Godina IX.

U Dubrovniku 14 Oktobra 1900.

Broj 41.

Gijena-listu
Za Anatro-Ugersku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za svoe ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.

Na pi godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

DUBROTNI

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para,
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma na pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

»Srpskom Glasu“

Ovaj naš drugi odgovor  ,Srpskomu
Glasu“ (v. br. 39.) biće malo podulji, a to
je potrebno zbog prečišćavanja srpskijeh pri-
lika na Primorju. Najprije ćemo se zausta-
viti na Srpsko Bratstvo, o kome ,Srpski
Glas“ piše:

Istorija Srpskog Bratstva nije baš najljepša stranica u
životu srpske stranke na Primorju, koja, kad bi bila potanko
ispričana, ne bi služila na čast mnogijem pristašama Dubrov-
nika, što bismo takogjer, do potrebe, mogli dokumentirati. Mi
dopuštamo da je megju osnivačima Srpskoga Bratstva bilo
ljudi, koji su pošteno mislili i imali pred očima samo korist
srpske stranke; ali je megju njima bilo i takovijeh — a ti su
nažalost vodili odlučnu riječ — koji su u Srp. Bratstvu gle-
dali samo sredstvo, kojijem će zadovoljiti svoju doila nezasiće-
nu ambiciju; put, kojijem će stare priznate i predane borce za
srpsku stvar eksautorisati, i istrgnuti iz njihovijeh ruku barjak
stranke, da ga predadu novijem delijama, što se preko noći
iščauriše kao veliki političari i žurnaliste, Za čim je težilo
Srpstvo Bratstvo, ili barem presudni faktori u njemu, to se
vidjelo odmah na prvom sastanku u Spljetu, kad su smišljeno
isključeni iz upravnog odbora najzaslužniji satrudbenici pok.
Save Bjelanovića, a izabran od Srba Zadrana jedini Dr, Baljak,
za kojega se dobro znalo da je s tijem ljudima u neopravda-
noj zavagji.

... U samoj stvari, propasti Srpskog Bratstva kriva je
najprije njegova pogrješna osnova, pa onda nezrelo, tobože ra-
dikalno pisanje Dubrovnika, i netaktična parlamentarna  poli-
tika njegovijeh prijatelja, koju je on toliko uznosio. To pisanje
i ta politika pružiše najzgodnije oružje srpskijem  dušmanima
u zloglasnom ,Informations-Bureau“ . ..

Evo u kratko povjesti Srpskoga Bralt-
stva.

Četvrtoga avgusta g.-1897. sastalo se
u Spljetu 76 izaslanika narodne srpske stran-
ke i zaključilo je jednoglasno, da se osnuje
društvo ,Srpsko Bratstvo“. U  promicateljni
odbor bili su izabrani: Dr. Ignjat Bakotić,
0. Kornelije Pavasović, Dr. Krsto Kovačević,
Dr. Vlaho Matijević, Jovo Dimitrović, Luka
Stojanac, Gjuro Vukotić, Aleksandar Katić,
Filip Sinobad, Dr. Dušan Baljak, Uroš Lom-
bardić, Andrija Vujatović, Matej Šarić, Ciro
Korolija.

U upravu Srpskog Bratstva za god. 1898,
bili su izabrani: Dr. Ignjat Bakotić, Joso vit.
Kulišić, Dr. Dušan Baljak, Jovo Dimitrović,
Marko vit. Petranović, Andrija Vujatović, Dr.
Antun Pugliesi, Dr. Radoslav Kvekić, Dr.
Krsto Kovačević, Tode Borović.

U upravu Srpskog Bratstva za god, 1899.
bili su izabrani: Dr. Ignjat Bakotić, Joso vit.
Kulišić, Dr. Dušan Baljak, Jovo Dimitrović,
Niko Lukšić, Tode Borović, Dr. Vlaho Mati-
jević, Marko vit. Petranović, Gjuro Vukotić
i Jovo Matačić.

Cilj ,Srpskomu Bratstvu“ bio je:
$ 2. Cilj je ovoga društva razvijati i svijem zakonitijem sred-
stvima unapregjivati megju srpskijem narodom u Dahmaciji
istinsku narodnu prosvjetu i napredak na temelju zakonom za-
jamčene narodnosne ravnopravnosti.

S 3. Prama tome ,Srpsko Bratstvo“ će ge, u granicama za-
konskijeh propisa, baviti:

a) uzgojem i vaspitanjem naroda osnivajući i potpomaga-
jući škole i javne narodne potpomagajući pohagja-
nje školskijeh zavoda sa potporama učenicima i učiteljima, poti-
čući javna predavanja i raspravljanja o vaspitnijem, naukovni-
jem ili političkijem predmetima; i j 6

kihlintal t

jući ili potpomagajući iz-
davanja drugijeh knjiga, koje odgovaraju duhu ovoga društva;

b) osnivanjem zemljoradničkijeh zadruga, potpomaganjem
seljačkoga pučanstva pri nabavljanju dobrijeh poljskijeh alata,
bolje stoke, predavanjima o racional obragjivanju zemlje,
gotovljenju i čuvanju njenijeh proizvoda, njegovanju marve, i
o boljem spremanju odnosnijeh proizvoda;

e) ispitivanjem i t jem pitanja eh kijeh, po-
litičkijeh i administrativnijeh, koji se budu pretresali u Saboru
ili na Carevinskom Vijeću;

d) predlaganjem podobnijeh kandidata za izbore poli-
tičkijeh, administrativnijeh i trgovačkijeh tijela.

Evo imena promicatelja i upravitelja, evo
statut ,Srpskoga Bratstva“, pa neka Srbi na
Primorju sude, koliku je klevetu i uvrijedu
»Srpski Glas“ izbacio na najbolje ljude srp-
ske stranke.

»Srpski Glas“ veli, da je propasti Srp-
skoga Bratstva ,kriva najprije njegova po-
grešna osnova, pa onda nezrelo, «tobože  ra-
dikalno pisanje Dubrovnika, i netaktična par-
lamentarna politika njegovijeh prijatelja, koju
je on toliko uznosio.“

e TESS VSE DVOR

Da nije bila pogrešna osnova ,Srpsko-
ga Bratstva“, dokazuju gori navedeni glavni
paragrafi statuta; koliko je naše pisanje ,ne-
zrelo, tobože radikalno“ evo glavnih stavaka
iz članka kojim se pozdravilo konstituisanje
Srpskoga Bratstva (v. br. 32. Dubrovnika
1898):

Sa protivničke strane veoma često upravljala su se pi-
tanja na Srbe na Primorju: ,Ko ste? Što hoćete?“ ' Osnivanje
i konstituisanje ,Srpskoga Bratstva“ glasan i jasan je odgovor
na ona zlobna pitanja. Mi eto javno stupismo i pred državne
vlasti i pred javno mnijenje sa programom svoga rada i sa
očitovanjem avojijeh namjera. Naš je program skroman, naše
su namjere poštene. Mi hoćemo u prvome redu bratstvo svi-
jeh Srba na Primorju, i u takome bratstvu nalazimo naj si-
gurniju i naj krepču podlogu napretku srpskoga naroda u po-
krajini. "To bratstvo ne smije biti prazna riječ, već uzajamno

je i potp anje, zajednički i uspješni rad na po-

o

P J
+ litičkom, kulturnom i privrednom polju.

Kazasmo da je program ,Srpskoga Bratstva“ skroman,
jer je dan današnji javno mnijenje u pokrajini tako rgjavo po-
litički odgojeno da pravi rad za narodni boljitak drži neznat-
nijem, ako nema u programima zvučnih »državopravnih“ fraza
išaranijeh okvirima“ i bog ti sam zna kojijem t isli

A znate li, što je u stvari?

Pred glavnu skupštinu srpske narodne
stranke, koja se držala 4. avgusta 1897., naš
je urednik te iste godine — držite dobro na
pameti — napisao četiri članka pod natpisom:
Nekoliko riječi pred glavnu skupštinu srpske
stranke, U drugom članku kazao je i ovo:

Samostalan rad jedne stranke donosi naravski sobom i
gvoje posljedice, koje bi po srpsku stranku, ako se uspjeh jed-
ne misli mjeri po broju zastupnika i općina, mogle biti i ne-
prijatne, jer bi se — reeimo — odlučnim i samostalnim radom
izložili pogibli da izgubimo kojeg tupnika i koju općinu.
Ali mi ne pripadamo broju onih koji uspjeh jedne misli oeje-
njuju po broju zastupnika i općina, a odlučno zastupamo mi-
šljenje da srpska stranka u pokrajini nema polagati isključivu
važnost na broj svojih zastupnika koliko na Zvalstet njihov,
jer je u ovim iznimnim prilikama po srpski narod glavno da
ge naša riječ čuje i u saboru i u earevinskom vijeću, ali ta
riječ. mora biti srpska t. j. pokazati svijetu da smo živi i što
hoćemo, te dosljedno ga upoznati s nama i sa našim mukama.
Srpska stranka za ljubav jednoga ili dva zastupnika više ne
gmije vezati sebi ruke, a nijesmo, Bogu hvala, na te grane
spali da ne možemo poslati u carevinsko vijeće najmanje jed-

U našoj pokrajini gotovo je nepoznat politički aksiom da prvo
treba narod poučiti i odgojiti, pa će on sim kad osjeti u sebi
dovoljno snage i moći pokrenuti zamašnija pitanja; sli dok je
narod neuk i siromašan, a u ovakijem prilikama kao što su
naše, samoubijstvo je pitati mase zvučnijem frazama, koje se
ne će nikada ostvariti, i odvraćati ih od ozbiljnog rada, lju-
bavi i bratske sloge, kao što rade hrvatske stranke.

Srbi na Primorju kao što su prvi pove!i narodnu borbu
za narodua prava, tako hoće da prednjače u ovoj političkoj
pustoši zrelijem i promišljenijem radom, upućenim isključivo
narodnomu napretku i blagostanju. Plodove takoga rada, kao
što je rekao prvi predsjednik ,Srpskoga Bratstva“, i ako valj-
da ne će stariji naraštaj svojijem očima da gleda, ipak je sre-
tan što će il mlagji naraštaj doživjeti. A na mlagjemu svijet

S toga, Srbi braćo, okupite se oko ,Srpskoga Bratstva“,
neka ni jedan ne izostane svojijem prilogom, a u svakoj pri-
godi bilo veseloj bilo žalosnoj sjetite se njega, jer je ono naša
naj jača brana i poluga za napredak. Njime dokazujemo da
smo voljni ne samo da kao Srbi živimo već da se poput ži-
voga i zdravoga organizma razvijamo i da napredujemo.

Mi mislimo, da je ovako pisanje i srp-
sko i umjereno i pošteno, kao i držanje srp-
skijeh poslanika na dalmatinskom saboru i u
zastupničkoj kući u Beču. ,To pisanje i ta
politika — veli ,Srpski Glas“ —  pružiše
najzgodnije oružje srpskijem  dušmanima u
zloglasnom ,Informations-Bureau“, a kad lju-
di oko Dubrovnika uvidješe kud ih vodi ta
vratolomna rabota, te se poduhvatiše da joj
na put stanu, štete nanesene srpskoj stvari
u Dubrovniku i Boki bijahu već ogromne!“
Ovo miriše na pisanje Crvene Hrvatske“.
Pozivljemo ,Srpski Glas“, da iznese to pi-
sanje našega lista i tu parlamentarnu politi-
ku srpskih poslanika a naših prijatelja; kad
to iznese, pitaćemo ga: je li se tako u vri-
jeme Save Bjelanovića pisalo i govorilo ili
nije? zatim ćemo ga pitati: gdje i kad je
srpska narodna stranka na Primorju odluči-
la, da se mijenja njezin dotadašnji pravac
i duh? ,Srpski Glas“ ne će nam moći od-
govoriti ni na prvo ni drugo pitanje, jer i
pisanje našega lista i govori srpskih  posla-
nika bjehu vazda u duhu i u pravcu narod-
ne srpske stranke na Primorju; kad je pak
nekolicini ljudi oko ,Srpskoga Glasa“ palo
na pamet, da mijenjaju duh i pravac srpske
narodne stranke, njihova je dužnost bila sa-
zvati povjerljivu skupštinu stranke, i tu svoje
predloge iznijeti, a ne iza busije i kroz or-
gan stranke ovaku bruku graditi i nevine
ljude sumnjičiti.

Što se tiče našega urednika, neka ,,Srp-
ski Glas“ bude uvjeren, da mu je onim na-
padajem učinio najbolju uslugu, jer se sada
barem može uporegjivati pisanje i držanje
jednoga i drugoga lista. Piseima ,Srpskoga
Glasa“ može se primijeniti ona latinska: guem
Deus perdere vult dementat (koga Bog hoje
da upropasti, najprije mu oduzme pamet).
»Srpski Glas“ veli:

Prevaren u svojijem nadama, nervozan i zajedljiv, g.
Fabris razložio je ovako : mi ovdje u Dubrovniku nemamo više
šta da izgubimo, pa kad smo propali (!) mi amo, nek propanu
i oni onamo. Va banque! Otuda njegovo neprestano naglasiva-
nje da nama ne trebaju ni općine, ni poslanici, i ono njegovo
jeftino razmetanje sa velikijem liberalizmom.

Je 1 te da je ovo i srpski i poštenjački?!?

nogu zastupnika a u sabor dalmatinski njih više. Ovo neka nas
u početku zadovolji. Ž

Ovo je bilo napisano 30. maja 1897.;
tada su bili Srbi na općini u Dubrovniku,
tada je bilo u Boki isto stanje, koje i danas.
Ovi retci, dakle, nijesu bili napisani u času
zdvajanja i očajanja već u relativnom napo-
nu srpske stranke.

Kad ste čuli, kakvu je insinuaciju ,,Srp-
ski Glas“ podmetnuo našemu uredniku, čujte
sada, što je o istim člancima pisao Dr. Ignjat
Bakotić: , Dozvolite mi da iskreno čestitam
Vašem ,Dubrovniku“ i onome koji je napi-
gao mudri i patriotični uvodni članak o srp-
skoj stranci. Da Bog da i one misli našle u
narodu zasluženog odziva.“

Još ćemo o jednoj podvali ,Srpskog
Glasa“ da progovorimo, biva, o Srpskoj
Školskoj Matici. Poznato je da smo mi počet-
kom ove godine iznijeli taj predlog i vruće
ga zagovarali. Pošto su nam mnogi Srbi
izjavili, da treba prije urediti stranku kao
stranku, pa onda misliti na Skolsku Maticu,
mi smo privremeno umukli, a nijesmo svoj
predlog objesili ,o klin“, kako ,Srpski Glas“
veli; što više naš urednik sastavlja pravila (statut)
za Srpsku Školsku Maticu, a nemajući hiljada
ne može je sm osnovati.

Vas odgovor ,Srpskog Glasa“ našemu
listu kulminira u  ,patriotskom“ nastojanju,
da za neuspjehe srpske stranke pri prošlo-
godišnjim općinskim izborima okrivi naš list
i srpske zastupnike, koji govore u dalmatin-
skom saboru i u carevinskom vijeću. Za
ovaku vrst pisanja  ,Informations-Bureau“
biće zahvalan ,Srpskom Glasu“; u ostalom
ovo je pendant pisanju Pere Todorovića u
,Malim Novinama“. Braća su se našla. Pa
još ima smjelosti ,Srpski Glas“ da piše: ,Mi
mislimo, da je najljepša počast uspomeni
Bjelanovićevoj ovaj list, kojega mi držimo na
visini njegova poziva i njegova imena, a ko-
jega bezdušnici i sebičnjaci hoće da sruše.“

Jadni Bjelanoviću, da ti je uskrsnuti,
pa da vidiš, kako se zlorabi tvoje ime!

E ses.
Kronika

U posljednje vrijeme prisustvujemo ma-
lomu sporu izmegju ,Crvene Hrvatske“ i
državnog odvjetništva. Spor se vrti oko pi-
tanja: Ko je stvorio Srbe, ko im zapovijeda
i komu služe. ,Crvena Hrvatska“, kad zabo-
ravi na Srbiju i Crnu Goru, veli, da je Srbe
stvorila austrijska vlada proti Hrvatstvu. Dr-
žavno odvjetništvo ne slaže se uvijek tijem mnije-
njem, te plavom olovkom briše taka mjesta.
Državni odvjetnik g. Novaković, i njegov za-
mjenik g. Obuljen, dobri su i čestiti Hrvati;
za posljednjega šušački ,Novi List“ kaže, da
je pravaš i kao taki, da je već mnogo ko-
ristio hrvatskoj stvari.

Sudbeni Dvor prve molbe riješio je taj
spor u smislu državnog odvjetništva tvrdeći:
da ,Crvena Hrvatska“ onakijem neistinitijem

činjenicama potiče druge na mržnju proti
Vladi.

Dakako, državno odvjetništvo bolje po-
znaje vladine intencije, koje ,Crv. Hrv.“ neo-
prezno dovodi u sumnju, pa i u oprijeku sa
svagdašnjijem govorima i razgovorima. Za
harakteristiku tijeh razgovora dosta je pogle-
dati spiske članova hrvatskijeh čitaonica, za-
viriti u škole, proučavati izbore, pratiti nai-
menovanja. Pored svega ovoga pisanje ,C.
H.“ moglo bi lako stvoriti pometnju i pre-
vrat u ,preporogjenom“ narodu, koji bi mo-
gao ovako početi razložiti : »Kad austrijanska
vlada stvara Srbe, kad ovi stoje na zapovi-
jed i službu njezinu, tada padaju svi oni pri-
govori, da su nevjerni i pogibeljni, čijem nam
uvijek napunjaju uši; pa kad je vlada uza
Srbe, tada i mi možemo biti ono što svi
znamo da jesmo t. j. Srbi.“

Državna odvjetništva opstoje, da čuvaju
državu od svakijeh prevrata.

#

U četiri broja ,Jedinstva“ izašli su raz-
govori sa prof. Lukom Zorom. Tu naš bivši
profesur brani sebe i ,Objavljenje“ Milivoja
Strahinića. Da gu oni razgovori kraći, do-
sljedniji i ožetiji, bili bi mnogo više zanimi-
viji. Sa svijem tijem pročitali smo ih sa za-
dovoljstvom, i ako se u svemu ne slažemo
sa gosparom Lukom. U drugom razgovoru
ima i nama indirektan odgovor. Na naš pri-
govor, da kao: Dubrovčanin i Srbin nije imao
potpisati izjavu o hrvatskom državnom pravu,
g. Luko Zore odgovara: ,Ja sam kao za-
stupnik učinio ono što je njegda pok. Lju-
biša kao zastupnik izjavio. I to je taktika. A
ja sam to imao preče učiniti, jer nijesam
bio u parlamentu zastupnik samo Dubrovač-
ki, kako Ljubiša što je bio samo Bokeški,
nego sam bio u opće Dalmatinski; ta birali
su me naši veliki poreznici iz cijele Dalma-
cije. A. Dalmatinski zastupnici, bilo Hrvati
bilo Srbi, vazda su se izjavljivali za sjedi-
njenje iz početka narodne borbe. Za Hrvate
nije treba navodit primjere, a za Srbe dosta
je spomenut pok. vladiku Kneževića, pok. Kr-
sta Kulišića, g. Vladimira vit. Simića i
druge.“

Ovaj odgovor uprav kvari vas upečatak
razgovora g. Luka Zore, koji je pristaša Dar-
winove teorije o evoluciji. Sve kad bi bilo
onako, kako se on brani, po gornjem odgo-
voru za nj nema evolucije na političkom po-
lju. Sto Dante govori u ,Objavljenju“ prama
današnjijem naprednijem mislima, g. Luko
Zore nalazi posve u redu: ,E dakako! Zna-
nosti su napredovale; ne može Dante govo-
rit natražnjački. Za svoga vremena Dante je
srastao sa svima tadašnjim  stečevinama u
znanostima i umjetnostima. Bilo bi nepri-
stojno da sad Dante govori jednako, a ne
naprednjački .... A ima li dosljednosti i je
li anahronizam u osobi Vergilija, koji (u
, Divina Commedia“) prati Danta. Vergilij
govori i misli po vijeku Dantovu... Ko se
ne osvrće na vrijeme, u koje piše, neka ba-
ci pero.“

Vidite li, g. profesore, kako čovjek mo-
že veoma lako doći u neugodan položaj, kad
nije dosljedan u svemu svome radu. Vi vrlo
dobro znate, da današnja Hrvatska Narodna
Stranka nije više stara Narodna Stranka.
Ovu su stranku Srbi na Primorju osta-
vili prije nego se nazvala hrvatskom. U
tome su oni svi složni bili. Pristajući Srbi
na Primorju, u prvijem godinama narodne
borbe, uz sjedinjenje sa Hrvatskom i Slavo-
nijom, to su radili na temelju narodnoga na-
čela, vjerujući u potpunu ravnopravnost Sr-
ba sa Hrvatima. Vama, g. profesore, ne tre-
ba tumačiti, sve što se poslije toga dogodilo
i što se dan danas dogagja. Vi znate, koje
su aspiracije veliko-hrvata. S toga Vi i Dr.
Pero Cingrija u dalmatinskom saboru neko
vrijeme nijeste bili članovi hrvatske stranke,