pa e Godina IX. Broj 47. Gijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11j Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na pč godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 25 Novembra 1900. DUBROVNI Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Dva nikada Državni sustav kraljevina i zemalja za- Stupanijeh u carevinskom vijeću u Beču odavna boluje. Za vrijeme Taaffeove vladavi- ne krpilo se svakako, živjelo se s dana na dan, a u toliko je bolest sve to više napre- dovala, dok nije postigla vrhunac u današ- njem kaotičnom stanju. Eto je tri pune go- dine što carevinsko vijeće ne radi, usljed čega zapinje državni stroj u svakom pogledu, osobito na ekonomskom polju. Povod austrijskoj bolesti dobrijem je dijelom borba izmegju Slavenstva i Nijem- stva, koja se megju austrijskijem narodima pojavljuje u jezičnom i narodnosnom sporu u prvom redu. Ali ne treba zaboraviti, da ima i drugijeh povoda i uzroka, koje“ ne treba smeinuti s uma, kad se povede riječ o austrijskijem stvarima; o tijem ne namje- ravamo danas govoriti, već ćemo še zausta- viti na jezični i narodnosni spor. U ovom pogledu, koliko se nama čini, austrijski držav- ni brod zapao je izmegju dvije veoma jake struje, koje mu priječe, da se bilo naprijed bilo natrag makne, i prijete mu, usljed svoje gotovo jednake snage, da ga sasvijem imo- bilišu t. j. nepokretnijem učine, a to je slično gotovoj propasti. Megju austrijskijem Nijemcima postoje danas, s izuzetkom pretjeranijeh klerikalaca i ultramontanaca, u glavnome dva pravca: radikalni i tobože umjereni. Nijemci radikalci zahtijevaju, da savez izmegju Austro-Ugarske i Njemačke postane temeljnijem državnijem zakonom, i da se njemački jezik proglasi državnijem jezikom. Nijemci tobože umjere- njaci traže, da earevinsko vijeće usvoji zakon, po kome bi njemački jezik bio proglašen posredovnijem jezikom. Za nas je razlika iz- megju jednijeh i drugijeh samo u formi, Jedni i drugi traže, da se uzakoni isključiva prevlast njemačkoga jezika, koja i danas fak- tički postoji i protiv čega Slaveni sa Česima na čelu vode borbu. Osim toga svakomu za- htjevu slovenskih narodu za samostalnijim i neodvisnijim položajem, svi se Nijemci odlu- čno protive, osobito zahtijevima Ceha. Tu skoro je jedan austrijski bivši ministar, Ni- jemao, na jednom zboru doviknuo Česima, da svi Nijemci ne će nikada dopustiti, da se u njihovoj sredini podigne slavenska češka država. Česi sa svoje strane odgovaraju, da o miru nema govora, dok ne bude sprovedena potpuna ravnopravnost izmegju Nijemaca i Slavena, a za obezbijegjenje tražene ravno- pravnosti zahtijevaju za sebe uspostavljenje češke kraljevine. Što se tiče njemačkijeh specijalnijeh zahtjeva, Česi odgovaraju tako- gjer: nikada. Ovomu češkomu nikada treba da se pridruže svi austrijski Slaveni, pa Ru- muni i Italijanci. Od njemačkoga jezika prijeti jednaka pogibao svijem nenjemačkijem naro- dima, ta pogibao nije umišljena već stvarna, otkada postoji velika i moćna Njemačka, sa gvojijem poznatijem narodnijem programom i sa svojom očitom težnjom prodiranja na istok. Austrijski državnici imaju pred sobom ova dva moćna i glasna nikada; njih pre- mostiti, zbližiti veoma je težak posao, u toliko više što je na Nijemcima da popuste, i da Česima na susret izagju. Nijemac je danas gord i ponosit, da češkomu narodu. išta po- pusti. On se cijeni višijem bićem, a Čehe i ostale Slavene smatra inferijornom rasom: Česi nemaju što da popuste, jer vlast nije u njihovijem rukama, niti u narodnom i poli- tiškom pogledu uživaju kakvijeh povlastica već se još uvijek bore za ravnopravnost. Kad ge uoče ovi fakti, kad se uzme u obzir psiho- loški momenat u Nijemaca, mi, barem za sa- da, ne vidimo izlaska iz austrijske krize bez potresi i iznenagjenja. Kad bi htjeli suditi po nekijem znacima, svi izgledi govore, da mjerodavni faktori ne će prezati ni od apso- lutizma, koji je u stvari vladavina burokra- cije i klerikalizma; to pak ne možemo željeti, osobito obzirom na našu pokrajinu, gdje je i tako klerikalizam u ovijetu. as Kronika Spljet svraća na sebe pažnju. Spljećani su uspjeli, da malo zabave pokrajinu. Dal- matinsko željezničko pitanje imalo je za sada svoj epilog u sjednici općinskoga vijeća u Spljetu. Ta sjednica «nije bila bez interesa. Načelnik Milić tješio je Spljećane, da ima nade za željeznicu, barem za prugu od Splje- ta do Aržana, biva, do bosanske granice, ali da se ne može graditi, dok parlamenat ne dozvoli sredstava, s toga da je najglavnije, da parlamenat radi, i da ,naši“ zastupnici ne pomažu opstrukciju. Ova izjava načelni- kova, po ,Jedinstvu“, izazvala je u publici veliko negodovanje i prosvjede. Borčić i Dešković govorili su oštro. Ko- tarski poglavar Pichler nekoliko je puta pro- svjedovao. Govor Borčićev u ,Jedinstvu“ na nekoliko je mjesta zaplijenjen. Žao nam je, što je cenzura govor Bor- čićev osakatila, osobito neke stavke o Bosni i Hercegovini i o njihovu odnošaju prama Austro-Ugarskoj. Ali iz nezapljenjenijeh sta- vaka vidi se, da govori političar, koji se potpuno razč:čarao i donekle osvijestio. Evo nekoliko stavaka iz njegova govora: Na temelju svih navedenih činjenica, mora se doći do logičnog zaključka, da nije bilo drugo već izlika i prašina u oči prostoti, kad su se prikazi- vale parlamentu zak. osnove radi potrebnih srestava za zapremu Bosne i Hercegovine. Onda se govorilo da Dalmaciji treba dati prirodno zalegje, a Bosni što kraće spojenje s morem. A gdje da se spoji, ako ne sa našim lukam? sa Spljetom, Šibenikom, Dubrovnikom, Bokom i t. d. Ali ja ne dajem kri- vicu Ugarskoj vladi, što je energijom branila svoje interese. (Tako je!) Mi bi jednako u njezinom po- ložaju postupali ...... Odnosi izmegju Bosne i Hercegovine sa jedne, a Austrije Ugarske sa druge strane, isti su kao iz- megju tutora zakonito izabrana i štićenika. .... Kaže se, da valja graditi najprije onu strate- gijsku prugu do Novog Pazarskog sandžakata. Na to ću odvratiti: da je u Berlinu kongres velikih evropskih: vlasti dao maudat našoj državi da zapre- mi one zemlje u ime poredka i kulture. U Bosni i Hercegovini je mir, a našu državu zaokružuju dr- žavice male i sitne: prama gorostasu, kao što je Austro Ugarska. Pa od kud dakle te pogibelji ? (Pli- jeskanje). Ali i kad bi se imala graditi strategijska pruga, ta, pošto je isključivo namjenjena u korist i obranu carevine, nebi, mislim, imala biti gragjena na teret naroda Bosne i Hercegovine. Ali ni tu ne ima iskrenosti; sve je to manevar Magjara, koji su znali i ovdje, kao u svim drugim pitanjim, priteg- nuti sebi vojnu stranu (odobravanje) da se uništi naš otpor, da se nami ne učini pravica, (živio!) i da se proglasi ova pruga strategijskom, dočim bi morala imati samo gospodarstveni karakter. Deškovićev govor deklamacija je protiv Madžara. Vidi se, da je govorio čovjek, koji kad i kad čita hrvatske novine, i da se u politiku i u povjest slabo razumije. Doviknuo je Madžarima, što se tiče svojatanja Dalma- cije: ,Sebi ruke! Sebi prste gospodo! Nismo mi meso za madžarske zube (Dobro!) Mi imamo našu prošlost, našu slavnu povjest, naš mili hrvatski jeztk, naše hrvatsko držav- no i narodno pravo, koje ne trpi i neće ni- kakvog Madžara“. O Madžarima kao narodu rekao je: ,Taj: narod, koji nema ništa zajed- ničkoga ni sa jednim narodom u Europi, već jedino sa Tureima (Pljeskanje), kojima su u rodu, htio bi da se i do nas protegne“. e Koja razlika izmegju Borčićeva i Deško- vićeva govora. Borčić razočaran s politike, kojoj je cio svoj vijek služio, na po usta pri- znaje, što smo mi više puta pisali, da je okupačija Bosne i Hercegovine klin u sla- vensko 10eg0, i da se od toga ne treba na- dali nikakvom dobru ni koristi za nas. Dešković ružio je i grdio Madžare, a ne zna, da nema jedne stranke hrvatske, koja ge onako kao on odriče Madžara, već sve priznaju kao prijeku potrebu sporazum, uni- ju ili savez Hrvatske s Ugarskom. Eto, ko- liko ,hrv. drž. pravo“ ne trpi i ne će ni- kakvoga Madžara! Što se tiče izreke, da madžarski narod nema ništa zajedničkoga ni sa jednijem narodom u Evropi, Dešković je sigurno zaboravio, da su jedini Hrvati u Evropi s Madžarima 800 godina u družbi živjeli, i da veliko-hrvati i danas vole Mad- žare nego li braću Srbe. A nije li sjedinje- nje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, ta prva tačka hrvatskoga programa, indirektno .potčinjenje Ugarskoj? Kad je tako, što se zamjera Madžaru Havašu i ministru pred- sjedniku Szellu, kad na temelju nagodbe, koju su Hrvati sklopili a Strossmayer bla- goslovio, traže Dalmaciju od Austrije? To se sve dogagja na temelju ,državnoga prava“, g. Deškoviću. Milić je govorio kao hrvatsko-klerikalni kandidat, koji traži naklonost vlade. Odatle njegova uloga od Besehwichtigungshofratha. »Dakle nađe ima“, da bi se mogao izribati mandat. oh oja Podlistak Dum Ivan Stojanović od prof. Pavla Popovića (preštampano iz ,Nove iskre“). (svrha) Keo i mnogi stari Dubrovčani, dum Ivan nije bio samo književnik nego i nešto“ više, ne samo čovjek od pera nego i čovjek od djela. Njegova sli- ka nije potpuna ako se uzme u obzir samo njegov književni rad ; treba naslikati cijelu, punu pojavu njegovu. U Dubrovniku, da počnemo malo poizdalje, javio se oko 1880 godine srpski pokret, Pokret je bio spontan, bez ikakva strana uticaja, ponikao či- sto na zemljištu dubrovačkom. To je, u ostalom, bio dio većeg srpskog pokreta na Primorju. Ali se taj dio bitno razlikovao od cjeline. Dok se u sjevernoj Dalmaciji i Boki pokret tradicijonalno vezivao za vjeru i Srpstvo za pravoslavlje, dotle se u Dubrov- niku pokret javio čist, emancipovan od drugih ob- zira, gotovo u prkos tim obzirima. Tu se prvi put katolici oglasiše Srbima. Tu se stvori Katoličko Srp- stvo. Pojav je bio rijedak ali prirodan. Ako je ve- ćina Srba pravoslavna, pravoslavlje ipak nije jediuo obilježje srpskog plemena. Katolik može biti tako isto dobar Srbin kao i pravoslavni. Jedno je vjera a drugo narodnost. Ali je pojav ipak izgledao ne- kima opasan i pokret je stekao neprijatelje. Megju mnogim neprijateljima, jedan od najmoćnijih bilo je sveštenstvo, katoličko naravno. Katoličko svešten- stvo smatralo je pojavu Srba katolika kao prelazan oblik od katolicizma pravoslavlju i gledalo u njemu jedan znak opasan po katolicizam. Srbi katolici vre- menom će postati Srbi pravoslavni, tako ie mislilo gveštenstvo, i, naravno, iz bojazni za vjeru, stavlja- lo ge odmah u red neprijatelja srpskog pokreta. Trebalo je razbiti tu predrasudu i pokazati da ta opasnost ne postoji. Trebalo je jakim primjerima osvjedočiti da Srpstvo nije protivnik katolicizmu. Trebalo je da se jedan ugledan katolički sveštenik nazove Srbinom. I to učini dum Ivan, megju prvima i naj- uglednijima. Dum Ivan je bio istorik i filosef. On je poznavao prošlost svoga naroda i bio čovjek slo- bodan od predrasuda. I on je vidio da je, po isto- riji i svemu drugom, Dubrovnik srpsko zemljište i da su njegovi stanovnici Srbi. Kad je to vidio, on je bio toliko slobodan u svom mišljenju da je smio da razlikuje narodnost od vjere, i da se nije morao držati predrasude po kojoj katolicizam nije pomir- ljiv sa Srpstvom. Da se do toga zaključka dogje, trebalo je poznavati domaću istoriju i imati smje- losti u mišljenju. Duma Ivan je imao i jedno i dru- go. Tako je moglo ispasti to da se on, kao jedan veliki dostojanstvenik katoličke crkve, nazove i priz- na Srbinom. Ali nije dum Ivan gamo na tome za- stao. On je, naprotiv, iz dana u dan sve većim Sr- binom postajao. Kako je njegov pojav izazivao že- stoke napade od strane neprijatelja, to se dum Ivan borio protiv njih, i u toj borbi sve vatreniji posta- jao u svom uvjerenju. Bilo da su napadi dolazili od Hrvata, bilo od sveštenstva, dum Ivan je sve jače i energičnije branio svoje srpsko stanovište. Njegovo mišljenje postajalo je uvjerenje, uvjerenje postajalo osjećanje. I tako je ispalo da od onoga mladića koji se u zadarskoj seminariji podsmijevao Hrvatu Pavlinoviću što čita Vukove spise i srpske narodne pjesme, postane jedan od najačih poborni- ka srpske ideje, jedan od najuvjerenijih sljedbenika Vukovih. Najposlije, dum Ivan je toj ideji stavio u glužbu i veliki dio svoga književnoga rada. I svojim istorijama, i svojim novelama on je buđio i održa- vao narodnost srpsku. To mu je omladina u najve ću zaslugu upisala, i pogodila je tim da mu je ta zasluga odista najveća. Kao čovjek, dum Ivan je bio jedan ed najbo- ljih ljudi. Poznata je stvar, i svaki vam o tom u Dubrovniku može napričsti puno anegdota, da je dum Ivan davao oskudnima i šakom ikapom..... U Rijeci dubrovačkoj nema seljaka koji ga po do- bru ne pominje. Ja sam ih sim slušao kako goyo- re o njemu. U gradu Dubrovniku tako isto. Kad je dum Ivan jedanput prošle zime polazio sa zabave: srpskog Dubrovačkog Radničkog Društva, čuo sam jednog radnika koji, gledajući za njim, reče: ,više volim vidjeti dum Ivana nego svog oca“. A bio je originalan, čudnovat malo...... : onako jedan naročiti tip, osobenjak; to se vidi već i po ispričanom donekle. Osobenjak je, na primjer, bio u govoru. On nije intonovao riječi obično, nego je upravo deklamovao, gotovo skandirao. Ali ni to deklamovanje nije bilo obično, nego sa nekim na- glim prelazima u tonu, s nekim modulacijama ne- pravilnim i čudnovatim. Počne frazu tiho, gotovo nečujno, nerazumljivo, pa odjedanput dvije tri rije- či akcentuje energično, izdeklamuje patetično, i opet ge vrati na prvašnji ton. Imao je običaj i da se zasmije u sred fraze i da ge, kroz smijeh, obraća onome kome govori, neprestano zapitkujući: ,a? a?...“, kao da traži odobravanje od njega. Zamj- slite od prilike takav način govora, pa ćete vidjeti kako je teško bivalo nenaviknutom izdržati ga. ... Kažu da je u tom pogledu bilo vrlo interesantno glušati ga kad propovijeda u crkvi, a bio je inače dobar govornik. Čudan je bio i kad ide. Odjeven lijepo ili ne, .... ogrnut u zimu jednim debelim šalom, sa zasječenim polucilindrom na glavi, zabacivao je i dizao visoko glavu, onu svoju staračku karakteristič- nu glavu, nalik na Voltaire-vu malo, sa oštrim cr- tama, sa ironičnim ali dobrim osmjejkom ; i kora- cao velikim odsječnim koracima ......... ant ) | | hda dva