ree: U Dubrovniku 2 Dećembra 1900. Broj 48. Cijena listo Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11) Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale. zemlje na godinu franaka 15 u. zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. DUDA Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglasa priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od. retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića . . a » Buri i Srbi Dolazak predsjednika Transvalske repu- blike Kriigera u Evropu i doček priregjen mu od francuskoga naroda u Marsilji i Pa- rizu na dnevnom je redu u listovima cijeloga “izobraženoga svijeta. Svuda pak, osim Engleš- ke, o burskom narodu i predsjedniku Kri- geru govori se i piše se s najvećijem po- štovanjem i divljenjem, svuda se priznaje pravedna stvar njihova i osugjuje engleška otimačina. Prošla je godina dana, otkada se vodi nejednak rat izmegju šake Bura i velike engleske carevine; za ovo vrijeme ušli su Englezi bez hitca ispaliti u glavne gradove južno-afričkijeh republika, ali nijesu svladali junačkoga otpora burskoga naroda, koji još s puškom u ruci krvav boj bije sa svojijem zakletijem neprijateljem. Vas se svijet divi otporu i junaštvu Bur4, i donekle se čudi istrajnosti i snazi te “šake ljudi. Ali njihova snaga proističe iz ve- like moralne snage, kojom raspolažu, a to je nepokolebivo uvjerenje u svoju pravednu stvar, koja, vele oni, napokon treba da po- bijedi grubu silu i- otimačinu. Kad je ove sedmice predsjednik Kriger posjetio tran- svalski paviljon nu pariskoj izložbi, uze bi- bliju i glasno pročita jednu kiticu, koja go- vori o pomoći božjoj, Jaka vjera u svoju pravednu stvar i u Boga drži još .u nadi burski narod. Kriiger je došao u Evropu, da bi sklonuo vlade na intervenciju u smislu zaključaka haške konferencije. Hoće li uspjeti? Narodi žele pomoći burskoj stvari, vlade se ustežu, bojeći se velikijeh zapleta. ž ik “Žalosna je sudbina bogobojaznoga bur- skoga naroda. Gruba sila vjerskoga fanatizma prošlijeh vijekova otjerala ga je iz Evrope u Južnu Afriku. Buri su protestanti; vjerska progonstva, kojima su bili izloženi u Evropi prisiliše ih, da traže novu domovinu, gdje će moći u miru na svoj način moliti se Bogu. Velike gu zasluge Bur4 za kulturu i civili- zaciju u Africi. Tu su oni patrijarhalno živjeli baveći se poljodjelstvom i stočarstvom, tijem prvijem uslovima svake prave i trajne kul- “ ture, osobito megju Crncima u Africi. Ovo je italijanski naučenjak Ferrero priznao Bu- rima, i za to osudio postupak Engleza, koji idu za uništenjem Bur4, a ne promišljaju, da nestankom njihovijem nestaje jedinoga _pra- voga kulturnoga elementa u južnoj Africi, te da će zemlja opet pasti u ruke divljijeh ornač- “kijeh naroda, Ali za te duboke razloge ne mari velika industrija i velika trgovina, 0so- bito u Engleskoj, ona hoće bogastva, te ne bira sredstva, samo da do njega brzo dogje. U Transvalu ima dosta zlata i drugijeh ruda. Doći u njihov posjed, to je glavna i jedina svrha. Ovo, na žalost, kao da je oznaka da- našnjega vremena. Prošlijeh vijekova vjerski tanatizam, da- nas idolatrija novca uništuju jedan pleme- niti i viteški narod. A pravda? Na nju će ge morati još dugo čekati. ik Nema Bura samo u Africi. Takijeh pa- ćenika ima i u Evropi, a to su balkanski Slaveni ili ti bolje Srbi. Ona ista država, “koja je pustila i prepustila burski narod da- | našnjemu svomu udesu, bacila je svoj gra-- bežljivi pogled na Balkan, a to je Njemačka. Ona ide za tijem da s vremenom pripravi srpskijem državama na Balkanu sudbinu Bura. Mašta bi mogla napraviti i neku sličnost. U južnoj Africi dvije su burske re- publike: Transval i Oranje, za kojijem se Engleska mašila. Na Balkanu su dvije srpske državice: Srbija i Crna Gora, za kojijem je zinulo njemačko prodiranje na istok (Drang nach Osten), iza koga stoji Njemačka, gura- jući za sada druge naprijed kao predstražu. A da je to tako i nikako drukčije, dosta je čitati plaćena glasila njemačke najezde, koja bezobrazno dovikuju, da će Arbanasi ragje slušati njemačko: Guten Morgen nego srp- sko: Dobro jutro. Ovdje nije pitanje, što će Arbanasi ragje“ Slušati, jer su oni veoma sićušna manjitia prama Srbima i Bugarima na Balkanu, već je pitanje 0 njemačkom i srpskom jeziku, o njemačkoj prevlasti nad Slavenstvom. Ali možemo Nijemcima i njiho- vijem izmećarima sigurno poručiti, dok je Rusije i sloge megju balkanskijem slavenski- jem državama ne će se njemačko: Guten Morgen oriti solunskijem ulicama. Izmegju Buri i Srba ima dosta sličnosti. I Srbi-su mnogo patili i:danas pate s vjer- skoga fanatizma, koji se sa strane piri i pot- piruje. Srbi su danas smetnja za prolazak u bogate maćedonske nizine i u svjetsku luku Solun. Da njemačka najezda zagospodari s Balkanom, treba da najprije pregazi Srbiju i Crnu Goru, kao što je Engleska dijelom uči- nila s Transvalom i Oranjem, da posvoji cijelu južnu Afriku; ali je tvrda vjera, da Rusija ne će igrati one uloge, koju je mal' ne izdajnički Njemačka igrala i igra u burskom pitanju za svoje svrhe na bližem istoku, i da u svom vlastitom interesu Rusija ne će do- pustiti, da se druga burska katastrofa na Balkanu ponovi. LR Odgovor preč. A. L. I ako smo u prošlom broju rekli, da ćemo odgovoriti prečasnomu A. L., kad on dovrši svoju »gamoobranu“, koja izlazi u ,Orvenoj Hrvatskoj“, ipak da svak uzmogne u isto doba pratiti ovu, već samijem objelodanjenjem spisa prepošt. kapitola, rije- šenu stvar, rado puštamo jednoga odličnoga prija» telja našega lista, da odgovara na pojedine tačke ,samoobrane“ preš. A. L. Ovaj put prečasni A. L. izlazi na megdan _a vigiera calata, ili da nas ne bi od prve preplsšio, on kaže odmah da će u ,samoobranu“ pisati sine stu- dio et sine ira; i on bi se te starinske bio držao, da nema i ona pusta naša ne manje steriuska ri- ječ koja glasi: ,ko ima grka usta, ne može slatko pljuvati“. Koliko čovjek nastojao, da svoje strasti zagrne plaštom pijeteta i ljubavi, one ipak pomole na dvor kroz koprenu, što no ih je sakrivala. S to- ga vidimo, kako preč. A. L. odm»eh iza obećanja, da će pisati sine ira (bez strasti), veli o pok. Sto- janoviću, da je bio za stranku (srpsku) zaslužan, ako ne baš u Dubrovniku, svakako malo dalje. Da- kle jedino za stranku zaslžau? a za književnost. za povjest, za dobar glas Dubrovnika, za utjehu gi romuha, za dobar izgled kao živi primjer službeni- ka božijegu? O tome mukom muči brat mu, koji piše sine ira, ali je znao nadometnuti ono tenden- cijozuo ako ne baš u Dubrovniku, svakako malv dalje. Nakon ovakog uvoda, preč. A. L. uvjerava nas, da su ge on i drugovi mu alalili i mirbožili g pokojnikom, iz dna duše zavapili mu: pokoj vječ- ni. Da ste se alalili i mirbožili s pokojnikom duž: nost vas je potakla, a imali ste jamačno i raštu da to radite. Da ste mu pak iz dna duše zavapili po- koj vječni, to će vam svak vjerovati. dapače ja bih rekao, da ste jedva prije čekali kako ćete mu za- vapiti i dušom i sreem onu reguiem aeternam.!) Preč, A. IL. nastavlja, da ga bracki pijetet pozivlje da stvar dovede u tor pravice i istine. Ovako po smrti pok. Stojanovića; a moglo bi se ovdje upitati preč. A. L.,a gdje su bili takovi bracki obziri pre- ma pokojniku za njegova života? je li se onda pa- zilo g vaše strane na pravicu i istinu! — Sad preč. A. L. prelazi da dokaže, kako s nji- hove strane svijet ne bi nikada bio obaznao za nji- hovu optužbu, jer da su oni svi obvezani na tajnu. Mi bismo to sve drage volje vjerovali kad bi gg. kanonici bili angjeli ili kakvi nadljudi; vjerovali bi- smo, da ne opstoje one blažene narodne poslovice Što tri znaju, zna vas rusag ; što se noćno (tajno) čini, to dan ukaže; zaklela se zemlja raju,jida se svo tajne doznaju“ 2) itd. Malo zatim g. A. LL. opravda« va postupak prepoštovanoga kapitula od prilike ova- ko: ,ko nije šenuo pameću priznati će, da smo se imali za što potužiti, dapače da smo imali dovoljno uzroka da i odvažnije postupamo“. Nama se psk čini da onaj blaženi spis prepošt. kapitula pod br. 2, nema karakter jednostavne optužve, nego da no- si pečat čudnovate prijetnje taman o odvažnijem postupku, pošto se tu prepoštovanomu biskupu veli: da, ako ovo (biva ona protesta) ne usprudi, ubrati. ćemo se za lijek N. P. Nuuciju ili Rimskim kon- gregačijam, Iipovijedamo da se u erkovae discipli- narne propise ne razumijemo; ali nikako ne može - mo da dokučimo, kako svećenik niže kategorije ili niže časti, može da ustaje kao sudac i optužitelj onoga, koji mu je u činu pretpostavljen; u konkret- nom slučuju, kako kanonici smiju optužiti i u neku osuditi svoga dekana, a biskup je tu, živ i zdrav. Slavni Cesare Cantu piše: ,La missione del prete d libera e gublime; e nelle materie ecolesiastiche e di coscienza bisogna che resti indipendents da qualuuque altro che da' suoi superiori, mentre come cittadino & sottoposto alle stesse leggi degli al- tri*.%) Ko je dakle starešina nad dekanom? Nego što je čudnovatije u stvari, izgleda, da prosti ka- noniei imadu neku oblast i nad biskupom, jer ne samo što mu prijete Nuncijom i rimskijem Kon- gregacijama, nego, i ne pitajući ga odobrava li, ili ne njihov postupak, siluju ga da njihov spis, uruči pokoj. Stojanoviću. Ovo je odista nekakva zagonet- ka, koju mi prosti ljudi ne znamo kako da odgo- netamo. Nego znate li zašto se ovako postupalo proti pok. Stojanovića? — Radilo se, piše preč. A. L. o najvećem, o našoj svetoj vjeri, koju indiferen- tizam i prećerano srpstvo potkapa. Ako se i kod uas počeo širiti indiferentizam, mi ne ćemo da se upuštamo u istraživanje izvora, iz kojijeh to zlo potiče,“) A što se srpstva tiče, bilo to pak i pre- Ćerano, kako ga voli zvati preč. A. L., mi po duši ne bi zuali, kako srpstvo potkapa našu svetu vjeru, koja je universalne naravi, te istom ljubavi prima u svoje krilo sve narodnosti ovog svijeta, jer je vjera jedno, a narodnost, pa bila i najprećeranija, to je sve drugo. Sve što dalje slijedi u odgovoru preč. A. L. nijesu nego prazne riječi, kojijem on hoće da do- kaže, da je želja prepoštovanog Kapitola bila, da spis ostane tajan, jer da je koji od njih (gg. ka- nonika) bio tako nadrt na pokojnika, kako se s naše strane tvrdi da jest, da bi oni po javnoj štampi ') To je isto ,Crvena Hrvatska“, vaš organ, u br. 29. 0. g. kazala ovako: ,....jer do osandesete ko zna ne će li Bog pozvat k sebi ovoga genija“. Protiv ovake psovke, nijesmo ču- li, da je iko od prepoštovanoga kapitola prosvjedovao, pače u posljednje doba kurija i kapituo služe se s ,C. H.“ kao svojijem listom. I ovu valja zabilježiti, da se zna i vidi, gdje se brani karakter dum Ivanov, i koliko tu ima iskrenosti! 2) Pa da je sve onako, kako preč. A. I. piše, pitamo: Ot- kada je žurnalistika i publicistika obvezana na tajne? nije li žurnalistika do sada spasla nebrojene žrtve komplota, skidaju- ći zavjese sa tobožnjijeh tajni? U ovom konkretnom slučaju tajna je bila samo samo u prilog onijeh koji su potpisali onaj spis, i zbog njih i u njihovu interesu je ,morala ostati tajna“, da je to tako, dokazom je ona uzrujanost, koja je spopala pro- poštovane, kad je spis svijetlo božije ugledao. Tajnom može ostati samo ono što se izmegju dvojice utvrdi, gdje je njih vi- še, to se zove javnom tajnom, Taka javna tajna jesu sjednice i stvari kapitula. A kamo li sedam pečata! *) Zvanje svećenika slobodno je i uzvišeno; i u stvarima er- kvenijem i savjesti treba da je neodvisan bilo od koga ko mu nije starješina, dok kao gragjanin podvržen je istijem zakoni- ma kao i drugi. *) Po našem mišljenju širenju indiferentizma pomaga kod nas veoma mnogo i to, što popovi istovjetuju hrvatstvo sa ka- toličanstvom, i što oni progone svakoga, ko nije Hrvat. bili opominjali pokojnika. Na ovo mi odvraćamo, da je dosta pročitati razne brojeve pošljednjih go- dina njihova organa ,Orvene Hrvatske“, a i još koji njihov glasnik, pa da se svak uvjeri, je li ga i u koliko ga je taj ,skladni“ list štedio. Mi opet ovdje ne tvrdimo, da je to bilo s njihove strane, nego u opće da je bilo i na žalost prem često i posve oštro i porugljivo. Je li pak bilo zgodno da onaj spis objavimo u našemu listu, to su naši po- gli; mi to uzimljemo na našu dušu, a nepristrana će publika o tome pitanju suditi, kako cijeni. Preč. A. L. zaključuje prvi članak svoje ,samoobrane“ ovako: tim što (list ,Dubrovnik“) iznaša spis, vrijegja pokojnika, koji izlazi operušan, a mi ćemo g. piseu jednostavno napomenuti, kad je tako, čemu je trebala ova njegova ,samoobrana“ i obrana ka- pitula; milo nam je pak piščevo priznanje, da onaj spis vrijegja pokojnika; mi ga nijesmo sastavili već prepošt. kapituo. * * šk . K tomu svemu pridodaje još preč. pisac, sve dakako u svoju ,samoobranu“, da pokojni staračac nije tačno dolazio u kor, da ga nikakva služba nije morila: ne predavanja nauka vjere, ne Stanak sv. Vlaha, ne Sjemenište, ne Kongregacija Popova, ne ispitivanje mladomisnika, niti župnika pri natječa- jim, ui propovijedanje preko maja mjeseca, ni ko zna što još. Mi sve to vjerujemo, i ako nam je poznato kako bi često i do najdaljeg seoca pokojnik išao na poziv, da drži slovo u proslavu ovog ili onog .sveea; i sko znamo kako gu se u njega i baš v njega ispovijedale mnoge naše odlične osobe jed- nog i drugog pola, i ako znamo kako je bio za više godina, pak čak do smrti revnijem kapelanom orkve i bratovštine sv. Jozipa; znamo .... no sve da baš nije ništa radio u svojoj staroj starosti, cijenimo, da bi se sve to imalo ako i ne oprostit, barem pokriti col manto della carita eristiana čo- vjeku, koji je svoj život istrošio čameći u seockoj, i to ne bogatoj, parohiji. Nego mi imamo na sve to još da opazimo, da kad je presvijetli naš biskup imao obzira prema dičnom starini i izglednom svećeniku, će jolio ostale k ike, da bi ga po “nosti b4 čenim u koledaru osobno na Dekana, da nije baš lijepo, ni pristojno upisivat mu i to u grijeh, tim manje sada to iznositi na vidjelo, ma bilo baš i ,samoobrane“ radi, kad njegove kosti počivaju pod hladnom pločom. Zar više prečasni A. L., ne vri- jedi ni ona: ,De mortuis nil nisi bene“ 2 Ovoliko uopće; regervišemo se pak, da preč. A. L. tačku po tačku doksžemo, da pok. Stojanović nije ni naj- manje kriv što nije vršio gorispomenute funkcije, jer mu je nešto bilo zabranjeno, kao propovijedanje, a drugo mu ne samo nijesu nudili već su izbjega- vali, da on uopće što dozna. gm > pi Kompromis Eksekutivni odbor kluba narodne hrvatske stranke sastavljen od p. n. gospode Ivana viteza Vrankovića, D.ra Vicka Ivčevića, kneza Uberta Borelli, D.ra Petra Klaića, prof. Antuna Nisitea, saborskih zastupnika, koji se sada nahode u Zadru, i naročiti odbor narodne srpske stranke, sastavljen od p. n. gospode Josipa viteza Kulišića, Vladimira viteza Simića i Gjure Obradovića, sporazumno uglav- ljuju za nastajne izbore za carevinsko vijeće urečene vladinom obznanom 15. Septembra 1900 br. = slijedeći Kompromis I. Ustanovljuje se da će narodna srpska stranka imsti dva izborništva i to slijedeća: izborništvo vanjskih: općina Šibenik-Drniš-Knin-Vrlika i izbor- ništvo vanjskih općina Boko-Kotorskih, a da će narodna hrvatska stranka imati za se šest izbornih kotara naime: vanjske općine Spljet-Trogir-Brač- Hvar-Omiš, dva izborništva pete (V) kurije, dva izborništva gradova i izborništvo velikih poreznika, Glede ostalih izbornih kotara narodna hrvat- ska stranka sklopila je kompromis sa strankom prava u pogledu kojeg ovdje se ustanovljuje, da narodna srpsku stranka u taj kompromis ne ulazi podnipošto i da će imati slobodne ruke prama stranci prava, proti kojoj može raditi svugdje i stavljati joj svoje protukandiđate. ili u raznim funkcijama nazna- |