S x franaka 15 u zlatu. četi ako S pŠ godine i na četvrt godine 2 U Dubrovniku 19. Marta 1899. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za svo ostale zemlje na godinu 7 t da Dubrovnik na godinu fior. 5, a5 smjeti : Pojedinišbroj lista 10 novčića. DU Pretplata i oglasi Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ns vraćaju. Za oglase priposlano, izjave. javne zahvale, računska iz1 šća i slične objave plaća se 10 n od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankirana pisma ne pi- maju se. Broj 12. Izlazi svake N edjelje. Godina VIII. Dubrovnik 17. marča I srpska trpljivost ima svoje granice. Do sada su srpski poslanici u saboru iznosili opravdane i temeljite tužbe protiv protusrpskog pravca u školama i školskijem knjigama, a dosljedno tomu nijesu glasovali protiv školskog proračuna već su na pra- zna obećanje sa strane poslanika hrvatsko- narodne stranke i u nadi da će se srpske žalbe uzeti jednom u obzir, glasovali za škol- ski proračun. Ovakijem postupkom srpski poslanici dolazili su u sukob sa svojijem uvje- renjem i mišljenjem, a pravdali su ga hr- vatskijem pie gajinma i slavenskom uzaja- mnošću. Da su hrvatska obećanja bila prazne riječi i da je poslije toga slijedilo razočara- nje, i to baš veliko, srpski su poslanici ovoga saborskoga zasjedanja za rasprave školskog proračuna to dokazali i dosljedno protiv školskoga proračuna glasovali. Ovogo- dišnji postupak srpskijeh poslanika sa svake je strane korektan i opravdan. Ne može im Se predbaciti, da su za ljubav opozicije ona- ko postupali. Ne može im se predbaciti, da nijesu sva sredstva iserpli, da uzmogu i oni za ovaj naj važniji proračun glasovati. Oni ne samo što nijesu u ovome poslu do sada naglili već su, pojimajući važnost školskog proračuna za narodnu prosvjetu, donekle sami sebe varali vjerujući lijepijem riječima i do- lazili u oprjeku sa tužbama, koje su u ime naroda iznosili. Tužbe i žalbe s dana na dan množile su se i množe se, s toga nijesu mogli ni srpski poslanici dalje oklijevali, a da na jedino pozvanome mjestu, u zemaljskom sa- boru, ne izreku svojijem glasovanjem neodo- bravanje i nepovjerenje cijeloga srpsko- ga srpskoga naroda u pokrajini protiv dana- šnjega sustava u školskoj politici. Vjerujemo, da je teško bilo srpskijem poslanicima poslije tridesetgodišnje borbe za narodnu školu odlučno protiv iste ustati ne- godovanjem onoga istoga naroda, koji je naj- više zasluge za nju stekao. Doista je žalosno da je srpski narod danas baš usilovan pro- tiv toga svoga, tako da rečemo, čeda i go- jenčeta najveću borbu voditi. I zaista dana- šnja škola u pokrajini najveći je protivnik srpskoga imena. Ona je upravo rasadnikom narodne borbe i nesloge. Da u školi vlada pravi narodni duh i političke borbe bile bi blaže. Učenik bi na školskijem klupama imao naučiti, da su Srbi i Hrvati braća ravnopra- vna. Mjesto toga, proskribovanjem srpskoga imena i uveličanjem svega što je hrvatsko, odgajao se je i odgaja se = šovinistički podmladak, Kad je ovaj u praktičnom životu počeo da provagja tvrdnje koje je u školi naučio, i kad je u tome svome ,otačbeni- čkom“ radu naišao na jak otpor srpskoga naroda, za čije je ime malo ili ništa u školi čuo, mjesto da ga je taj otpor dozvao pa- meti, još ga je više užestio, pa se bacio u naručaj koga mu drago samo da bi mogao svoj Sisifov posao kraju privesti: biva uni- * štenje srpskoga imena, što, u ostalom hrvat- ski mladenci ne će dočekati, ma živjeli koli- ko Matuzalem. Ovo je, u kratko rečeno, plod današnje škole. Protiv takove škole nama, se je boriti. Ona je naš naj jači i naj opasniji protivnik. Koliko će ovo neprirodno stanje trajati i ima di o. u boljitak, teško je unaprijed kazati. Zato Ali ne smijemo stati prekrštenijeh ruku oče- kujući bolja vremena. A najmanje se pak nadajmo u današnji sustav, koji, bogu hvala, ne krije svoje krajnje ciljeve. Uzdajmo se jedino u se i u svoje kljuse. Pokažimo se do- stojni imena koje nosimo, pa će nas i naši protivnici više poštovati i o nama više raču- Na voditi. Za ovu kulturnu borbu, za spasavanje i održanje srpskoga imena, imamo zakonito polje, a to je ,Srpsko Bratstvo“. Više smo puta do sada naglasili, da ,Srpsko Bratstvo“ smatramo više kulturnijem nego političkijem društvom. Okupimo se svi oko njega, i svak neka priloži svoj novčić. Zrno do zrna po- gača, kamen do kamena palača, veli srpska narodna poslovica. Ako tako budemo radili, skupićemo lijepu sumu novaca, koju ćemo moći upotrijebiti u najsvetiju narodnu potre- bu: za srpsku školu, za održanje srp- skoga imena. Nije vrijeme, da sada razlažemo, što bi nam u tome pravcu u prvi čas najpotrebitije bilo, jer nema sredstava, nema novaca. S toga na novo pozivljemo osobito imućnije Srbe, da se ugledaju u strane narode, koliko troše na škole, na prosvjetljivanje naroda i na uz- goj podmlatka. Glasovanje srpskijeh poslanika protiv školskoga proračuna, neka je svakomu Srbi- nu opomena, da kuca dvanaesti čas i da u poslovima ovake naravi nema više ni oklije- vanja ni odgagjanja, m 5. s Govor poslanika Dra Vlaha Matijevića o poljo- djelskom proračunu. Visoki Sabore ! Ne mogu propustiti ovu vrlo važnu raspravu a da ne svratim pažnju Visoke Vlade specijalno na žalosno stanje poljodjelstva u dubrovačkom kotaru, eda bi istome što je više moguće pritekla u pomoć. Zbilja ako gornja Dalmacija plače, ni Dubro- vnik se ne smije. Naši posjednici su u tako kukav- nom stanju da se ne meže ni pomisliti kukavnije. Poznam više posjednika koji su pored zemaljskog posjeda imali još i drugog imanja i glavnica, i mo- gao sam se uvjeriti da su oni malo po malo uz svoj posjed izgubili ostalo imanje, kako da su so kartali ili da su igrali na bursi. Jedna ugledna ličnost u Dubrovniku izrekla je ove riječi, koje najbolje karakterišu stanje naši- jeh posjednika, biva: da bi trebalo dati dekoraciju onom posjedniku koji zna ne biti pasivan (Dr. M, Zamagna). Promislite dakle, gospodo, kako je kukavno stanje našeg posjednika koji preko cijele godine ra- di i nadzire svoj posjed — a sve to da može po- Stići taj svoj ideal: — da ne bude pasivan! S t»- ga se je dogodilo, kad je općina dubrovačka dije- lila milostinju, da je tom prigodom došao na op- ćinu jedan veleposjednik i pitao: kad će se dijeliti | milostinja siromašnijem veleposjednicima! Časni zastupnik Zore napomenuo je da se u Konavlima izvršuje jedaa korisna radnja. Ta će radnja biti korisna i preporodiće valjda naše Ko. navle. Ja ću ipak ovdje reći, da opći glas sumnja da li će ta radnja zbilja postići svoju cijelj. Ja ni- jesam u stanju da prosudim koliko vrijedi ta rad- nja i da li je dobra. Znam da je Visoka Vlada stvar pro - učila, ali ipak, kazo rekoh, kola glas koji sumnja da li će ta radnja u Konavlima biti uspješna. Radi ge naime o tome da se jazovi, kroz koje voda odlazi u more, očiste i prošire, pak neki govore du su ti jazovi još uvijek u dubinama uski, te da i kad budu pro- šireni na vrhu ostaće uski u dubinama, biva ondje gdje se radnjom ne m(že doprijeti, i da tako od radnje ne će biti koristi. To nije mnjenje vještaka, to je prosti glas koji se pronosi, i koji možda nije osnovan ; ali ipak, obzirom na važnost radnje, ci- jenio sam da je nekako shodno da ga iznesem, da bi sc uzeo m obzir, i da bi se ispitalo da li je osno- van ili ne. Ovom prigodom dopustićete mi, časna gospo- do, da se časkom pozabavim upitom koji je časni zastupnik Biankini upravio na Zemaljski Odbor, i koji se bavi prevoznijem cijenama na našijem pa: Tvbrodima. Baviću se tim upitom jer su meni te stvari poznate, pošto se tim poslom prilično bavim u Dubrovniku. Ja potpuno priznajem da se treba zauzeti za naše poljodjelstvo, (priznajem da treba) da Visoki Zemaljski Odbor pazi i slijedi rad parobroda, i da ne dopušta da se nepravedno povisvje prevozna ci- jena. Ali ima i drugijeh razloga koji mogu služiti kao obrana našijeh parobrodskijeh društava, a to je da je godine 1898. cijena ugljena strašno poskoči- la, te su zato i prevozne cijene poskočile, i to ne samo u Jadranskom moru nego po cijelome svijetu. Rudi toga št» je cijena ugljena strašno poskočila, toliko naše Dubrovačko Društvo, koliko i sva osta- la parobrodska društva, zaključili su svoje račune za god. 1898. sa znatnim postotkom dobiti manje nego pregjašnjijeh godina. S toga se je osjećala potreba da se tomu bar donekle doskoči, te su se malko promijenile prevozne cijene. Opet kažem du i ovdje treba uzeti u obzir naše poljodjelstvo, prem- da moramo osjećati i dužnost da gledamo i na in- tereš našijeh parobrodskijeh društava. Naša parobrodska društva nijesu u vrlo sjaj- nom položaju. Mi u Dubrovniku možemo se done- kle pohvaliti uspjehom, ali to samo glede. onijeh parobroda koji su odregjeni za dalja putovanja, jer smo mi proširili rad našeg parobrodskog Društva, i ne držimo se samo Dalmucije, a što se tiče na- šeg rada u pokrajini, taj nije baš toliko koristan. Rud parobroda u Dalmaciji može se razdijeli- ti u dvije grane: rad ga Senjskom Rijekom i rad ša Trstom. Na Senjskoj Rijeci imamo ugarsko-hr- Vatsko parobrodsko Društvo, koje je obilno pot- pomagano od ugarske vlade, te ako komu do- gje na pamet da zaradi štogod s Rijekom, to druš- tvo odmah postavi svoj veto, i ne dopušta da naši parobrodi tamo dolaze, Dapače kad se je imao obnoviti kartel, Lloyd je hotio postaviti prugu Opatija- Dalmacija ali ugar- Sko-hrvatsko parobrodarsko Društvo postavilo je svoj veto i Lloyd se je morao kaniti te pruge To sam kazao samo da se vidi kako ugarsko- hrvatsko parobrodsko društvo hoće da za sebe uz- drži monopol jedne pruge. Naše dubrovačko parobrodarsko društvo bilo je odredilo jedan mali parobrodić da, bez ikakve državne pripomući, tiče luke: Slano, Župa, Cavtat, Luka Šipanjska i sva mala mjesta koja nijesu ima- la nikakve parobrodske komunikacije. Ali, što se je, gospodo, dogodilo ? Dogodilo se je da je ugarsko-hrvatsko paro- brodsko društvo u istu prugu postavilo svoj paro- brod, i mi bijasmo prisiljeni odreći se toga rada. Ovoliko samo o našijem odnošajima, da od- govorim časnom zast. Biankini, i da obranim naša parobrodska društva što su bila prisiljena da se kompensiraju povišenjem prevozne cijene, i da obra- tim pažnju Visoke Vlade da uvidi da položaj naših parobrodskih društava nije tako sjajan, i da treba da ih prati i potpomaže koliko može, da ova druš- tva uzmogu napredovati. Što se tiče želja pogledom va poljodjelsku struku, to su ih kompetentniji od mene već izrazi- li. Ja ću nadodati samo još jednu, ai ta stoji u svezi S onim što je kazao časni zast. Biankini. On ss je bavio porezom od 3 novč. i pripo- vijedao kako nesrećni seljak treba da plaća porez sa najnužnijim stvarima. Ja ću tu sliku malko popuniti i kazati da nije samo seljak da plaća nego i siromašni velepo- sjednik jer je i ovome teško isplaćivati porez, i jer ni njega.ne čekaju isplatom. S toga bi trebalo da Visoka Vlada dogje u susret i veleposjednicima, osobito tim da čeka pri isplaćivanju poreza. Imao bih pak da izrazim jednu svoju misao. Ne iznosim predloga, jer mi se čini da je prerano, ali ću izložiti jednu misao molbom da je Visoki Zemaljski Odbor uvaži i prouči, i po mogućnosti u praksu, u život privede, ' * Poznato je da svi novi porezni zakoni idu za tim da oblakšaju teški položaj siromašnijim stali- šima, a da imućniji stališi više plaćaju. Tako ima- mo novi porez na ličnu dohodarinu i na prihod od imovine. Ta ima nekih primjera koji pokazuju i do- kazuju taj humanitarni smjer zakona. Od tijeh za- konskijeh propisa napomenuću samo to da se na prihod manji od 600 fiorina ne plaća lična do- hodarina, a ima i S 5. novog zakona o tečevini, koji kaže da je onaj koji najmanje zaslužuje i koji sam osobno radi, oprošten od plaćanja poreza na tečevinu. Ja bih želio — u interesu poljodjelstva — da naša Dalmacija dade dobar primjer i ostalijem pokrajinama i samoj državi, tim da naš Zemaljski Odbor prouči pitanje: kako bi bilo da mi oprosti- mo od pokrajinskog prireza one poljodjelce koji imaju posve maleno imanje? Tendencija cijele moderne legislacije ide za tim da svakomu obezbijedi neki minimum eksisten- cije, da zadnji komadić hljeba ne digne siromahu. Gledajmo da mu ga ni mi ne dižemo našim pokrajinskim prirezom ; i pošto nijesmo vlasni da ga potpuno oprostimo od poreza, oprostimo ga ba- rem od pokrajinskog prireza, pa ćemo tako služiti za primjer i ostalijem pokrajinama i samoj državi. Govor poslanika Dra Vladimira Trojanovića u općoj raspravi poljodjelskog proračuna. Visoki Sahore! Uzeo sam riječ da govorim kao poslanik opozicije, i to, skrajne opozicije. Ogra- ničiću se samo na njekoliko riječi, jer je kasno doba, pak ne bih želio da vas mučim s dugim go- vorima, koji, u ostalom, kako stvari stoje, nijesu baš nužni, niti su od koristi. I evo me da vam odmah kažem zašto. Izvješće gosp. vladina povjere- nika, ili bolje, kako sam ja isti danas u zapisniku pročitao, expos& gosp. vladina povjerenika, nije bio rasturen gospodi poslanicima, kao što je to moralo biti, da se omogući prava opća rasprava o istome, kako bismo ga lakše i bolje mogli kritikovati. Casni poslanik Trumbić vrlo je zgodno pri- mjetio i reflektovao da, kad bi taj exposč bio štam- pan i predat poslanicima, da bi mi bili u stanju mnogo što šta u obzir uzeti i održati kritiku, u ovoj raspravi, na visini, kao što se postupa pri sli- čnim pitanjima, osobito u poljodjeljsškom proraču- nu, u svim parlamentima, Pošto to nije bio slučaj, ja nemam razloga da vas zadržavam dugim govori- ma, nego, ograničujući se na nekoliko riječi, istinu ću kazati da je u ovome exposč-u dosta, baš dosta na papiru. Svaka čast .gosp. vladinu povjereniku, koji nas je danas zabavljao i koji je zaista marlji- vo svoj expose sastavio. Ali za sve ono što ne od- govara faktičnome stanju stvari, rećiću: Ambascia- tore non porta pena. Kao poslanik opozicije, žao mi je, ali ne mogu nikako hvaliti Visoku Vladu, prosto s razloga, što u istu nemam nikakvoga povjerenja i što se od nje nikakvome dobru ne nadam. Dokaz Vam odmah pružam. Žalosne i najžalosnije prilike u čitavoj po- krajini Dalmaciji, a osobito u Boki Kotorskoj, ko- liko u ekonomskom, toliko u političkome obziru. Eto vam, čestita gospodo, investicija kojima nas dariva bečka i dalmatinska vlada: topovi, tvrgjave, policija i ništa drugo. Casni poslanik Bjankini kazao je, da je vlada hipnotizovana. Ja se ne slažem s ovim priznanjem, ili bolje, s ovom dijagnozom. Čisto ne mogu da ra- ' zumijem, kako se časni Bjankini postavlja na sta- novište opozicije, kad čas hvali, a čas kori. Vigoku Vladu. Takvo ne smije da bude stanovište jednoga, koji se ponosi, kao paun perjem, da je poslanik opozicije. Ja ću vam reći: Gospodo, ruke na prsi. Mo- žemo li mi današnju vladu u Dalmaciji hvaliti i žrtve joj prinositi, kad ona nije nikakve hvale do- stojna? Da je ona pod poljodjelskom hipnozom, ona bi bila pristupačna pravoj sugestiji i ona bi faktič- no nešto radila za ovu siromašnu, zapuštenu otadž- binu našu. Ja s toga postavljam jednu drugu, neću Se prevariti ako rečem, tačnu dijagnozu, da je vlada dalmatinska vrlo, ama vrlo loš medium, koji nije pristupačan pravoj sugostiji, tako da mi danas Salju e administraciji Dubrovnika \: