;
i

U Dubrovniku 15. Januara 1899.

Gijena listi.
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 5.50

sj
. Za Srbiju i Crnu goru na go-
"dinu fior. 6.

Za “šve ostale. zemlje na godinu
* franska 15 u zlatu,

Za Dubrovnik na godinu fior, 5,

Na pd godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

VNIE

Pretplata i oglasi
Šalju se administraciji , Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja
javne zahvale, računska izv, &
ća i slične objave plaća se 10 npf3 +
od retka (sitnijeh slova). Ako se NAD vu X
puta štampaju, po pogodbi. A; m

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 3.

JU

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VIII.

Frana exyniuruna ,Cpuekor BparerBa“

upxake ce ua 21 (9) o. M. y Cupery y
11 ypa npuje noge 6 oBujem gueBiujem
penom:

1. Mspjemraj yupaBnor og6opa.

2. Bupawe gBajy peBusopa.

3. Ipennor yupaBHor og6opa za ce usmje-
Hu S. 1. APyMTBeHOT CrTaTyTA OzHOGHO Cje-
NumTa ZPylITBA.

4. Bupawe HOBor ynpaBnor og6opa.

5. EBeHryaiHu npegaosH.

Cnser 9 janyapa 1899.
IIpencjexguuEg
Ip. Hriar Bakoruh.

More ce uzaHoBu ,Cpnekor BparerBa“
na y mro sehem 6pojy gohy ua ckymuruny.

Dubrovnik 13. januara

Iduće subote, na 21. 0. m., sastaje se
u Spljetu redovita godišnja skupština ,Srp-
skoga Bratstva“. O zadaćama i potrebi ovoga
društva za Srbe na Primorju bilo je više
puta govora u našem listu, i mi ne bi znali
danas rečenomu ni što nadodati ni što odu-
zeti. Potrebu ,Srpskoga Bratstva“ najbolje
je posvjedočila godine 1597. impozantna
skupština Srba izaslanika gotovo iz svakoga
mjesta naše pokrajine. Na toj skupštini je-
dnoglasno bili su odobreni društveni statuti.
I zbilja, ima li u jednoj stranci osjećaja za
red i slogu i stegu, treba da je neko vodi,
da njom upravlja. Da se izbjegne diktatura
i namećanje pojedinaca, koje više puta ne
rukovode toliko interesi i potrebe narodne
koliko lične ambicije, da se u zametku uguši
svako otimanje o vodstvo stranke, Srbi ro-
doljubi nadahnuti isključivo dobrobiti srpskoga
naroda na Primorju i ugledajući se na rad
moćnijeh i velikijeh stranaka, koje svoju
veličinu i moć imaju da zahvale ne samo
dobroti svoga programa već i primjernoj
organizaciji, predložiše današnju organizaciju
stranke, koja je usredotočena u ,Srpskome
Bratstvu“. Uprava spomenutoga društva isto-
dobno upravlja i srpskom strankom na Pri-
morju. Ova i ovaka uprava nije doživotna i
trajna, već se svake godine na redovitijem
društvenijem sastancima bira nova. Tom pri-
likom svaki društveni član ima prava da
odobri rad uprave ili da mu prigovori, da
ističe nedostatke i predlaže nove poglede i
nazore. U jednu riječ ustanovom ,Srpskoga
Bratstva“ otvorena je stroga kontrola nad
radom koliko cijelokupne stranke toliko nje-
zinijeh predstavnika bilo na pokrajinskom
saboru bilo na carevinskom vijeću bilo u
općinama. Ustanovom  ,Srpskoga Bratstva“
Srbi od Raba do Spiča dovede se u dodir
i sklad i uzajamno se upoznavaju,

Prošlogodišnji rad ,Srpskoga Bratstva“
bio je vas posvećen društvenoj organizaciji,
što je doista težak posao. Koliko se na tome
uradilo i što je uprava osim toga jošte ura-
dila, priopćiće zaslušni predsjednik Dr. Ignjat
Bakotić na redovitoj društvenoj skupštini.
Svijetla tačka prošlogodišnjega rada ,,Srp-
skoga Bratstva“ jest njegovo sudjelovanje u
naknadnijem izborima za pokrajinski sabor;
njegovom privolom i odobrenjem bila su iza-
brana dva srpska poslanika: Marko vitez
Petranović i Dr. Vlaho Matijević. Obojica
ugledni i sposobni Srbi, kojima bi se mogle
podičiti i veće stranke od srpske. Njihovijem

izborom ugled i značaj Srb& na Primorju u
velike je poskočio. To je od prilike bilans
srpskoga rada u prošloj godini; njim može-
mo biti zadovoljni, pa ako smo Srbi i ljudi
u istome pravcu nastavićemo unaprijed, jer
samo ovijem pravcem i putem možemo se
kao srpska narodna stranka održati i
napredovati.

Poslije velike skupštine Srba izaslanika,
u godini 1897., na kojoj su bili jednoglasno
odobreni statuti ,Srpskoga Bratstva“, počela
se javljati tajno i javno neka vrst opozicije
koliko protiv ,Srpskog Bratstva“ toliko pro-
tiv programa srpske narodne stranke. Koliko
god smo puta kušali da samijem sebi protu-
mačimo tu novu opoziciju i da joj nagjemo
stvarnoga i opravdanoga razloga, uzalud smo
se mučili. I ta nova srpska opozicija pozivlje
se u javnosti na program i rad pok. Save
Bjelanovića kao i mi. Mi još i to znamo, da
je pok. Sava Bjelanović u više prilika pri-
znavao prijeku potrebu čvršće organizacije;
i da je pokojnik živ, biv bi bez dvojbe u

prvijem redovima ,,Srpskoga Bratstva“. Treba

još i to znati, da su današnji statuti ,,Srp-
skoga Bratstva“ izragjeni po statutima srpske
omladine u Spljetu, koja je g. 1885. htjela
slično društvo ustanoviti; a da se taj posao
onda radio u dogovoru s pok. Savom Bjela-
novićem i njegovom privolom, ne treba ni
najmanje da dvoji, ko zna koju je veliku
ulogu igrao pokojnik u političkom životu
Srbi na Primorju.

Kad se sastanete sa jednijem  protivni-
kom ,Srpskoga Bratstva“ i povedete s njim
razgovor, meritorno ni najmanje ne prigo-
vera statutima društvenijem. Svoju protivnost
ne zna kako da opravda. Ima ih koji se bo-
je radikalizma. Neki opet šire glasove, da je
društvo napereno protiv vlade i sveštenstva.
Ovo posljednje, ili je naivna izmišljotina ili
opaka insinuacija. Srbi na Primorju nijesu
do sada pa ne će ni od sada voditi radi-
kalne politike. Ona će biti i ostati srpska
narodna politika, koja nije ni proti komu
naperena, a osobito ne protiv sveštenstva,
koje budi mimogred rečeno u ogromnoj,
svojoj većini pristaje uz ,Srpsko Bratstvo“.
Ma i pomisliti da će ljudi, kao što su Ba-
kotić, Baljak, Kulišić, Petranović, Matijević,
Kvekić, Vukotić i t. d., voditi neki prazni
radikalizam naperen protiv vlade i protiv
sveštenstva, nesmisao je, da ne rečemo  be-
zobrazna laž, koju su Srbi na Primorju dje-
lom oprovrgli: prvo, pristajanjem, izuzam ri-
jetke izuzetke, uz ,Srpsko Bratstvo“; drugo,
biranjem za poslanike Petranovića i Matijevića,
koji su umjereni Srbi. Ovijem je izborom
»Srpsko Bratstvo“ najodlučnije pobilo one
lažne glasove, a birači su srpski dokazali da

su dorasli za novu borbu i pristupačni oni-

jem uzvišenijem mislima, koje su Dositej i
Vuk riječju i perom najoduševljenije propo-
vijedali, a Srbi na Primorju najoduševljenije
ih prihvatili. :
»Srpsko Bratstvo“ uhvatilo je duboka
korijena u narodu. Od deset srpskijeh posla-
nika na pokrajinskom saboru, devetorica
članovi su ,Srpskoga Bratstva“. Iz ovoga se
može lako zaključiti, da je opozicija brojem
malena. Ali pošto nama nije do borbe i ne-
sloge već do sloge i jednodušnosti; pošto
vrlo. dobro razumijemo, da ovaj današnji ne-
sporazum može lako dovesti do razdora i ci-

jepanja srpske stranke; pošto nam je jedna-
ko mio svaki pravi Srbin, molimo i zakli-
njemo današnje protivnike ,,Srpskoga  Brat-
| stva“, neka odustanu od te protivnosti i ne-
ka se upišu u društvo. Tijem  svojijem  ko-
rakom ne će se ni poniziti ni pokoriti, već
će se uhvatiti u bratsko kolo sa svojom bra-
ćom. Svojijem pristupom u ,Srpsko Brat-
stvo“ najbolje će poslužiti srpskoj stvari i
onijem svojijem pogledima, koje cijene po-
trebitijem za napredak srpske stranke, jer
ostajući i na dalje na stranu ne koriste ni
stranci ni tijem svojijem načelima. Što im
nije po ćudi a štetno je po Srbe, jedino mo-
gu u društvu uspješno pobijati i ispravljati ;
u tome imaće nas i ovaj list uvijek na svo-
joj strani, jer je ,Srpskomu Bratstvu“ i ovo-
mu listu jedina zadaća da ovoj zemlji i srp-
stvu koriste,

Mi se nadamo, da će ove časovite ne-
sloge brzo nestati, i da će se o njoj u bu-
duće govoriti kao o neznatnome sporazumu,
koji može i megju braćom nastati ali ne
smije trajati, jer su posljedice velike i za-
mašne. Cijenimo, da nema Srbina koji bi htio
na svoja legja toliku odgovornost natovariti.
Herostratova je uloga poznata, a mi smo
uvjereni, da megju Srbima na Primorju ne-
ma Herostrali.

Onom istom radosti, kojom smo pozdra-
vili skupštinu Srba izaslanika godine 1897.
i prvu skupštinu ,Srpskoga Bratstva“  pro-
šle godine, pozdravljamo ovu drugu redovitu
skupštinu i kličemo :

Živjelo ,,Srpsko Bratstvo“
' Živjela sloga svijeh Srba na Primorju!

me mi

Pobjednici svijeta“)

Crnogorski gospodar i vladika Petar Il., u
svome Gorskome Vijencu, govori:

— ,Ko vječito 'oće da živuje
» Mučenik je ovoga svijeta. *

Ko hoće da otme smrti svoje ime mora da
štegod glasovito i dugovječno učini na svijetu, ali
to bez miike nije moguće.

Meni se čini da je ovo jezgra vladičinijeh
riječi: Nu bi se moglo primjetiti, da su mnogi bez
miice oteli smrti svoje ime vladajući, zapovijedaju-
ći, uživajući. U nekijem slučajima istina je ono što
kaže glasoviti pjesnik, ali ne uvijek. Istina je u
njegovoj Crnoj Gori.

Potiču me stihovi vladike Petra 11. na razmiš«
ljanje o nekoj slavnoj četi, koju sastavljaju pobjednici
svijeta. :

Jesi li ti kadgod iskao da znaš što je uzor
hrišćanski, ili se tijem nijesi nigda bavio? Isus
jednom reče svojijem učenicima: — ,U svijetu će-
te imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah
svijet& Hrišćanski je uzor pobijediti svijet. B rba i
slava.

Branko, ja te uvodim u neku filozofiju koja
nije za svakoga. Ona ja jedino za one proste ljude,
u kojima srcem i umom vlada istina, a ne oni si-
stemi što se nerazborito u školama omladini name-
ću, i njezini učitelji hoće da se ona njih drži, da
po njima ogleda, ispitiva i o svačemu sudi, kao da
gu vavijek zgodni, kao da su istina.

Prosti, jedino prosti, uvigjaju istinu, a ne oho-
li, koji svemu i svačemu pretpostavljaju svoju oso-
bu, svoje misli, svoja mnijenja, cijeneći da u sebi
drže istinu, da je mudrost u njihovijem zvučnijem
riječima, u njihovoj lukavštini, koju svak vidi da
je ludost i da ne može biti srećna nego megju lu-
dijem i nepoštenijem.

“) Iz knjige: Noćnice.

ŠEN

Prosti znadu da ne znadu; duboko i jako uvje-
reni da su neumjetui'), traže da nagju, da vide, i
jedino vigjeujem, osjetilima malo po malo, smjerno
sastavljaju svoje zuanje, i ono što znadu dobro zna-
du. U njima ideja ne pretbodi stvar, nu stvar pret-
hodi ideju, jer ideja nije drugo nego duhovna slika
stvari.

Hrišćanski je uzor nadvladati svijet. Ovijem
početkom, utiskom ove veličanstvene ideje poče se
(mnogo sporo, ali neprekidno) razvijati nova izo-
braženost, kojoj je značaj duhovitost. Prije Hrista,
poslije a i sad, velike vogje naroda oružjem nad-
vlagjivahu i nadvlagjuju države i kraljevine; biva,
u oružju je temelj njihova prava i obrana njihove
svojine. Gdje nema materijalne sile, ondje nema ni
prava. Nije tvoj šešir jer si ga kupio, nu što ima
gila koja ti ga čuva od lupeža. Digni vladu, digni
gilu, i tvoje ti pravo ništa ne valja.

Ali ovo nije hrišćanska ideja, nije ovo hriš-
ćenska pobjeda svijeta, jer se hrišćanska pobjeda
jedino tvori duhovnijem silama. Gdje se svijet ma-
terijom bori, ondje se hrišćanin duhom materiji
opire; gdje je svijet prividno i lažno pravedan,
hrišćanin je iskreno. stvarno; gdje svijet strahom
i silom lomi, ondje hrišćanin uvjereujem i ljubavlju
pregiblie; gdje se svijet osvećuje, hrišćanin prašta.

Ovijem načinom novi život ulazi u svijet, i
materija se duhu podlaga, snaga mudrosti. Ja ti
rekoh da se ovo sporo vrši, ali se vrši, i vidimo
da se tekom godin4 i vjekova duhovna sila uvlači
u ljudske odnošaje i nameće materijalnoj sili.

Pustinjaci i njeki kalugjeri (fratri) bježe od svi-
jeta, pa govore ai hvale se da su svijet nadvlađa«
li; nu i slijepi vide da ovo nije istina. Ko bježi
ne bori ge, a ko se ne bori ne može nadvladati.
Reci lakovjernijem da Isus nije bio ni pustinjak ni
kalugjer (fratar); reci im da je on živio u svijetu,
općio sa svijetom, pa ga je nadvladao.

Treba živjeti u svijetu, i malo po malo lju-
bavlju umećati hrišćanski kvas u njegovo tijesto.
Doista je mnogo korisno sakupiti se kad i kad u
samoći i ojačiti u njoj svoje duhovne sile, da po-
slije sa svijetom bolje održimo borbu; ali ne bismo
bili ni borci ni pobjednici, kad bi se nastanili u
pustinji daleko od svijeta. Dobri i pošteni ljudi
moraju živjeti u svijetu i bditi oružani na poprištu
života, da se vlast opakijeh mnogo ne ukorijeni.
Zlo vlada, jer se dobro skromno odaljuje.

Svijet ima u nama svoje najvjernije savezni-
ke, što je svaki pojedini čovjek malen svijet. Hoću
da ovijem rečem, da svaki čovjek sadrži u svojoj
malenkosti sve ono, što veliki svijet sadrži u Svojoj
veličini. Dakle, da ti pobijediš veliki svijet, moraš
najprije udariti na njegova saveznika, kojega u se-
bi imaš, to jest moraš otpočeti sa sobom borbu du
gebe gvladaš, i kad si sebe svladao na puta si du
i svijet nadvladaš.

Citaj ove, na prvi mah nastrane, Isusove riječi:
— ,Ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće ji; o
izgubi dušu svoju, naći će je“. Ovdje duša znači život.
Moramo štogod malo izgubiti da sve dobijemo. Gu-
bi se i sjeme što sijač sije po polju, ali je oni
maleni gubitak potreban velikoj i obilatvj žetvi.
Trati, vrši, gubi se i žena ragjajući i odgajajući
sinove, ali to treba da bude ljudi i junak. Plači-
mo majku, i narodu svome budimo korisni!

Mnogi Srbi misle i govore da su dospjeli svo-
joj narodnoj svrsi. Ja ih slušam, i u svome se gr-
cu jako i duboko žalostim. Mnogo smo još daleko
od svoje narodne svrhe; mnogo još moramo sijati,
tratiti i žrtvovati. Krasna srpska Omladino, tebi
proljeće svojijem veseljem kiti glavu, meni jesen
svojom tmušom ovija život i guli nadu. Cuj me,
meni vavijek draga Omladino, ako vidiš, ako shva-
ćaš jadan položaj, jadno biće svojega naroda, uvje-
ri se, da je budućijem uživati a da je tebi još pa-
titi. Mora se naš posoban život tratiti mukama i
žrtvama, mora da ge upropasti naša grdna i gadna
Sebičnost, da naroda svojega neprijatelje nadvlada-
mo, da svijet nadvladamo, i-slavni se iznad njega
podignemo.

: — >Ko vječito "oće da živuje
»Mučenik je ovoga svijeta.
U Tarantu, Januara 1899.

Ljudevit Vuličević.

M) t. j. da ne znaju,