Ž Cijena listu, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5,50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior, 6, Za sve ostale ž zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine : surazmjerno. > Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi Šalju se administraciji , Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- ća i slične objave plaća se 10 novč od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. *“ Broj 5. Izlazi svake Nedjelje. Godina VIII. # : Dubrovnik, 27. januara U dvama listovima t. j. zagrebačkijem »Narodnijem Novinama“, službenom listu hrvatsko-slavonske vlade, i u novosadskom »Našem Dobu“ izašao je, mal' ne u isto vrije- me, niz članaka u obranu sarajevske vlade i ministra Kalaja a protivu srpske opozicije u Bosni i Hercegovini a osobito protiv ro- doljubive narodne deputacije, koja se dijelom još nalazi u Carigradu. Mislimo da ni sami pisci onijeh članaka nijesu računali ni na kakav uspjeh osim što su mirni da su izvr- šili svoju zvaničnu dužnost i tijem stekli blagovoljenje svojijeh gospodara. Jer da kroz to vrijeme nije ništa drugo na vidjelo izašlo već samo nekoliko primjedaba, koje je bivši dabro-bosanski mitropolit Sava Kosanić (u ,Srbobranu“ objelodanio, dosta bi bilo da zvanični hvalospjevi ministra Kalaja za navjek umuknu. > Ono nekoliko primjedaba Save Kosano- vića odnose se na prilike ili ti bolje neprilike koje su izazvale njegovu ostavku na onako ugledno mjesto, koje se ne dobiva lako ni pod firmom čuvenoga tamo ,Revers-a“, veli Kosanović. Pripovijeda još o nekijem propa- gandama i iznaša nelaktično, da ne rečemo drsko, ponašanje najvećijeh zvaničnijeh lica prema njemu, mitropolitu. Poznavajući raspo- loženje državnoga odvjetnika ne prenašamo niti koji odlomak iz onijeh primjedaba, da ne bi upali u napast. One su primjedbe va- — žne, jer iznose na svijetlo i mnijenje pok. mitropolita Nikolajevića, koji je Kosanovića naslijedio. Pok. Nikolajević bio je poznat kao čovjek blag, trpljiv i umjeren, pa što je on kazao g. 1893. jednomu ruskomu profesoru, koji je bio onda na prolasku kroz Sarajevo, o namjerama okupacione vlade, naš list, i ako ga drže za najneprijateljskijega prama Kalaju, nije nikada što takova napisao. Pret- postavimo časom da je Sava Kosanović pre- tjerani srpski rodoljub, koji je tražio što je nemoguće i neostvarljivo, ali pok. Nikolaje- vić bijaše i od protivnika srpskoga naroda cijenjen i uvažen radi umjerenosti i obzirno- sti. Pa koja je razlika izmegju tijeh dvaju mitropolita u mišljenju o bosanskoj upravi? | tolinita. po mogućnosti, stvorili Nikakva. Sava Kosanović nije htio da dalje trpi i gleda što se dogagja, te je duo ostavku na mitropolitsko mjesto; pok. Nikolajević tr- pio i gledao je, jer nije imao odvažnosti i energije. . Kod primjedaba Kosanovićevijeh kako mizerni izgledaju naručeni hvalospjevi Kalaju, pa bilo to i u londonskom listu ,Times-“u, koji ima svoga razloga da kadi bosanskoj vladi radi Indije i Egipta, što je zadarski »Narodni List“ dobro opazio. Zlo i naopako, ako je uprava u Bosni i Hercegovini kao ona ingleška u Indiji i Egiptu, gdje se samo tjera izrabljivačka trgovina u korist Ingleške. S toga ingleška štampa čini veoma rgjavu uslugu Kalaju hvaleći njegovu upravu i upo- regjujući je sa onom u Indiji i u Egiptu, gdje milijuni urogjenoga naroda pište u ne- čuvenome ropstvu. Mi pomnjivo i s najvećijem učešćem pratimo, što se u okupiranim zemljama do- gagja. Pazimo, da li nastaje kakva promjena u sustavu na korist narodnijeh težuja tamo- šnjega naroda i da li su ljudi na upravi uvidjeli mnoge svoje pogreške. U narodnom pogledu, s nove godine, sarajevska je vlada priznala u Bosni i Her- cegovini hrvatsko ime, i to ne u obliku vje- roispovjedi kao što priznaje srpsko ime već u potpunom narodnom smislu. Keko je. već poznato našijem čitaocima, vlada je dozvolila pjevačkijem društvima, sastavljenijem od do- seljenikA i činovnik4, da se zovu: Hrvatsko Pjevačko Društvo. Dok srpska pjevačka dru- štva smiju opstojati samo kao: Srpsko-Orkve- no Pjevačko Društvo a nipošto kao: Srp- sko Pjevačko Društvo. Ko pozna ljude na upravi u Bosni i Hercegovini, razumije Kamo vodi ta politika. Oni ovako misle i rade: Kada se već nikako drukčije ne može stpsko ime ugušiti, a mi mu Svuda dajmo konfesionalni karakter, i tako ćemo muha- medance i urogjene katolike od njega odvra- Ćati. Doseljenicima pak dajmo narodno hrvat- sko ime, e da bi privukli k sebi Muhamedan- e, i na taj način zajedno sa urogjenim ka- protistpsku većinu u okupiranijem zemljama. Ovo je na- rodni i politički program ljudi na upravi, | dok je turska vlada u Bosni i Hercegovini priznavala samo srpsko ime. To dokazuju zvanične turske novine koje su u Sarajevu izlazile. Osim ovoga dara od nove godine ima još jedan. Sada su počeli mostarski »Srpski Vjesnik“ globiti, ako n. pr. uredništvo toga lista. ispravi na već cenzuriranom listu štam- parske i gramatičke pogreške, ako koji srpski odist u našoj monarhiji donese što je slučajno bilo zabranjeno u , Srpskom Vjesniku“. Što se tiče štamparskih | gramatičkih pogrešaka, ko se razumije u štamparske i uredničke poslo- ve, ne može zahtjevati da uredništvo » Brp- skog Vjesnika“. najtačnije pregleda materijal | što ga šalje na cenzuru u Sarajevo, jer se to radi stoprvo kud list ugje u štampu. Ako pak koji srpski list u našoj Monarhiji done- se nešto što je bilo zabranjeno u »Srpskom Vjesniku“, zašto da se globi dotično ure- dništvo. Imamo mi svojijeh izvjestiluca i bez »Srpskog Vjesnika.“ Što je pak najznačajnije, što će upravo pravom svjetlosti rasvjetliti cijeli rad bosan- ske uprave od početka okupacije do danas, to su općinski izbori koji će se do malo vreme- na obaviti. Po općinskom pravilniku od g. 1883 po broju pojednijeh vjeroispovjedi biraju se općinski vijećnici. Najjača vjeroispovjed do- bija i najveći broj vijećnika, ostale vjerois- povjedi razmjerno. U više smo prigoda do sada naglasili, da će veći gradovi u Bosni i Hercegovini, ne promijeni li se pravac u upravi, kcoz ne dugo vrijeme izgubiti svoj pravi narodni karakter. To se na žalost već počimlje dogagjati u Sarajevu, glavnom gra- du Bosne. Broj katolika u Sarajevu. toliko je narastao, da je sada dva puta veći od broja pravoslavnijeh. Katolici u Sarajevu, kojijeh sada ima 12.000, velikom su većinom dose- ljenici i činovnici a pripadaju raznijem na- rodnostima. Ima ih Nijemaca, Magjara, Hr- Vata, Čeha, Poljaka, Slovenaca i t.d. Ova najraznorodnija vojska kulturtregera od sada bi imala zauzeli u općinskom vijeću drugo mjesto a pravoslavni urogjeni elemenat treće mjesto. Priznato je i od današnje vlade, da je pravoslavni elemenat u Bosni i Hercego- vini najradiniji i najinteligeniniji, da se najvi- še množi, pa ipak u gradovima brojem izo- staje, jer veoma brzo ide dovoditi i namje- štali kulturtregere, koji tako reći mogu od mraka do jutra osvanuti u većini. Mi ni- jesmo protivnici katoličke vjere, što više je- dna je od našijeh zadaća: katolike i pravo- slavne miriti propovijedajući vjersku snošlji- vost i budeći srpske osjećaje; ali i najveće- ga katolika, ako je Srbin i Slaven, mora du- boko zaboljeti, kad vidi da katoličku orkvu upotrebljuju u okupiranijem zemljama kao Vrugje protivu Srpstva i Slavenstva. U Sara- Jevu od nekoliko vremena propovijeda se u katoličkijem crkvama i njemački, u du- manjskijem školama (klošterima) djevojčice se odgajaju njemački. Na ovaj se način ne ruši samo Srpstvo nego i Slavenstvo. S to- ga, komu je mila ljepša budućnost Bosanaca i Hercegovaca, ne može ove pojave hladno- krvno gledati, jer znamo što se dogodilo mi- lijunima zapadnijeh Slavena, koje su putem vjere i kulturtregerstva ponijemšili, i da- nas su najžešći neprijatelji svega što je: sla- vensko. Eno Pruske, Štajerske i Koruške. Ovo što smo naveli cijenimo da ne da- je krivo ni mitropolitima, Savi Kosanoviću i pok. Gjorgju Nikolajeviću, ni narodnome iza- slanstvu u Carigradu. Ovo su činjenice, ovo su uzroci koji srpskomu narodu ne daju i ne će dati mira, dok jednom gospoda na upra- vi ne otvore oči i pogju prirodnijem putem. Gospoda oko ,Narodnijeh Novina“, » Našeg Doba“, ,Times“-a i t. d. neka pokušaju Oprovrći ove naše reike. Mi im ne ćemo dužni ostati. O pasopyiskamy | Par y 6ynyliuocru. Ilog OBum HACJOBOM Haa- mo je y Bapmasu ua pyekom jesmgy y ner To- moBa jemo Josana Broxa, koje je, Kako Bee, 1o- Kpeuyo napa Hngozy, ga usalje ca npenorom sa 0GyeraBiawe opyorama. IIpso mame Bzox o Haupe- moBamy y6ojme rexuuke og 1870. r. amo, s60r ue- 31 Podlistak pomoć u vojsci i ratnom priboru, a 4 neustrašiva člana senata po- Dubrovniku bi mu na mramornoj ploči podignut ovaj spomenik — Engelova povjest dubrovačke republike preveo, dopunio i primjedbe nadodao Ivan kanonik Stojanović S 49. Dubrovčanima ne daju mira Mlečići i Turci 1670-1683. Pošto Mlečići 6. Septembra 1669. bijahu sklopili mir s 'Tur- cima i ustupili im Kandiju, ali za to zadižali Klisu, Novigrad i vi- še mjesta u Dalmaciji, tražahu da so okoristo nesrećom Dubrovčana i naklonošću njekijeh. tarskijeh ministara Mlečićima, osobito velikog vezira Kara-Mustafe, te izmegju ostaloga učine da im turski Dvor udijeli ferman, da se u turske pokrajine ne smija uvoziti nikakvo drugo sukno nego mletačko. Tako isto mučahu se, da Spljetu gradu pribave stovarno pravo, t. j. da izrade kod Porte, da postane jedino trgovište za zemaljske proizvode Bosne i gusjednijeh turskijeh po- krajina. Proti ovom potonjem prijedlogu ustaše Dubrovčani i radi- jahu kod Porte, da se to odbije, pokazujući kolika je do tada bila kopnena trgovina turskijeh pokrajina preko Dubrovnika. No baš ta izvješća pobudiše lakomost Kara -Mustafe, koji prekori "Dubrovčane, da su u potonjem ratu sve stvari prodavali Turcima preskupo. Za naknadu da traži iznos od 14600 talara, te udari Dubrovniku veći godišnji danak. Uzalud Dubrovčani prikazivahu nesreću, koja ih tu Skoro 1667. tako teško bijaše zadesila. Kara-Mustafa osta pri svem pretjeranom zahtjevanju, te pobudi i potpemogne i zahtjeranja i odisanja susjednijeh turskijeh sandžaka, najskoli onoga bosanskoga, ovoj nevolji republika potajno zamoli kralja Karla napuljskoga za KH nude se za ponovna pogagjanja u Carigradu i u Bosni svrhom Juna 1677. Marin Caboga i Gjuro Buća preuzeše na sebe poslanstvo za Carigrad, Nikolića Bona i Marinfca Guzza poslanstvo za Bosnu. Za to je doista trebalo mnogo požrtvovanja za dobro države, jer ove poslanike kao gledahu da idu na smitt; i zbila sva 4 biše zlostavljeni, a jedan od njih, Nikolića Bona, ostavi život za domovinu. Caboga i Buća, pošto se zadrže tak mjeseca u Carigradu i ne htjednu prista- ti na visoka zahtjevanja Porte, budu zatvoreni u tamau kulu zgrade, koja bijaše odregjena za konak kužnijeh bolesnika, da ih se prisili na pristajanje. Okruženi kužnom Zarazom, obezbijediše se samo briž- nijem uzdižavanjem od izlaženja iz svoje tamnice; oni pisahu sasvi- jem odlučno senatu, da vole umrijeti, nego pristati na visoka po dr- žavu štetna zahtjevanja, te opominjahu senat, da ge ne osvrće na njihovu smrt, nego da tvrdo ostane pri svom protivljenju. Još gore progjoše Bona i Gozze. Pušto oni ne doniješa paši bosanskomu tru- žene novee, dađe ih paša s mjesta vrći u njeku tamnu jamu i na- kon tek mjeseca povesti u Silistriju, gdje tada boravljaše Muhameda IV Tu ih bace u još nesnosniju tamnicu. No oni ostaše stalni pri kraćenju pretjeranijeh Zzahtjevanja, i dogovarajući se pismima sa po- slaničima u Carigradn Pisahu senatu ono isto što mu bijahu pisali i carigradski poslanici. Nikolicu Bpna spopadne u tamnici smrtna bolest, i pošto mu uskratiše svaku njegu i liječničku pomoć, umre u tamnici 1678. Na svrhu se Divan zadivi ustrajnosti poslanika du- brovačkijeh, pusti na slobodu ona 2 u Carigradu i Gozze u Silistri- ji, i zadovolji se umjerenijem dankom i darovima. Senat odmah na- redi, da se Nikolica Bona sjajno pokopa na javne troškove. Rektor škole u Dubrovniku, Ivan Krstitelj. Tolomei, jezuit, kasnije kardino, drža mu ganutljivo nadgrobno Slovo, a u dvorani velikog vijeća u Jedini ove vrsti što se do tada digao u Dubrovniku — D. 05 M. Nicolao de Bona, Joannis Fulio, singularis prudentiae Senato- ri, qui diflicillimis Reip. temporibus legatione sponte sugeepta ad Vićinum Bossinae proregem, & ab eo per vim in Silistriam trans- missu:, ivi diuturno in careere pro Patriae libertate catenatus obiit morte ipsa, animique constantia immortalitatem nominis in omnem posteritatem promeritus, h-e ex Senatus Consulto monumentum ho- noris & memoriae positum MDOLXXVIII.!) No Kara-Mustafina osveta proti Dubrovčanima ne bijaše zasi- ćena, nego samo njena provala odgogjena, i Dubrovčani, koji to zna- gjahu, pripremahu se tajno zu svaki slučaj. Njihov poslanik na pa« pinskom dvoru, kanonik Petar Bosdari, posluži valjano republiku u tome, on paček i ugovaraše 1680. za Dubrovnik o zaatnu zajmu u Genovi. Regbi da su tada započela i pregovaranja s kraljem Leo- poldom I. Kara Mustafa obazna za te priprave i zaprijeti, još prije nego je 1683. pošao na opsjedanje Beča, da će se osvetiti Dubrov- čanima, sasvijem da su ovi 1683. poslali svoj danak turskomu sul- tanu u Biograd. Kako je poznato ono neuspjelo podsjedavje stade vezira glave, te s Dubrovčanima po smrti njihova dušmanina postu- paše Divan s više blagosti i prijaznosti. dd ») D. 0. M. Nikolici Bona, sinu Ivanovu, vanredne razboritosti senatoru, koji u preteški- jem vremenima države svojevoljno preuzevši poslanstvo za susjednog pašu bosan- skoga; i od ovoga na silu poslan u Silistriju, tu u dugoj tamnici za slobodu do- < movine okovan umre, samom smrti i postojanošću duha zasluživši neumrlost imena h Za sve vijekove, po odluci senata ovaj spomenik časti i uspomeoe bi postavljen MDOLXXVIII. i