Godina IX. U Dubrovniku 14 Oktobra 1900. Broj 41. Gijena-listu Za Anatro-Ugersku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svoe ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na pi godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. DUBROTNI Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma na pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića »Srpskom Glasu“ Ovaj naš drugi odgovor ,Srpskomu Glasu“ (v. br. 39.) biće malo podulji, a to je potrebno zbog prečišćavanja srpskijeh pri- lika na Primorju. Najprije ćemo se zausta- viti na Srpsko Bratstvo, o kome ,Srpski Glas“ piše: Istorija Srpskog Bratstva nije baš najljepša stranica u životu srpske stranke na Primorju, koja, kad bi bila potanko ispričana, ne bi služila na čast mnogijem pristašama Dubrov- nika, što bismo takogjer, do potrebe, mogli dokumentirati. Mi dopuštamo da je megju osnivačima Srpskoga Bratstva bilo ljudi, koji su pošteno mislili i imali pred očima samo korist srpske stranke; ali je megju njima bilo i takovijeh — a ti su nažalost vodili odlučnu riječ — koji su u Srp. Bratstvu gle- dali samo sredstvo, kojijem će zadovoljiti svoju doila nezasiće- nu ambiciju; put, kojijem će stare priznate i predane borce za srpsku stvar eksautorisati, i istrgnuti iz njihovijeh ruku barjak stranke, da ga predadu novijem delijama, što se preko noći iščauriše kao veliki političari i žurnaliste, Za čim je težilo Srpstvo Bratstvo, ili barem presudni faktori u njemu, to se vidjelo odmah na prvom sastanku u Spljetu, kad su smišljeno isključeni iz upravnog odbora najzaslužniji satrudbenici pok. Save Bjelanovića, a izabran od Srba Zadrana jedini Dr, Baljak, za kojega se dobro znalo da je s tijem ljudima u neopravda- noj zavagji. ... U samoj stvari, propasti Srpskog Bratstva kriva je najprije njegova pogrješna osnova, pa onda nezrelo, tobože ra- dikalno pisanje Dubrovnika, i netaktična parlamentarna poli- tika njegovijeh prijatelja, koju je on toliko uznosio. To pisanje i ta politika pružiše najzgodnije oružje srpskijem dušmanima u zloglasnom ,Informations-Bureau“ . .. Evo u kratko povjesti Srpskoga Bralt- stva. Četvrtoga avgusta g.-1897. sastalo se u Spljetu 76 izaslanika narodne srpske stran- ke i zaključilo je jednoglasno, da se osnuje društvo ,Srpsko Bratstvo“. U promicateljni odbor bili su izabrani: Dr. Ignjat Bakotić, 0. Kornelije Pavasović, Dr. Krsto Kovačević, Dr. Vlaho Matijević, Jovo Dimitrović, Luka Stojanac, Gjuro Vukotić, Aleksandar Katić, Filip Sinobad, Dr. Dušan Baljak, Uroš Lom- bardić, Andrija Vujatović, Matej Šarić, Ciro Korolija. U upravu Srpskog Bratstva za god. 1898, bili su izabrani: Dr. Ignjat Bakotić, Joso vit. Kulišić, Dr. Dušan Baljak, Jovo Dimitrović, Marko vit. Petranović, Andrija Vujatović, Dr. Antun Pugliesi, Dr. Radoslav Kvekić, Dr. Krsto Kovačević, Tode Borović. U upravu Srpskog Bratstva za god, 1899. bili su izabrani: Dr. Ignjat Bakotić, Joso vit. Kulišić, Dr. Dušan Baljak, Jovo Dimitrović, Niko Lukšić, Tode Borović, Dr. Vlaho Mati- jević, Marko vit. Petranović, Gjuro Vukotić i Jovo Matačić. Cilj ,Srpskomu Bratstvu“ bio je: $ 2. Cilj je ovoga društva razvijati i svijem zakonitijem sred- stvima unapregjivati megju srpskijem narodom u Dahmaciji istinsku narodnu prosvjetu i napredak na temelju zakonom za- jamčene narodnosne ravnopravnosti. S 3. Prama tome ,Srpsko Bratstvo“ će ge, u granicama za- konskijeh propisa, baviti: a) uzgojem i vaspitanjem naroda osnivajući i potpomaga- jući škole i javne narodne potpomagajući pohagja- nje školskijeh zavoda sa potporama učenicima i učiteljima, poti- čući javna predavanja i raspravljanja o vaspitnijem, naukovni- jem ili političkijem predmetima; i j 6 kihlintal t jući ili potpomagajući iz- davanja drugijeh knjiga, koje odgovaraju duhu ovoga društva; b) osnivanjem zemljoradničkijeh zadruga, potpomaganjem seljačkoga pučanstva pri nabavljanju dobrijeh poljskijeh alata, bolje stoke, predavanjima o racional obragjivanju zemlje, gotovljenju i čuvanju njenijeh proizvoda, njegovanju marve, i o boljem spremanju odnosnijeh proizvoda; e) ispitivanjem i t jem pitanja eh kijeh, po- litičkijeh i administrativnijeh, koji se budu pretresali u Saboru ili na Carevinskom Vijeću; d) predlaganjem podobnijeh kandidata za izbore poli- tičkijeh, administrativnijeh i trgovačkijeh tijela. Evo imena promicatelja i upravitelja, evo statut ,Srpskoga Bratstva“, pa neka Srbi na Primorju sude, koliku je klevetu i uvrijedu »Srpski Glas“ izbacio na najbolje ljude srp- ske stranke. »Srpski Glas“ veli, da je propasti Srp- skoga Bratstva ,kriva najprije njegova po- grešna osnova, pa onda nezrelo, «tobože ra- dikalno pisanje Dubrovnika, i netaktična par- lamentarna politika njegovijeh prijatelja, koju je on toliko uznosio.“ e TESS VSE DVOR Da nije bila pogrešna osnova ,Srpsko- ga Bratstva“, dokazuju gori navedeni glavni paragrafi statuta; koliko je naše pisanje ,ne- zrelo, tobože radikalno“ evo glavnih stavaka iz članka kojim se pozdravilo konstituisanje Srpskoga Bratstva (v. br. 32. Dubrovnika 1898): Sa protivničke strane veoma često upravljala su se pi- tanja na Srbe na Primorju: ,Ko ste? Što hoćete?“ ' Osnivanje i konstituisanje ,Srpskoga Bratstva“ glasan i jasan je odgovor na ona zlobna pitanja. Mi eto javno stupismo i pred državne vlasti i pred javno mnijenje sa programom svoga rada i sa očitovanjem avojijeh namjera. Naš je program skroman, naše su namjere poštene. Mi hoćemo u prvome redu bratstvo svi- jeh Srba na Primorju, i u takome bratstvu nalazimo naj si- gurniju i naj krepču podlogu napretku srpskoga naroda u po- krajini. "To bratstvo ne smije biti prazna riječ, već uzajamno je i potp anje, zajednički i uspješni rad na po- o P J + litičkom, kulturnom i privrednom polju. Kazasmo da je program ,Srpskoga Bratstva“ skroman, jer je dan današnji javno mnijenje u pokrajini tako rgjavo po- litički odgojeno da pravi rad za narodni boljitak drži neznat- nijem, ako nema u programima zvučnih »državopravnih“ fraza išaranijeh okvirima“ i bog ti sam zna kojijem t isli A znate li, što je u stvari? Pred glavnu skupštinu srpske narodne stranke, koja se držala 4. avgusta 1897., naš je urednik te iste godine — držite dobro na pameti — napisao četiri članka pod natpisom: Nekoliko riječi pred glavnu skupštinu srpske stranke, U drugom članku kazao je i ovo: Samostalan rad jedne stranke donosi naravski sobom i gvoje posljedice, koje bi po srpsku stranku, ako se uspjeh jed- ne misli mjeri po broju zastupnika i općina, mogle biti i ne- prijatne, jer bi se — reeimo — odlučnim i samostalnim radom izložili pogibli da izgubimo kojeg tupnika i koju općinu. Ali mi ne pripadamo broju onih koji uspjeh jedne misli oeje- njuju po broju zastupnika i općina, a odlučno zastupamo mi- šljenje da srpska stranka u pokrajini nema polagati isključivu važnost na broj svojih zastupnika koliko na Zvalstet njihov, jer je u ovim iznimnim prilikama po srpski narod glavno da ge naša riječ čuje i u saboru i u earevinskom vijeću, ali ta riječ. mora biti srpska t. j. pokazati svijetu da smo živi i što hoćemo, te dosljedno ga upoznati s nama i sa našim mukama. Srpska stranka za ljubav jednoga ili dva zastupnika više ne gmije vezati sebi ruke, a nijesmo, Bogu hvala, na te grane spali da ne možemo poslati u carevinsko vijeće najmanje jed- U našoj pokrajini gotovo je nepoznat politički aksiom da prvo treba narod poučiti i odgojiti, pa će on sim kad osjeti u sebi dovoljno snage i moći pokrenuti zamašnija pitanja; sli dok je narod neuk i siromašan, a u ovakijem prilikama kao što su naše, samoubijstvo je pitati mase zvučnijem frazama, koje se ne će nikada ostvariti, i odvraćati ih od ozbiljnog rada, lju- bavi i bratske sloge, kao što rade hrvatske stranke. Srbi na Primorju kao što su prvi pove!i narodnu borbu za narodua prava, tako hoće da prednjače u ovoj političkoj pustoši zrelijem i promišljenijem radom, upućenim isključivo narodnomu napretku i blagostanju. Plodove takoga rada, kao što je rekao prvi predsjednik ,Srpskoga Bratstva“, i ako valj- da ne će stariji naraštaj svojijem očima da gleda, ipak je sre- tan što će il mlagji naraštaj doživjeti. A na mlagjemu svijet S toga, Srbi braćo, okupite se oko ,Srpskoga Bratstva“, neka ni jedan ne izostane svojijem prilogom, a u svakoj pri- godi bilo veseloj bilo žalosnoj sjetite se njega, jer je ono naša naj jača brana i poluga za napredak. Njime dokazujemo da smo voljni ne samo da kao Srbi živimo već da se poput ži- voga i zdravoga organizma razvijamo i da napredujemo. Mi mislimo, da je ovako pisanje i srp- sko i umjereno i pošteno, kao i držanje srp- skijeh poslanika na dalmatinskom saboru i u zastupničkoj kući u Beču. ,To pisanje i ta politika — veli ,Srpski Glas“ — pružiše najzgodnije oružje srpskijem dušmanima u zloglasnom ,Informations-Bureau“, a kad lju- di oko Dubrovnika uvidješe kud ih vodi ta vratolomna rabota, te se poduhvatiše da joj na put stanu, štete nanesene srpskoj stvari u Dubrovniku i Boki bijahu već ogromne!“ Ovo miriše na pisanje Crvene Hrvatske“. Pozivljemo ,Srpski Glas“, da iznese to pi- sanje našega lista i tu parlamentarnu politi- ku srpskih poslanika a naših prijatelja; kad to iznese, pitaćemo ga: je li se tako u vri- jeme Save Bjelanovića pisalo i govorilo ili nije? zatim ćemo ga pitati: gdje i kad je srpska narodna stranka na Primorju odluči- la, da se mijenja njezin dotadašnji pravac i duh? ,Srpski Glas“ ne će nam moći od- govoriti ni na prvo ni drugo pitanje, jer i pisanje našega lista i govori srpskih posla- nika bjehu vazda u duhu i u pravcu narod- ne srpske stranke na Primorju; kad je pak nekolicini ljudi oko ,Srpskoga Glasa“ palo na pamet, da mijenjaju duh i pravac srpske narodne stranke, njihova je dužnost bila sa- zvati povjerljivu skupštinu stranke, i tu svoje predloge iznijeti, a ne iza busije i kroz or- gan stranke ovaku bruku graditi i nevine ljude sumnjičiti. Što se tiče našega urednika, neka ,,Srp- ski Glas“ bude uvjeren, da mu je onim na- padajem učinio najbolju uslugu, jer se sada barem može uporegjivati pisanje i držanje jednoga i drugoga lista. Piseima ,Srpskoga Glasa“ može se primijeniti ona latinska: guem Deus perdere vult dementat (koga Bog hoje da upropasti, najprije mu oduzme pamet). »Srpski Glas“ veli: Prevaren u svojijem nadama, nervozan i zajedljiv, g. Fabris razložio je ovako : mi ovdje u Dubrovniku nemamo više šta da izgubimo, pa kad smo propali (!) mi amo, nek propanu i oni onamo. Va banque! Otuda njegovo neprestano naglasiva- nje da nama ne trebaju ni općine, ni poslanici, i ono njegovo jeftino razmetanje sa velikijem liberalizmom. Je 1 te da je ovo i srpski i poštenjački?!? nogu zastupnika a u sabor dalmatinski njih više. Ovo neka nas u početku zadovolji. Ž Ovo je bilo napisano 30. maja 1897.; tada su bili Srbi na općini u Dubrovniku, tada je bilo u Boki isto stanje, koje i danas. Ovi retci, dakle, nijesu bili napisani u času zdvajanja i očajanja već u relativnom napo- nu srpske stranke. Kad ste čuli, kakvu je insinuaciju ,,Srp- ski Glas“ podmetnuo našemu uredniku, čujte sada, što je o istim člancima pisao Dr. Ignjat Bakotić: , Dozvolite mi da iskreno čestitam Vašem ,Dubrovniku“ i onome koji je napi- gao mudri i patriotični uvodni članak o srp- skoj stranci. Da Bog da i one misli našle u narodu zasluženog odziva.“ Još ćemo o jednoj podvali ,Srpskog Glasa“ da progovorimo, biva, o Srpskoj Školskoj Matici. Poznato je da smo mi počet- kom ove godine iznijeli taj predlog i vruće ga zagovarali. Pošto su nam mnogi Srbi izjavili, da treba prije urediti stranku kao stranku, pa onda misliti na Skolsku Maticu, mi smo privremeno umukli, a nijesmo svoj predlog objesili ,o klin“, kako ,Srpski Glas“ veli; što više naš urednik sastavlja pravila (statut) za Srpsku Školsku Maticu, a nemajući hiljada ne može je sm osnovati. Vas odgovor ,Srpskog Glasa“ našemu listu kulminira u ,patriotskom“ nastojanju, da za neuspjehe srpske stranke pri prošlo- godišnjim općinskim izborima okrivi naš list i srpske zastupnike, koji govore u dalmatin- skom saboru i u carevinskom vijeću. Za ovaku vrst pisanja ,Informations-Bureau“ biće zahvalan ,Srpskom Glasu“; u ostalom ovo je pendant pisanju Pere Todorovića u ,Malim Novinama“. Braća su se našla. Pa još ima smjelosti ,Srpski Glas“ da piše: ,Mi mislimo, da je najljepša počast uspomeni Bjelanovićevoj ovaj list, kojega mi držimo na visini njegova poziva i njegova imena, a ko- jega bezdušnici i sebičnjaci hoće da sruše.“ Jadni Bjelanoviću, da ti je uskrsnuti, pa da vidiš, kako se zlorabi tvoje ime! E ses. Kronika U posljednje vrijeme prisustvujemo ma- lomu sporu izmegju ,Crvene Hrvatske“ i državnog odvjetništva. Spor se vrti oko pi- tanja: Ko je stvorio Srbe, ko im zapovijeda i komu služe. ,Crvena Hrvatska“, kad zabo- ravi na Srbiju i Crnu Goru, veli, da je Srbe stvorila austrijska vlada proti Hrvatstvu. Dr- žavno odvjetništvo ne slaže se uvijek tijem mnije- njem, te plavom olovkom briše taka mjesta. Državni odvjetnik g. Novaković, i njegov za- mjenik g. Obuljen, dobri su i čestiti Hrvati; za posljednjega šušački ,Novi List“ kaže, da je pravaš i kao taki, da je već mnogo ko- ristio hrvatskoj stvari. Sudbeni Dvor prve molbe riješio je taj spor u smislu državnog odvjetništva tvrdeći: da ,Crvena Hrvatska“ onakijem neistinitijem činjenicama potiče druge na mržnju proti Vladi. Dakako, državno odvjetništvo bolje po- znaje vladine intencije, koje ,Crv. Hrv.“ neo- prezno dovodi u sumnju, pa i u oprijeku sa svagdašnjijem govorima i razgovorima. Za harakteristiku tijeh razgovora dosta je pogle- dati spiske članova hrvatskijeh čitaonica, za- viriti u škole, proučavati izbore, pratiti nai- menovanja. Pored svega ovoga pisanje ,C. H.“ moglo bi lako stvoriti pometnju i pre- vrat u ,preporogjenom“ narodu, koji bi mo- gao ovako početi razložiti : »Kad austrijanska vlada stvara Srbe, kad ovi stoje na zapovi- jed i službu njezinu, tada padaju svi oni pri- govori, da su nevjerni i pogibeljni, čijem nam uvijek napunjaju uši; pa kad je vlada uza Srbe, tada i mi možemo biti ono što svi znamo da jesmo t. j. Srbi.“ Državna odvjetništva opstoje, da čuvaju državu od svakijeh prevrata. # U četiri broja ,Jedinstva“ izašli su raz- govori sa prof. Lukom Zorom. Tu naš bivši profesur brani sebe i ,Objavljenje“ Milivoja Strahinića. Da gu oni razgovori kraći, do- sljedniji i ožetiji, bili bi mnogo više zanimi- viji. Sa svijem tijem pročitali smo ih sa za- dovoljstvom, i ako se u svemu ne slažemo sa gosparom Lukom. U drugom razgovoru ima i nama indirektan odgovor. Na naš pri- govor, da kao: Dubrovčanin i Srbin nije imao potpisati izjavu o hrvatskom državnom pravu, g. Luko Zore odgovara: ,Ja sam kao za- stupnik učinio ono što je njegda pok. Lju- biša kao zastupnik izjavio. I to je taktika. A ja sam to imao preče učiniti, jer nijesam bio u parlamentu zastupnik samo Dubrovač- ki, kako Ljubiša što je bio samo Bokeški, nego sam bio u opće Dalmatinski; ta birali su me naši veliki poreznici iz cijele Dalma- cije. A. Dalmatinski zastupnici, bilo Hrvati bilo Srbi, vazda su se izjavljivali za sjedi- njenje iz početka narodne borbe. Za Hrvate nije treba navodit primjere, a za Srbe dosta je spomenut pok. vladiku Kneževića, pok. Kr- sta Kulišića, g. Vladimira vit. Simića i druge.“ Ovaj odgovor uprav kvari vas upečatak razgovora g. Luka Zore, koji je pristaša Dar- winove teorije o evoluciji. Sve kad bi bilo onako, kako se on brani, po gornjem odgo- voru za nj nema evolucije na političkom po- lju. Sto Dante govori u ,Objavljenju“ prama današnjijem naprednijem mislima, g. Luko Zore nalazi posve u redu: ,E dakako! Zna- nosti su napredovale; ne može Dante govo- rit natražnjački. Za svoga vremena Dante je srastao sa svima tadašnjim stečevinama u znanostima i umjetnostima. Bilo bi nepri- stojno da sad Dante govori jednako, a ne naprednjački .... A ima li dosljednosti i je li anahronizam u osobi Vergilija, koji (u , Divina Commedia“) prati Danta. Vergilij govori i misli po vijeku Dantovu... Ko se ne osvrće na vrijeme, u koje piše, neka ba- ci pero.“ Vidite li, g. profesore, kako čovjek mo- že veoma lako doći u neugodan položaj, kad nije dosljedan u svemu svome radu. Vi vrlo dobro znate, da današnja Hrvatska Narodna Stranka nije više stara Narodna Stranka. Ovu su stranku Srbi na Primorju osta- vili prije nego se nazvala hrvatskom. U tome su oni svi složni bili. Pristajući Srbi na Primorju, u prvijem godinama narodne borbe, uz sjedinjenje sa Hrvatskom i Slavo- nijom, to su radili na temelju narodnoga na- čela, vjerujući u potpunu ravnopravnost Sr- ba sa Hrvatima. Vama, g. profesore, ne tre- ba tumačiti, sve što se poslije toga dogodilo i što se dan danas dogagja. Vi znate, koje su aspiracije veliko-hrvata. S toga Vi i Dr. Pero Cingrija u dalmatinskom saboru neko vrijeme nijeste bili članovi hrvatske stranke,