Godina IX. U Dubrovniku 4 Novembra 1900. Broj 44. ves Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosau i Hercegovinu na godinu Kruna 115 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franska 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. bu TII Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slično objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. __— Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Željeznica Spljet-Sarajevo i Hrvatska Dogradnja bosanskijeh željeznica poslala ja aktuelnijem pitanjem spoljnje i unutrašnje politike Austro-Ugarske. Nova željeznička pruga Sarajevo-Plevlje, i eventualno produ- ženje te iste pruge do Mitrovice, učinilo je veliku sensaciju u ruskoj štampi, koja u tome koraku vidi ekspansivne težnje naše države na Balkan. I štampa kraljevine Srbije i kne- ževine Crne Gore alarmira se vijećanjima za gradnju te željezničke pruge. Petrogradske ,8. Peterburskija Vjedomosli“, koje mogu biti dobro obavještene, javljaju, da Turska ne će pristati na gradnju želieznice iz Ple- valja u Mitrovicu. Kad bi se taj glas obisti- nio, projektovana pruga Sarajevo-Plevlje, i kad bi se gradila, ostala bi krnja, jer ne bi imala preko Mitrovice veze sa Solunom. = | Nas više interesuje projektovana pruga . Sarajevo-Spljet, za koju ima da izgradi Au- strija prugu Spljet-Aržano (60 kil.), a Bosna prugu Bugojno-Aržano (90 kil). Koliko su austrijska i ugarska vlada složne i sporazu- mne što se tiče pruge Sarajevo-Pljevlje, to- liko ge razilaze i ne slažu odnosno pruge Sarajevo-Spljet, oko koje se glavno pitanje kreće, koje je za sada, barem privremeno rijeeno t.j. posljednja zajednička konferen- cija austrijskijeh i ugarskijeh ministara, usljed velike protivnosti ugarske vlade, ob ustavila je odluku o gradnji pruge Bugojn o- Aržano. Take glase poslala je iz Beča spljet- ska deputacija ,,Jedinstvu“. Stanovište ugarske vlade u tome pitanju dosta je poznato. Madžari se ne boje samo za Senjsku Rijeku nego i za svoju trgovinu i industriju. Oni nalaze, da bi željezničkom prugom Sarajevo-Spljet vas trgovački saobra- ćaj bio na korist Austrije, a na štetu Ugar- ske. Najvažnije je pak što se s ovijem mišlje- njem slažu i svi mjerodavni faktori u Hrvat- skoj i Slavoniji t.j. vlada, trgovačke komo- re, industrijalci, trgovci; što misle politička djeca u uredništvima opozicionijeh hrvatski- jeh listova, malo ko računa vodi. Mi hoćemo da svratimo pažnju našijeh čitalaca na ovu posljednju činjenicu, biva, na protivnost Hrvaiske i Slavonije prama željez- ničkoj pruzi Sarajevo-Spljet. Prelazimo preko deputacije riječke trgovačko-obrtničke komore, koja je bila u Budimpešti, da moli ugarsku vladu, da osujeti gradnju one za Rijeku i Ugarsku pogibeljne pruge. U tomo se na Rijeci i Malijanci i Hrvati i Madžari potpuno slažu. Trgovačko-obrtnička komora u Osijeku, glavnom gradu Slavonije, upravila je ugar- skomu, pa i svomu, ministru trgovine tele- gram, u kome veli: ,S ogobitim interesom a donekle i nekom zabrinutošću prati sadaš- nje rasprave 0 izgradnji bosanskijeh željez- nica. Područje ove trgovačke komore, koje velikijem dijelom graniči s Bosnom, ima bitni interes u bosanskom trgovačkom prometu, te se pravom boji, da bi se taj. promet iz- gradnjom željeznica, koje direktno gra- vitiraju k jadranskom moru, svrnuo od ovostranijeh trgovačkijeh središta.“ Dalje ista komora preporučuje za izgradnju neke već projektovane pruge, koje bi imale što tješnje megju sobom vezati Ugarsku, Slavoniju i Bosnu, te svršava ovijem riječima: ,Izgrad- njom ovijeh pruga odstranila bi se i šteta, koja bi nastala po ugarski i riječki promet eventualnom izgradnjom pruge Bugojno-Arža- no.“ Trgovačko-obrtnička. komora u Senju, županija ličko-krbavska, trgovci i obrtnici otočkoga kraja, na glas o eventualnoj izgrad- nji pruge Spljet-Sarajevo, jednodušno su na- šli, da su tom prugom ugroženi njihovi trgo- vački interesi, pa da bi u nekoliko štetu na- doknadili, zaključili su, da se pošalje ugar- skomu rainistru i banu velika deputacija iz svijeh općina, koja će preporučiti izgradnju željezničke sveze Bosne s morem od Bišća preko Otočca i Senja na Rijeku. Ako sve ovo ne bi bilo dosta, navešćemo, što su za- stupnici Hrvatske i Slavonije na ugarskom saboru o željezničkoj pruzi Spljet-Sarajevo govorili. Njihova argumentacija glasi: ,Za svakoga je samo po sebi razumljivo, ako se u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, pa i na Rijeci pomišlja na to: kako će proći naša trgovina poslije otvaranja pruge Sarajevo- Spljet? Već je danas posve jasno, da će u buduće austrijska trgovina putem južne ž6- ljeznice ići preko Trsta, a ne kao do danas preko Sunje i Broda, i onda će ia trgovina, pomoću od države subvencioniranoga Lloyda stići u Spljet. Jusno je, da će ovijem nači- nom, a naročito putem tarifa i refakcija, au- strijski izvoz stići mnogo jeftinije u Sarajevo nego danas, a svakako tako jeftino, da ugarsko-hrvatsko-riječka trgovina ne će moći ozbiljno utakmicu voditi. Doći će vrijeme, da će se austrijska trgovina tako uvriježiti u Bosni i Hercegovini, da u onaj čas, kad bude naša trgovina i industrija krepka za život i za utakmicu, ovna ne će biti u stanju, da prisvoji sebi onaj dio prometa u Bosni, koji nama po geografskom položaju i po kvoti pripada. Ne valja u ostalom zaboraviti, da će Spljet ne samo služiti austrijskoj, nego u opće stranoj, samo ne ugarsko-hrvatskoj trgo- vini. Oni uvigjaju, da je vrlo teško protiviti se trajno pruzi Sarajevo-Spljet, ali je trebalo blagovremeno paziti na to, da ne dogje do te pruge.“ Ovo je jasno, a za one, koji poznaju povjest i koji znaju čitati geografsku kartu, i razumljivo je. Trgovački i prometni inte- resi s jedne strane Dalmacije, Dubrovnika i Boke a s druge strane Hrvatske i Slavonije ne samo što nijesu identični već se i kose, što gornji istiniti navodi dokazuju. Ne poma- že tu izgovor, da ono govore Madžaroni; to nije istina, ono govore ljudi koji vode raču- na o svojoj zemlji, i s njihove tačke gledišta nemamo im što prigovoriti. Pojmimo neugo- dan položaj, u kome se sada nalaze hrvatski političari u našoj pokrajini, koji zagovaraju sjedinjenje Dalmacije, Dubrovnika i Boke s Hrvatskom i Slavonijom, i koji gledaju u Hrvatsku, kao u središte, koje bi imalo gje- diniti južne Slavene. Pitanje 0 bosanskijem željeznicama jednijem udarcem porušilo je tu zgradu od papira. Ono je dokazalo, da Hrvat- ska i Slavonija materijalno ovise o Ugarskoj, po neumitnom i nepromijenivom geografskom položaju. Ono je dokazalo, da ono što promiče i unapregjuje interese naše pokrajine, nanosi štete Hrvatskoj i Slavoniji, a s njima i Ugar- skoj. Ono je dokazalo; “da jedna materijal- no zavisna zemlja, kao što je Hrvatska i Slavonija, ne mogu biti središte za okupljanje južnijeh Slavena, jer joj fale uslovi za to t. ih zajednica interesa, a samijem deklamacija- ma o , Velikoj Hrvatskoj“ no može se živjeti. Po mršavijem podacima ,Jedinsiva“ 0 sjednici spljetskoga općinskoga vijeća, načel- nik .V. Milić kazao je: » Rijeka ima svoje zalegje Hrvatsku i Ugarsku, naravno zalegje Spljeta je Bosna, naravni mu pritoci Herce- govina, Dubrovnik i Srbija.“ I ako u ovijem riječima ima dosta spljetske megalomanije, ipak je značajno, da načelnik Hrvat, a k tomu aneksionista, ne nalazi veze, kojom bi vezao Spljet sa Hrvatskom, a nalazi je, da ga, u trgovačkom pogledu, veže sa Srbijom. Što će na ovo hrvatski fantaste? Oni će i na dalje graditi, po popovskom receptu, kule po zraku. . Ne ćemo kompromisa (Glas Omladine). Ovaj je list progovorio o izborima. Pro- govorio je na način, koji je iznenadio pozna- vaoće naših odnošaja i prijatelje primorskog srpstva, Upotrebom jednog prava, koje nam se ne može poreći,a kog se mi ne želimo od- reći, podižemo svoj “glas, da ga čuju oni, koji ne mogu da budu gluhi. Uvjeravanje ovog lista, da će primorski Srbi primiti ponugjeni im. kompromis, nama izgleda i prerano i neovlašteno. Mi vjeruje- mo, da ima Srba, koji žele kompromis. Za nas je samo tajna, kako je do tog došlo, da im se ovaj list gradi tumačem. Njekad je on sa punim pravom isticao potrebu, la se Srp- ska stranka izdigne na idealnu visinu. Protivnost kompromisu ne potiče iz ne- stašluka, ne iz objesti, no iz razumnog shva- ćanja pravih interesa primorskog srpstva. Ona je u prvom redu načelna, a uz to osno- vana na odnošajima prošlosti i u sadašnjici srpske stranke i ,narodno-hrvatske“. Protivnici kompromisa sa Hrvatima, pro- tivni su u načelu svakom kompromisu. Du- bljim proučavanjem prošlosti srpske stranke dolazi se do osvjedočenja, da su joj. kom- promisi bili jaka zaprijeka bržem napretku i da je pošljednji kompromis sa Hrvatima jedan od glavnih uzroka njenoj sadašnjoj sla- bosti. Pred utvrgjenim faktom, da se jedna stranka nije kad za svog samostalnog života prikazala na izborni megdan samom svojom snagom, treba stati pa zapitati: ima li ona uslova za samostalan opstanak? Protivnici kompromisa vjeruju u životnu snagu primorskog srpstva, kao što vjeruju, da ono u sebi ima pogodaba za napredak, Treba samo sabrati njegovu snagu i tako sabranu uputiti praveem, koji rastvara široke vidike, a ne pravcem, koji proglasuje jedi- nom njegovom potrebom, da bira poslanike i načelnike. Tu će vjeru vjerovati i oni, koji u kompromisima traže podesno sredstvo :za nacijonalni razvitak našeg naroda, ali oni ne vide, da je to nezdrava hrana, što stalnom upotrebom ubija snagu i slabi vjeru u mo- gućnost samostalnog života. Mi već sada osje- ćamo štetne pošljedice te hrane. Od one ideal- ne stranke, koja je njekad na svoje tople i punane grudi mamila sve, što je u nas zdra- vo mislilo i pošteno osjećalo, nečujno stvara se trgovačka stranka, koja u ćoravoj potjeri za lažnim uspjesima — teško nam je da re- Čemo — 0... ' Sa tog šireg gledišta lako nam je oprav- dati našu protivnost kompromisu sa Hrvati- ma, jer joj je lako naći uzroka i u prilikama, koje su izazvale samostalnu pojavu srpske stranke, kao i u prilikama, u kojim je ponu- gjen kompromis. Ova veza sa Hrvatima, ko- joj bi bilo odveć smjelo tražiti uporegjenja u odnošajima vladara i naroda i u partijskim odnošajima u Engleskoj, uključuje odricanje načela, koje je osnova samostalnom životu srpske stranke. Ono je samo za to prolazno, jer je nagrada malena, a postalo bi trajnim, kad bi se mjera malo jače nagnula na našu stranu. Kad je već tako, onda nastaje drugo pitanje: ima li razloga, da srpska stranka živi samostalnim životom? Odgovor je lak. Kad se obazremo na puteve, koje smo do sad provalili, te kad je jasno, da se mi vra- ćamo onoj tačei, koju smo bili napustili, a nijesmo voljni da udarimo pravom stazom, tad bi bilo razumljivo, da se konačno vrati- mo onom starom kolu, u kome smo njekad vodu nosili. Sad da pogledamo i mi na one račune, koji treba da se prečiste izmegju nas i onih, što sad izlaze pred nas sa ponudama. Osim starih računa ima ih novih, ali krvavih. Ni- jesu stariji od pošljednjeg kompromisa. 0 njima govori i ovaj list i mi ih svi znamo i dobro pamtimo. Poznavaoce odnošaja Hr- vata prema Srbima nije iznenadila drskost, s kojom su nam oni ponudili kompromis po- slije onih poznatih opsinskih izbora. Kad bi se i sklopio kompromis, to Hrvatima ne bi bilo na smetnju, da sredstvima, koja su se kod njih odomaćila, ponove svoje nasrtaje. Ali za nas, što nijesmo voljni da budemo grobari srpske časti, nama je njihova ponuda krvava uvrijeda. Još bi se dalo govoriti o ovom kom- promisu obzirom na unutarnje prilike, ili bo- lje, neprilike srpske stranke. U času kad se osjeća potreba, da se ukloni sve, što smeta našem pravilnom razvitku, nije pametno pri- mati se obaveza, za koje se nema dovoljno garancije, da će se moći u ojelini izvršiti, Nek se ne zaboravi, da je protivnost kom- promisu načelna, a da u srpskoj stranci ne- ma ni dovoljno stege ni autoriteta, pred ko- jim bi se takova protivnost savila. Omladina iznosi pred javne radnike svo- ju čistu želju, da oni u uzvišenosti srpske misli i u čvrstom ustrojstvu srpske stranke potraže sebi saveznika. Tad neće izostati nje- no priznanje. Primjedba Uredništva. — Puštamo u list ovaj članak, da se čuje glas iz omladin- skih krugova. Lijepo je, da se svačija čuje. Od toga ne treba, da ge niko plaši. S naše strane imamo primjetiti, da smo bili i da ostajemo vjerni svomu stanovištu, da dosa- šnji izborni kompromisi nijesu stvarno kori- stili srpskoj narodnoj stranci; i izjavljujemo, da je naš ideal neodvisnost i samostalnost srpske narodne stranke. Ovo dvoje provejava dosljedno kroz stupce našega lista. Naš po- sljednji uvodni članak nije ni hvalio ni odo- bravao kompromise, što više svak je mogao u našem članku čitati odlučnu protivnost onakijem trgovačkijem kompromisima. S toga nam je žao, da nas pisac gornjega članka nije razumio. Mi nijesmo wvjeravali, da će Srbi na Primorju primiti ponugjeni kompro- mis, već smo po obavijestima, koje smo s raznijeh strana primili, napisali: »Srbi na Primorju primiće i ovoga puta izborni kom- promis....“ Tijem smo konstatovali raspo- loženje mnozine, koji zbog današnjega dar- mara i disorganizacije ne znaju, što da rade, što je bolje ili gore. Da ima organizacije, da ima nekoga, ko bi mogao autoritativno pro- govoriti, ne bi bilo ove dvoumice, već bi se čuo drugačiji glas i odgovor. Naš list nije organ stranke, pa da može pisati: Srbi pri- mite, Srbi ne primite kompromisa. S naše strane bilo je dosta uragjeno, kad smo izni- jeli slabe strane ponugjenoga kompromisa. Što pak sastanak vigjenijih Srba, kao pred- gtavnik Srba na Primorju, odluči, mi ćemo se pokoriti, pa odobravali ili ne odobravali. Ali moramo još nešto naglasiti, da se bolje razumijemo: Fri svoj našoj protivnosti dosa- dašnjijem kompromisima, ipak ćemo uvijek zagovarati i propovijedati: pošten kompromis, pravu slogu i zajednički rad na temelju srp- ske narodne misli izmegju Srba i Hrvata, jer je to jedna od glavnijeh tačaka programa našega lista. '