnjeni tamnicom, a ima ih koji su bili i u tamnicama u Kopru, Ovo je vjerna slika prilika, u kojijem Srbi na Primorju živu u eri hrvatskoga preporoda. Optužba protiv skradinskijeh Srba bila je skovana u oči općinskijeh izbora. Ta je optužba imala služiti dokazom, da Srbima treba oteti općinu, i ako je njihova veći- na po broju i porezu. Nema sumnje da je ta lažna i gadna optužba uticala na op- Ćinske izbore u Skradinu, i da je ona pripo- mogla da t. z. Hrvati zasjednu na općinu. Oni, kao neznatna manjina, mogu se samo terorom održati. Nema broja našega lista, koji ne donese po koji zulum počinjen nad Srbima skradinskijem. Postupak tunošnje općine protiv općinskoga liječnika D.ra Iva | Banca, koga prošla općina. bješe redovito izabrala, nečuven je. Sadašuja je općina, bez razloga i povoda, otpustila D.ra Iva Banca i izabrala drugoga liječnika. Mi se skradinski- jem silnicima ne čudimo; ali ne pojmimo postupak zemaljskog odbora, koji je jednijem svojijem riješenjem dao povoda i doprinio, da jednoga čovjeka, ni kriva ni dužna, sa obitelji bace na ulicu. Partijski ćeif treba da ima svoje granice, i ne bi se smjelo njemu Poslije presude sudbenoga dvoru prve molbe u Šibeniku, poslije odreke vijećnika autonomne stranke, poslije svijeh počinjeni- jeh zuluma — pitamo u ime morala i pra- vice: kako može i smije današnja općina u Skradinu opslojati! RD Vjenčanje kralja Aleksandra Najprije ćemo našijem čitaocima pred- staviti kraljicu Dragu po službenijem podat- ćima, koji su dan prije vjenčanja izašli u »Srpskijem Novinama“: Svijetla Vjerenica pripada po muškoj lozi odličnoj srpskoj porodici pokojnog voj- vode Lunjeviee: a po ženskoj, isto tako slav- noj i junačkoj lozi Varapića, .Nikola Milićević, prozvani ,Lunjevica“, po selu u kome je rogjen, u vremenu prvog ustanka, bio je vigjen i veoma bogat trgo- vac. U ratovima za oslobogjenje učestvovao je sa svojim Rudničanima, ali je njegova na- ročita zasluga u tome, što je novcem poma- gao stvar ustanka i nabavljao ratne potrebe. Njegovim posredovanjem Knjaz Miloš oženio se je Knjeginjom Ljubicom. Godine 13195. bio je na zboru kod Takova megju vojvoda- ma, kad je Knjaz Miloš izabran za vogja; a zatim je donio pune bisage talira i poklonio narodu za prve ratne potrebe. | ,U svima narodnim poslovima odliko- vao se kao častan i energičan čovjek. Umro je 1839 godine u činu majora, kao predsjed- nik okružnog rudničkog suda. Bid je oženjen ćerkom slavnog vojvode Uarapića koji je po- ginuo 1806 godine pri osvojenju Beograda. .Pokojni Panta Lunjevica sin je Niko- lin i otac Svijetle Vjerenice. Bio je dugo na najvažnijim mjestima državne administracije, kao okružni načelnik i upravnik varoši Beo- grada. Važio je kao odani Obrenovićevac, i jedan od najenergičnijih upravnih činovnika, sa rijetkom osobitom popularnosti u okolini gdje se sa službom bavio. ,Svijetla Vjerenica ima 32 godine, briž- ljivo je obrazovana, i odlikuje se prirodnom bistrinom i društvenom elegancijom. Govori više jezika. Udata je bila za rudarskog inži- njera, koji je naprasno preminuo od srčanog udara, na putu svojih rudarskih ispitivanja. U ovom kratkom braku nije imala djece. Ima dva brata i tri sestre. Jedan je brat artile- rijski oficir a drugi je svršeni pitomae Voj- ne Akademije. Najstarija sestra, primjerna go- spogja i mati, udata je za direktora uglednog i najstarijeg novčanog zavoda u Kraljevini Srbiji; druge dvije, jedna od sedamnaest a druga od petnaest godina, djevojke su, i žive pod zakriljem Svijetle Vjerenice, koja im u svemu zamjenjuje umrlu majku. »Svijetla Vjerenica bila je dvorska go- spogja kod Njenog Veličanstva Kraljice Na- talije od 1891—1897 godine. »Porodica Lunjevičina vazda je smatra- na u Srbiji, kao jedna od najstarijih i naj- važnijih porodica, po ulozi pretka Nikole u našim ustancima, i po vazdašnjim vezama sa dinastijom Obrenovića. .U narodu se smatra, da je Njegovo Veličanstvo Kralj učivio srećan izbor, rije- šivči so da uzme saputnicu života, iz tako znamenite, odlične i poštovane narodne po- rodiće po slobodnom izboru svoga srea. Naj- bolji dokaz narodnih osjećaja nalazi se u sjajnoj manifestaciji varoši Beograda i u odu- ševljenim izjavama narodne radosti preko na- ročitih deputacija koje svaki dan stižu u srp- sku prijestonicu.“ Vjenčanje kralja Aleksandra izvršeno je ! prošle nedjelje u sabornoj crkvi sa najvećim sjajem i svečanošću. Beogradske ulice bile su neobično lijepo ukrašene. Impozanine su bile triumfalne kapije u Kragujevačkoj, Dubro- vačkoj i knez Mihailovoj ulici. Vjenčanje je izvršio mitropolit sa četiri episkopa, deset sveštenika i četiri gjakona, a uz prisustvo diplomatskog kora, ministara, poslanika, mno- gih velikodostojnika i cijelog oficirskog kora. Za sve vrijeme dok se visoki zaručnici nije- su vratili u dvor, sa gradske tvrgjave pucali su topovi; a po ulicama vrvio je silan svi- jet, koji se broj ne pamti da je ikad u Beo- gradu bio do ovoga puta. Duž ulica, počev od dvora do saborne crkve, bješe postrojena vojska beogradskog garnizona. Pred i iza koči- ja, u kojima su bili visoki zaručnici, zastupnik kuma, stari svat i djever, išao je po jedan eska- dron puka kraljeve garde. Računa se daje bilo u Beogradu do 30.900 putnika što iz unutraš- njosti što sa strane. Na polasku u orkvu i odlasku iz crkve u dvor narod je burno akla- mirao visoke zaručnike. U jednu uru po podne istoga dana bio je intiman ručak u dvoru, na kome bjehu zastupnik kuma, Pavle Mansurov, stari svat, Sima Nestorović, djever, -Nikodij Lunjevica, mitropolit, rodbina kraljeva i kraljičina u dvorani. U četiri sata po podne bila je u pozo- žištu gala-predstava, na koju bjehu pozvati gosti naročitim pozivnicama. Kralj i kraljica prisustvovali su jednomu činu. Pri dolasku bjehu dočekani burnim usklicima: Živjeli! Na 84 ura u veče bješe u novom dvoru gala-ručak, na kome bjehu ministri, diplomatski i konsularni kor, erkveni, vojni i civilni velikodostojnici i dvorani. Prvu zdravicu napio je predstavnik cara ruskoga kraljevskomu paru. Kralj Aleksandar podigao je čašu u zdravlje carskoga ruskoga para i predsjednika francuske republike, koji su preko svojijeh poslanika na vjenčanju bili zastupani. Zatim je kralj Aleksandar pio u zdravlje ostalih vladara, naglasujući, da će Srbija pod njegovom vladavinom biti uvijek elemenat mira, reda i civilizacije, i da ne će nikada tjerati pustolovnu politiku. Doyen di- plomatskog kora čestitao je u ime istoga kraljevskomu paru vjenčanje. Preko gala- ručka gragjanstvo grada Beograda priredilo je u čast vjenčanja sjajnu bakljadu. Najprije su išle dvije pjevačke družine: Beogradsko Pjevačko Društvo i akademijsko Obilić“; naroda je bilo tako veliko mnoštvo, da se tolika množina svijeta na bakljadi ne pamti. Kada je bakljada stigla pred dvor, obje pje- vačke družine otpjevale su u mješovitom horu narodnu himnu; zatim je predsjednik općine pozdravio kralja i kraljicu. Na to se kralj zahvalio i naglasio je: ,Vi znate da je moja vazdašnja želja bila i da će biti, da Srbiju načinim što jačom i snažnijom, da učinim, da Srbija na balkanskom poluostrvu bude primjerna država reda i mira, koja će svojim mirnim i pravilnim razvijanjem dati stranim državama jemstvo, da na Srbiju pod upravom mojom gledaju kao na jedan ele- menat mira i reda na Balkanu.“ Narod je oduševljeno klicao kralju i kraljici. Neprekidna masa naroda bila je prekri- lila ulice; velike gomile išle su kroz varoš i veselile se, gdje ih je i jutro dočekalo. U ponedjenik u večer, drugi dan sveča- nosti, bio je u dvoru svečan objed, na kome je bilo 400 osoba pozvato: mitropolit sa epi- skopima, članovi vlade, kraljevi i narodni poslanici, predstavništvo općine prestoničke, mnogi vigjeniji gragjani i mnogi viši činov- nici. Zdravice su podigli predsjednik skup- štine i mitropolit. Kralj se zahvalio. Oko 11 ura gosti su izašli u dvorsku baštu, gdje je kralj s kraljicom poveo kolo kraljev oro, a zatim su se narodne igre nizale redom. U utornik u veče bio je u dvoru sve- čan objed u oficirskom koru, na komu su bili kralj i kraljica. U utornik prije podne bila je na banjić- kom brdu u logoru smotra nad svijem tru- pama dunavske divizijske oblasti. Povodom ovoga bio je okićen cio put od Beograda do Banjice zastavama. Tom je prilikom kralj prikazao vojski kraljicu Dragu. Vojska burno je pozdravila kraljicu. Smotri su prisustvovali ministri i mnogo naroda. ik Ovijem su svršile svečanosti. Gospogja Draga sada je kraljica. To je svršen čin. Ruski je car kumovao, i tijem sve primjedbe padaju. Vjeridba i ženidba kralja Aleksandra nose na sebi politički značaj prvoga reda. Ovaj je na dan svadbe izbio u pravoj svjet- losti. Pri činu vjenčanja jedino ruski car i predsjednik francuske republike bili su zastu- pljeni osobitijem poslanicima, dakle, dvojni savez. Narod je u Srbiji zadovoljan, jer se riješio Milanove vladavine, i čuo je od kralja riječ, da će ovo biti posljednje iznenagjenje. Kralj je prošlijeh dana mnogo govorio i mnogo obećavao. Narod privio je kralja na svoje grudi, a sada očekuje vršenje njegovijeh obećanja, očekuje pravdu za još neoslobogjene nevine žrtve, očekuje narodnu srpsku politiku, pametnu i ozbiljnu. Kraljica Draga junak je prošlijeh dana. Ti su dani našemu Zmaju J. Jovanoviću izmamili pjesmu, koja je odjek srpske narod- ne duše. Pjesma je posvećena kraljici Dragi. Evo naj jačijeh stihova: Al ja kroz oblake, tmaste dugotrajne * Vidim rumen zračak s milostiva neba; 1 radost zaboli kad je iznenada, Teško j svetle slike gledat' posle tame, Patnici se boje, da ih mašta vara, — Je li, ne vara nas, je li, va vata me? Na kraljici je Dragi, na kralju je Alek- sandru, da djelima dokažu, da se narod nije prevario, jer bi i za nj to moglo biti posljed-| nje iznenagjenje.