ijenili su ga na cesti, što bi bilo potvrgjeno i ih svjedoka navedenih od okrivljenika. .K. financijalni stražari vidili su ulazit više Cerovica šest volova, ali je megju »njih protivuslovlje što neki kažu da je živo pro- vSlijedilo put prema glavici gdje su oni bili, a nje- “ »koji kažu da je živo prošlo na stranu put dolova. < Pošto se iz rečene glavice ne može baš vi- »gjeti granicu jer je sakrivena u dolini i pošto oni »Nijesu mogli uvijek pratiti okom to živo i to radi i »zemljišnih prilika, ovo C. K. Kotarsko Poglavar- U) »Stvo nije moglo dobiti uvjerenje da su e. k. finan- »Cijalni stražari zaplijenili baš ono živo, koje je »prešlo granicu.*) »Osim toga po parničnim ispadcima dovoljno »je dokazano da je zaplijenjeno živo domaća roba. »Kotor dne 7. studenoga 1898. »O. K. Kotarski Poglavar i: Blessich.“ Mislimo da ovoj presudi nije potrebit nikakav nadodatak niti komenat. Po istoj jasno se vidi da je sve bilo istinito što smo mi u dva dopisa glede ove stvari pisali, a naprotiv neistinito što je u do- Ba tičnom ispravku napisano. Vidi se da se je ovim htjelo pomoću moćnog $ 19. o štampi istinu sa neistinom zakopati kao i od neprirodne tendociozne : fatamorgane financijalnih stražara učiniti realnu V: sliku. Jest istina da se je ova stvar na naše zado- y voljstvo ovako razjasnila; ali da pitamo za tenden- ciju onakovog ,ispravka“, bojimo se da li bi nam se htjelo i moglo sa izvjesne strane to razjasniti. Kad bi nam se dozvolilo slobodno misliti, morali Mir bismo jedino ovaj zaključak izvesti, biva, da se je š Ps Sa onim ispravkom htjelo javno kazati: da će se u ja svakom financijalnom prekršaju više vjerovati je- Ka dnom prostom stražaru bez ikakovih osnovanih do- pž i: kaza, nego li stranci od uglednih posjednika sa iz- (a6: vornim i nepobitnim svjedočanstvima, što drugima riječima znači: bodriti stražare na daljnje nastav- ljanje onih čestitih djela. Logična je stvar da će 12 nesavjestan stražar, videći onako moćnu zaštitu po- 142 misliti da mu je slobodno mnogo što ovom narodu PINE činjeti I ako sa velikim bolom bismo mogli tiznijeti mnogo i mnogo pikantnih i žalosnih dogagjaja po- činjenih kod nas od financijalnih stražara, i ako bi tome već skrajnje vrijeme bilo, ipak ovom prilikom ne možemo to učiniti znajući da je milostiva gospa cenzura u zadnje vrijeme namakla čudnovate nao- čare od osobite smjese, da uzmogne blažije pregle- divati sadržaj ovog lista. Reći ćemo samo to, da, koliko nam je poznato, onakih samovolja sa strane “ financijalnih stražara ne čini ge nigdje u Austriji kao što se to neprestano kod nas dogagja. Ne zna- mo kakav bi uzrok ovome mogao biti. Sumnjamo ik ali ćemo i ovoga puta našu sumnju progutati. Že- I limo, ako je to ikako moguće, da se unaprijed ovako ne bude postupalo; da se financijalni stražari ne usude više, kao dosle samovolje ponavljati; mi 1 zakon poštujemo i bojimo ga se, a samovolju niti mi poštujemo niti je se bojimo! Želimo da se ovakim Nu stvarima još većma ne oteščava i tako težak polo- dy žaj življenja naših općinara, Najposlije želimo i molimo da presvijetla nadležna gospoda budu voljni | učiniti svoju dužnost, a da se što slična opet ne dogodi, a u slučaju da budu nepristrani barem dok Š *) Koje živo? Kad se po najstrožijim izvidima konstatiralo, kelj da se s ovoga mjesta ne može nikako zbog ,zemljišnih prilika“ granica vidjeti! ge stvar ne razjasni i da ne hitaju sa ispravcima dok ne budu temeljito o stvari obavješteni, Primjedba uredništva. — ME bi sa svoje strane zamo- lili slavno ravnateljstvo financija, da bi odaslalo u Boku-Kotor- sku, a osobito u općine Budvansku i Paštrovićku, jednoga či- novnika, koji bi sye tužbe naroda protiv financijalnih stražara, ispitao i istrazi podvrgo, jer po vijestima koje nam stižu, ve- oma su napeti odnošaji izmegju naroda i finaneijalnih stražara što se i iz gornjeg dopisa može vidjeti. Srpski je narod veoma osjetljiv, a financijalni stražari, čini se, kao da tu karakternu narodnu ertu ili ne poznaju ili ne će da upoznaju. — Mi smo uvjereni, da financijalno ravnateljstvo u Zadru onim ispravkom nije namjerno hotjelo našu istinu pobiti, već oslanjajući se na izvješća podregjenih ureda povjerovalo im je. Kotor 14 februara. (Tužbe na općinu — izazivanje.) — Općina i Srbi, Srbi i općina, to je na dnevnom redu u Kotoru. Ljudi na općini i oko općine ne prestaju maćinski postupati prama nama Srbima. Još o Gundulićevoj slavi Petar pok. Filipa Miloševića iz Špiljara, katolik, a dobar Srbin: upao je u oči općini, zbog toga, što je onda rečenoj Slavi sa Srbima učestvovao. Svake mu zaprijeke pravila, aip.....mu svega i svačega. Ne mo- gla mu velike štete nanijeti. Sad pako ne mogla mu što drugo uraditi, već mu digla njegovo staro mjesto, gdje je na Rivi prodavao meso, kao i ostali komardari, naravno uvijek tačno plaćajući sve, što se od njega zahtjevalo, a i imao je dozvolu za pro- davanje istog. To-je bilo jedno od najgorijeh mje- sta za prodavanje, al mu i to sad digla, pošto se za isto prijavio neki Hrvat. Pitali bi mi to upraviteljstvo Općine: zbog čega digoše rečenom Miloševiću mjesto? Zar zbog toga, što se pošteno vlada i uvijek svoje dužnosti tačno izvršivao, ili zbog toga, što je Srbin? Zar je je zdušno, pošteno dići čovjeku zalogaj hljeba ko- jeg je poštenim načinom tekao, te njime hranio sebe, ženu i djecu? A šta bi tek onda bilo sa uji- me i njegovom porodicom, kad bi se razbolio? Na čiji bi teret pao? Bi li mu se pomoglo? Mi drži- mo, da ne bi, pošto mu se evo i ono oduzimlje, što je sam tekao! U ovakim stvarima općinsko upraviteljstvo Sluša što mu reče factotum vijećnik neki Bepo Ja- kičević. Ovom se Bepu dala Riva za tri godine. On po Rivi žario i palio, ko što to i sad radi. Ri- va je Bepova državica, a narod, što dolazi na Rivu da prodaje: njegovi potčinjeni. Prošle mu tri g0- dine, a on isto na Rivi pašuje evo već prošle dvi- je godine. Kako mu se mogla dati Riva bez javne dražbe? — pitamo upravu Općine. Zar mu se dala za to, jer i najmanju referiše Općini? Ili za to, što niko od Općine nikad ne nadgleda Rivu, već vn po njoj radi, šta hoće? Zašto ne nadgleda Rivu koji od upravitelja Općine, kao što je uvijek bio običaj? Mi smo se više puta zbog ovoga tužili, ali sve badava! Da umiju, jadne kokošarice govoriti koliko li bi one samo o šjor Bepu kazale! Šjor Bepo, puu narodnih titula, u Općini ve- dri i oblači! Jadan Kotore, našto li spade, da ti Bepo sudi! U nestašici ljudi i Staniša sudi! Valaj je ovaj Kotor nešto jako Bogu sagrijesio, tek smo na ovako žalosne grane spali. Još nešto za ilustraciju naših t. z. hrvata. U Kotoru živi neki Bartulica, vrazi ga znali odakle je rodom! Bio je finanejalni stražar. Neko ga izde- vetao, pa danas vuče cijelu pensiju i po Kotoru še- će. Poslužitelj je na tolikim mjestima, a na Rivi velika ličnost, koja na najdrskiji način narod tiska on u »Hrv. i vrijegja. On je u Općini, on na Rivi, Ski derat Rad. Zadruzi“ poslužitelj, on čauš, on ve : ko ga će do e hrvatski listovi u ma . ti. Ovaj čovo, što je najgore, dovuko se 12 tugj . te nas mirne gragjane vrijegja i izazivlje. s j javno po ulicama, a niko ni uhom da mrdne. . se nagje naš koji, pa na izazivanja odgovoui, s nji u haps ili ga globi. Neki mirni ljudi progone ge, jer mirno i pošteno zaslužuju svoju koru hljeba, za to što nijesu iz Kotora a Srbi su, dok drugi na gjinci, slični Bartulici pašuju i izazivlju, pa niko im ni: tamo se. Mislimo pak da nije časno ni za financijalnu nadležnu vlast, da jedan, koji vuče od nje cijelu pensiju, i još kroz Kotor izazivlje mirno gragjanstvo. Banap 14 Pe6pyapa 1899. (Ms Tumnasuje — ujesame.) — TIpsu nam ce je Tewaj msmakao. CBjegouće ey me nozuje/e- ne ua 11. oB. mj. Kzacueukanaja je — mrTo ce THue Hayke — menaza go6po. Ocmm rp uerupu IITO Hujecy y NpBOM TOKY NIKOJICKe TOZUHE& OVO: BAapajiu — OCTAJIH CBH Cy NoOmJu Jerajne, nameljy Kojux 6apem zeceTopsna ozganune oujene. Hy, y NorJey NOHanmawa, xzacuenkanuja uuje nuemaja 6am zo6po. Belina Cp6a jaka amazn ey umpuerojno, To eBe 6es namumke 360r upoeecopa Kymapa. Temko, Bjepyjre, Temxko je nmamoj mrazexu y OBaMomioj ramnasnju. A Bu goG6po sHaTe 1iTo je omzanuna. MjazgocT je y uosjesujem 2KHBOTy KAO mepnBoj, raje mopen zo6pujex pauna, oojelaja, pacry m pljasa. Bu smare u mro je mxoza u Koju joj je sagarak! M ga je nyaHocT npoeecopa m HACTABHHKA pajuTH OKO TOL gepuBoja, ga 6u gamac CyTpa Bpujenuu mo uomrenu yu upeg eBnjer usamju. /la um je gyosHocr monyT Bprjapa uerpe- 6IBUBATH ZHBIBE TPABKE, A yuBpmliHBATH IJIEMEHHTE ocjekiaje u noćpe oxeme, pamuru OKomo ezmore u 6pareke mpy6aBu. A upoeecop Kymap mjeero za rena eBe To, yrypyje vpsamwusam. To je jeguuo LJIEMEHHTO 34 B! A anu ne mory ga Tpie eBe To!. Mnagoem- aynoor! Ko mzazex xoja mosce ee pekli go jyuep Ouza Ha ouesom u majuuuom Kkpu7y mrahena; iu- XOBH PO/HTOJBH, MONA, HHjeGy ZAH HH za HM KO y maju zgujeTe KpuBHm OKOM NOrJeJA; IA H He anaxy mu mro je 810. Kag npoe. Kymap moume MITO CBOrA € KATEAPe TOBOPHTH H upegaBaTa, ne muejelin ua pljase noemenune, koje mx vekajy, CTAHy C6 yueuuuu omaparn. E cag Ty om uma ma- Tepnjaa za mame omaeke. Ty je ou caza 1upaB! M xa ux je Tako zo6po ONpHHO H Ipezao upove- eopekomy 360py y pyke, kao za My je mocznje TOGO KAO, TE HX Ipeg Upovecopuma Gpann. V moomengue Bpujeme oco6uro noeJnje. odmor nonuca, mro je msamao y samem nujemenom JHCTy — Aurao wuraBy xajky ua cp6e ljake: za My He yqe, ga y peny orBapu me umue u mro Bam ja suam. IIpouno 6 rzac: ,Ribelione_ da parte dei Serbi contro il prof. Kušar“. M Ty ey ljaqu cmano UJATHJIH ! IIpnje ey name lake Upovećopu Apxanu sa IJeMOHHTO, XBAJINJH Cy HX HA CBAKOM KOpaky — a Cala HaomaKo, og gaz ux je om ompauo. Ibero- BH MHZu xpBaruliu ey go6pn, onu MOry y 1ikoJu IpeKO eroBa cara uararu_ Novi Vjek; onu Amy zapmy y mxozu, Te Cp6u ummakajy. Vsujek je ma- uamproljeu na omake ep6e, kao za 6y my A meljyrum cBoje xpBarukie, re nesune T0/1y60Be, |m ol noemjexom Kpnjelin. gas IUXOBA onane na epne my Becemu; a cp6unopa ra spuje gugo je 6 xpBaraliuma UpBjaTe/6CKHE, | HHYAH. s a my upajaremeku jeguom ,Tpe6ao 6u, roci. upovecope, za yam BO KAKBOrF GPIICKOT KRRELANJH BELJ ću ce Op6u MapuBH NOKA38JH . »AxI j e my pHA TO HH HAjMAO HO MOJA rpaxkum mro je TAKNE“. — A ma 3naj ćam Cp6u BeliuHom onu Koju JAKEM € Koju ynorpe6asajy pujeuu Koje ce 06 cron pasroBopy uyjy, Koju He Kyjy prjem . bia um XpBATE. Jom 6u Hmao mMHOTO H IITO Hexa je OBO NOGTa ga caza. — Ha 11. oB. mj. ozgujeBazo je 3: npksu C8. Manje ujeBaudkO ApylITBO 6 Y nerom uzo je IEbeKOJIHKO H FHMHA8HI e je Bplio no6po Perao, muoro 6ome : je ouekuBa/o. Tpaljanuma ce je nojawe zo. Xop je upensomuo roem. Az. Borg roez. IV. rog. CBH OCTAJIH TJIACOBH OHJIH To usBeneHH. Vc/6eg uera mH HM GBHMa ocoćuTo nako xopoBolju, koja je muor OKO TOrFA paguo, u Hagamo ce za he y. Gura u Goe! 1308 dniče, da mi dopustite malo prostora u jenjenom listu, a nastojaću da mi pis brevis oratio. ge Uzeh pero i hartiju namjerom da po rad jednog našeg svećenika, što će se m1 činit nevjerojatno, pošto je svakom poznat smo mi srbi pred prostijem pukom omraženi sve jer naši neki svećenici radi političn potpiriše prosti narod proti nas i ako se t Hristovoj nauci. Sveti Bernardo kaže: nihil bestia ferox, quam: gacerdos vel clericus malu Naš filozof Vuličević veli: da je lijepo svećenika kad pred oltarom Boga moli, ija da je još ljepše kad ga narod ljubi. * Svećenik čigov rad moram javno da pol spada megju rijetko rodoljube, koji svačije z poštovat a svoje branit. Ogaj uzor svećenik zo! otac Evangjelista Brajinović, franjevac, koji nas kao parvh preveo preko 6 godina, te se j znao naći na svom mjestu i revan u izvrš svojijeh dužnosti. Osvem izobraženosti i učti bijaše svećenik dobra srca i kršćanin u potpu smislu riječi, te je sve svoje sile ulagao ke nevoljnom u pomoć priskoćio i davao ljevio ne zna desnica. Siromasima bješe otac i majki mnogom i mnogom starom i iznemoglom m mjesečnu pensiju dobavio, za nevoljne i siro sio te na svaki način nastojao da jadnom. voljnom jade oblakša. Kod Svagja i raspra mirio, te ih tako od troška i nevolje uklonio Pravi put obraćao. Sa božijeg bi oltara svegj nastojo, ka puku rastumačiti sveto evangjelje i uputiti ga Pravi put, na pošten rad i ljubav iskrnjega sv Slušati pri pripovjedi sa. prirodnim govorničkim darom kojim se odli Jednu riječ nastojao je i žitvovao sv je kako moralno i materijalno udinio dobra puku parokije. ž i mo. A jE 4 Podlistak članovi stare vlastele ne hoćahu popustiti ni u jednom vijeću pri Engelova povjest dubrovačke republike preveo, dopunio i primjedbe nadodao Ivan kanonik Stojanović S 54. Bana u Dubrovniku godine 1763. Ova buna sastoji se glavnome u tome, što su nove vlasteoske porodice, primljene u senat iza potresa, koje do sada ne bijahu Spo- sobne za sve činove u republici i ne smijahu se miješati ženidbom sa starijim porodicama, postigle i ova dva prava, te tako postale sasvijem jednake starijim porodicama. Starije vlasteoske porodice zvahu se za šalu Bolonjezi a novije Salamankezi, jer je Bologna najstarija universitet, i starija od tek god. 1222. osnovane universi- tati u Salamanci.!) No ono što se god. 1763. silom izvojevalo, ostavi za sobom sjeme nesloge; stare vlasteoske porodice po svom mišljenju smatrahu taj dogagjaj epohom opadanja republike, jer tijem uvri- jegjen njihov ponos prouzrokova više od jedne stranke i spletke. O potankostima ove nalik-revolucije ne mogoh dobaviti tačni- jeh izvještaja, te sam prisiljen da ovdje, dakako jasnije i tačnije, pripovijedim ono, što je gospodin Gebhardi o tome pokupio regbi iz novinarskijeh vijesti. Jedan staro-vlastelin — čini mi se, mla- di Caboga — zaljubi se u ćer jednoga novo-vlastelina, i proti dota- danjijem zakonima i običajima zaruči se g njom. Stvar dogje na pretresanje pred veliko i malo vijeće u Dubrovniku, te većina staro- vlastele hoćaše i u jednom i u drugom vijeću da se zaruke razvrgnu; i da se zaručnika izbaci iz vijećd. Za nj se vatreno zauzmu ne samo sve novo-vlasteoske porodice, nego i više mladića staro-vlasteoskih- porodica, koji imahu mjesto i glas u velikom vijeću, te kad stariji svom riješenju, zakloni se njihova protivna stranka za puk, koji buš tuda bijaše postao nezadovoljan radi novijeh poreza koje mu name- ') Netačno; starija vlastela zvahu se Salamankezi, & mlagja Sorbonezi, tnuše. Oružanom rukom prodriješe u kneževu polaču, protjeraše ga- kupljenu staro vlastelu i starije članove i prisiliše činovnike da se zahvale na svojijem činovima. No pošto novo-vlastela ne imahu od- mah smjelosti da preuzmu svu vladu u svoje ruke, vladaše za njeko vrijeme u republici potpuna anarhija: ništa se ne Ssugjaše jer ne bi- jaše prisjedA, nijedna pokrajina ne imaše Svog kneza, nijedna tvrgja Svog zapovjednika. Puk se dubrovački u ovoj anarhiji ponašaše s iz- glednijem mirom i redom ; bavljaše se obragjivanjem zemlje i trgo- vinom, svojijem najmilijem poslima, i čekaše da se stara i nova vlastela pogode, zadovoljan tijem, da u svakom slučaju treba da do- bije polakšanje poreznog tereta. Sada nastaše pregovori izmegju jedne i druge stranke: novo-vlastela pozivahu se na posredovanje Papino; a staro-vlastela prijećahu da će i neposredno i preko francuskoga konsula u Dubrovniku i francuskoga poslanika u Carigradu iznijeti stvar pred sultana, pozvati u pomoć pašu bosanskoga i prije predati Turcima Dubrovnik da njim vladaju, nego li se odreći svojijeh staro- vlasteoskijeh prava. Na svrhu izjaviše novo-vlastela, da će, ako ge starija vlastela i na dalje usprotive, biti prisiljeni sami preuzeti vrhovnu vlast, i ako starija vlastela za 3 dana ne pristanu uz njih, izabrati izmegju sebe samijeh kneza i ostale poglavare. Ova silovita odluka prekine zbrku. Više stare vlastele pregje sada na stranu nove vlastele i ojača je do %, od svijeh članova velikog vijeća. Sada mo- gahu se izbori zakonito obaviti i izabrani doista namjestiti. Doduše i ovaj se put izabere knez izmegju stare vlastele, ali za to nestane sada sasvijem razlike izmegju starije i novije vlastele, a puku se dignu razni tereti. S 55. Prvi sukob Dubrovnika s tugjinom. Mir u Pizi. 1768-1774. Kad god. 1768. bukne rat izmegja Porte i Rusije, i admiral Orlov bi poslan s velikijem brodovljem u jadransko more, srete u arhipelagu mnogo dubrovačkijeh brodova, koji nošahu iz Aleksandrije i iz drugijeh afričkijeh, istočnijeh i grčkijeh luka žito i hranu u Carigrad. Orlov postupaše ne samo s ovijem nego i sa svijem, osta- lijem brodovima dubrovačkijem, kao s neprijateljima. Uzalud dubro- sandriji i drugovgje prisilili, Carigrad. Pošto je ruska gila rata do 1774, . tada carskoj blagajnici * ugarskoga ; njihov tađanji poslanik | je 1778. zauzi j ; Č : dea: 2 Dubrovnik ; ali pošto za Suvremena vladanja starine ta dva carska dvora, radi lako. razumivijeh 9 vezi, tako zauzimanje austrijsko za D donese željeno ; Ka vlastelina FP & uspjeha. Na to re fom), 88, ne stajahu u najtješnj jela od dobitaka p 1 visoku čijenu što Dubrovčani, od rica, mirna, da viji ideja miljenic, Pet