U Dubrovniku 21 Oktobra 1900.

Broj 42. >

Cijena listu,

ža Austro-Ugarsku, Bosnu i :
.Hereegovinu na godinu Kruna 11
Za Srbiju i Crnu goru na go- |
. dinu Kruna 12. E
“Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.
Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.
3 Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se čalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

on

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Austro- Ugarska i Vatikan

Odnosi izmegju Austro-Ugarske i Vati-
kana (t.j. rimske kurije) nijesu samo ohlad-
njeli već su se i zaoštrili. Ovaj bi zaključak
trebalo izvesti iz pisanja njemačkijeh i ma-
džarskijeh listova. Koliko se mi mlagji sje-
ćamo, sa tolikom žestinom nije još ustajala
štampa, koja je u stanju da nešto zna, pro-
tiv politike Vatikana prama Austro-Ugarskoj,
kao što je to bilo ovijeh dana. Pače bio se
pronio glas o opozivu grofa Revertere au-
stro-ugarskoga poslanika kod sv. Stolice.
Službeni krugovi požurili su se, da tu vijest
oprovrgnu, ali nijesu mogli zatajati, da će
ove zime zbilja grof Revertera odstupiti i
preći u željeno stanje mira. Što se to baš
sada dogagja, — osobito poslije Stadlerove
afere, i poslije dolaska Stadlerova_u Rim i
njegova prijema sa strane pape Lava XIII.
— nije bez značaja i nije puki slučaj. I ako
nije bilo stotinu vukova, ipak je nešto Šuš-
nulo, govori srpska narodna poslovica.

Izmegju Austro-Ugarske i Vatikana  bi-
če starijeh računa kao savez s Italijom, er-
kveno-političke reforme u Ugarskoj itd.; ali
svakako ne ćemo pogriješiti, ako ustvrdimo,
daje afera Stadlerova još više zategla i ta-
ko napete žice, te da malo fali da konci po-
pucaju. Bio se pronio glas, osobito u hrvat-
skijem listovima, da je Stadler sa nekom de-
monstrativnom ljubaznošću bio primljen od
pape. Kad je ovaj glas napravio pravu uz-
bunu u cijeloj Austro-Ugarskoj, što je sasvi-
jem pojmivo kad se uzme u obzir skoraš-
nji Česarev ukor, tada su iz Vatikana poslali
u evijet po prilici ovaku izjavu: Nadbiskup
Stadler došao je obzirom na jubilarnu go-
dinu samo ad limina Apostolorum u
Rim. On bi bio došao u Rim i da nije
bio ukoren od Ćesara; nema, dakle, to ni-
kakva posla sa vatikanskom politikom. Ako
papa i osugjuje agitatorni politički rad  or-
kvenijeh dostojanstvenika, nije mogao ne pri-
miti sarajevskoga nadbiskupa, koji je došao
da izvrši gvoju kanoničku dužnost. Ne može,
dakle, biti govora o kakvom demonstrativnom
dočeku, koji je bio sasvijem normalan. Ne-
koliko prijaznijeh riječi morao je papa reći
nadbiskupu, a što mu je rekao obzirom na
ćesarski ukor, to nije opredijeljeno za javnost.
Papa je daleko od toga, da se stavi u opri-
j&ku sa ćesarom Franjom Josipom, koji mu
je vazda pružao dokaze milosti i naklonosti. —
Stilizacija ove izjave mogla bi značiti i po-
vlačenje; možda su se u Vatikanu bili zatr-
čali, pa sada treba nešto popraviti. Ako Va-
tikan dogje u oprijeku sa Austro-Ugarskom,
đ svojoj ogromnoj većini katoličkom _ drža-
vom i sa njezinijem vladarom, koji nosi na-

šlov Apostolski, teško bi bilo odrediti s
kijem će tada u miru i prijateljstvu živjeti.
Ovo bi bio jedan dokaz više, da klerikalizam
nije ni orkva ni vjera već interes kaste.

"> Ovo su krupna pitanja, u koja se neo-
bavještenijem teško upuštati; ali pošto se ovaj
tobožnji spor dotiče pitanja i zemalja tako
reći našijeh, cijenili smo svojom dužnošću,
da o ovom progovorimo, osobito što se tiče
tobožnjijeh riječi pape Lava XIII Stadleru.
Kad bi hijeli i mogli vjerovati hrvatskijem
listovima, papa bi bio rekao Stadleru: Vi
se morate boriti protiv mnogijeh vje-
roispovijesti i narodnosti. Sve da je

Papa zbilja gornje riječi izustio, ipak odgo-
vornost ne pada na njega, već na one koji
su ga pogrešno izvijestili.

Poznato je, da u Bosni i Hercegovini
žive samo jedna narodnost, i to je srpska.
Poznato je, da pravoslavna crkva i muha-
medanstvo nijesu po svojoj prirodi agresivni,
niti da te dvije religije vode borbu protiv
katoličke crkve. Protivno je pače istina, bi-
va, da je putem katolicizma importirano hr-
vatstvo u okupirane zemlje, i da se pravo-
slavni i muhamedanci javno žale na katolič-
ku propagandu. Naj važnije je pak, da je
Stadler dobio ukor baš radi svoje narodno-
političke i vjerske nasrtljivvsti i propagande.
Prama tomu gornje riječi pape Lava XIII,
ako ih je zbilja izrekao, ne odgovaraju stvar-
nosti ni u kom slučaju, one se kose i sa po-
vjesli i sa činjenicama.

Naše je duboko uvjerenje, da su u Va-
tikanu veoma jednostrano izviješteni o svijem
našijem pitanjima, osobito što se tiče srpsko-
hrvatskoga spora i unije, s toga oni tamo i
nehotice upadaju u pogreške. Srpsko-hrvatski
spor nije toliko vjerski koliko je narodno-
politički; biskupi Hrvati nastoje taj spor pri-
kazati u Vatikanu kao stvar koja se bajagi
tiče bitnijeh interesa katoličke orkve, te na-
vraćaju vodu na hrvatski mlin, ističu i po-
tiču Vatikan protiv srpskoga naroda i srp-
skoga imena, što na kraju krajeva ne može
donijeti koristi već štete sv. Stolici. Politička
je umješnost privlačiti a ne odbijati; hrvatski
posrednici kod Vatikana mogu se pohvaliti
da uspijevaju u odbijanju a ne u privlače-
nju, i da su stvorili u ovijem stranama i na
Balkanu od katoličke erkve veliko plašilo, što
smo još jednom prilikom naglasili. Mi. ne
ćemo da se pravimo većijem  papistima od
samoga pape; ako je njima današnje stanje
po ćudi, neka znadu da će srpski narod i
bez Vatikana doći do svojijeh prava, poštu-
jući svačije vjersko  ubijegjenje i osugjujući
svakoga ko u tu svetinju dirne.

Ako zbilja u Vatikanu onako misle, ako
su zbilja usvojili kao svoje veliko-hrvatsko
gtanovište, molimo ih da pročitaju, što je Ivan
Kukuljević-Sakcinski, Hrvat i katolik, napisao
o ulozi Rima i zapada na Balkanu u opće,
a u Bosni na po se. To će naći u Arhivu
za povjesnicu jugoslavensku. Njegove nas ri-
ječi tješe, da će jednom pravi Hrvati doći
k sebi. A onda što će Vatikan? Promislite

dobro.

RAJA
Kronika

Tu skoro žalila ge bečka ,Neue Freie Presse“,
da u našoj pokrajini nema izbornoga pokreta. Osim
malo heca na skorašnjoj sjednici hrvatskog politič-
kog društva, i sjeduice nekog tajaustvenog Odbora
Rada, ne bi imali što zabilježiti, jer je sastanak
pristaša hrvatske narodne stranke. stvar više ili
manje službena u užem smislu riječi.

O izbornom pokretu prvi je progovorio bečki
,Der Siiden“. Iz krugova hrvatske narodne stranke
pisali gu mu iz Dubrovnika, da idući izbori ne će iz-
mijeniti dosadašnji položaj i stanje stranaka, jer
da je hrvatska narodna stranka ponudila izborni
kompromis i Srbima i pravašima, na temelju da
hrv. narodna stranka dobije 6, pravaška 3 i srpska
2 mandata. Sva ostala uljepšavanja dopisnika ,Si-
dena“ izostavljamo kao nepotrebita epićeta ornantia.

Prije nego će ,nečisti“ pravaši, koji stoje
pod upravom popa Biakinija, a iluzorno su pred-
stavljeni od hrvatskog političkog društva u Spljetu,
držati skupštinu o ponudi hrv. narodne stranke,

Odbor Rada ili ti  ,čisti“ pravaši, pod upravom
popa Prodana, imao je 4.0. m. sjednicu i zaključio
je, du stranka prava, bez razlike, ne smije uglaviti
kompromisa se hrv. narodnom strankom. Ovijem
zaključkom ,čisti“ podvalili gu ,nečistijem“ prava-
šima, koji su 11. o. mj. držali skupštinu u Spljetu
i zaključili su većinom glasova, da se primi kom-
promis. Takogjer je skupština  ,nečistijeh“ su 26
protiv 14 glasova odbila predlog, da se postavi
uvjet kompromisu, neka narodnjaci ne sklapaju kom-
promisa sa Srbima.

Pop Prodan u svome listu ,Hrvatskoj Kruni“
nazivlje zaključak ,nočistijeh“ političkom  sablazni,
i osobito juriša na tri pravaška zastupnika, koji su
glasovali za kompromis, pa svršava ovom porukom:
»Da se ovim putem nemože i nesmije ići dalje to
je očito, te je nade, oni elementi u stranci prava
koji drže do interesa stranke prava i njezine bu-
dućnosti, ovako grozno kompromitovane  kompromi-
sima u Spljetu, posavjetovat će se megjusobno o
quid agendum i neće pustit, da zadnja narodna
uzdanica(!) klipše i na dalje za slavosrbima ko
psetance za gospodarom.“ Ima li pop Prodan i
njegov Odbor Rada toliko snage koliko prijeti, vi-
djećemo.

I hrv. narodna stranka držala je svoj sasta-
nak u Zadru.

Srpska narodna stranka po glasovima, koji
stižu, držaće se slavenske solidarnosti.

I tako se nadamo imati mirne i tihe izbore
za carevinsko vijeće, ako Odbor Rada ne pokrene
kakvu akciju, da spasi ,zadnju narodnu uzdanicu“,
Popovi-Biankiui i Perić pod svaku cijenu hoće man-
dat, pa uvijek o Imotskoj sferi mučali.

*

Osim Odbora Rada ima još nešto, što bi
moglo pomutiti idilu izbornu. To je kandidatura
Tončićeva. Tu su kandidaturu istakli šušački , Novi
List“ i ,Crvena Hrvatska“. Oba ova lista Tončić
ima u špagu.

Rečeni dopisnik ,Siidena“ veli, da je Tončić
mio pravaškoj stranci, ,jer da je kao kotarski po-
glavar u Dubrovniku vodio Srbima neprijateljsku
politiku“. Ovo je glas iz krugova hrv. narodne
stranke. onči6, pardon Supilo, u ,Novom Listu“
tobože iz Dubrovnika piše: ,Narodna stranka ima
ovoga čovjeka (t. j. Tončića) na duši, jer je on po-
stao žrtvom samo zato, što je bio optužen, da joj
je, kao Hrvat, išao u prilog, gdje je ona bila u
zavadi sa srbskom strankom ...... Ali kad bi se
Tončića moglo izkopati iz političke službe i poslati
u Beč, to bi bila neka stečevina u doba kada vrs-
nih sila na sve strane fali.“ Ovaj rebus, neka riješi
»Jedinstvo“,

Ove ge stvari nas iz bliže ne tiču. Neka so
hrvati, bili pravaši bili narodnjaci, razračunavaju
g Tončićem, koji je, po ,,Siidenu“, u Spljetu kao
kotarski poglavar radio u prilog Italijanaca a u
«Dubrovniku protiv Srba.

Prof. I. Zore u najvećoj je brizi, jer osim
"fončića ima na legjima anatemu popova dubrovač-
ke biskupije radi Objavljenja.

"ako Odbor Rada, 'Vončić i Objavljenje u
nestašici jačijeh argumenata jedini su elementi do-
gadašujeg izbornog pokreta.

*

Pravaši, sad pred izbore, malo jače stali su
da napadaju na Srbe na Primorju, jer da su pro-
tivni sjedinjenju Dalmacije, Dubrovnika i Boke-
Kotorske sa Hrvatskom i Slavonijom; na to ćemo
im odgovoriti poznatijem  sastavkom jednoga du-
hovitoga Dubrovčanina:

Trojedna
Dixit Dominus Domino meo
Psalm.
Arleehino servo di due padroni
Commedia di Carlo Goldoni
Hrvati se uvijek brinu, žude,
Da trojedna kraljevina bude;
Obećajuć zlatnog vjjeka ploda,
Kad ta sreća stigne do naroda!
Dalmacijo Pjepa tebi dara
Mješte jednog imat dva gospara!
Postala bi arlekinom tako
Komu dvoje služit ne bi lako.
E sra

Hof Ivan kan. Stojanović |

Književni odbor Matice Srpske u Novom Sa-
du imao je 5. 0. m. svoj sastanak, na kome: uzeo
ge na tužno znanje izvještaj o smrti kanonika de-
kana Dum Ivana Stojanovića.

pu

Ilustrovani list ,Nova Iskra“ (u Beogradu),
donio je na prvoj strani sliku Dum Ivanovu sa li-
jepijem člankom. I ostali srpski književni listovi
donijeli gu simpatične članke o Dum Ivanu. |

*

Od kako je Stojanović umro pa na ovamo, ja
nijesam prestao misliti o njemu i o vama, vama
svima, omladincima naročito. Kakva je to žalost i
kakva nesreća, to se osjeća na sve strane! I to je
valjda samo Srbima sugjeno, da im se i najljepši
časovi uskrate, i najnevinije nade osujete. Ko je
mogao pomisliti da će onaj kome ste tako ubrzo
imali pripremiti veliku i zasluženu proslavu, još br-
že osujetiti tu proslavu svojom smrđu ! Čovjek da
ge zastane kad to vidi! Kako je on, siromah, za-
služio da tu proslavu dočeka! Kako je lijepo i spon-
tano u sve većem oduševljenju i sve širem krugu
proslava pripremana, udešavana, uvećavana, i naj-
zad od svega toga ništa: mjesto banketa pogreb,
mjesto blagodarenja opijelo u crkvi. Nesreća! Za
žaljenje su svi, i dum Ivan, i Dubrovnik, i srpski
narod, i vi omladina, vi najviše. Ono ste mu vrlo
lijepo napisali; ,nesugjenom  svečaru srpskoga na-
roda“ ; dirljivo izgleda i tužno a tako prosto. Ne-
sugjen svečar srpskoga naroda, to je istina; sli vaš
još više. Taman kad ste se razbudili, taman kad
ste počeli ulaziti u svijet; kad ste se, oslanjajući
na Dum Ivana, javili javnosti i uzišli na vidjelo,
a ono onaj koji je vaš oslonac bio, gine i propada
a vi ostajete sami, samohrani, napušteni i osta-
vljeni. Vaš nesugjenik! Kao mladoj kojoj vjerenik u
oči svadbe pogine, tako je vama, a to znači: teško
je vama. Ja baš žalim i duboko žalim. Koliko bi
mi bilo milo da je živ Dum Ivan i da znam da se
on još prošeta pored ljekarnice Šarićeve oko 5 sati
u veče, udara štapom u zemlju i diže glavu visoko
kako je dolikovalo njegovom visokom umu; koliko
bi mi bilo milo da sam ga u stanju opet vidjeti,
toliko bi mi bilo milije da ste ga vi mogli dostoj-
no proslaviti i odati mu zasluženu poštu na dan
njegova rogjenja, i prikazati svečano cijelom svije-
tu koliko umiiete poštovati i voljeti onoga, koji je
od starih Dubrovčana bio najviše za voljenje i po-
štovanje i koji je svakom ko ga je vidio morao iz-
gledati jedan od najsimpatičnijih ljudi koji su živjeli.

Što ćete, tako naregjuje onaj odozgo i nama
ne ostaje ništa drugo nego da duboko žalimo.

Beograd septembra 1900

prof. Pavle Popović

U ,Braniku“ Dr. B(ranislav) S(tanojević) na-
pisao je vrlo lijep podlistak o Dm Ivanu Stojanoviću.
Opisuje svoj sastanak i razgovor sa Dum Ivanom,
kad je bio prije tri godine u Dubrovniku.

CRI

Iz domaćijeh i stranijeh listova

Spljetsko ,Jedinstvo“ donosi: |
,Orvena Hrvatska“ krasan je list! Baš ,od

časti“ nama Hrvatima. Javljalo se, da su na Orašcu

blizu Dubrovnika priredili zadušnice pok. Stojano-
viću. Bi li tu bilo ičega nevaljala, nedostojna, nepo-
štena? Stojanović bio je kanonik, dobar, čestit,
pošten, pobožan, milosrdan. Umro je i mrtvu da su
u Orašcu i priredili zadušnice, što bi tu bilo gru-
boga? Prirediće ih i kaptol u Dubrovniku, kao što
mu je priredio i sprovod, a u sprovodu su učestvo-
vali svi fratri, popovi, kanonici, i biskup!

A evo što piše ,Crvena Hrvatska“ u broju
40.om: ,, Uvjereni smo i prije bili, da su dopisi o
tamošnjim (t. j. na Orašcu) zadušnicam za kan.
Stojanovića lažni, jer poznamo tamošnji narod koji
hrvatski osjeća (k6 da hrvatski ne osjeća kler du-
brovački, koji je pokojnika ispratio do groba i pje-
vao mu opijelo) # odan je katoličkoj vjeri (ka da
pokojni kanonik nije bio odan) će koji nebi nikad
odao počasti čovjeku, što se puštao, bilo iz inada,

*