Drugo izdanje Drugo izdanje Cijena lista Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu | franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. : Pojedini broj lista 10 novčića. L Aprila 1899. Pretplata i oglasi Salju:e administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ns vraćaju. Za oglase Priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje Šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh Slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pi- maju se. Broj 14. Izlazi svake Nedjelje. Godina VIII. Prvi govor poslanika Dra Dušana Baljaka o školskom proračunu. Visokoštovana gospodo! Došao sam u gabor i ulazim u ovaj pretres bez ikakva prtljaga, jer se mislim ograničiti na malo riječi 1 na jednu izjavu u ime moje i mojih drugova. Ali ako sam ostavio kod kuće sit- | ne knjige, koje se po školama utiskuju u ruke našoj djeci, ja sam ih ipak prelistao. Neću o njima govoriti a ne bih ih ni Spo- menuo, da nijesam u nekim novim knjigama našao što nova. Ta novost može interesovati i visoki sabor. Do sada, svaki put kad“ bismo se mi požalili da nam ge naše narodno ime ne pri- znaje, da se sa izvjesne strane svagdje bri- še, slušali smo utješljivi odgovor: — ako vam je drago tako se nazivati, slobodno vam je; ko vam brani da se megju sobom zovete Srbima? Na taj isti način pri lanjskom pre- tresivanju ovog. istog predmeta, nalazeći da su naše žalbe neosnovane, gosp. Milić nam reče: Sto ćete više? ta imate i vaše fonda- cionalne srpske škole! — Opazio sam na to, kako bi doista lijepo bilo, da u jednoj drža- vi, gdje su nam zajamčena jednaka prava i podjednako svi doprinosimo troškovima i za opće pučke škole, ne samo u tim školama budemo zapostavljeni, nego još u onijem ško- lama, zadužbinama naših djedova, koje su oni svojim troškom podigli a mi svojim tru- dom uzdržavamo, lijepo li bi bilo da se na- ša djeca ni u tim školama ne bi smjela od- gajati u onom istom duhu, u kome su se rodili i u kome kod kuće žive. To je novost, koju sam našao u škol- skijem knjigama, što su se u posljednje vri- jeme štampale ili ge štampaju; otkrio sam najnoviji atentat protiv naših srpskih fvnda- cionalnih škola. Ovijem knjigama više. nam se ni to ne kaže, da nam je prosto megju sobom zvati se Srbima; jurišanje na srpsko ime stalo se širiti i na naše privatne fonda- cionalne škole, gdje smo mi Srbi gami me- gju sobom. Imao sam prilike vidjeti neke knjige ći- rilicom napisane, koje su se ove godine štampale_ili se još štampaju, a koje su na- mijenjene onim srpskim fondacionalnim ško- lama, što uživaju pravo javnosti, ili što i kao privatne škole stoje pod nadzorom školske vlasti. Za te škole imali smo do sada knji- gu, iz koje djeca uče azbuku; zvala ge »SIp- Ski bukvar“, Ove godine preštampava se ta knjižica, koja je namijenjena jedino pomenu- tim školama, — jer vi znate vrlo dobro, kad bi se ta knjiga, štampana ćirilicom pomolila u školama, gdje nema pravoslavne djece, da bi odmah došla u Index. — i na čelu te knjige stoji prosto ,bukvar“ ; srpsko ime je izbrisano. I još. na drugoj strani stoji: ,,bez promjene preštampan tekst od godine 1895.« Ovo posljednje moglo se barem prištediti. | Još ću nešto dodati, što osvjetljuje ne- kako osobiti današnji položaj Dalmacije, koja nemilo osjeća uticaj našeg najbližeg susjed- stva. Kad sam lani spominjao drsko djelo, koje je počinio sastavljač jedne školske či- tanke, što je, prenoseći krasnu pjesmicu Zmaja Jovanovića, istu nagrdio, izmijenivši ona dva stiha: ,pjeva mu srpsku slavn i srpske junake“ i rekao ,našu glavu i na- še junake“, izvjestila o školskom proračunu gosp. Borčič kazao je da je to prava gr- desija. Ta. je grdesija bila u knji- zi, štampanoj latinicom, namijenjenoj svira pučkim školama, koje pohagjaju i srpska i hrvatska djeca. Ali ove godine ta se ista grdesija ponovila u knjizi, štampanoj ćirili- gom, namijenjenoj našim fondacionalnim ško- lama, u koje samo srpska djeca dolaze. I tako danas se briše srpsko ime i ondje, gdje nam se do danas velikodušno dozvoljavalo da se možemo zvati Srbima megju sobom. — GE (Prigovaranje na desnici: To nijesmo mi učinili). Ja vas i ne korim; ja samo kažem šta se radi, u ko zna du Je kriv, neka ukor primi. Samo još jednu. U pomenutom slučaju izbrisano je srpsko ime iz pjesme srpskog pjesnika u čitaući namijenjenoj srpskim ško- lama. Ali gle čuda! Našao sam da se ime srpsko briše, kod se nagje u knjizi i kojeg hrvatskog historika. U trećoj čitanci, pre- štampanoj ćirilicom za upotrebu naših škola, ima jedno štivo, u kome su kratke istorijske orte o Dalmaciji. Čitajući i uporegjujući lako je dosjetiti se da je sastavljač tih orta, pi- šući, imao pred očima: Poviest hrvatskoga naroda Vjekoslava Klaića. U toj istoriji spo- minjući raznu sudbinu, kroz koju je vjeko- vima prolazila Dalmacija, kaže se da je bila pod bizantijskim carstvom, pod ugarskim i hrvatskim kraljevima, pod bosanskom i mle- tačkom vladom, a južni dio, to jest dio Boke koji je spadao kneževini Duklji i Travuniji, Vjekoslav Klaić kaže, da je onaj dio Boke, od konca dvanaestog vijeka do izginuća Ne- manjine dinastije, bio i pod srpskim vla- darima. Sastavljač, koji se, priregjujući tu čitanku, držao istorije Vjekoslava Klaića, pri- povijeda na tom mjestu da je Dalmacija bila pod vlasti Vizantije, pod ugarskom, hrvat- skom, bosanskom, mletačkom vladom sd Im jugu i pod drugim gospodarima“. Ni hrvatska istorija nije više sastavlja- ču mjerodavna, kad se radi o Srpskom ime- nu. Njegovo ime ne stoji na čitanci: ali mi ipak znamo iz koje tvornice izlaze ove knjige. Lani osjetismo se prinugjenim da izjavi- mo zbog sličnih razloga, koje navedosmo,. da ćemo glasati protiv školskog proračuna. Ali U ovom pravcu, mjesto da se pošlo boljim putem, kako smo imali prava nadati se po riječima gospodina iz jestioca, mi imamo da- nas samo jedno da zabilježimo, to jest da je ove godine još gore nego lanjske. Bolje da nijesmo o tom ni govorili. Mi smo ge tada žalili i radi drugog razloga, radi postupka školske vlasti pri ime- novanju školskih nadzornika; žalili smo 0, na primjer, što za školski kotar kninski on- da, kao što ni do danas, nije imenovan škol- ski nadzornik, već kotar kninski ostaje zdru- žen sa šibenskim pod jednim samim nadzor- nikom. Zakon je jasan. Propisuje da se za svaki školski kotar imenuje jedan školski nadzornik a gdje je potreba i više njih, pak dalje dodaje da se školski kotar podudara s političkim kotarom. Godine 1896. u političkom kotaru kninskom bijaše 18 pučkih škola, a nije imao svoga nadzornika; a imao ga je već tada kotar benkovački, u kom ne bijaše više od 15 škola. Danas ima u kninskom još i više škola, ali vlada neće da mu ime- nuje nadzornika. Zašto? Razlog nam je očit; to stoji u svezi s godišnjim učiteljskim kon- ferencijama. U kninskom kotaru ima dosta učitelja Srba, te mi se čini da vlada ne mo- že podnijeti da ge ti učitelji sakupljaju na svojoj kotarskoj konferenciji, na kojoj ih uči- telji hrvati ne bi mogli nadglasati, kao što biva sad, kad su prvi prinugjeni ići na uči- teljski zbor u Sibeniku. Rekao sam malo prije da u prilikama, naše zemlje, u političkom našem životu, oso- bito što se nas Srba tiče, osjećamo nemilo neki uticaj, kojim ću se opširnije baviti, kad i ako za to još bude zgode, Danas, ako ni- šta drugo, ja ću taj uticaj spomenuti u od- nosima s našim školama, i načinom kako se prema nama postupa. I Javna nastava u našoj državi, osobito u osnovnim školama, počiva na religiozno- moralnom temelju. Zato, osim poučavanja u vjerozakonu, učenici upravljaju se u religio- znom duhu. Da se taj duh u njima uvijek budan održi, vidimo kako se u školama na: laze i svetiteljske ikone: pohvalno je da ško- lu krasi ikona svetog Luja, koji se slavi kao X i i S I Pokrovitelj mladeži. Ali ako je temelj javne nastave u našoj državi moralno-religiozni, po- Što “u istoj: državi žive zajedno gragjani, koji ne pripadaju istoj hrišćanskoj vjeroispovjesti, a svima je vjeroispovijestima zajamčeno uživa- nje ravnopravnosti, naravna je posljedica da i u školi, pri moralnom religioznom uzgoju učenika treba imati obzira na njihovu vjero- ispovijest. Sto se pravoslavnih Srba tiče, vi Znate da se kod nas svetkuje i slavi sveti- telj Sava, kao pokrovitelj škole i napretka. Ta godišnja svečunost nosi na sebi skroz prosvjetni značaj. Zato su se mnogi učitelji Srbi, za škole, koje pohagjaju isključivo pra- voslavna djeca, obraćali na mjesna i kotar- Ska školska vijeća, da im pošalju ikonu srp- skog prosvjetitelja Save, da njom ukrase ško- lu. Naša vlada imala je primjer u kqji se mogla ugledati. Imam ovdje naredbu koju je izdala druga vladu u našoj blizini i u kojoj je rečeno: » Vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, nalazi dozvoliti da se i svetosavska školska Svečanost može proslavljati po dosadašnjem običaju i u pučkim školama, t.j. da na taj dan može litija doći iz erkve u školu i da se tamo može poslije propisno obavljenog dijela svečanosti deklamovati, pjevati i pri- godni govor držati... »Bretosavsku svečanost slobodno je pri- rediti i proslaviti u svakoj školi u kojoj broj pravoslavne djece iznosi barem petnaestoricu polaznika. Za vrijeme školske ove proslave praznika Sv. Save, ima se školska pouka za djecu drugih vjeroispovjesti obustaviti, te ista raspustiti. »U Zagrebu 13. Januara 1897. Potpi- san Graf Khuen Hedervary“. Učitelji Srbi nijesu ni ovoliko iskali. Molili su da mogu ukrasiti školsku dvoranu, ne slikom Gara Dušana ili Miloša Obilića, već mole da im se pošalje ikonica svetitelja Save. Ali naše vlasti, mjesto da se ugledaju u primjer hrvatskoga bana, ili da barem udo- volje onoj još skromnijoj želji učitelja. srpske djece, regbi da su voljeli sebi drugi uzor odabrati. Ja vjerujem da su gospoda na. vla- di dobri, ali i dobri i najbolji. ljudi kadšto se pokvare u regjavom društvu. To je r- gjavo društvo, čini mi se, naš najbliži kom- šiluk, to je vladavina ministra Kallaya u Bo- sni, pod kojom u Bosni, kao što se nedavno dogudilo, njegovi organi konfiskuju i ikone pravoslavnih svetitelja. Pod ovim uticajem biće i naše školske vlasti pomislile da se ne smije dozvoliti ikona Svetog Save ni u oni- jem školama, u kojima su svi polaznici dje- Ga pravoslavne vjere. 0 ovom uticaju imao bih još primjera, koje ostavljam za drugu priliku. Sad ću samo još spomenuti jedan slučaj, po kome mislim da Je i sastavljačn Sore pomenute čitanke kao uzor lebdio pred očima režim ministra Kallaya u Bosni. Po- znalo vam je, gospodo, kako je gospodin ministar, razglašenj usrećitelj Bosne, i povrh svoje upravne mudrosti, radi koje kažu da su ga Englezi tražili da dogje urediti Kretu, a Amerikanci iz sjevernih država da im ure- di Kubu, zapanjio još učeni svijet i svojim | etnografskim znanjem, kad je u Bosni pro- našao novu narodnost i nov jezik. Sastavljač čitanke okoristio se tim divnim Kallayevim izumom, U jednom svome sastavku spominje Mehmed pašu Sokolovića, velikog vezira sul- tana Svlejmana, koji je godine 1566. udario na Siget. Taj veliki državnik turski bijaše porijeklom. Srbin pravoslavne vjere. Dijete, učio se knjizi kod strica, starješine. manasti- ra Mileševa i čuvara groba Svetog Save; te mu postade gjak, čatac. Turci ga zarobe u Baru i odvedu u Carigrad; tamo se popne do čina velikog vezira. Brat. mu bijaše srp- ski kalugjer Makarije, te Mehmed paša, sje- Ćajući se svoga roda i plemena, okoristi se \isinom svoga položaja i izradi kod sultana bratu kalugjeru ferman kojim ge obnavlja nezavisna erkva, srpska Patrijaršija pećska, a postavlja brat mi . Makarije srpski 2. patri-. Jarhom. Sad, kao što je izumljen naziv ,,bo- sanskog jezika“, i to jedino na ustuk srp- skog imena, sastavljač čitanke za velikog ve- žira Mehmed pašu Sokolovića, porijeklom Srbina pravoslavne vjere, kaže da bijaše po- tomak neke bosanske porodice. Bosnisehe Landessprache! Kad sam rekao da je taj izum bosan- skog jezika naperen isključivo protiv Srba, sad je čas da se odužim časnom gosp. Bian- kinu i odgovorim na opasku koju mi je uči- nio na drugom mjestu, gdje nijesam smatrao da je bilo prilično na tu opasku odgovoriti. Jest, to je doista napereno samo protiv Sr- ba, jer. dok u Bosni vlasti dozvoljavaju da se osnivaju društva, koja se nazivlju , hrvatsko pjevačko društvo“, Srbima se to brani i dopušta se da nazovu takova društva »Srpskim“, samo ako se još jedna riječ umetnei kaže »Srpsko Gr- Kveno pjevačko“. Ni u Bosni kao ni ovdje, ne- će da nas Srbe priznadu kao narod u zemlji, nego mi smo im, tamo i amo, u jednom ili u dru- gom mjestu : grieshiseh-orientalisehe Kirchen- gemeinde. Neću vam dalje govoriti o zapostavlja- nju naših učitelja, koji su Srbi, pri udijelji- vanju potpora, pri imenovanju na viša mje- sta. Neću ove godine da se požalim na po- stupanje gdjekojeg učitelja, gdjekojeg nadzor- nika, gdjekojeg školskog referenta, ili kojeg, drugog vladinog. organa, premda bih-i za to imao dovoljno razloga. Ali ove godine neću za žive oči da 40 uradim. A znate li zašto. Dok se mi na koga pravom i razlogom ža- limo, ne možemo se osjećati pobugjenim da tome istome pripomognemo da bude odliko- van i imenovan na više mjesto. A to uprav biva. Kad mi koga tužimo, gotova mu je nagrada sa vladine strane. Nemojte misliti, štovana gospodo, da bismo mi tome sre6- nome zavidjeli na njegovu napretku. Nego kad vlada onoga, kog mi kudimo, odlikuje, ona tim odobrava što je radio i bodri ga da i dalje tako radi; a on bi tad nastojao da još više lovorike pobere takovim podvi- zima svojim. A jer mi ne možemo, ne smi- jemo željeti da bude stavljen u mogućnost da počini još više kvara na štetu nas Srba, zato neću ni spominjati ove godine pojedin- ce, niti sama njihova djela, po kojima bi se dali pogoditi tvorci Neću da takovog učite- lja ili činovnika vidim do godine imenovana upraviteljem ili školskim referentom, kao što smo to vigjali u prošloj godini, kao što i ovdje vidimo živ primjer pred našim očima. Sam gosp. izvjestilac financijskog odbo- ra, pri pretresu ovog proračuna rekao nam je, da svi razlozi što smo naveli, kad bi i osnovani bili, mogli bi opravdati naše žalbe i tužbe ali protiv vlade. Nego, dok se ovako u školama s nama postupa, pak bilo pod uticajem vlade, bilo koga, drugoga, mi ne možemo, a ove godine i nećemo glasati ni za kakav trošak u ime pučkih škola. Zato čast me je izjaviti da mi, Srbi, sa dozvolom gospodina dra Trumbića, koji uas je prekju- čer pozdravio nazivajući nas svojom hrvat- skom braćom, a Srbi i bez njegove dozvole, giasaćemo protiv školskog proračuna. (Odo- bravanje na ljevici). Drugi govor. poslanika D.ra Dušana Baljaka o školskom proračunu. Visoki sabore! Dužan sam i ja da ka- žem još dvije završne riječi, poslije govora | izrečenih jutros i večeras. . Premda bijaše posljednji u redu govor- nika, osvrnuću se najprije na neke primjed- be gosp. vladinog povjerenika i školskog nad- Zornika, po onoj: A tout seigneur, tout ho-. Neu. s nad ke HN Me: