Godina IX.

omnes

U Dubrovniku 16 Dećembra 1900.

Broj 50.

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11)

Za Srbiju i Crnu goru na _go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu Kr. 10

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

DUDU

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglasa priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slično objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Molimo Gospodu predbrojnike,
koji su s prošlijem brojem pri-
mili poštarsku naputnicu, da od-
mah podmire svoj dug, e da ne
budemo prisiljeni da im s nove
godine obustavimo šiljanje lista.

Administracija.

Gpncknjem drpavnna caćopenor mođopnor cpesa

Grpanar- Nidorana
Bpalio!

Heeyrzacuna y Cpnekoj Hapognoj Orpan-
uu na IIpuMopjy, HeyEIOIBeHA HH y CKyiL-
mruuu nosjepenuka crpanke apokanoj y 3a-
apy y guesuma 11. u 12. upomora HoBem-
6pa, ero je goBena go Tora, ga namac Mu
eBu MopaMo za padyuaMo ca jexuuM roToBumM
PARTOM — CA IIPeTOMOM y CTPAHIH.

Ha Gupamuury y Kuuny, upurogom
us6opa Gupamujex Gupaua  npxana guea 7
rekyhera  /lehemGpa, noxuBjeemo  cpamory,
xojy ce uuu ummje 3Hamo Mu Huje xTjeJo
yenomunu; goxuBjeemo 6op6y mehy Gpalom;
noskuBjeemo 6op6y sa 0co6y a He 34 naueno;
nowuBjecMo ca6zasau ga 6par para ca 6u-
pazuiira Tjepa, u ga maiuna ceće cJaBogo-
GuruHnom mporzanyje.

Kzy6 Cpnegujex Hapoguujex Ilocranuna
na OCa6opy, us Kora ca — 6y7u mumorpe7-
HO peuemo — Beli uerynuo, y eBojoj ejez-
manu gpoxanoj guesa 18. ZlehemGpa Tekylie-
Ta, caukuuonucao je oHakaB u36op Gupanu-
jex 6upaua, ogo6puo je OHAKOBy moGjeny H
noTBpauo sangugarypy o kojoj lie Te oBujex
JAHA GHTATH 3BAHHUHH GOMUNIqUO.

Kog oBakoBujex oguomaja y Cpnokoj
Hapoguoj Crpanna Ha IIpumopjy ja He emu-
jem ma BHIIe UpH/Apx%«HM MAH/AT Kojy cre Mr,
Bu Bpalio, masag Toguia Ipenadu.

Tspgo ysjepeu za Hapozaoj Cpmexoj
Crpammqu na Ilpumopjy HeMa xXuHBoTa HH

 OICTAHKA — a KaMO IH yoljexa — Her je-
muHo y czosu u jeguHerBy, a moro je u
jemmora m ppyrora — Ha xaloor u cpaMory
Hamy — Hecralo, NoJaxeM MaAHnaT Ilocaa-
uuka na CaGopy /[amMaTuHekoM, Gpnauuo 3a-
xBaryjyhiu Bam Ha noBjepey 1ITo ore mu
BA TOJHKO FOJHHA HCEKASHBAJIH.

ZiyGpoenuie 15. Zlekem6pa 1900.
Jip. A. ILy.603H.
ADC
7ly6poBuuu 15. nemem6pa.

Ha 26. noBem6pa  076op KHHHCEHjeX
Koju ćy CaCTABIBAJH OBA TOCIOZA:
Anryu  Monrn, onk. upuojenuug;  /lyman
AmanoBuli, onli. upuejexuue ; JoBo Bepnli,
orbi. upucjeguuE; boplje Omuugye, TproBan
u nocjeguug; Buagumup JoBuli, TproBan #
nocjeguuk; Dypo Bojsoguli, TproBan uo 1o-
cjeguuE; JoBo Cuno6ag, mocjeguug; /lymaH
Karnli, rproBan; CaBa lb). Omuugy6, Tprosan
u nocjeguuE — KAHAMNOBAO je sa us6opuu
opes Bpauxa-Kunu-/lpuum-IlluGeunx /.pa
Nymana Bazaka. C zpyre crpane, He HAMO
koje, Guo je y Herom opesy MCTAKHyT 84
KAHAMJATA HAMCJHHK KHHHCKH Augpuja By-
jaroBuh-Illapos.

Bupamu Knuneke kpajune umalu 0y Za
oguyue. 7. genem6pa y Kuuuy je no us6op

rpaljana,

Gupanujex Gupaua. Ca 6upazumra 0; 6crnomMe-
HyTora og6opa upumuiu emo osaj Teerpam:

»Og Bazakosux 1500 Gupaua upumybe-
uo je camo 232, a ByjaroBuliese 200  ego-
uuje na 446; us6opuom og6opy  Gjeme sa-
Gparmen yaasak y ABOpAHy; HACHJBO  BOJIMEO;
KHHHCKH xpBaru rjacoBaju sa Byjarosulia.“

Ilo sakIByuKy  CKyNMITHHO  ApokAaHOe y
Bagpy 11. u 12. noem6pa 0. r. Guzo je
OMIyueHo, ga K1y6  epmekujex. nocmanuka y
noroBopy 6 GupauuMa  nmporjacu  Kauzava.
Kay6 je 13. 0. M. y Beuep zpixao ejeguuny
u BeliuuoM rjacosa nporlacno je Kamguna-
TOM KHHHCKOTA Havezmnuka Augpujy Byjaro-
sulia-Hlaposa. Ha raj rzac mocnanuuu  /ip.
Bragumup TpojanoBuli u /Ip. Auryu ILyesu
Heryimiu cy #3 Kny6a, oBaj nocBemisu ao
je OCTABKY Ha NOCJANHUKH MAHZAT, MOTHBH-
mylin je ropiujem nporgacom ua epnene 6u-
page  us6opnora  epesa Crpazuu-Ilu6enuk.

Kao mro je nosnaro, npuje oBora, aju 6y |

oeraBEy Ha mocrannuke magare Ip. A\yurau
Basak u Mapko sur. Ierpanonnli.
Ocyhyjyliu us6opHo HACHIBE  HBBPNIeHO
y Kauuy 7. gehemOpa, uygom ce uygumo,
Kako ra je Belina Kgyć6a opneknjex nocna

HuKA MOrla caugnuomucaru; Bujeliu y 'rajem |

NoerynmuumMa  noBpujexy najezemenvapuujux
yenoBa sa oneranak jegue erpanke, onpugemo
Ce CBAKO COJIHAAPHOCTH C yspouHuuumMa cBe-
Ta Tora.

jE sosa

Odgovor preč. A. L.

piše za ,Dubrovnik“ Srbin Dubrovčanin katolik

Nastavljajući svoju samoobranu, prečasni A.
L. u br. 49. ,0. H.“ napada najprvo na sijedoga
Dubrovčanina, veleći, da je ovaj očito lagao, kad je
kazao, da se u svetom mjestu hrdamo (biva popovi).

Za one, te su pratili od početka ovu polemiku, biće |

jasno, da ge sijedi gospodin nije upuštao u ma
koju laž. a kamo li laž tako krupnu i smiješnu,
koju odista niko živ ne bi povjerovao. Njemu nije
ni na kraj pameti bilo, da bi ko onu njegovu re-
tićenciju onako shvatiti mogao, kako kaže da je
shvatio prečasni A. L. Da se tomu nadao, jamačno
bi naš sijedi g. bio metnuo na stranu prećeranu
skladnost dubrovačku, te bi po onoj: homo sum,
nihil humanum a me alienum puto, bio napisao u
ejelini ono, što je iz uljudnosti samo natuknuo.
Prečasni A. L. prelazi za tijem na nekakvu pogrdnu
rečenicu, koju bi po tvrdnji Dum V. M. pokojni
Stojanović bio izustio; ali ne govori gdje i pred
kijem. Lasno ti je sada ovakijeh i sličnijeh  priši-
vati, kad onaj, te bi ih mogao utjerati u laž, po-
čiva pod ernom zemljom. Nastavlja  preč. pisac
spominjući odnošaje Dum Ivana s pokojuijem  bis-
kupom Vodopićem, te nam priča, kako se ovaj po-
tonji više puta brecnuo na Dum Ivana, e bi se u
crkvi podobnije vladao, pa da mu je napokom jed-
nom upravio baš ove riječi: »kad bi se od svojijeh
grijeha kajao, kako s toga, što sam te kanonikom
učinio, isti bi čas moja duša u raj.“ Na ovo ćemo
primjetiti, da se mrtvi na žalost ne mogu ni oprav-
dati, ni opriječiti, ma pripišivali im mi šta bilo;
no ko je poznavao blagu dušu i plemenito srce pok.
Vodopića, pa ko zna u kakvom su iskrenom i niči-
jem pomućenom prijateljstvu živjela ona dva odlična
erkovnjaka, teško će moći povjerovati, da je dobri
biskup onako napao na onog Dum Ivana, kojega je
on poznavao intus et in cute, a to mnogo i mnogo
godina prije nego ga je kanonikom učinio, te oštro-
uman kako je bez sumnje bio, mogao je predvidjeti
hoće li jedan dan imati uzroka, da se pokaje, što
je prijatelja na to dostojanstvo uspeo.') Da se svak

9) Nije istina, da je pok. Niko Veliki Pucić preporučio ne-
prežaljenoga Dum Ivana pok. biskupu Vodopiću za kanonika,
već je istina, da ga je sam pok. Vodopić radi njegova rijetkog
uma i znanja na tu čast predložio. Pače je pok. Niko Veliki
svjetovao Dum Ivana, da se ne natječe, da ne ulazi u kapituo,
jer da će mu jednom ta čast donijeti mnogo neprilika i gla-

uvjeri u kolikoj je cijeni u opće stajao pred učeni-
jem. svijetom pok. Stojanović, budi nam dozvoljeno
da iz br. 16. ,Slovinea“ od 1883. god. iznesemo
ovdje bilješku: ,Veleučeni g. Ivan Stojanović, pa-
roh u Rožatu (Rijeka) kod Dubrovnika, imenovan
je kanonikom stolne dubrovačke crkve. Odkad je
zasnovan naš list, vazda mu je novi prečasni ka-
nonik učen suradnik bio i moralni podupiratelj
uprkos napasti i lakrdijama njekakvijeh levenata...
Naš S. svojom biranom naukom i neporočnim  pu-
našanjem ukrasiće za cijelo naš dubrovački kapituo.“
Sad se povratimo na ono što nam samoobrana preč.
A. L. dalje pripovijeda. Svak zna, tu je rečeno,
koliko je isti dum Mato učinio i novca žrtvovao, a
da S. ne ode propovijedati na Hvar, da kler du-
brovački sačuva dobro ime, koje uživa.“ Stvar smo
čuli iz usta pokojnika a to uprav ovako: Pozvali
su me bili na Hvar da držim korizmene propovi-
jedi, ali moji prijatelji podigli graju, te će mi
biskup ovako: Naripili su na me da te ne pustim
na Hvar, s toga te molim, ne idi onamo, a da te
za gubitak nadoknadim, drž, evo ti 100 for. Biskup
je znao da S. žive u siromaštvu i da dijeli sve što
ima sa pravijem siromasima, te mu je, bilo od
svoga, bilo iz popovske blagajnice, podao one sto fior.
a Dum Ivan ostane ovdje; no da je bio otišao, ne
bi ne kler dubrovački bio izgubio dobar glas, nego
bi ga bio još bolie uvriježio, jer je Dum Ivan i
na propovjednici odista bio na svom mjestu. Za
sreću gdjekoji je njegov govor štampan u pSlovincu“
ta ge svak moža osvjedočiti, je li mu , riješ imala
mjesta ili ne. Zloba i nenavidnost zapriječe mu da
ge bavi propovijedanjem koliko bi bio želio, a sad
ge još veli, da ga ni ta briga nije morila i da ni
propovijedi nije držao, a kad tamo pokojnik ostavi
za gobom u rukopisu neprocijenivo blago svojijeh
raznovrsnijeh  besjeda  duhovnijeh. Sad  prečasni
upliće srpstvo te će ti ovako: Razmahalo se srpstvo,
zasjelo na općinu, zaokupilo bractva, proširilo se
u gragjanstvo, uvuklo se u Gimnaziju. Dakako, pre-
časni, ta ge evolucija posve naravno i sama po
gebi razvijala, jer gdje su bili potoci, ostaju poto-
čići, ali će vođa uvijek starijem koritom. Srpstvo
nije u Dubrovniku od juče. Zahumljani bijahu od
postanka Srbi, a mi, njihovi potomci, ne smijemo
da budemo drugo nego Srbi pa Srbi. Tijem se
imenom dičio i naš pokojni Dum Ivan, a to iz
potpuna uvjerenja a ne tobož, kako je vama milije
temeljiti, jer su mu Srbi i srbičići metanisali, na-
dimali ga, izrabljivali. Ova vam, prečasni, ne valja,
jer je još živa uspomena pok. Dum Ivana. Svak ga
je kod nas poznavao i svak zna, da je on bio ka-
rakter, kojeg ništa na svijetu nije moglo nadimati,
pa ni sama mitra, te lasno zanese tašte ljudi i
pune sebe, koji ištu da svakoga drugoga ocrne i
ponize, eda li bi svoj ugled podigli, ma bilo to i
na ruševinam cijelog svijeta. Ovaki bi ljudi ipak
imali razmišljati onu Volterovu, da čovjek ne po-
diže sebe ponizujući suparnika. Povraća se preč.
pisac opet na sitno i potanko nabrajanje nedosta-
taka, koje je opazio u Dum Ivanovu ponašanju; tu
nam se po drugi put veli o izazivnim kretnjama
pokojnika, o izostacima iz kora i t. d. Ala su neki
ljudi pravi registri tugjijeh mana! To biva sve do
razne naravi. Iz istog ovijeta pčela upija sok, što
će pretvoriti u slatki med, dok zmija vadi iz njega
ljuti svoj otrov. Najviša je naslada nekijeh ter
nekijeh ako izmegju stotina i stotina savršenosti,
pogje im za rukom da otkriju gdjekoju manu. Taki
je njihov pokvareni ukus, neko ljubi što je slatko,
a neko opet samo ono što je ljuto, oštro, gorko.
De gustibus, s onijem što slijedi.

Ciascuno irreprensibile si eređe,
Mentre negli altri vede

E corregge talvolta

Perfino Vistegso suo proprio difetto:

vobolje, te je baš s toga pokojnik često uzdahnuo govoreći:
,Da sam slušao Nika Velikoga, ne bi me sad ovoliko mučili;
da ge mogu povratiti u parokiju, opet bih oživio i mirno bih
umro.“ Pokojnik je bio od onijeh rijetkijeh svećenika, koji je
bio postavljen za kanonika radi zasluga u dušobrižništvu a me
pomoću stranaka. — Što je Niko Veliki Pueić, revan kršća-
nin katolik i dubok poznavalac bogoslovlja, volio i častio Dum
Ivana znak je, da su sve optužbe podignute od preč. A. L,
da se najblaže izrazimo, netemeljite; jer Niko Veliki nije
volio svećenika, koji se samo po odjelu prepoznaje, a takijeh
ima danas mnogo.

Quindi la turba š molta
Dei correttori, ma nesgun corretto.

Mi dalje nećemo, na bojno nam se Kosovo
ne mili, jer mirni i blagi po naravi, nijesmo vješti
mahati buzdovanom, ni jurišati britkom 6ordom.
Nek nam pri svršetku budu dozvoljena neka pro-
matranja, na koja, ma sve da prečasni A. Li
odgovori, mi se više povraćati nećemo.

1. Blagopokojnici Vodopić i Stojanović bijahu,
osim što izgledni svećenici, vrijedni pjesnici i od-
lični književnici, a ko ih je napadao? To bijaše
glavom sam preč. A. L. Koji bi tomu nasrtanju
mogli biti uzroci, mi ne ćemo da istražujemo. Je-
dino ćemo opaziti, da je i preč. A. L. svećenik,
pjesnik i književnik, a sad, sapienti gat |

2, List koji zastupa interese pravijeh Dubrovčana,
koji brani našu pravu, istorijom dokazanu narod-
nost, list kojemu stoji na čelu slavno ime našeg
grada, koji je list preč. A. L. trn u očima, jer se
protivi neumjesnom širenju hrvatizma ovdje, gdje
mu nigda mjesta nije bilo: trebalo je krstiti taj
list vlaškijem, šizmatičnijem, ornogorskijem, eda bi
se prosti puk od tijeh pridjevaka preplašio i ne
čitao. Ali, nuti žalosti, u tomu listu piše i te kako
piše, jedan katolički svećenik, jedan kanonik! Što
se moglo dakle da uradi a da se hudi cilj postigne?
Nasrtalo se na Dum Ivana svukud i svaksko, samo
e da bi ga ti česti i oštri napadaji ustegnuli od
daljeg pisanja u ,Dubrovniku“. Pokojni je Dum
Ivan mogao odista uskliknuti: ,Multiplicati sunt
super capillos capitis mei, qui oderunt mo gratis.“

3. Optužba na Stojanovića nosi potpise svijeh
kanonika, dok na obranu iste ustaje sam  preč. A.
L., što nam otkriva pravog i jedinog sastavljača
onog spisa.

4. Samoobrana nije toliko išla za tim, da ublaži
utisak što je onaj spis učinio na miroljubivo naše
pučanstvo, koliko je nastojala, kako bi što više
obručila pok. Dum Ivana; ali se čista zlata rgja
ne hvata. Ne znamo je li to slijediti stope onoga,
koji kao čovjek življaše beneficiendo et sanando
omnes.

5. Kako zaglavak ovijeh promatranja, milo nam
je ovdje iznijeti neke misli glasovitog Murakori,
koje nam panuše na pamet čitajući samoobranu,
kojom smo se dovle bavili: ,Ako su se mržnja i
nenavidnost i malo uvriježile u srce nekog čovjeka,
to je dosta a da on zlo tumači svaki čin, svaki
razlog, svako čuvstvo osobe ili naroda s kojijem ga
ima; a možebiti da njegova savjest miči jer on
cijeni, da mu zdrav razum zapovijeda da tako sudi,
a kad tamo nije nego strast, te mu u srcu govori.
Pred očima onoga, koji ne ljubi, i samo dobro po-
staje zloćom. A koliko ih nema, koji sve da i ne-
maju osobite mržnje i nenavidnosti, ipak zbog ne-
kakva da tako rečem zlohotjenstva prema  cijelomu
ljuckomu rodu, suđe o svakomu zlokobno, svakoga
jezikom kose i drže za ugodnost i slavu, da im se
niko ne izmakne ispod njihovijeh nožica, ili iz
njihovijeh zuba.“ (Filos. mor. str. 239).

KE se sa)

Sa mitinga 1 Spljetu držanoga 8. decembra

Doista je poznato čitaocima ,Dubrovnika“
novija istorija  ,bosansko-dalmatinske željeznice“,
jer su u posljednje doba o njoj pisale i domaće i
strane novine. Spljet je o ovome pitanju vodio naj-
veću brigu. Osobito u posljednje doba, sve stranke
u Spljetu batališe partajična i lična trvenja, da po-
stave na prvo mjesto ovo ekonomno pitanje. Odbor
koji bijaše sačinjen iz svijeh partaja, da izradi od
vlade dozvolu za ,miting“, pozvao je narod na-
ročitim proglasom kroz domaće novine, da se sakupi
dana 8. decembra u opć. pozorištu, kako bi dao
oduška svome ogorčenju proti nepravdi koja mu se
odavna čini, i koja je u posljednje vrijeme prešla
svaku granicu. Narod se ovome pozivu odazvao u
velikom broju. Znak da ne može dalje podnositi
tugje nepravde. — Jutros u 10%, sati otpočeo je
miting, pred dupkom punim  pozorištem, Prikazao
se publici advokat Dr. I. Manger, kao presjednik
odbora pokretača, sa izjavom: da je odbor učinio
gve što zakon zahtjeva da se ova skupština održi.
Predlaže skupštini neka bira sebi presjednika. Skup-
ština aklamacijom bira D.ra I. Mangera, koji, bla-

godareći skupštini na povjerenju, prima se ove časti

sne?

moma aus i paf vena, sic