Godina IX. omnes U Dubrovniku 16 Dećembra 1900. Broj 50. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11) Za Srbiju i Crnu goru na _go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. DUDU Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglasa priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slično objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Molimo Gospodu predbrojnike, koji su s prošlijem brojem pri- mili poštarsku naputnicu, da od- mah podmire svoj dug, e da ne budemo prisiljeni da im s nove godine obustavimo šiljanje lista. Administracija. Gpncknjem drpavnna caćopenor mođopnor cpesa Grpanar- Nidorana Bpalio! Heeyrzacuna y Cpnekoj Hapognoj Orpan- uu na IIpuMopjy, HeyEIOIBeHA HH y CKyiL- mruuu nosjepenuka crpanke apokanoj y 3a- apy y guesuma 11. u 12. upomora HoBem- 6pa, ero je goBena go Tora, ga namac Mu eBu MopaMo za padyuaMo ca jexuuM roToBumM PARTOM — CA IIPeTOMOM y CTPAHIH. Ha Gupamuury y Kuuny, upurogom us6opa Gupamujex Gupaua npxana guea 7 rekyhera /lehemGpa, noxuBjeemo cpamory, xojy ce uuu ummje 3Hamo Mu Huje xTjeJo yenomunu; goxuBjeemo 6op6y mehy Gpalom; noskuBjeemo 6op6y sa 0co6y a He 34 naueno; nowuBjecMo ca6zasau ga 6par para ca 6u- pazuiira Tjepa, u ga maiuna ceće cJaBogo- GuruHnom mporzanyje. Kzy6 Cpnegujex Hapoguujex Ilocranuna na OCa6opy, us Kora ca — 6y7u mumorpe7- HO peuemo — Beli uerynuo, y eBojoj ejez- manu gpoxanoj guesa 18. ZlehemGpa Tekylie- Ta, caukuuonucao je oHakaB u36op Gupanu- jex 6upaua, ogo6puo je OHAKOBy moGjeny H noTBpauo sangugarypy o kojoj lie Te oBujex JAHA GHTATH 3BAHHUHH GOMUNIqUO. Kog oBakoBujex oguomaja y Cpnokoj Hapoguoj Crpanna Ha IIpumopjy ja He emu- jem ma BHIIe UpH/Apx%«HM MAH/AT Kojy cre Mr, Bu Bpalio, masag Toguia Ipenadu. Tspgo ysjepeu za Hapozaoj Cpmexoj Crpammqu na Ilpumopjy HeMa xXuHBoTa HH OICTAHKA — a KaMO IH yoljexa — Her je- muHo y czosu u jeguHerBy, a moro je u jemmora m ppyrora — Ha xaloor u cpaMory Hamy — Hecralo, NoJaxeM MaAHnaT Ilocaa- uuka na CaGopy /[amMaTuHekoM, Gpnauuo 3a- xBaryjyhiu Bam Ha noBjepey 1ITo ore mu BA TOJHKO FOJHHA HCEKASHBAJIH. ZiyGpoenuie 15. Zlekem6pa 1900. Jip. A. ILy.603H. ADC 7ly6poBuuu 15. nemem6pa. Ha 26. noBem6pa 076op KHHHCEHjeX Koju ćy CaCTABIBAJH OBA TOCIOZA: Anryu Monrn, onk. upuojenuug; /lyman AmanoBuli, onli. upuejexuue ; JoBo Bepnli, orbi. upucjeguuE; boplje Omuugye, TproBan u nocjeguug; Buagumup JoBuli, TproBan # nocjeguuk; Dypo Bojsoguli, TproBan uo 1o- cjeguuE; JoBo Cuno6ag, mocjeguug; /lymaH Karnli, rproBan; CaBa lb). Omuugy6, Tprosan u nocjeguuE — KAHAMNOBAO je sa us6opuu opes Bpauxa-Kunu-/lpuum-IlluGeunx /.pa Nymana Bazaka. C zpyre crpane, He HAMO koje, Guo je y Herom opesy MCTAKHyT 84 KAHAMJATA HAMCJHHK KHHHCKH Augpuja By- jaroBuh-Illapos. Bupamu Knuneke kpajune umalu 0y Za oguyue. 7. genem6pa y Kuuuy je no us6op rpaljana, Gupanujex Gupaua. Ca 6upazumra 0; 6crnomMe- HyTora og6opa upumuiu emo osaj Teerpam: »Og Bazakosux 1500 Gupaua upumybe- uo je camo 232, a ByjaroBuliese 200 ego- uuje na 446; us6opuom og6opy Gjeme sa- Gparmen yaasak y ABOpAHy; HACHJBO BOJIMEO; KHHHCKH xpBaru rjacoBaju sa Byjarosulia.“ Ilo sakIByuKy CKyNMITHHO ApokAaHOe y Bagpy 11. u 12. noem6pa 0. r. Guzo je OMIyueHo, ga K1y6 epmekujex. nocmanuka y noroBopy 6 GupauuMa nmporjacu Kauzava. Kay6 je 13. 0. M. y Beuep zpixao ejeguuny u BeliuuoM rjacosa nporlacno je Kamguna- TOM KHHHCKOTA Havezmnuka Augpujy Byjaro- sulia-Hlaposa. Ha raj rzac mocnanuuu /ip. Bragumup TpojanoBuli u /Ip. Auryu ILyesu Heryimiu cy #3 Kny6a, oBaj nocBemisu ao je OCTABKY Ha NOCJANHUKH MAHZAT, MOTHBH- mylin je ropiujem nporgacom ua epnene 6u- page us6opnora epesa Crpazuu-Ilu6enuk. Kao mro je nosnaro, npuje oBora, aju 6y | oeraBEy Ha mocrannuke magare Ip. A\yurau Basak u Mapko sur. Ierpanonnli. Ocyhyjyliu us6opHo HACHIBE HBBPNIeHO y Kauuy 7. gehemOpa, uygom ce uygumo, Kako ra je Belina Kgyć6a opneknjex nocna HuKA MOrla caugnuomucaru; Bujeliu y 'rajem | NoerynmuumMa noBpujexy najezemenvapuujux yenoBa sa oneranak jegue erpanke, onpugemo Ce CBAKO COJIHAAPHOCTH C yspouHuuumMa cBe- Ta Tora. jE sosa Odgovor preč. A. L. piše za ,Dubrovnik“ Srbin Dubrovčanin katolik Nastavljajući svoju samoobranu, prečasni A. L. u br. 49. ,0. H.“ napada najprvo na sijedoga Dubrovčanina, veleći, da je ovaj očito lagao, kad je kazao, da se u svetom mjestu hrdamo (biva popovi). Za one, te su pratili od početka ovu polemiku, biće | jasno, da ge sijedi gospodin nije upuštao u ma koju laž. a kamo li laž tako krupnu i smiješnu, koju odista niko živ ne bi povjerovao. Njemu nije ni na kraj pameti bilo, da bi ko onu njegovu re- tićenciju onako shvatiti mogao, kako kaže da je shvatio prečasni A. L. Da se tomu nadao, jamačno bi naš sijedi g. bio metnuo na stranu prećeranu skladnost dubrovačku, te bi po onoj: homo sum, nihil humanum a me alienum puto, bio napisao u ejelini ono, što je iz uljudnosti samo natuknuo. Prečasni A. L. prelazi za tijem na nekakvu pogrdnu rečenicu, koju bi po tvrdnji Dum V. M. pokojni Stojanović bio izustio; ali ne govori gdje i pred kijem. Lasno ti je sada ovakijeh i sličnijeh priši- vati, kad onaj, te bi ih mogao utjerati u laž, po- čiva pod ernom zemljom. Nastavlja preč. pisac spominjući odnošaje Dum Ivana s pokojuijem bis- kupom Vodopićem, te nam priča, kako se ovaj po- tonji više puta brecnuo na Dum Ivana, e bi se u crkvi podobnije vladao, pa da mu je napokom jed- nom upravio baš ove riječi: »kad bi se od svojijeh grijeha kajao, kako s toga, što sam te kanonikom učinio, isti bi čas moja duša u raj.“ Na ovo ćemo primjetiti, da se mrtvi na žalost ne mogu ni oprav- dati, ni opriječiti, ma pripišivali im mi šta bilo; no ko je poznavao blagu dušu i plemenito srce pok. Vodopića, pa ko zna u kakvom su iskrenom i niči- jem pomućenom prijateljstvu živjela ona dva odlična erkovnjaka, teško će moći povjerovati, da je dobri biskup onako napao na onog Dum Ivana, kojega je on poznavao intus et in cute, a to mnogo i mnogo godina prije nego ga je kanonikom učinio, te oštro- uman kako je bez sumnje bio, mogao je predvidjeti hoće li jedan dan imati uzroka, da se pokaje, što je prijatelja na to dostojanstvo uspeo.') Da se svak 9) Nije istina, da je pok. Niko Veliki Pucić preporučio ne- prežaljenoga Dum Ivana pok. biskupu Vodopiću za kanonika, već je istina, da ga je sam pok. Vodopić radi njegova rijetkog uma i znanja na tu čast predložio. Pače je pok. Niko Veliki svjetovao Dum Ivana, da se ne natječe, da ne ulazi u kapituo, jer da će mu jednom ta čast donijeti mnogo neprilika i gla- uvjeri u kolikoj je cijeni u opće stajao pred učeni- jem. svijetom pok. Stojanović, budi nam dozvoljeno da iz br. 16. ,Slovinea“ od 1883. god. iznesemo ovdje bilješku: ,Veleučeni g. Ivan Stojanović, pa- roh u Rožatu (Rijeka) kod Dubrovnika, imenovan je kanonikom stolne dubrovačke crkve. Odkad je zasnovan naš list, vazda mu je novi prečasni ka- nonik učen suradnik bio i moralni podupiratelj uprkos napasti i lakrdijama njekakvijeh levenata... Naš S. svojom biranom naukom i neporočnim pu- našanjem ukrasiće za cijelo naš dubrovački kapituo.“ Sad se povratimo na ono što nam samoobrana preč. A. L. dalje pripovijeda. Svak zna, tu je rečeno, koliko je isti dum Mato učinio i novca žrtvovao, a da S. ne ode propovijedati na Hvar, da kler du- brovački sačuva dobro ime, koje uživa.“ Stvar smo čuli iz usta pokojnika a to uprav ovako: Pozvali su me bili na Hvar da držim korizmene propovi- jedi, ali moji prijatelji podigli graju, te će mi biskup ovako: Naripili su na me da te ne pustim na Hvar, s toga te molim, ne idi onamo, a da te za gubitak nadoknadim, drž, evo ti 100 for. Biskup je znao da S. žive u siromaštvu i da dijeli sve što ima sa pravijem siromasima, te mu je, bilo od svoga, bilo iz popovske blagajnice, podao one sto fior. a Dum Ivan ostane ovdje; no da je bio otišao, ne bi ne kler dubrovački bio izgubio dobar glas, nego bi ga bio još bolie uvriježio, jer je Dum Ivan i na propovjednici odista bio na svom mjestu. Za sreću gdjekoji je njegov govor štampan u pSlovincu“ ta ge svak moža osvjedočiti, je li mu , riješ imala mjesta ili ne. Zloba i nenavidnost zapriječe mu da ge bavi propovijedanjem koliko bi bio želio, a sad ge još veli, da ga ni ta briga nije morila i da ni propovijedi nije držao, a kad tamo pokojnik ostavi za gobom u rukopisu neprocijenivo blago svojijeh raznovrsnijeh besjeda duhovnijeh. Sad prečasni upliće srpstvo te će ti ovako: Razmahalo se srpstvo, zasjelo na općinu, zaokupilo bractva, proširilo se u gragjanstvo, uvuklo se u Gimnaziju. Dakako, pre- časni, ta ge evolucija posve naravno i sama po gebi razvijala, jer gdje su bili potoci, ostaju poto- čići, ali će vođa uvijek starijem koritom. Srpstvo nije u Dubrovniku od juče. Zahumljani bijahu od postanka Srbi, a mi, njihovi potomci, ne smijemo da budemo drugo nego Srbi pa Srbi. Tijem se imenom dičio i naš pokojni Dum Ivan, a to iz potpuna uvjerenja a ne tobož, kako je vama milije temeljiti, jer su mu Srbi i srbičići metanisali, na- dimali ga, izrabljivali. Ova vam, prečasni, ne valja, jer je još živa uspomena pok. Dum Ivana. Svak ga je kod nas poznavao i svak zna, da je on bio ka- rakter, kojeg ništa na svijetu nije moglo nadimati, pa ni sama mitra, te lasno zanese tašte ljudi i pune sebe, koji ištu da svakoga drugoga ocrne i ponize, eda li bi svoj ugled podigli, ma bilo to i na ruševinam cijelog svijeta. Ovaki bi ljudi ipak imali razmišljati onu Volterovu, da čovjek ne po- diže sebe ponizujući suparnika. Povraća se preč. pisac opet na sitno i potanko nabrajanje nedosta- taka, koje je opazio u Dum Ivanovu ponašanju; tu nam se po drugi put veli o izazivnim kretnjama pokojnika, o izostacima iz kora i t. d. Ala su neki ljudi pravi registri tugjijeh mana! To biva sve do razne naravi. Iz istog ovijeta pčela upija sok, što će pretvoriti u slatki med, dok zmija vadi iz njega ljuti svoj otrov. Najviša je naslada nekijeh ter nekijeh ako izmegju stotina i stotina savršenosti, pogje im za rukom da otkriju gdjekoju manu. Taki je njihov pokvareni ukus, neko ljubi što je slatko, a neko opet samo ono što je ljuto, oštro, gorko. De gustibus, s onijem što slijedi. Ciascuno irreprensibile si eređe, Mentre negli altri vede E corregge talvolta Perfino Vistegso suo proprio difetto: vobolje, te je baš s toga pokojnik često uzdahnuo govoreći: ,Da sam slušao Nika Velikoga, ne bi me sad ovoliko mučili; da ge mogu povratiti u parokiju, opet bih oživio i mirno bih umro.“ Pokojnik je bio od onijeh rijetkijeh svećenika, koji je bio postavljen za kanonika radi zasluga u dušobrižništvu a me pomoću stranaka. — Što je Niko Veliki Pueić, revan kršća- nin katolik i dubok poznavalac bogoslovlja, volio i častio Dum Ivana znak je, da su sve optužbe podignute od preč. A. L, da se najblaže izrazimo, netemeljite; jer Niko Veliki nije volio svećenika, koji se samo po odjelu prepoznaje, a takijeh ima danas mnogo. Quindi la turba š molta Dei correttori, ma nesgun corretto. Mi dalje nećemo, na bojno nam se Kosovo ne mili, jer mirni i blagi po naravi, nijesmo vješti mahati buzdovanom, ni jurišati britkom 6ordom. Nek nam pri svršetku budu dozvoljena neka pro- matranja, na koja, ma sve da prečasni A. Li odgovori, mi se više povraćati nećemo. 1. Blagopokojnici Vodopić i Stojanović bijahu, osim što izgledni svećenici, vrijedni pjesnici i od- lični književnici, a ko ih je napadao? To bijaše glavom sam preč. A. L. Koji bi tomu nasrtanju mogli biti uzroci, mi ne ćemo da istražujemo. Je- dino ćemo opaziti, da je i preč. A. L. svećenik, pjesnik i književnik, a sad, sapienti gat | 2, List koji zastupa interese pravijeh Dubrovčana, koji brani našu pravu, istorijom dokazanu narod- nost, list kojemu stoji na čelu slavno ime našeg grada, koji je list preč. A. L. trn u očima, jer se protivi neumjesnom širenju hrvatizma ovdje, gdje mu nigda mjesta nije bilo: trebalo je krstiti taj list vlaškijem, šizmatičnijem, ornogorskijem, eda bi se prosti puk od tijeh pridjevaka preplašio i ne čitao. Ali, nuti žalosti, u tomu listu piše i te kako piše, jedan katolički svećenik, jedan kanonik! Što se moglo dakle da uradi a da se hudi cilj postigne? Nasrtalo se na Dum Ivana svukud i svaksko, samo e da bi ga ti česti i oštri napadaji ustegnuli od daljeg pisanja u ,Dubrovniku“. Pokojni je Dum Ivan mogao odista uskliknuti: ,Multiplicati sunt super capillos capitis mei, qui oderunt mo gratis.“ 3. Optužba na Stojanovića nosi potpise svijeh kanonika, dok na obranu iste ustaje sam preč. A. L., što nam otkriva pravog i jedinog sastavljača onog spisa. 4. Samoobrana nije toliko išla za tim, da ublaži utisak što je onaj spis učinio na miroljubivo naše pučanstvo, koliko je nastojala, kako bi što više obručila pok. Dum Ivana; ali se čista zlata rgja ne hvata. Ne znamo je li to slijediti stope onoga, koji kao čovjek življaše beneficiendo et sanando omnes. 5. Kako zaglavak ovijeh promatranja, milo nam je ovdje iznijeti neke misli glasovitog Murakori, koje nam panuše na pamet čitajući samoobranu, kojom smo se dovle bavili: ,Ako su se mržnja i nenavidnost i malo uvriježile u srce nekog čovjeka, to je dosta a da on zlo tumači svaki čin, svaki razlog, svako čuvstvo osobe ili naroda s kojijem ga ima; a možebiti da njegova savjest miči jer on cijeni, da mu zdrav razum zapovijeda da tako sudi, a kad tamo nije nego strast, te mu u srcu govori. Pred očima onoga, koji ne ljubi, i samo dobro po- staje zloćom. A koliko ih nema, koji sve da i ne- maju osobite mržnje i nenavidnosti, ipak zbog ne- kakva da tako rečem zlohotjenstva prema cijelomu ljuckomu rodu, suđe o svakomu zlokobno, svakoga jezikom kose i drže za ugodnost i slavu, da im se niko ne izmakne ispod njihovijeh nožica, ili iz njihovijeh zuba.“ (Filos. mor. str. 239). KE se sa) Sa mitinga 1 Spljetu držanoga 8. decembra Doista je poznato čitaocima ,Dubrovnika“ novija istorija ,bosansko-dalmatinske željeznice“, jer su u posljednje doba o njoj pisale i domaće i strane novine. Spljet je o ovome pitanju vodio naj- veću brigu. Osobito u posljednje doba, sve stranke u Spljetu batališe partajična i lična trvenja, da po- stave na prvo mjesto ovo ekonomno pitanje. Odbor koji bijaše sačinjen iz svijeh partaja, da izradi od vlade dozvolu za ,miting“, pozvao je narod na- ročitim proglasom kroz domaće novine, da se sakupi dana 8. decembra u opć. pozorištu, kako bi dao oduška svome ogorčenju proti nepravdi koja mu se odavna čini, i koja je u posljednje vrijeme prešla svaku granicu. Narod se ovome pozivu odazvao u velikom broju. Znak da ne može dalje podnositi tugje nepravde. — Jutros u 10%, sati otpočeo je miting, pred dupkom punim pozorištem, Prikazao se publici advokat Dr. I. Manger, kao presjednik odbora pokretača, sa izjavom: da je odbor učinio gve što zakon zahtjeva da se ova skupština održi. Predlaže skupštini neka bira sebi presjednika. Skup- ština aklamacijom bira D.ra I. Mangera, koji, bla- godareći skupštini na povjerenju, prima se ove časti sne? moma aus i paf vena, sic