; i U Dubrovniku 15. Januara 1899. Gijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 sj . Za Srbiju i Crnu goru na go- "dinu fior. 6. Za “šve ostale. zemlje na godinu * franska 15 u zlatu, Za Dubrovnik na godinu fior, 5, Na pd godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. VNIE Pretplata i oglasi Šalju se administraciji , Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja javne zahvale, računska izv, & ća i slične objave plaća se 10 npf3 + od retka (sitnijeh slova). Ako se NAD vu X puta štampaju, po pogodbi. A; m Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 3. JU Izlazi svake Nedjelje. Godina VIII. Frana exyniuruna ,Cpuekor BparerBa“ upxake ce ua 21 (9) o. M. y Cupery y 11 ypa npuje noge 6 oBujem gueBiujem penom: 1. Mspjemraj yupaBnor og6opa. 2. Bupawe gBajy peBusopa. 3. Ipennor yupaBHor og6opa za ce usmje- Hu S. 1. APyMTBeHOT CrTaTyTA OzHOGHO Cje- NumTa ZPylITBA. 4. Bupawe HOBor ynpaBnor og6opa. 5. EBeHryaiHu npegaosH. Cnser 9 janyapa 1899. IIpencjexguuEg Ip. Hriar Bakoruh. More ce uzaHoBu ,Cpnekor BparerBa“ na y mro sehem 6pojy gohy ua ckymuruny. Dubrovnik 13. januara Iduće subote, na 21. 0. m., sastaje se u Spljetu redovita godišnja skupština ,Srp- skoga Bratstva“. O zadaćama i potrebi ovoga društva za Srbe na Primorju bilo je više puta govora u našem listu, i mi ne bi znali danas rečenomu ni što nadodati ni što odu- zeti. Potrebu ,Srpskoga Bratstva“ najbolje je posvjedočila godine 1597. impozantna skupština Srba izaslanika gotovo iz svakoga mjesta naše pokrajine. Na toj skupštini je- dnoglasno bili su odobreni društveni statuti. I zbilja, ima li u jednoj stranci osjećaja za red i slogu i stegu, treba da je neko vodi, da njom upravlja. Da se izbjegne diktatura i namećanje pojedinaca, koje više puta ne rukovode toliko interesi i potrebe narodne koliko lične ambicije, da se u zametku uguši svako otimanje o vodstvo stranke, Srbi ro- doljubi nadahnuti isključivo dobrobiti srpskoga naroda na Primorju i ugledajući se na rad moćnijeh i velikijeh stranaka, koje svoju veličinu i moć imaju da zahvale ne samo dobroti svoga programa već i primjernoj organizaciji, predložiše današnju organizaciju stranke, koja je usredotočena u ,Srpskome Bratstvu“. Uprava spomenutoga društva isto- dobno upravlja i srpskom strankom na Pri- morju. Ova i ovaka uprava nije doživotna i trajna, već se svake godine na redovitijem društvenijem sastancima bira nova. Tom pri- likom svaki društveni član ima prava da odobri rad uprave ili da mu prigovori, da ističe nedostatke i predlaže nove poglede i nazore. U jednu riječ ustanovom ,Srpskoga Bratstva“ otvorena je stroga kontrola nad radom koliko cijelokupne stranke toliko nje- zinijeh predstavnika bilo na pokrajinskom saboru bilo na carevinskom vijeću bilo u općinama. Ustanovom ,Srpskoga Bratstva“ Srbi od Raba do Spiča dovede se u dodir i sklad i uzajamno se upoznavaju, Prošlogodišnji rad ,Srpskoga Bratstva“ bio je vas posvećen društvenoj organizaciji, što je doista težak posao. Koliko se na tome uradilo i što je uprava osim toga jošte ura- dila, priopćiće zaslušni predsjednik Dr. Ignjat Bakotić na redovitoj društvenoj skupštini. Svijetla tačka prošlogodišnjega rada ,,Srp- skoga Bratstva“ jest njegovo sudjelovanje u naknadnijem izborima za pokrajinski sabor; njegovom privolom i odobrenjem bila su iza- brana dva srpska poslanika: Marko vitez Petranović i Dr. Vlaho Matijević. Obojica ugledni i sposobni Srbi, kojima bi se mogle podičiti i veće stranke od srpske. Njihovijem izborom ugled i značaj Srb& na Primorju u velike je poskočio. To je od prilike bilans srpskoga rada u prošloj godini; njim može- mo biti zadovoljni, pa ako smo Srbi i ljudi u istome pravcu nastavićemo unaprijed, jer samo ovijem pravcem i putem možemo se kao srpska narodna stranka održati i napredovati. Poslije velike skupštine Srba izaslanika, u godini 1897., na kojoj su bili jednoglasno odobreni statuti ,Srpskoga Bratstva“, počela se javljati tajno i javno neka vrst opozicije koliko protiv ,Srpskog Bratstva“ toliko pro- tiv programa srpske narodne stranke. Koliko god smo puta kušali da samijem sebi protu- mačimo tu novu opoziciju i da joj nagjemo stvarnoga i opravdanoga razloga, uzalud smo se mučili. I ta nova srpska opozicija pozivlje se u javnosti na program i rad pok. Save Bjelanovića kao i mi. Mi još i to znamo, da je pok. Sava Bjelanović u više prilika pri- znavao prijeku potrebu čvršće organizacije; i da je pokojnik živ, biv bi bez dvojbe u prvijem redovima ,,Srpskoga Bratstva“. Treba još i to znati, da su današnji statuti ,,Srp- skoga Bratstva“ izragjeni po statutima srpske omladine u Spljetu, koja je g. 1885. htjela slično društvo ustanoviti; a da se taj posao onda radio u dogovoru s pok. Savom Bjela- novićem i njegovom privolom, ne treba ni najmanje da dvoji, ko zna koju je veliku ulogu igrao pokojnik u političkom životu Srbi na Primorju. Kad se sastanete sa jednijem protivni- kom ,Srpskoga Bratstva“ i povedete s njim razgovor, meritorno ni najmanje ne prigo- vera statutima društvenijem. Svoju protivnost ne zna kako da opravda. Ima ih koji se bo- je radikalizma. Neki opet šire glasove, da je društvo napereno protiv vlade i sveštenstva. Ovo posljednje, ili je naivna izmišljotina ili opaka insinuacija. Srbi na Primorju nijesu do sada pa ne će ni od sada voditi radi- kalne politike. Ona će biti i ostati srpska narodna politika, koja nije ni proti komu naperena, a osobito ne protiv sveštenstva, koje budi mimogred rečeno u ogromnoj, svojoj većini pristaje uz ,Srpsko Bratstvo“. Ma i pomisliti da će ljudi, kao što su Ba- kotić, Baljak, Kulišić, Petranović, Matijević, Kvekić, Vukotić i t. d., voditi neki prazni radikalizam naperen protiv vlade i protiv sveštenstva, nesmisao je, da ne rečemo be- zobrazna laž, koju su Srbi na Primorju dje- lom oprovrgli: prvo, pristajanjem, izuzam ri- jetke izuzetke, uz ,Srpsko Bratstvo“; drugo, biranjem za poslanike Petranovića i Matijevića, koji su umjereni Srbi. Ovijem je izborom »Srpsko Bratstvo“ najodlučnije pobilo one lažne glasove, a birači su srpski dokazali da su dorasli za novu borbu i pristupačni oni- jem uzvišenijem mislima, koje su Dositej i Vuk riječju i perom najoduševljenije propo- vijedali, a Srbi na Primorju najoduševljenije ih prihvatili. : »Srpsko Bratstvo“ uhvatilo je duboka korijena u narodu. Od deset srpskijeh posla- nika na pokrajinskom saboru, devetorica članovi su ,Srpskoga Bratstva“. Iz ovoga se može lako zaključiti, da je opozicija brojem malena. Ali pošto nama nije do borbe i ne- sloge već do sloge i jednodušnosti; pošto vrlo. dobro razumijemo, da ovaj današnji ne- sporazum može lako dovesti do razdora i ci- jepanja srpske stranke; pošto nam je jedna- ko mio svaki pravi Srbin, molimo i zakli- njemo današnje protivnike ,,Srpskoga Brat- | stva“, neka odustanu od te protivnosti i ne- ka se upišu u društvo. Tijem svojijem ko- rakom ne će se ni poniziti ni pokoriti, već će se uhvatiti u bratsko kolo sa svojom bra- ćom. Svojijem pristupom u ,Srpsko Brat- stvo“ najbolje će poslužiti srpskoj stvari i onijem svojijem pogledima, koje cijene po- trebitijem za napredak srpske stranke, jer ostajući i na dalje na stranu ne koriste ni stranci ni tijem svojijem načelima. Što im nije po ćudi a štetno je po Srbe, jedino mo- gu u društvu uspješno pobijati i ispravljati ; u tome imaće nas i ovaj list uvijek na svo- joj strani, jer je ,Srpskomu Bratstvu“ i ovo- mu listu jedina zadaća da ovoj zemlji i srp- stvu koriste, Mi se nadamo, da će ove časovite ne- sloge brzo nestati, i da će se o njoj u bu- duće govoriti kao o neznatnome sporazumu, koji može i megju braćom nastati ali ne smije trajati, jer su posljedice velike i za- mašne. Cijenimo, da nema Srbina koji bi htio na svoja legja toliku odgovornost natovariti. Herostratova je uloga poznata, a mi smo uvjereni, da megju Srbima na Primorju ne- ma Herostrali. Onom istom radosti, kojom smo pozdra- vili skupštinu Srba izaslanika godine 1897. i prvu skupštinu ,Srpskoga Bratstva“ pro- šle godine, pozdravljamo ovu drugu redovitu skupštinu i kličemo : Živjelo ,,Srpsko Bratstvo“ ' Živjela sloga svijeh Srba na Primorju! me mi Pobjednici svijeta“) Crnogorski gospodar i vladika Petar Il., u svome Gorskome Vijencu, govori: — ,Ko vječito 'oće da živuje » Mučenik je ovoga svijeta. * Ko hoće da otme smrti svoje ime mora da štegod glasovito i dugovječno učini na svijetu, ali to bez miike nije moguće. Meni se čini da je ovo jezgra vladičinijeh riječi: Nu bi se moglo primjetiti, da su mnogi bez miice oteli smrti svoje ime vladajući, zapovijedaju- ći, uživajući. U nekijem slučajima istina je ono što kaže glasoviti pjesnik, ali ne uvijek. Istina je u njegovoj Crnoj Gori. Potiču me stihovi vladike Petra 11. na razmiš« ljanje o nekoj slavnoj četi, koju sastavljaju pobjednici svijeta. : Jesi li ti kadgod iskao da znaš što je uzor hrišćanski, ili se tijem nijesi nigda bavio? Isus jednom reče svojijem učenicima: — ,U svijetu će- te imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet& Hrišćanski je uzor pobijediti svijet. B rba i slava. Branko, ja te uvodim u neku filozofiju koja nije za svakoga. Ona ja jedino za one proste ljude, u kojima srcem i umom vlada istina, a ne oni si- stemi što se nerazborito u školama omladini name- ću, i njezini učitelji hoće da se ona njih drži, da po njima ogleda, ispitiva i o svačemu sudi, kao da gu vavijek zgodni, kao da su istina. Prosti, jedino prosti, uvigjaju istinu, a ne oho- li, koji svemu i svačemu pretpostavljaju svoju oso- bu, svoje misli, svoja mnijenja, cijeneći da u sebi drže istinu, da je mudrost u njihovijem zvučnijem riječima, u njihovoj lukavštini, koju svak vidi da je ludost i da ne može biti srećna nego megju lu- dijem i nepoštenijem. “) Iz knjige: Noćnice. ŠEN Prosti znadu da ne znadu; duboko i jako uvje- reni da su neumjetui'), traže da nagju, da vide, i jedino vigjeujem, osjetilima malo po malo, smjerno sastavljaju svoje zuanje, i ono što znadu dobro zna- du. U njima ideja ne pretbodi stvar, nu stvar pret- hodi ideju, jer ideja nije drugo nego duhovna slika stvari. Hrišćanski je uzor nadvladati svijet. Ovijem početkom, utiskom ove veličanstvene ideje poče se (mnogo sporo, ali neprekidno) razvijati nova izo- braženost, kojoj je značaj duhovitost. Prije Hrista, poslije a i sad, velike vogje naroda oružjem nad- vlagjivahu i nadvlagjuju države i kraljevine; biva, u oružju je temelj njihova prava i obrana njihove svojine. Gdje nema materijalne sile, ondje nema ni prava. Nije tvoj šešir jer si ga kupio, nu što ima gila koja ti ga čuva od lupeža. Digni vladu, digni gilu, i tvoje ti pravo ništa ne valja. Ali ovo nije hrišćanska ideja, nije ovo hriš- ćenska pobjeda svijeta, jer se hrišćanska pobjeda jedino tvori duhovnijem silama. Gdje se svijet ma- terijom bori, ondje se hrišćanin duhom materiji opire; gdje je svijet prividno i lažno pravedan, hrišćanin je iskreno. stvarno; gdje svijet strahom i silom lomi, ondje hrišćanin uvjereujem i ljubavlju pregiblie; gdje se svijet osvećuje, hrišćanin prašta. Ovijem načinom novi život ulazi u svijet, i materija se duhu podlaga, snaga mudrosti. Ja ti rekoh da se ovo sporo vrši, ali se vrši, i vidimo da se tekom godin4 i vjekova duhovna sila uvlači u ljudske odnošaje i nameće materijalnoj sili. Pustinjaci i njeki kalugjeri (fratri) bježe od svi- jeta, pa govore ai hvale se da su svijet nadvlađa« li; nu i slijepi vide da ovo nije istina. Ko bježi ne bori ge, a ko se ne bori ne može nadvladati. Reci lakovjernijem da Isus nije bio ni pustinjak ni kalugjer (fratar); reci im da je on živio u svijetu, općio sa svijetom, pa ga je nadvladao. Treba živjeti u svijetu, i malo po malo lju- bavlju umećati hrišćanski kvas u njegovo tijesto. Doista je mnogo korisno sakupiti se kad i kad u samoći i ojačiti u njoj svoje duhovne sile, da po- slije sa svijetom bolje održimo borbu; ali ne bismo bili ni borci ni pobjednici, kad bi se nastanili u pustinji daleko od svijeta. Dobri i pošteni ljudi moraju živjeti u svijetu i bditi oružani na poprištu života, da se vlast opakijeh mnogo ne ukorijeni. Zlo vlada, jer se dobro skromno odaljuje. Svijet ima u nama svoje najvjernije savezni- ke, što je svaki pojedini čovjek malen svijet. Hoću da ovijem rečem, da svaki čovjek sadrži u svojoj malenkosti sve ono, što veliki svijet sadrži u Svojoj veličini. Dakle, da ti pobijediš veliki svijet, moraš najprije udariti na njegova saveznika, kojega u se- bi imaš, to jest moraš otpočeti sa sobom borbu du gebe gvladaš, i kad si sebe svladao na puta si du i svijet nadvladaš. Citaj ove, na prvi mah nastrane, Isusove riječi: — ,Ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće ji; o izgubi dušu svoju, naći će je“. Ovdje duša znači život. Moramo štogod malo izgubiti da sve dobijemo. Gu- bi se i sjeme što sijač sije po polju, ali je oni maleni gubitak potreban velikoj i obilatvj žetvi. Trati, vrši, gubi se i žena ragjajući i odgajajući sinove, ali to treba da bude ljudi i junak. Plači- mo majku, i narodu svome budimo korisni! Mnogi Srbi misle i govore da su dospjeli svo- joj narodnoj svrsi. Ja ih slušam, i u svome se gr- cu jako i duboko žalostim. Mnogo smo još daleko od svoje narodne svrhe; mnogo još moramo sijati, tratiti i žrtvovati. Krasna srpska Omladino, tebi proljeće svojijem veseljem kiti glavu, meni jesen svojom tmušom ovija život i guli nadu. Cuj me, meni vavijek draga Omladino, ako vidiš, ako shva- ćaš jadan položaj, jadno biće svojega naroda, uvje- ri se, da je budućijem uživati a da je tebi još pa- titi. Mora se naš posoban život tratiti mukama i žrtvama, mora da ge upropasti naša grdna i gadna Sebičnost, da naroda svojega neprijatelje nadvlada- mo, da svijet nadvladamo, i-slavni se iznad njega podignemo. : — >Ko vječito "oće da živuje »Mučenik je ovoga svijeta. U Tarantu, Januara 1899. Ljudevit Vuličević. M) t. j. da ne znaju,