U Dubrovniku 21 Oktobra 1900. Broj 42. > Cijena listu, ža Austro-Ugarsku, Bosnu i : .Hereegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- | . dinu Kruna 12. E “Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. 3 Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se čalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. on Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Austro- Ugarska i Vatikan Odnosi izmegju Austro-Ugarske i Vati- kana (t.j. rimske kurije) nijesu samo ohlad- njeli već su se i zaoštrili. Ovaj bi zaključak trebalo izvesti iz pisanja njemačkijeh i ma- džarskijeh listova. Koliko se mi mlagji sje- ćamo, sa tolikom žestinom nije još ustajala štampa, koja je u stanju da nešto zna, pro- tiv politike Vatikana prama Austro-Ugarskoj, kao što je to bilo ovijeh dana. Pače bio se pronio glas o opozivu grofa Revertere au- stro-ugarskoga poslanika kod sv. Stolice. Službeni krugovi požurili su se, da tu vijest oprovrgnu, ali nijesu mogli zatajati, da će ove zime zbilja grof Revertera odstupiti i preći u željeno stanje mira. Što se to baš sada dogagja, — osobito poslije Stadlerove afere, i poslije dolaska Stadlerova_u Rim i njegova prijema sa strane pape Lava XIII. — nije bez značaja i nije puki slučaj. I ako nije bilo stotinu vukova, ipak je nešto Šuš- nulo, govori srpska narodna poslovica. Izmegju Austro-Ugarske i Vatikana bi- če starijeh računa kao savez s Italijom, er- kveno-političke reforme u Ugarskoj itd.; ali svakako ne ćemo pogriješiti, ako ustvrdimo, daje afera Stadlerova još više zategla i ta- ko napete žice, te da malo fali da konci po- pucaju. Bio se pronio glas, osobito u hrvat- skijem listovima, da je Stadler sa nekom de- monstrativnom ljubaznošću bio primljen od pape. Kad je ovaj glas napravio pravu uz- bunu u cijeloj Austro-Ugarskoj, što je sasvi- jem pojmivo kad se uzme u obzir skoraš- nji Česarev ukor, tada su iz Vatikana poslali u evijet po prilici ovaku izjavu: Nadbiskup Stadler došao je obzirom na jubilarnu go- dinu samo ad limina Apostolorum u Rim. On bi bio došao u Rim i da nije bio ukoren od Ćesara; nema, dakle, to ni- kakva posla sa vatikanskom politikom. Ako papa i osugjuje agitatorni politički rad or- kvenijeh dostojanstvenika, nije mogao ne pri- miti sarajevskoga nadbiskupa, koji je došao da izvrši gvoju kanoničku dužnost. Ne može, dakle, biti govora o kakvom demonstrativnom dočeku, koji je bio sasvijem normalan. Ne- koliko prijaznijeh riječi morao je papa reći nadbiskupu, a što mu je rekao obzirom na ćesarski ukor, to nije opredijeljeno za javnost. Papa je daleko od toga, da se stavi u opri- j&ku sa ćesarom Franjom Josipom, koji mu je vazda pružao dokaze milosti i naklonosti. — Stilizacija ove izjave mogla bi značiti i po- vlačenje; možda su se u Vatikanu bili zatr- čali, pa sada treba nešto popraviti. Ako Va- tikan dogje u oprijeku sa Austro-Ugarskom, đ svojoj ogromnoj većini katoličkom _ drža- vom i sa njezinijem vladarom, koji nosi na- šlov Apostolski, teško bi bilo odrediti s kijem će tada u miru i prijateljstvu živjeti. Ovo bi bio jedan dokaz više, da klerikalizam nije ni orkva ni vjera već interes kaste. "> Ovo su krupna pitanja, u koja se neo- bavještenijem teško upuštati; ali pošto se ovaj tobožnji spor dotiče pitanja i zemalja tako reći našijeh, cijenili smo svojom dužnošću, da o ovom progovorimo, osobito što se tiče tobožnjijeh riječi pape Lava XIII Stadleru. Kad bi hijeli i mogli vjerovati hrvatskijem listovima, papa bi bio rekao Stadleru: Vi se morate boriti protiv mnogijeh vje- roispovijesti i narodnosti. Sve da je Papa zbilja gornje riječi izustio, ipak odgo- vornost ne pada na njega, već na one koji su ga pogrešno izvijestili. Poznato je, da u Bosni i Hercegovini žive samo jedna narodnost, i to je srpska. Poznato je, da pravoslavna crkva i muha- medanstvo nijesu po svojoj prirodi agresivni, niti da te dvije religije vode borbu protiv katoličke crkve. Protivno je pače istina, bi- va, da je putem katolicizma importirano hr- vatstvo u okupirane zemlje, i da se pravo- slavni i muhamedanci javno žale na katolič- ku propagandu. Naj važnije je pak, da je Stadler dobio ukor baš radi svoje narodno- političke i vjerske nasrtljivvsti i propagande. Prama tomu gornje riječi pape Lava XIII, ako ih je zbilja izrekao, ne odgovaraju stvar- nosti ni u kom slučaju, one se kose i sa po- vjesli i sa činjenicama. Naše je duboko uvjerenje, da su u Va- tikanu veoma jednostrano izviješteni o svijem našijem pitanjima, osobito što se tiče srpsko- hrvatskoga spora i unije, s toga oni tamo i nehotice upadaju u pogreške. Srpsko-hrvatski spor nije toliko vjerski koliko je narodno- politički; biskupi Hrvati nastoje taj spor pri- kazati u Vatikanu kao stvar koja se bajagi tiče bitnijeh interesa katoličke orkve, te na- vraćaju vodu na hrvatski mlin, ističu i po- tiču Vatikan protiv srpskoga naroda i srp- skoga imena, što na kraju krajeva ne može donijeti koristi već štete sv. Stolici. Politička je umješnost privlačiti a ne odbijati; hrvatski posrednici kod Vatikana mogu se pohvaliti da uspijevaju u odbijanju a ne u privlače- nju, i da su stvorili u ovijem stranama i na Balkanu od katoličke erkve veliko plašilo, što smo još jednom prilikom naglasili. Mi. ne ćemo da se pravimo većijem papistima od samoga pape; ako je njima današnje stanje po ćudi, neka znadu da će srpski narod i bez Vatikana doći do svojijeh prava, poštu- jući svačije vjersko ubijegjenje i osugjujući svakoga ko u tu svetinju dirne. Ako zbilja u Vatikanu onako misle, ako su zbilja usvojili kao svoje veliko-hrvatsko gtanovište, molimo ih da pročitaju, što je Ivan Kukuljević-Sakcinski, Hrvat i katolik, napisao o ulozi Rima i zapada na Balkanu u opće, a u Bosni na po se. To će naći u Arhivu za povjesnicu jugoslavensku. Njegove nas ri- ječi tješe, da će jednom pravi Hrvati doći k sebi. A onda što će Vatikan? Promislite dobro. RAJA Kronika Tu skoro žalila ge bečka ,Neue Freie Presse“, da u našoj pokrajini nema izbornoga pokreta. Osim malo heca na skorašnjoj sjednici hrvatskog politič- kog društva, i sjeduice nekog tajaustvenog Odbora Rada, ne bi imali što zabilježiti, jer je sastanak pristaša hrvatske narodne stranke. stvar više ili manje službena u užem smislu riječi. O izbornom pokretu prvi je progovorio bečki ,Der Siiden“. Iz krugova hrvatske narodne stranke pisali gu mu iz Dubrovnika, da idući izbori ne će iz- mijeniti dosadašnji položaj i stanje stranaka, jer da je hrvatska narodna stranka ponudila izborni kompromis i Srbima i pravašima, na temelju da hrv. narodna stranka dobije 6, pravaška 3 i srpska 2 mandata. Sva ostala uljepšavanja dopisnika ,Si- dena“ izostavljamo kao nepotrebita epićeta ornantia. Prije nego će ,nečisti“ pravaši, koji stoje pod upravom popa Biakinija, a iluzorno su pred- stavljeni od hrvatskog političkog društva u Spljetu, držati skupštinu o ponudi hrv. narodne stranke, Odbor Rada ili ti ,čisti“ pravaši, pod upravom popa Prodana, imao je 4.0. m. sjednicu i zaključio je, du stranka prava, bez razlike, ne smije uglaviti kompromisa se hrv. narodnom strankom. Ovijem zaključkom ,čisti“ podvalili gu ,nečistijem“ prava- šima, koji su 11. o. mj. držali skupštinu u Spljetu i zaključili su većinom glasova, da se primi kom- promis. Takogjer je skupština ,nečistijeh“ su 26 protiv 14 glasova odbila predlog, da se postavi uvjet kompromisu, neka narodnjaci ne sklapaju kom- promisa sa Srbima. Pop Prodan u svome listu ,Hrvatskoj Kruni“ nazivlje zaključak ,nočistijeh“ političkom sablazni, i osobito juriša na tri pravaška zastupnika, koji su glasovali za kompromis, pa svršava ovom porukom: »Da se ovim putem nemože i nesmije ići dalje to je očito, te je nade, oni elementi u stranci prava koji drže do interesa stranke prava i njezine bu- dućnosti, ovako grozno kompromitovane kompromi- sima u Spljetu, posavjetovat će se megjusobno o quid agendum i neće pustit, da zadnja narodna uzdanica(!) klipše i na dalje za slavosrbima ko psetance za gospodarom.“ Ima li pop Prodan i njegov Odbor Rada toliko snage koliko prijeti, vi- djećemo. I hrv. narodna stranka držala je svoj sasta- nak u Zadru. Srpska narodna stranka po glasovima, koji stižu, držaće se slavenske solidarnosti. I tako se nadamo imati mirne i tihe izbore za carevinsko vijeće, ako Odbor Rada ne pokrene kakvu akciju, da spasi ,zadnju narodnu uzdanicu“, Popovi-Biankiui i Perić pod svaku cijenu hoće man- dat, pa uvijek o Imotskoj sferi mučali. * Osim Odbora Rada ima još nešto, što bi moglo pomutiti idilu izbornu. To je kandidatura Tončićeva. Tu su kandidaturu istakli šušački , Novi List“ i ,Crvena Hrvatska“. Oba ova lista Tončić ima u špagu. Rečeni dopisnik ,Siidena“ veli, da je Tončić mio pravaškoj stranci, ,jer da je kao kotarski po- glavar u Dubrovniku vodio Srbima neprijateljsku politiku“. Ovo je glas iz krugova hrv. narodne stranke. onči6, pardon Supilo, u ,Novom Listu“ tobože iz Dubrovnika piše: ,Narodna stranka ima ovoga čovjeka (t. j. Tončića) na duši, jer je on po- stao žrtvom samo zato, što je bio optužen, da joj je, kao Hrvat, išao u prilog, gdje je ona bila u zavadi sa srbskom strankom ...... Ali kad bi se Tončića moglo izkopati iz političke službe i poslati u Beč, to bi bila neka stečevina u doba kada vrs- nih sila na sve strane fali.“ Ovaj rebus, neka riješi »Jedinstvo“, Ove ge stvari nas iz bliže ne tiču. Neka so hrvati, bili pravaši bili narodnjaci, razračunavaju g Tončićem, koji je, po ,,Siidenu“, u Spljetu kao kotarski poglavar radio u prilog Italijanaca a u «Dubrovniku protiv Srba. Prof. I. Zore u najvećoj je brizi, jer osim "fončića ima na legjima anatemu popova dubrovač- ke biskupije radi Objavljenja. "ako Odbor Rada, 'Vončić i Objavljenje u nestašici jačijeh argumenata jedini su elementi do- gadašujeg izbornog pokreta. * Pravaši, sad pred izbore, malo jače stali su da napadaju na Srbe na Primorju, jer da su pro- tivni sjedinjenju Dalmacije, Dubrovnika i Boke- Kotorske sa Hrvatskom i Slavonijom; na to ćemo im odgovoriti poznatijem sastavkom jednoga du- hovitoga Dubrovčanina: Trojedna Dixit Dominus Domino meo Psalm. Arleehino servo di due padroni Commedia di Carlo Goldoni Hrvati se uvijek brinu, žude, Da trojedna kraljevina bude; Obećajuć zlatnog vjjeka ploda, Kad ta sreća stigne do naroda! Dalmacijo Pjepa tebi dara Mješte jednog imat dva gospara! Postala bi arlekinom tako Komu dvoje služit ne bi lako. E sra Hof Ivan kan. Stojanović | Književni odbor Matice Srpske u Novom Sa- du imao je 5. 0. m. svoj sastanak, na kome: uzeo ge na tužno znanje izvještaj o smrti kanonika de- kana Dum Ivana Stojanovića. pu Ilustrovani list ,Nova Iskra“ (u Beogradu), donio je na prvoj strani sliku Dum Ivanovu sa li- jepijem člankom. I ostali srpski književni listovi donijeli gu simpatične članke o Dum Ivanu. | * Od kako je Stojanović umro pa na ovamo, ja nijesam prestao misliti o njemu i o vama, vama svima, omladincima naročito. Kakva je to žalost i kakva nesreća, to se osjeća na sve strane! I to je valjda samo Srbima sugjeno, da im se i najljepši časovi uskrate, i najnevinije nade osujete. Ko je mogao pomisliti da će onaj kome ste tako ubrzo imali pripremiti veliku i zasluženu proslavu, još br- že osujetiti tu proslavu svojom smrđu ! Čovjek da ge zastane kad to vidi! Kako je on, siromah, za- služio da tu proslavu dočeka! Kako je lijepo i spon- tano u sve većem oduševljenju i sve širem krugu proslava pripremana, udešavana, uvećavana, i naj- zad od svega toga ništa: mjesto banketa pogreb, mjesto blagodarenja opijelo u crkvi. Nesreća! Za žaljenje su svi, i dum Ivan, i Dubrovnik, i srpski narod, i vi omladina, vi najviše. Ono ste mu vrlo lijepo napisali; ,nesugjenom svečaru srpskoga na- roda“ ; dirljivo izgleda i tužno a tako prosto. Ne- sugjen svečar srpskoga naroda, to je istina; sli vaš još više. Taman kad ste se razbudili, taman kad ste počeli ulaziti u svijet; kad ste se, oslanjajući na Dum Ivana, javili javnosti i uzišli na vidjelo, a ono onaj koji je vaš oslonac bio, gine i propada a vi ostajete sami, samohrani, napušteni i osta- vljeni. Vaš nesugjenik! Kao mladoj kojoj vjerenik u oči svadbe pogine, tako je vama, a to znači: teško je vama. Ja baš žalim i duboko žalim. Koliko bi mi bilo milo da je živ Dum Ivan i da znam da se on još prošeta pored ljekarnice Šarićeve oko 5 sati u veče, udara štapom u zemlju i diže glavu visoko kako je dolikovalo njegovom visokom umu; koliko bi mi bilo milo da sam ga u stanju opet vidjeti, toliko bi mi bilo milije da ste ga vi mogli dostoj- no proslaviti i odati mu zasluženu poštu na dan njegova rogjenja, i prikazati svečano cijelom svije- tu koliko umiiete poštovati i voljeti onoga, koji je od starih Dubrovčana bio najviše za voljenje i po- štovanje i koji je svakom ko ga je vidio morao iz- gledati jedan od najsimpatičnijih ljudi koji su živjeli. Što ćete, tako naregjuje onaj odozgo i nama ne ostaje ništa drugo nego da duboko žalimo. Beograd septembra 1900 prof. Pavle Popović U ,Braniku“ Dr. B(ranislav) S(tanojević) na- pisao je vrlo lijep podlistak o Dm Ivanu Stojanoviću. Opisuje svoj sastanak i razgovor sa Dum Ivanom, kad je bio prije tri godine u Dubrovniku. CRI Iz domaćijeh i stranijeh listova Spljetsko ,Jedinstvo“ donosi: | ,Orvena Hrvatska“ krasan je list! Baš ,od časti“ nama Hrvatima. Javljalo se, da su na Orašcu blizu Dubrovnika priredili zadušnice pok. Stojano- viću. Bi li tu bilo ičega nevaljala, nedostojna, nepo- štena? Stojanović bio je kanonik, dobar, čestit, pošten, pobožan, milosrdan. Umro je i mrtvu da su u Orašcu i priredili zadušnice, što bi tu bilo gru- boga? Prirediće ih i kaptol u Dubrovniku, kao što mu je priredio i sprovod, a u sprovodu su učestvo- vali svi fratri, popovi, kanonici, i biskup! A evo što piše ,Crvena Hrvatska“ u broju 40.om: ,, Uvjereni smo i prije bili, da su dopisi o tamošnjim (t. j. na Orašcu) zadušnicam za kan. Stojanovića lažni, jer poznamo tamošnji narod koji hrvatski osjeća (k6 da hrvatski ne osjeća kler du- brovački, koji je pokojnika ispratio do groba i pje- vao mu opijelo) # odan je katoličkoj vjeri (ka da pokojni kanonik nije bio odan) će koji nebi nikad odao počasti čovjeku, što se puštao, bilo iz inada, *