Godina IX. U Dubrovniku 9 Dećembra 1900. Broj 49. nono Gijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11; Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Z& Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Godina se primakla svrsi a mnogi naši predbrojnici nijesu još podmirili svoju pretplatu. Predbrojnicima je srpskijeh listova vrlo dobro poznat teški po- ložaj ovijeh, a ipak imaju srca da primaju list 2-3 godine i ne pla- ćaju ga, pomažući tako i bez toga silnijem njegovijem neprijateljima. S toga molimo svakoga, ko želi da ovaj list i dalje traje, da odmah podmiri svoj dug i ob- novi pretplatu. Današnjijem brojem svaki će pretplatnik bez razlike primiti poštansku naputnicu i na njoj na- značeno koliko nam ima dati do kraja ove godine, pa neka svak odmah pošalje, i ko pošalje i plati molimo ga da se ne ljuti na nas i ne odbija list, jer tijem ne će- mo nikoga da vrijegjamo. Administracija. Sabor Dok sretniji i napredniji narodi s veli- kijem interesom iščekuju otvaranje sabora i najpažljivije prate rad zastupnika, naš pokra- jinski sabor s godine na godinu gubi svaku čar i primamljivost. Kad i kad po koja ras- prava, po koji govornik, po koji incidenat, poput kratkrotrajne olujice, zatalasa površinu baruštine našega — t. j. pokrajinskoga — javnoga života; ali kao što baruština poslije olujice ostaje baruštinom, tako i naš javni život, ogreznuo u svakovrsnijem manama i po- greškama, opet se povrati u morboznu letar- giju. A kakav je danas položaj, i kakvi ele- menti izbijaju na površinu, nema izgleda, da će se stanje poboljšati, već da će s dana na dan sve dotle na gore ići, dok se ne nagje ljudi, koji će radikalnijem i modernijem na- činom tu baruštinu presušiti i od nje napra- viti plodonosnu njivu na korist jadnoga na- roda. Naš pokrajinski sabor sutra počinje svoj rad. Da je sreće, pameti i ljudi ovo bi zasjedanje imalo biti veoma značajno, ali ne samo govorima već i preokretom u pravcu i mislima. Razočaranje, koje je naša pokra- jina doživjela u pitanju željezničkom, da nije stranačkoga sljepila i fikse ideje, imalo je svakomu otvoriti oči, a osobito onijem koji ge Hrvatima i veliko-hrvatima nazivlju. Ko je pratio tanko po tanko sve što se govorilo i pisalo povodom vijećanja austrijske i ugar- ske vlade o bosanskijem željeznicama ; ko je pomnjivo čitao što su pisali strani listovi o zaključeima zajedničke ministarske sjednice u Pešti; ko je posmatrao utisak, što su ga ti zaključci proizveli na narode i države Bal- kanskoga poluostrva i na Slavene u opće; taj doista ma bio i veliko-hrvat, ako ima dva zrna soli u glavi, trebalo je da se zapita: dopušta li mi obraz, dopušta li mi čovječje dostojanstvo, da vodim dosadašnju vratolomnu veliko-hrvatsku politiku, koja Se, po onoj Skrajnosti se stiču, potpuno podudara sa ci- ljem projektovane željeznice Sarajevo-Mitro- vica; a svrha je toj željeznici, čuli ste hvala Bogu, da njemačko: guten Morgen potis- ne srpsko: dobro jutro. Razumijete li sa- da, gospodo veliko-hrvati, da je okupacija klin u slavensko meso; razumijete li sad, da je vaša ,Velika Hrvatska“ igračka u rukama njemačkoga guten Morgen-a. Vi ćete nam možda odgovoriti, da će ,biti imajuća Veli- ka Hrvatska“ biti najbolji bedem protiv nje- mačkijeh i madžarskijeh zahtjeva; to može da govori, odgovaramo mi, onaj koji ne će da vidi, da je njemačko prodiranje na istok već davno prešlo preko male Hrvatske, te baš sa njezinoga praga kuca jakom topuzinom na vrata Balkana, Pa ni neznanje ne može da izvine veliko-hrvate, jer najelementarnija po- vjest uči, da Zapad nije poštedio ni jedno slavensko pleme. Da u Zagrebu ovako razloženje ne mo- že prokrčiti puta, sasvijem je razumljivo, jer Zagreb nije nikada ni imao svoje politike, što je slavni hrvatski istoričar Rački u ovu izreku zbio: od godine 1102. Hrvatska je postala moćnom polugom Ugarske, dakle Za- pada, za prodiranje na Balkan. Ali da sino- vi ovoga našega kršnoga Primorja, koji se Hrvatima nazivlju, i koji su se uvijek odli- kovali bistrinom uma, ne će da to uvide, već se slijepo pokoravaju komandi iz Zagre- ba, koji je truleži našega pokrajinskoga jav- noga života najviše kriv, to nas u velike ču- di i snebiva. Što je dandanašnji Zagreb? On je pionir Zapada, klerikalizma i proselitizma. Pa da jedno tako središte može oduševljavati potomke glasovitijeh Dalmatinaca, Dubrovča- na i Bokelja to je nevjerojatno, ali na ža- lost istin'to! EJ Ko je najoduševljenije pozdravio okupa- ciju Bosne i Hercegovine? — Hrvati. Ko najpostojanije traži aneksiju tijeh srpskijeh zemalja? — Hrvati. Ko je od vremena oku- pacije postao moralno i materijalno siromaš- niji? — Opet Hrvati. Ko se koristio, koristi i koristiće se okupacijom Bosne i Hercego- vine? — Nijemci i Madžari. Projektovana željeznica Sarajevo-Mitrovica i odbijanje že- ljeznice Bugojno-Aržano docent (uče). U općinskoj vijećnici u Spljetu zastupnik Borčić progovorio je dosta lijepijeh riječi. U tome pravcu želimo, da još jače i dostojan- stvenije odjekne glas u dalmatinskoj sabor- nici, pa da se iz nje prenese megju birače: bratu brat a njemačkomu guten Morgen-u rat. Eto, kakav preokret mi želimo, ali mu se ne nadamo. ADO Odgovor proč. A. L piše za ,Dubrovnik“ Srbin Dubrovčanin katolik Pošto prečasni A. L. u br. 48. ,C. H.“ ustaje proti sijedomu Dubrovčaninu, mi smio se cijenili u dužnosti, da ovog sijedog starca pozovemo ne bi li mu on štogod odgovorio; ali on, na lijep način, odbi našu ponudu, i tom nam prilikom reče: »Kako hoćeš da odgovaram ljudima, koji igraju ulogu Sv- tone, ta bora mi (pazi, kazah ti, bora mi) za malo da mo silom ne pomlade; no, ako je to M«fistofel uradio s Faustom, ovaj ga je za to i molio; ali ja niti sam dopisnika ,Crvene“ molio, niti mi se u snu snjelo, da svoje sjedine promijenim, pa bilo i g čuvenom perukom oca R. Boškovića. Ali usprkos tomu svemu, oni su ti me pomladili, a ja jedva prije čekam kako ću na Danče, da ne bih opet do- živio kakvo novo Frankovo zaposjednuće Dubrovnika i da ne gledam djela providencijalnih ljudi a la Marojčić i Tončić, Kako hećeš da im što odvratim, kad me kore, što sam mislio da je dekan nešto više od prostijeh kanonika, a oni su me sami na to nasukali s onom stavkom u njihovoj protesti, gdje pišu, kako ih je Presvijetli naš Biskup zamo- lio, da bi zamijenili pok. Dum Dana u raznim funkcijama čenijem u kalendaru osobno za Dekana. Eto ovo me zavelo, te sam promislio, da je zbilja Dekan nešto više nego li ostali kanonici. .Svak ge lasno prevari, pa tako sam i ja mi- glio, da kako je u starijeh Rimljana Decanus bio onuj te je zapovijedao nad desetero vojnika, pa kako nagjoh u nekoj puljiškoj, neslanoj knjizi: De- cano, ordinariamente si da questo titolo all anziano deta o di merito in certe corporazioni, tako sam se prevario, ludo prevario. Eto kako i u staroj sta- rosti svegj se štogod nauči, na čemu hvala lijepa prečasnom A. I. »Nego kaži ti meni, kumim te bobom (velju bobom), kako da odgovorim na onu, gdje mi se prigovara, da ja navagjam blagu dušu pok. Vodo- pića, kad ga ja ni spomenuo nijesam; ali što je u stvari zbilja smiješno jest to, da uprav onaj isti, te je na pok. Vodopića, za života njegova, nebracki i ljutito napadao, sad taj isti ustaje da ga a la Don Ohisciotte brani, kad ga niko i ne tiče! Za života žuč i trn, a po smrti med i ruže, svakako bolje ikad nego nikad. Vjeruj mi da ima ljudi, koji svaku krste zločinom, a to ne vazda iz strasti, nego jer ih njihova uskošena narav na to goni. Oni preziru !ogvakoga, te ne misli i postupa kako oni, jer sebe drže, rekao bi Nestroi, da su rogjeni za nešto uz- višenije, nego li drugi umrli ljudi. To očituje njihovo tvrdo sree i nisku njihovu ćud. Oni od pa- lice prave gredu, te bi, da mogu, i sam Elisium pretvorili u galiju. Pridruži li se još k tomu strast, onda gone do skrajnosti. Dok nasuprot, plemenite duše iznagju uvijek štogod na opravdanje pomanj- kanja iskrnjega svoga. Nego dosta. Propovijed o moralu ostavljam prečasnomu A. L., a u ostalom gledaj se ti s njim.“ — Ovako nam gijedi Dubrov- čanin, a sad je red na nas. Svegj dakako na svoju samoobranu i iz pijeteta prema pok. Stojanoviću, prečasni A. Li. kako pravi Dubrovčanin veli: Po- kojnik nije bio naučenjak, jev nije ljucko znanje u ničemu unapredio. A mi opet velimo, da ne samo djela učenjaka svjeckog glasa unapregjuju ljueko znanje, nego i zaboravljeni narodni učitelj unapre- gjuje ga svojom skromnom, ali prekorisnom Ta \njom. Svaki učeni čovjek doprinaša velikoj zgradi una- pregjenja ljučkog znanja po svojoj snazi, pak zrno do zrna eto pogače. Preč. A. L. nastavlja svoju krasnu samoobranu“ govoreći, da pokojnik nije bio filozof, a mi tvrdimo, da je u svakoj njegovoj umnoj radnji, kao što i u ponašanju, pa u svemu ostalo- mu jasno potvrdio, da je odistu bio takav. Nego ostavljamo o ovomu Vardua sentenza a giudici piu competenti. Da pak S. nije bio svetac, to svak zna. Veli ge, da i sveci upadaju sedam puta na dan u sitna pomanjkanja, a nema ljudi posve savršenijeh ; nijedno dakle čudo ako je i pokojnik imao svojijeh mana, koje ipak nama nijesu poznate, kako nije čudo da suparnici iznose mane, koje je obzir bio postavio u zaborav, jer ako oružja za poniženje drugoga ne postižu uvijek svoj cilj, protivnici se ipak njima služe da umire neodoljivu želju mrž- nje i osvete. Aliena vitia in oculis habemus, a tergo nostra sunt! Prečasni ga je A. L. imao s po- kojnikom s toga, što je tobož on prevagjao svečano osugjene auktore. Mi ćemo se varati, ali cijenimo, da u svakoj knjizi ima koje zdravo zrnce, gdjekoja dobra izreka. Gleda se s kojom je namjerom to po- kojnik činio. Pomanjkanja velikijeh ljudi, a za ta- koga, s dopuštenjem g. A. L., mi držimo i našeg pokojnika, treba smatrati kao časovite pomrčine velikijeh planeta, ili kako bi Napoleon III. kazao, kao gićušnu tačku na lijepoj slici, ili kako bismo mi rekli, kao mađež na licu krasne cure. Iza svega toga što je o pok. Dum Ivanu napisao, g. kanonik A. L. prelazi na temu, koja njegovoj čistoj duši ne da mira ni pokoja, biva uvlači pitanje o srpstvu. Koliko to ima posla s njegovom samoobranom, to po duši ne znamo a ispovijedamo, da nam ga je teško i pratiti na trnovitoj stazi po kojoj se kreće, tim više što svakog časa skače s jabuke na krušku. Veli najprvo da ,Dubrovnik“ nastoji posrbiti ,ovu našu postojbinu“, a mi ćemo njemu: našemu listu ne treba da nastoji posrbiti ovu i našu i vašu po- stojbinu jer je ona srpska od svog postanka, 0 čemu Vam, preč. kanoniče, povjest pruža nepobitni- jeh dokaza, i to povjest i erkovna i gragjanska. I sami pošteni Hrvati, kako Jagić, Kuzmanić, Milić priznaju naše prirogjeno nam srpstvo, a da i ne spominjemo cijelu falangu tugjijeh pisaca, koji go- tovo svi priznaju srpski, čisto srpski karakter na- rodu u gradu i okolo našeg grada. Kaže preč. ka- nonik A. L. da naš list siplje meke izreke o vjeri i svetinjam, koje moraju sablazniti narod, širiti indi- ferentizam u crkvu uvesti razdor i raspre. Dosta bi bilo da mu na sve ovo odvratimo s onom: Au- dacter calumniare, semper aliquid haeret; ali mi se usugjujemo upitat ga samo, da li se on još spomi- nje kako je neki Dekan iz S. za vrijeme biskupo- vanja pok. Vodopića, bio amo dostavio onu neku famoznu okružnicu i tražio da je ondašnji Kepitul stone crkve potpiše, prijeteći, da ako je ne potpiše puknuće razdor izmegju Kapitula i seoskih popova. Nego na sreću skoči se pok. Tonini i otrese: ,Mi svi srcem i dušom poštujemo i ljubimo našeg bis- kupa Vodopića, a što cijeni da je taj S...ski dekan? Nek mu se odma povrati okružnica, jer smo mi svi do brka siti njegovog prećeranog i neumjeg- nog zapredanje.“ Ah, Corydon, Corydon, quae te dementia coepit! Zar je preč. A. L. tako slabe pa- meti, da je već zaboravio onaj svoj diskoras pri ovogodišnjoj svečanosti sv. Vlaha, diskoras s koji- jem mu pogje za rukom, da poremeti stari red stvari, tako da se pravi Dubrovčani ustegoše od svakog prisustva i saučešća onoj svečanosti? Eto ko širi indiferentizam, ko li u orkvu uvodi razdor i raspre. Preč. A. IL. tvrđi na dalje, da naš list hucka svećenika proti svećeniku, a mi ćemo njega upitati, bijaše li naš list, ili neko drugi, koji je lanjske godine odvraćao onog stranog popa, te bijaže iska- zao želju da posjeti pok. Dum Ivana. Jesmo li mi onomu popu kazali: ,Ne idite k njemu, jer on nije dobro gledan ni od nas ni od biskupa?“ Taj pop tugjin, izjavi kasnije u pismu na nekog prijatelja, kako mu je doenije bilo žao, što se pustio zavesti od nekoga kanonika te ne posjeti, kako je bio od- lučio, pok. Dum Ivana. Žali preč. A. L. kako s dana na dan brastva laksaju, dočim sp Šu j uji tij Pužanati kršćanske, molbu skupnu i pristup svetotajstvim, čega radi su bila utemeljena, da se polemišu koje. kakvim strankama. Ako je to zbilja tako, što i mi žalimo s naše strane, treba tražiti onoga, ili one što su tome svemu krivi, a ne napadati bez ikakva razloga na srpstvo, koje je barem u tomu posve nedužno. Zna se ko je svu buru podigao, kako bi iz srpskih ruka oteo sva bratinstva, a to ne valjda iz pobožnijeh obzira, nego jedino da i na taj način prave demonstracije noseći po gradu barjake sa na= glikanijem svecima uz pratnju njihove muzike i urlikanje dječurlije. Njihovo nastojanje smijera na to, da i erkvene bratovštine postanu gnijezda pra- vaške sekte, što ufamo da ne će nigda postići dokle žive jedan pravi Dubrovčanin. Sekti je deveta za bogoljubnost i pobožnost, dosta joj je osigurati koji glas više prigodom kojekakvijeh izbora. Nastavlja svoju jeremijadu preč. A. L.: kad čujemo psovke, a gledamo nehajstvo i prema sveča- nom danu i prama postu i prama krščanskom ži- votu očigledno se širiti na svu hitnju; a vigjamo list po katoliku uregjivan itd., itd. Na sve to evo našeg odgovora. Glede psovaka, neki su vaši sumi- šljenjaci politični uprav doćerali do skrajnosti, da, preč. A. L., do skrajnosti, kako to često pokazuju i po putu i po drugijem javnijem mjestima, te ni or- kyu sv. Vlaha nijesu znali, tu skoro, da prištede i poštuju, tako da je prečasni kanonik A. bio prisi- ljen ukinuti onaj burni sastanak u spomenutum hra- mu božijemu. Indiferentizam je pak plod mržnje s kojom svakom prigodom ustajete na srpstvo, mržnja s kojom ste nadahnuli i opojili vaše politične sljed- benike. U pogledu našeg lista primjetićemo Vam prečasni g. A. L. dai ,C. H.“ uregjuje katolik, pa je li se za to ikad onaj list ustegnuo a da ne vri- jegja tugje svetinje, da bezobzirno ne napada na odlične gragjane samo ako se ne klanjaju umišlje- noj vašoj božici ,Velikoj Hrvatskoj“? Budite uvje- reni, da ko tugju vjeru mrzi, kaže e ne ljubi ni