Godina IX.

U Dubrovniku 4 Novembra 1900.

Broj 44.

ves

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosau i
Hercegovinu na godinu Kruna 115

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
franska 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

bu

TII

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se no vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slično objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

__—

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

Željeznica Spljet-Sarajevo i Hrvatska

Dogradnja bosanskijeh željeznica poslala
ja aktuelnijem pitanjem spoljnje i unutrašnje
politike Austro-Ugarske. Nova željeznička
pruga Sarajevo-Plevlje, i eventualno produ-
ženje te iste pruge do Mitrovice, učinilo je
veliku sensaciju u ruskoj štampi, koja u tome
koraku vidi ekspansivne težnje naše države
na Balkan. I štampa kraljevine Srbije i kne-
ževine Crne Gore alarmira se vijećanjima za
gradnju te željezničke pruge. Petrogradske
,8. Peterburskija  Vjedomosli“, koje mogu
biti dobro obavještene, javljaju, da Turska
ne će pristati na gradnju želieznice iz Ple-
valja u Mitrovicu. Kad bi se taj glas obisti-
nio, projektovana pruga Sarajevo-Plevlje, i
kad bi se gradila, ostala bi krnja, jer ne bi

imala preko Mitrovice veze sa Solunom. =

| Nas više interesuje projektovana pruga

. Sarajevo-Spljet, za koju ima da izgradi Au-
strija prugu Spljet-Aržano (60 kil.), a Bosna

prugu Bugojno-Aržano (90 kil). Koliko su
austrijska i ugarska vlada složne i sporazu-
mne što se tiče pruge Sarajevo-Pljevlje, to-
liko ge razilaze i ne slažu odnosno pruge
Sarajevo-Spljet, oko koje se glavno pitanje
kreće, koje je za sada, barem privremeno
rijeeno t.j. posljednja zajednička  konferen-
cija austrijskijeh i ugarskijeh ministara, usljed
velike protivnosti ugarske vlade, ob ustavila
je odluku o gradnji pruge Bugojn o-
Aržano. Take glase poslala je iz Beča spljet-
ska deputacija ,,Jedinstvu“.

Stanovište ugarske vlade u tome pitanju
dosta je poznato. Madžari se ne boje samo
za Senjsku Rijeku nego i za svoju trgovinu
i industriju. Oni nalaze, da bi željezničkom
prugom Sarajevo-Spljet vas trgovački saobra-
ćaj bio na korist Austrije, a na štetu Ugar-
ske. Najvažnije je pak što se s ovijem mišlje-
njem slažu i svi mjerodavni faktori u Hrvat-
skoj i Slavoniji t.j. vlada, trgovačke komo-
re, industrijalci, trgovci; što misle politička
djeca u uredništvima opozicionijeh hrvatski-
jeh listova, malo ko računa vodi.

Mi hoćemo da svratimo pažnju našijeh
čitalaca na ovu posljednju činjenicu, biva, na
protivnost Hrvaiske i Slavonije prama željez-
ničkoj pruzi Sarajevo-Spljet. Prelazimo preko
deputacije riječke trgovačko-obrtničke komore,
koja je bila u Budimpešti, da moli ugarsku
vladu, da osujeti gradnju one za Rijeku i
Ugarsku pogibeljne pruge. U tomo se na
Rijeci i Malijanci i Hrvati i Madžari potpuno
slažu. Trgovačko-obrtnička komora u Osijeku,
glavnom gradu Slavonije, upravila je ugar-
skomu, pa i svomu, ministru trgovine  tele-
gram, u kome veli: ,S  ogobitim interesom
a donekle i nekom zabrinutošću prati sadaš-
nje rasprave 0 izgradnji bosanskijeh željez-
nica. Područje ove trgovačke komore, koje
velikijem dijelom graniči s Bosnom, ima bitni
interes u bosanskom trgovačkom prometu,
te se pravom boji, da bi se taj. promet iz-
gradnjom željeznica, koje direktno gra-
vitiraju k jadranskom moru, svrnuo od
ovostranijeh trgovačkijeh središta.“ Dalje ista
komora preporučuje za izgradnju neke već
projektovane pruge, koje bi imale što tješnje
megju sobom vezati Ugarsku, Slavoniju i
Bosnu, te svršava ovijem riječima: ,Izgrad-
njom ovijeh pruga odstranila bi se i šteta,
koja bi nastala po ugarski i riječki promet

eventualnom izgradnjom pruge Bugojno-Arža-
no.“ Trgovačko-obrtnička. komora u Senju,
županija  ličko-krbavska, trgovci i obrtnici
otočkoga kraja, na glas o eventualnoj izgrad-
nji pruge Spljet-Sarajevo, jednodušno su na-
šli, da su tom prugom ugroženi njihovi trgo-
vački interesi, pa da bi u nekoliko štetu na-
doknadili, zaključili su, da se pošalje ugar-
skomu rainistru i banu velika deputacija iz
svijeh općina, koja će preporučiti izgradnju
željezničke sveze Bosne s morem od Bišća
preko Otočca i Senja na Rijeku. Ako sve
ovo ne bi bilo dosta, navešćemo, što su za-
stupnici Hrvatske i Slavonije na ugarskom
saboru o željezničkoj pruzi Spljet-Sarajevo
govorili. Njihova argumentacija glasi: ,Za
svakoga je samo po sebi razumljivo, ako se
u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, pa i na
Rijeci pomišlja na to: kako će proći naša
trgovina poslije otvaranja pruge Sarajevo-
Spljet? Već je danas posve jasno, da će u
buduće austrijska trgovina putem južne ž6-
ljeznice ići preko Trsta, a ne kao do danas
preko Sunje i Broda, i onda će ia trgovina,
pomoću od države subvencioniranoga Lloyda
stići u Spljet. Jusno je, da će ovijem nači-
nom, a naročito putem tarifa i refakcija, au-
strijski izvoz stići mnogo jeftinije u Sarajevo
nego danas, a svakako tako jeftino, da
ugarsko-hrvatsko-riječka trgovina ne će moći
ozbiljno utakmicu voditi. Doći će vrijeme, da
će se austrijska trgovina tako uvriježiti u
Bosni i Hercegovini, da u onaj čas, kad bude
naša trgovina i industrija krepka za život i
za utakmicu, ovna ne će biti u stanju, da
prisvoji sebi onaj dio prometa u Bosni, koji
nama po geografskom položaju i po kvoti
pripada. Ne valja u ostalom zaboraviti, da će
Spljet ne samo služiti austrijskoj, nego u
opće stranoj, samo ne ugarsko-hrvatskoj trgo-
vini. Oni uvigjaju, da je vrlo teško  protiviti
se trajno pruzi Sarajevo-Spljet, ali je trebalo
blagovremeno paziti na to, da ne dogje
do te pruge.“

Ovo je jasno, a za one, koji poznaju
povjest i koji znaju čitati geografsku kartu,
i razumljivo je. Trgovački i prometni  inte-
resi s jedne strane Dalmacije, Dubrovnika i
Boke a s druge strane Hrvatske i Slavonije
ne samo što nijesu identični već se i kose,
što gornji istiniti navodi dokazuju. Ne poma-
že tu izgovor, da ono govore Madžaroni; to
nije istina, ono govore ljudi koji vode raču-
na o svojoj zemlji, i s njihove tačke gledišta
nemamo im što prigovoriti. Pojmimo neugo-
dan položaj, u kome se sada nalaze hrvatski
političari u našoj pokrajini, koji zagovaraju
sjedinjenje Dalmacije, Dubrovnika i Boke
s Hrvatskom i Slavonijom, i koji gledaju u
Hrvatsku, kao u središte, koje bi imalo gje-
diniti južne Slavene. Pitanje 0 bosanskijem
željeznicama jednijem udarcem porušilo je tu
zgradu od papira. Ono je dokazalo, da Hrvat-
ska i Slavonija materijalno ovise o Ugarskoj,
po neumitnom i nepromijenivom geografskom
položaju. Ono je dokazalo, da ono što promiče
i unapregjuje interese naše pokrajine, nanosi
štete Hrvatskoj i Slavoniji, a s njima i Ugar-
skoj. Ono je dokazalo; “da jedna  materijal-
no zavisna zemlja, kao što je Hrvatska i
Slavonija, ne mogu biti središte za okupljanje
južnijeh Slavena, jer joj fale uslovi za to t. ih
zajednica interesa, a samijem deklamacija-
ma o , Velikoj Hrvatskoj“ no može se živjeti.

Po mršavijem podacima ,Jedinsiva“ 0
sjednici spljetskoga općinskoga vijeća, načel-
nik .V. Milić kazao je: » Rijeka ima svoje
zalegje Hrvatsku i Ugarsku, naravno zalegje
Spljeta je Bosna, naravni mu pritoci Herce-
govina, Dubrovnik i Srbija.“ I ako u ovijem
riječima ima dosta spljetske megalomanije,
ipak je značajno, da načelnik Hrvat, a k tomu
aneksionista, ne nalazi veze, kojom bi vezao
Spljet sa Hrvatskom, a nalazi je, da ga, u
trgovačkom pogledu, veže sa Srbijom.

Što će na ovo hrvatski fantaste? Oni
će i na dalje graditi, po popovskom receptu,
kule po zraku. .

Ne ćemo kompromisa
(Glas Omladine).

Ovaj je list progovorio o izborima. Pro-
govorio je na način, koji je iznenadio pozna-
vaoće naših odnošaja i prijatelje primorskog
srpstva,

Upotrebom jednog prava, koje nam se
ne može poreći,a kog se mi ne želimo od-
reći, podižemo svoj “glas, da ga čuju oni,
koji ne mogu da budu gluhi.

Uvjeravanje ovog lista, da će primorski
Srbi primiti ponugjeni im. kompromis, nama
izgleda i prerano i neovlašteno. Mi vjeruje-
mo, da ima Srba, koji žele kompromis. Za
nas je samo tajna, kako je do tog došlo, da
im se ovaj list gradi tumačem. Njekad je on
sa punim pravom isticao potrebu, la se Srp-
ska stranka izdigne na idealnu visinu.

Protivnost kompromisu ne potiče iz ne-
stašluka, ne iz objesti, no iz razumnog shva-
ćanja pravih interesa primorskog srpstva.
Ona je u prvom redu načelna, a uz to osno-
vana na odnošajima prošlosti i u sadašnjici
srpske stranke i ,narodno-hrvatske“.

Protivnici kompromisa sa Hrvatima, pro-
tivni su u načelu svakom kompromisu. Du-
bljim proučavanjem prošlosti srpske stranke
dolazi se do osvjedočenja, da su joj. kom-
promisi bili jaka zaprijeka bržem napretku
i da je pošljednji kompromis sa Hrvatima
jedan od glavnih uzroka njenoj sadašnjoj sla-
bosti. Pred utvrgjenim faktom, da se jedna
stranka nije kad za svog samostalnog života
prikazala na izborni megdan samom svojom
snagom, treba stati pa zapitati: ima li ona
uslova za samostalan opstanak?

Protivnici kompromisa vjeruju u životnu
snagu primorskog srpstva, kao što vjeruju,
da ono u sebi ima pogodaba za napredak,
Treba samo sabrati njegovu snagu i tako
sabranu uputiti praveem, koji rastvara široke
vidike, a ne pravcem, koji proglasuje jedi-
nom njegovom potrebom, da bira poslanike
i načelnike. Tu će vjeru vjerovati i oni, koji
u kompromisima traže podesno sredstvo :za
nacijonalni razvitak našeg naroda, ali oni ne
vide, da je to nezdrava hrana, što stalnom
upotrebom ubija snagu i slabi vjeru u mo-
gućnost samostalnog života. Mi već sada osje-
ćamo štetne pošljedice te hrane. Od one ideal-
ne stranke, koja je njekad na svoje tople i
punane grudi mamila sve, što je u nas zdra-
vo mislilo i pošteno osjećalo, nečujno stvara
se trgovačka stranka, koja u ćoravoj potjeri
za lažnim uspjesima — teško nam je da re-
Čemo — 0... '

Sa tog šireg gledišta lako nam je oprav-
dati našu protivnost kompromisu sa Hrvati-
ma, jer joj je lako naći uzroka i u prilikama,
koje su izazvale samostalnu pojavu srpske
stranke, kao i u prilikama, u kojim je ponu-
gjen kompromis. Ova veza sa Hrvatima, ko-
joj bi bilo odveć smjelo tražiti uporegjenja u
odnošajima vladara i naroda i u partijskim
odnošajima u Engleskoj, uključuje odricanje
načela, koje je osnova samostalnom životu
srpske stranke. Ono je samo za to prolazno,
jer je nagrada malena, a postalo bi trajnim,

kad bi se mjera malo jače nagnula na našu
stranu. Kad je već tako, onda nastaje drugo
pitanje: ima li razloga, da srpska stranka
živi samostalnim životom? Odgovor je lak.
Kad se obazremo na puteve, koje smo do
sad provalili, te kad je jasno, da se mi vra-
ćamo onoj tačei, koju smo bili napustili, a
nijesmo voljni da udarimo pravom stazom,
tad bi bilo razumljivo, da se konačno vrati-
mo onom starom kolu, u kome smo njekad
vodu nosili.

Sad da pogledamo i mi na one račune,
koji treba da se prečiste izmegju nas i onih,
što sad izlaze pred nas sa ponudama. Osim
starih računa ima ih novih, ali krvavih. Ni-
jesu stariji od  pošljednjeg kompromisa. 0
njima govori i ovaj list i mi ih svi znamo
i dobro pamtimo. Poznavaoce odnošaja Hr-
vata prema Srbima nije iznenadila drskost,
s kojom su nam oni ponudili kompromis po-
slije onih poznatih opsinskih izbora. Kad bi
se i sklopio kompromis, to Hrvatima ne bi bilo
na smetnju, da sredstvima, koja su se kod
njih odomaćila, ponove svoje nasrtaje. Ali za
nas, što nijesmo voljni da budemo grobari
srpske časti, nama je njihova ponuda krvava
uvrijeda.

Još bi se dalo govoriti o ovom kom-
promisu obzirom na unutarnje prilike, ili bo-
lje, neprilike srpske stranke. U času kad se
osjeća potreba, da se ukloni sve, što smeta
našem pravilnom razvitku, nije pametno pri-
mati se obaveza, za koje se nema dovoljno
garancije, da će se moći u ojelini izvršiti,
Nek se ne zaboravi, da je protivnost  kom-
promisu načelna, a da u srpskoj stranci ne-
ma ni dovoljno stege ni autoriteta, pred ko-
jim bi se takova protivnost savila.

Omladina iznosi pred javne radnike svo-
ju čistu želju, da oni u uzvišenosti srpske
misli i u čvrstom ustrojstvu srpske stranke
potraže sebi saveznika. Tad neće izostati nje-
no priznanje.

Primjedba Uredništva. — Puštamo u
list ovaj članak, da se čuje glas iz omladin-
skih krugova. Lijepo je, da se svačija čuje.
Od toga ne treba, da ge niko plaši. S naše
strane imamo primjetiti, da smo bili i da
ostajemo vjerni svomu stanovištu, da dosa-
šnji izborni kompromisi nijesu stvarno kori-
stili srpskoj narodnoj stranci; i izjavljujemo,
da je naš ideal neodvisnost i samostalnost
srpske narodne stranke. Ovo dvoje provejava
dosljedno kroz stupce našega lista. Naš po-
sljednji uvodni članak nije ni hvalio ni odo-
bravao kompromise, što više svak je mogao
u našem članku čitati odlučnu protivnost
onakijem trgovačkijem kompromisima. S toga
nam je žao, da nas pisac gornjega članka
nije razumio. Mi nijesmo wvjeravali, da će
Srbi na Primorju primiti ponugjeni kompro-
mis, već smo po obavijestima, koje smo s
raznijeh strana primili, napisali: »Srbi na
Primorju primiće i ovoga puta izborni kom-
promis....“ Tijem smo konstatovali raspo-
loženje mnozine, koji zbog današnjega dar-
mara i disorganizacije ne znaju, što da rade,
što je bolje ili gore. Da ima organizacije, da
ima nekoga, ko bi mogao autoritativno pro-
govoriti, ne bi bilo ove dvoumice, već bi se
čuo drugačiji glas i odgovor. Naš list nije
organ stranke, pa da može pisati: Srbi pri-
mite, Srbi ne primite kompromisa. S naše
strane bilo je dosta uragjeno, kad smo izni-
jeli slabe strane ponugjenoga kompromisa.
Što pak sastanak vigjenijih Srba, kao pred-
gtavnik Srba na Primorju, odluči, mi ćemo
se pokoriti, pa odobravali ili ne odobravali.
Ali moramo još nešto naglasiti, da se bolje
razumijemo: Fri svoj našoj protivnosti dosa-
dašnjijem kompromisima, ipak ćemo uvijek
zagovarati i propovijedati: pošten kompromis,
pravu slogu i zajednički rad na temelju srp-
ske narodne misli izmegju Srba i Hrvata,
jer je to jedna od glavnijeh tačaka programa
našega lista. '