“odjek znanja i neznanja. “Naši dopisi #* “ — Bihenik 15 Februara 1899. (, Privrijednik“). — Poznato je uopće, da je savez srpskijeh zemljoradničkijeh zadru- ga u Trojednici, početkom ove godine, po- krenuo u Zagrebu svoj posebni strukovnjački list pod naslovom ,Privrijednik“. Mi smo se ovdje tome pokretu, toj zna- čajnoj pojavi srpstva u onijem krajevima, srdačno obradovali, znajući uvažiti ogromnu korist koju može i mora donijeti našem nar rodu. : i Ovaj pokret takovog lista dokaz je oči- ti, kako su naša braća u Trojednici duboko proniknuli u životne potrebe naroda, stvara- jući najvažniju i najmoćniju polugu za podi- zanje njegova razvitka. Proučavati narod, ka- ko će na najlakši i najzgodniji način i kojim sredstvima stvarati blago iz neiserpljivijeh njedara matere zemlje, sa istom se znanstve- no bolje upoznati, nove izvore blagostanja stvarati, u ovoj gorkoj borbi za opstanak se- be sredstvima nužnim po uputku novih nau- ka i znanstva obezbijediti — to su plemeni- te težnje što udaraju najtvrgji i najpouzda- niji temelj prosvjete i napretka. Što čovjek prirodu. bolje i uspješnije proniče, što više njezine tajne otkriva, to se više on njoj približuje, uži postaju vezovi iz- megju njih, još srodniji odnošaj umni i du- ševni, umnožava se hrabrost i odoljivost .u raznim iskustvima i dobiva se moralna rav- novjes. % Neznalica je otugjen prirodi i samom gebi, on se nalazi u vječnoj pustinji, iz koje mu pišta ni umu ni srcu ne govori. Sve težnje nauka, najpoglavitija cijelj prosvjete, vode čovjeka —— kad su dobro upotrebljene — sve to bliže prirodi iz koje on, razmjerno svom znanju, erpi dobro i zlo. Može se slobodno tvrditi, da u glavnome greća i nesreća nije drugo nego ogledalo i stavljati, povoljno i sre divljaštvo. gostanja, Priroda je velika, neizmjerna ivornica, gdje ona po strogijem i vječitijem pravilima sistematično uzgaja razne plodove od prosti- jeg stepena do složenog i zapletenog: uvijek vjerna sebi ona razvija svoj tok racijonalno vilnim regbi udesnim putem vodi cijelji. Ona iz prostih, sastavina, iz za nas neupotrijebivog materijala goji i stvara plodove na većem stepenu ljestvice razvitka i spravlja čovjeku podesna mu sredstva potrebita za njegovo uzdržavanje. Zemljorad “je ogromnog polja prirodnih malen dio prostranog i nauka, ali je za predstavlja onaj ogranak istijeh, u kome se | prilagogjuju prirodni zakoni na korist i za imo im upotrebe čovjeka i svega onoga što on mo- dostojno njihov ra uzdržavati, pak gdje se više u tom prila- | gogjivanju napreduje i novi se načini. otkri- ju, tu se ukazuje i veće blagostanje Za čovjeka. Kad ta veza, simmno urašćivanje jednog i drugog. — budu došli do nekog stepena savršenstva, | vječje društvo drugačiji i sjajniji oblik pred- iada će se sama po sebi riješiti tno mnoga pitanja što trzaju današnjim društvom. i nameću postulata rije- šenja te spravljaju burne časove, ne znajući da sve to ističe iz nepoznavanja prirode, prirode, koja dugim i tajnim nebrojne vjekove sebe razvija i stiče svoju svijest kroz čovjeka: kroz njega samu sebe ugleda, ovijem pravcem sve to više čovjeku se približuje a čovjek njoj, i u tom pravilu nalazi se ideal čovječjeg savršenstva. Svi narodi, koji su se prirodi stupili su u moralnu i umnu propast i razvili svaku sujetu i divlju razuzdanost. — Živjeti 'u prirodi a nepoznavati je, to je najgore Zapušteni i uopće poljodjelac sa malim izuzecima obra- gjuje svoju zemlju primitivno, nagagjanjem i po neotesanom iskustvu, - upotrebljujući one načine zemljoradnje kojim ne vadi potrebu za svoje uzdržavanje. Najsvetija du- žnost, najmilosrdnije djelo stoji u tome: na- šeg težaka, našeg zemljoradnika pravcem nauke i novog znanja uputiti i poučavati, dovesti ga do onog stepena razvitka i s kojega može mirno gledati u tijela svi oni parasitični stvorovi što ga u njegovoj slabosti dave, onda će prestati giromaštvo i glupost, podloga jedina sviju društvenih krvoloka. Siromaštvo je vječna bolest, iščeznuće i propast, ropstvo i izvor svake nesreće. Bla- gostanje uslijed nauke i naučnog truda znači zdravlje, znanje, značaj i ćudorednost. Ideal je društva : prosvijetljeni, naučeni i blagostojeći zemljoradnik, taj član onog ustrpljivog sloja što junačku borbu dnevno vodi i sastavlja. ogromnu i pretežnu većinu društva. Na svom putu on će postati, u isti da uskom vezom uzroka i posljedice i .pra- | čas što se kao zemljoradnik razvija, najvažniji faktor prosvjete i napretka. On će postati zna- Privrijednik je toj cijelji upućen i za to osnovan. Njegov je zadatak velik i ple- menit, i svaki je rodoljub dužan potpomoći ga i uzdržati ga. — poglavitoj cijelji našeg »Srpskog Bratstva“ i | jesmx. potpomaže nas u onom, što mi za sada ne čovjeka najkorisniji i najblagodarniji. On | možemo u djelo privesti. Tako nas pomažu | naša braća Srbi preko Velebita, a mi ovdje | na mupm. “| ukažimo im se blagodarn ta intimnost, to uzajamno | mI ča šli | za svoju zemljoradni PA tada će: čo- |. plata se šalje: »> zadruga“. u Zagrebu: "> i sretan napredak! o» putem kroz (Cpucka saćasa. wuwruna). Ha Cperennje y epnokoj UHTAOHHLIH cpreuise go6poTBopke 6aBa je mouena y je Omo TOJIHKO, CagoHy HH CTATH. njeeme njesane y xOpy, COBHP ; NOBOp UpOPE6. JaBop nerazvijeni naš seljak i pojumuka opxecTpa. BaćaBa je * | sag0BOZBCTBO eBujy G1ymajana, često ni bla- i neznanstvu pritiskuju 1 ( pgry. On odgovara jednoj Radujmo se svi takovom kretu i doviknimo našoj srpskoj pe mrpane cy cpelike. Ilpeko 38 mpnoreke njecme. Tako fbemna 11 nocT Te npogupy y macama na HoToE. A ma ax joni čajni osnov kulturnog pravca. nornomawxemo u mammy ajeuy najemo isuma ua o7- \ 1 a ina Za to neka se svaki Srbin, Sv kuća, svaki seljak što znade čitati, na Privrijednik! rai opširne i 08 oouke, prostranih izvješ taja i naučni pouke, p ME struku. Zapada samo 1. forinat na ,Savezu zem Dr. K. Kovačević. Banap, 8 (20) ee6pyapa 1899. _ Zbemanica Kona. u 16M- (2.-14.-»e6pyapa) Ona je gaćapa. lIpapenune oy je y Kopuor cBora DOBA. 3A- otigjili, 4 u mo caru oma Bede. Hapona ga ce muje moro o cTHege y Iiporpam 3a6aBe Guo je: opnoke NAK y3 Tycle H_y3 rma- a; Te jenda 2KuBa CJIH- Ka m jegam NosopniiHi Koma. Ha eBpmeTEy ga6a-. ćase cBupaza je uenaga Ha onhe Koja ey ogo6paBa- IeM TO IOBJAlJABAJIH. Ta je saćaBa OBAKO JHjeno uenaJa, najBniie uMAmMO BaxBaJnTH Hamoj spujennoj rocnoljanu yuuTesnuu BugocaBu Jlernli, Te rumua- 3aujeKOM Npoeecopy OreBany JaBopy, Koju He 1mo- KAJNNEe MyKe HA TPylA Fa saćaBa TITO JBOIII6 uegane. A IHJ6TAHTHMA, goju 6y sa6aBuu /uo 13: pomujm, neka je nama GarogapnocrT H XBAJA, I1TO svoju budućnost. Onda će tek sići s njegova o aida oibra oonoje lat bjanara a Hae Te BEWepH pAZBECeJHTH M OHAKO aujeno saća- Hasag HeKOJIHKO FOZUHA y GTAHOB/BEHA je 0B nje jemua iemauka mora sa njemy BOjumukux dacuuka. OBa ce IIK9JA y MAO BpemMeHA HANyHH: za njenom TaKo, la je cag NogarayTa Ha YeTBepO - paspezay . Tonugor 6poja njene mujeey MONJIH CAMH pojumuku vacHunu ZaTu, Hero ya iuxoBy njeny u namu zynu najy emojy njeuy y Hery NIKoJgy. Ia ami pagu oBor sagwer paslora ja epaliam nasy na uery Iixo1y, a Kaz nenpoi Ipe pojasu, 34y- CTABEM CC ZA CIyIlAM HH PZeZAM. pume nyTa mjeBae. ljena mjeBajy ibemauke na- upe coBojy Hapo- NOTIJe Ce CAZ Ha TOTOBY 36M/bHIITY NIHpH HeMaAuEKH Oso mekoJuko pujeuu 0 Iemaukoj Ikom pekox. za sHady naura ,6palia“ Kako ce iemmrTa- Baro mpeuopysyjem XpBaruma, Za ne korisnom po- =" kk uxy uxozy, jep te žimo-| goiv e601e > kole e ih enoje ume, * ni. tim da NR saMpSHTH ga opoj jem: sei a cBe k o IA Hapojiuoct, #2 epojy KIBHIY # z svaka srpska Xpsary HAjBHDI? sE o“ “pretplati a aa npenopyuyjem na e Buy i ozbiljne | agujanokor jesuta, I gate o i uputak | > u) podna gorpe6au, a Buje ie pj BL TYpPH Zea “OKOM upare eMIITHHY H Ibo se ab eBe IK, Koju ce at ynanama, a Kora Hasa s a pjermoorje Guno sy7mi mjeero a naon Tora ga neo majy oBoje njene LA IONAYK, x pla NporoHe poljesy | ime u jesu. Hexa ce. godinu. Pret- ljoradničkijeh , j braći: Slava ce: za 74 TujeM ce6u H nameru umajy, jesmg u uujeuy maukun japam 0 lin Cpće, cama ceće o6opnum e6u CTABHTH. Cpueku je uapo, gas uo xpaćap,; goju 3Ha eBoje uyBaT nomTosara. Kaa Ta uajecy yHHIITHIO, Typeke, rpure, na Apyrax KpRoJog x gonera nehe Ha BAJJTAJA 6paha. Cpnauuo Bac NOos7paB/ba, (Gimnazija). — Kad je krivo, po pisnicima još poštenije ,Crvene Hrvatal stupcima pri našoj gimnaziji; kad onak lažao denuncira neke odlične profesore, uloga što nijesu hrvati, ded da i va veže uzao, pa da i on svoju “ kaže, pa svijet ana: prvom mjestu pozvana školi postupa.“ 4 2, POgae Mislio sam, do duše, Za sada još mii i ne iznositi materijal, dosta obilati, što | od podavna marljivo i savjesno pučeo pi našoj gimnaziji. Ali kad nekome vrag vati, već usprkos svijeh naklonosti, što ga uživa hrvatizam u gimnaziji, poć glatkorječivog Dobrilovića, heće da javno me ne mogu dopustiti a da se im pravedni glas ne čuje, pa puklo kud p Za danas ću samo pisati 0 onome piše i ,Crvena Hrvatska“, biva o zadi istragama, vogjenim pri gimnaciji, prot toličkom svešteniku a učeniku hrvati ii niku pravoslavne vjere a Svbinu. 1). Početkom tekuće šk. god. neki 8 misnik Uzum, koji je kasnije prešo stališ, prikazao se je molbom da bude pr osmi razred: Uprava gimnazije zadovolj govoj molbi u koliko mu je odredila da p za osmi razred. No kako mladi fratar n ništa znao grčki i njemački, a latius nauke i matematiku malo bolje od ništice, na ispitu morao da pane i jedva da bude p u peti razred. Pa hoćete li vjerovati, za. zauzeše svojski dva prefesora Srbina, m Tago cam uyo 35 Podlistak povjest dubrovačke republike preveo, dopunio i primjedbe nadodao Engolova Ivan kanonik Stojanović & 56. Mirno doba od 1775-1787. izuzevši privremene raspre os Napuljom (1782-1783). Ponovni procvat trgovine. Stanje književnosti. Mir turskoga carstva bijaše i za Dubrovnik u ovo doba blago- slovljen. U Beču imaše od 1775. vrlo radina i vrijedna ministra u licu grofa Ayala, učena Sicilijanca, koji je, poradi više svojijeh spisa i poradi zbirke vrlo mnogijeh prvijeh izdanja i skoro svijeh Aldinovi- jeh izdanja klasičara, poznat i cijenjen i u učenom svijetu. Samo godine 1782. zaplete se republika u razmiricu s Napu- ljom. Napuljski dvor pozva se na stare ugovore Dubrovčana n. p. sa kraljem Wilhelmom gicilskijem (od god. 1178. V. $. 18 gori) i zalitjedne da se postavi u Dubrovnik zapovjednik tvrgje (governatore degli armi) i to oficir u službi krune napuljske. Ovaj zahtjev, kad za odbiše, podupre spomenuti dvor zapljenom svijeh brodova dubro- vačkijeh u napuljskijem lukamu i svijeh imanja dubrovačkijeh u jednoj i drugoj Sicili i. Republika se pozove na zaštitu cara Josipa II, a ovaj izjavi u odgovorim ministra Kaunitz-a, da će se zauzeti za tu stvar, jer da zna vrlo dobro za svoja zaštitna prava na Du- brovnik. Grof Ayala poradi energičnijem prikazima, da se austrijski ministar u Napulju zauzme za Dubrovčane onoliko, koliko dopuštahu prijateljski odnošaji obiju dvorova. No dvor napuljskiosta u glavnoj stvari nepomičan: godine 1783. valjalo je pristati na pogodbu, po kojoj postaviše napuljskoga governatore degli armi, ali mu naručiše, da se ni po što ne miješa u posle republike i da ne prouzrokuje, 8e- natu ni najmanju neugodnost ili nepriliku. Za ovog trajnog mira očito se oporavljaše dubrovačka trgoviua, osobito za sjevero-amerikanskoga rasta, pravom neutralnog plovljenja. Po političkom žuraalu/) ugju i iragju 1779. godine 162 broda pod «dubrovačkijem stijegom od 10-40 toposa, a 29 ih ležaše na igalima. “ Odatle se vidi da Dubrovnik doduše ne dostiže sroj pregjašnji sjaj, ali mv se ipak primače; dubrovačka luka Slano brojaše 1500. godine 32 svoja broda, a u najnovija vremena samo 6; od svijeh trgo- a) Najnovije stanje republike dubrovačke. Godina 1735. str. 384. vačkijeh naseobina i stanica dubrovačkijeh u. turskoj Evropi i u Siciliji preostajaše samo jedna bosanska stanica i druga u Barleti. 'Prgovina s turskijem žemljama trajaše i nađalje bez smetnje, dapa- če god. 1778. primi senat od turskoga sultana ferman, po kome se dopuštaše u susjednom zemljištu trebinjskom, naime dokle dopiraše oblast biskupa travunjskoga, slobodno vršenje hrišćanske vjere, za što republika primi osobitu pohvalu od kardinala Castelli, kao po- glavice kongregacije de propaganda fide. Glas dubrovačke učenosti bješe u ovo doba na daleko raširio Dubrorčanin Rugjer Jozo Bošković 1787, i senat mu postavi spo- men-ploču u dubrovačkoj stonoj crkvi. Na vrhuncu svoje slave sta- jaše nadalje u ovo doba Benedikat Stay, rogjeni Dubrovčanin, profe- sor besjedništva u rimskom arhigimnaziju, koji na način i u stiho- vima Lukretijskijem predavaše Njutonovu i Kartesijevu filozofiju, i koga papa 1762. imenova tajnikom za latinsko dopisivanje a 1769. svojijem tajnikom za papinske breve knezovima. U ovoj službi uz- digne se do kanonika sv. Marije, kućnog prelata, vijećnika ludeksa i pečatnika pokorništva. (Canonieo di S. Maria, Prelato domestico, Congvultore del! Indice e Datario della Penitenzieria) i pridrža čino- ve i povjerenje i pod Pijem VI. (i 1801 već slabačak i sit života). U samom Dubrovniku življahu opat Brnja Zamagna, slavan latinski pjesnik, prevodilac Odiseje, dopisnik učenoga baruna Sperges.u Beču, i slavni pjesnik Rajmund Kunić (rogj. 1719 y 22 Sept. 1794.), prevodilac Ilijade, Teokrita i grčke antologije u latinske stihove. Od ukinuća Jezuita (1772) podiže se u nječemu i slovjenska narodna knjiga u Dubrovniku; genatori Petar Iznjat Sorgo i Luko Bona (4 1778) bijahu njeni prijatelji i poznavaoci; prvi popuni dva pjevanja Osmana što su falila. Ipak višega poleta ne mogne više dobiti u novija vremena ova književnost: još živi dubrovački čuveni paučenjaci: senator Džono Resti i Gjuro Ferri njegovahu više 1a-_ tinsku pjesmu, a od leksikografa Joakima Stulli ne ču se ništa otkad se otragu njekoliko godina povrati u Dubrovnik iz Budma, . gdje izagje prva knjiga njegova ilirskog rječnika. & 57. Dubrovačka republika, koja osta poštegjena u turskom ratu 1788-1790, zaplete s6 u francuske svjetske razmirice, dok Austrijanci Juna 1797. ne zauzmu Dalmaciju. Kad godine 1788. bukne nov rat izmegju obiju carskijeh dvo- rova i 'Puraka, bijaše vladanje Dubrovčana opreznije i budnost nji- b) Appendini, str. 175. e) Ooleti str. 21. hova poslanika u Beču od velike koristi za republiku. Godin Lambro Cazzioni dobi dopust, da u Trstu opremi brodovlje. smatrati i postupati s Dubrovčanima sasvijem kao s tu danicima. No grof Ayala u B-ču izradi krepkijem prika: ravanjem stroge neutralnosti Dubrovnika u ovom ratu, Katarina II. na prikaze bečkoga dvora izdala shodnu i odi otete lugje i tovari povrate. U početku francuskog-koalicijskog rsta 1792 izjavi b republici više puta svoje nezadovoljstvo, što dabrotaški dj hranu a osobito žto iz arhipelaga u Marsilju. Republik ruči u Beč, da se to dogagja bez njena znanja i volje, te d#! neće protiviti, ako se sa zapovjednicima tijeh brodova, BJE uhvatiti pri takvom poslu ijateljim Penn poslu, uspostupa kao s neprijateljim a . za Dubrovnik bijaše odnošaj s Francuzima, netom ovi 08 i u državu, a nada sve 7 ostrva, i luku u Krfu 179" Pi pošalju iz Krfa jednoga povjerenika sa dvije ubojne lagje zajam 2 milijona lira, da tijem sku vojsku, Za o po pretjeranom megjunar io 8, da će senat u Dubrovnik ća mii biti odgovoran direktoriju za pik ćen : ma . s NE feaneuske vojske. Straširi 8 . 9 : Š ništa o povratku toga novca. Done ame francuskog dire*torija, ida gase predaji osa) a Ji Dalmaoij spoji i zaobli neto oću ubrovnika, da progjoše kao toliki knezovi nes vooolje sa “Albanijom. Di