M. di talic. Moe > Drugo izdanje Cijsna listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i ' Hercegovinu na godinu fior. 5.50 “Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. as . Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5. Na po godine i na: četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 9. Aprila 1549 Poljo HJE Prata. CAN Salju e administracij M ge Dopisi se šalju uredništvu. še Rukopisi se n: vraćaju. javne zahvale, računska izvje šća i slična objave plaća se 10 norč. od retka (sitnijeh slova). Ako se viče puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maja se. Broj 15. Izlazi svake Nedjelje. Godina V]II. > Otvoramo pretplatu za drugi tromjesec i moli- mo sve naše pretplatni- oke, koji nam još ne poslaše pretplatu, da to čim prije učine. Dužni- ke pak pozivamo još jed- nom, da izmire svoje du- gove. Bosansko-Hercegovačke prilike li Kao po komandi, s dana na dan sve žešće ustaju njemački, hevatski i magjarski listovi protiv Srba u Dalmaciji, Bosni, Herce- govini, Hrvatskoj i Slavoniji. Uz ove se pri- > družuje, i ako obazrivo, i poluslužbena štampa. Ishodištem ove papirnate vojne bila je izmi- šljenja veliko-srpska propaganda i patrijarho- ve poslanice. O tobožnjoj veliko-srpskoj pro- pagandi dosta je bilo govora u ovome listu. Sa patrijarhovijem poslanicama danas se ne = mislimo baviti, i ako je njihov sadržaj tako okuražio Kalajevu štampu, da neki hrvatski listovi čak niječu i srpski karakter Bosne i Hercegovine i denunciraju: da su ,Rišćani u hrvatskim krajevim od uviek živalj neza- dovoljstva')“ Još je nešto ugrijalo maštu hrvatskijeh listova, a to je ispadak gradski- jeh izbora u Sarajevu i otvoreno priznava- nje hrvaskog imena u okupiranijem zemlja- ma sa strane bosanske vlade. U svojoj naivnosti hrvatski političari otkrivaju neke činjenice i pojave, koje su se sa nadležne strane uvijek nijekale, i tijem čine slabu uslugu svojijem gospodarima, a u glavnome umnožavaju dokaze Srbima ro- doljubima o zadnjijem ciljevima uprave u Bosni i Hercegovini. o Ed : ik Zahvalni smo pravaškom poslaniku Bi- - ankiniju kao i njegovu organu , Narodnomu Listu“ ne na otkriću, već na potvrdi, da je general Filipović bio spravio osnovu, po kojoj se imalo upravljati Bosnom i Hercego- vinom, u hrvatskome duhu. Taka je osno- va svakako bila u diametralnoj opreci sa poznatijem proglasom, kojijem se narodu u Bosni i Hercegovini navijestila okupacija. Osim toga do dana okupacije vas je naučni i politički svijet držao i smatrao Bošnjake i Hercegovce Srbima a Bosnu i Hercegovinu osrpskijem zemljama, što zbilja i jesu, što mjerodavni krugovi u Beču i u Pešti vrlo dobro znaju, i što je povjesničar Kalaj u svojoj istoriji srpskoga naroda sam priznao, U proglasu se Bošnjacima i Hercegovcima zajamčilo očuvanje narodnijeh i vjerskijeh osobina i svetinja. Uzmite koji hoćete opis Bosne i Hercegovine do okupacije, pročitajte stare bosanske spomenike i listine, nigdje nema ni spomena imenu hrvatskomu. S toga osnova u hrvatskome duhu generala Filipo- vića mogla se samo roditi u njegovoj glavi. Zaplijenjeno =) v. ,Narodni List“ br. 27. ONAEHfNHEfITdVZ Ovo što smo do sada naveli ne da se vohiti. Iz rečenoga ne može se nikako doći do zaključka, do koga su došla tri Čeha: Dr. Karl Dyk, Maks Hajek i Franc Konig, biva, 2) Jedna duža ili kraća ekskursija bez prethodnog poznavanja zemlje ne može pribaviti putniku-turisti ta- čnijeh i neosporivijeh podataka. Izvješća ta- kijeh putnika-turista uvijek se oslanjaju na razgovore Petra ili Pavla. Po svoj prilici tako se dogodilo i onoj trojici Čeha. U nji- hovoj brošuri nalazimo tvrdnja (n. pr. o mu- hanmedancima), koje smo do sada nebrojeno puia čitali u hrvatskijem listovima. Zaplijenjeno Ovo što je rekao zvanični ruski list, te- ška je osuda Kalajeve uprave. Ovako je ta- kogjer više puta pisao i bečki , Deutsches Volksblatt“. Pa i jedan viši austrijski oficir nije se blaže o hrvatskoj propagandi izrazio. Novosadska ,Zastava“ donijela je razgovor jednoga svoga prijatelja sa tijem oficirom, koji je na pitanje o narodnosnoj politici bo- sanske vlade odgovorio: Zaplijenjeno IR Josef Holeček Ko se bavi slavenskim svijetom, teško jea da se ne upozna sa radovima Josefa Holečeka, koji je proputovao sve zemlje sla- venske i napisao niz karakterističnih članaka, slika, rasprava i studija o slavenskim naro- dima. 2) y. Dvadeset godina kulturnog rada. Put po Bosni i Her- cegovini D.ra Emanuela Dyka, Maksa Hajega i Franja Koniga. — Mi nijesmo tu brošuru pročitali, već smo u » Obzoru“ našli prikaz i kratki izvod. Iz toga se prikaza vidi, da pisći ne poznaju povjest Bosne i Hercegovine, niti da su zbilja u narod zašli. Po svoj prilici najviše su općili sa hrvatima i pod utis- kom njihova pričanja napisali poglavje: »Političke prilike“. Pogrešno je mišljenje gg. pisaca, da će svaki katolik u Bosni i Hercegovini reći, da je hrvat. Od katolika urogjenika, koji živu na selu, veoma mali postotak reći će, da je hrvat, i to oni koji su ili školu svršili ili koji u varoši i gradove češće dolaze. Velika masa urogjenog katoličkog pučanstva u Bosni i Hercegovini, ne zna ni danas za hrvatstvo. — Prije okupacije Katolici su se zvali: šokei, latini. U tome je najpouzdaniji ruski profesor Hilferding, koji je proputovao Bosnu i Hereego- vinu za turske vlade i napisao poveće djelo. Baš u tome djelu Hilferding pripovijeda, da su katolici na pitanje, što si, odgo- varali; šokci i latini, Holeček rodio se u Stožicima blizu va- roši Vodnjana, u južno-zapadnom dijelu Ceške g. 1893. Skolovao se u Bugjejovicima i Pi- seku a poslije na višoj ekonomskoj školi (akademiji) u Taboru. Već kao mladić pjevao je pjesme i osobito je žudio poznati iz bliže Hercegovce, koji su baš tada (g. 1875.) ustali bili na oružje. Holeček se kao dopisnik , Narodnih Listy“ uputi Hercegovini i Crnoj Gori, gdje je proveo vas ustanak i upoznao se sa nje- govim vogjama, o kojima je napisao lijepe članke i uspomene. On je bio prvi, koji je obratio pažnju češkoga naroda na junački Srpski narod raznim raspravama: Bosna (u listu ,Osvjeti“ 1876.), Crnogorci na oružju (u ,Osvjeti“ 1877.) Crna Gora (u ,Matice Lidu“ 1876.). Ali je glavna vrijednost u nje- govim knjigama: Za slobodu, od kojih su izašle tri sveske (Prag 1878-1880.), koje su prevedene i na srpski jezik. Dalje dolaze Crnogorske priče (g. 1879. do sada 5 sve- zaka). Već su ova djela osigurala Holečeku slavno ime i on je postao poznat kao najbo- lji poznavalac Crne Gore, Bosne i Hercego- vine. On je pohodio Crnu Goru još nekoliko puta, te je g. 1883-1885. izdao o njoj kul- turne i ekonomske studije pod natpisom: Crna Gora u miru, u tri sveske, gdje opi- suje stanje Orne Gore i uticaj moderne ci- vilizacije na nju. Osim toga je u mladim godinama svojim izdao: Prevod junačkih bu- garskih pj ;, 1 Hercegovačke pjesme u »Sveopštoj biblioteci“ g. 1876. Poslije slavenskoga juga Holeček je po- hodio Rusiju g. 1887. i 1889., o kojoj je vrlo mnogo pisao u ,Narodnim Listima“ i samostalno izdao knjigu: Rusko-češke epistole (Prag 1891.). Još je izišlo pet švezaka nje- govih studija o Rusiji pod natpisom: Zut u Rusiju, u kojima, kao uvijek, govori o sla- venskoj uzajamnosti i iznosi svoje utiske na tome važnoime putu. Kao urednik , Narodnih Listy“ ima veliko polje rada na toj struci, koju on njeguje osobitom pažnjom, vrijedno- šću i ljubavlju prema svijem Slavenima. Ho- leček je bistar posmatralac, neumoran borac za slavensku misao, čovjek koji ne odstupa sa megdana za svetu narodnu stvar, koji se ne boji govoriti istinu i iznositi vrline i mane jednog ili drugog naroda slavenskog, I ako je Holeček najbolji poznavalac slavenskog juga, ipak ga je hotio još jednom pohoditi, da svojim očima vidi promjenu, što se zbila u posljednje vrijeme. U tu je svrhu prošle godine preduzeo putovanje u Kraujsku, Hrvatsku, Dalmaciju, Crnu Goru, Bosnu, Her- cegovinu i Srbiju. Izvještaji o ovome puto- vanju njegovu izašli su u , Narodnim Listi- ma“ i u ,Kvčty“. Osobitu je pak pažnju po- gvetio Bosni i Hercegovini i izdao koliko oblikom toliko sadržajem znamenitu studiju pod natpisom: Dvadesetgodišnja okupacija Bosne i Hercegovine. Ova studija već izlazi u beogradskoj revue ,[L'elu“. Osim ovih radova izdao je Holeček još ove brošure: Pružajmo ruke Slovacima (g. 1880 u ,Epistolama slobode“), Ogledalo našeg na- rodnog društva (g. 1880.) i Različne članke, u kojima opisuje lakim i humorističkim stilom prilike češke književnosti, orta svakojake uspo- mene na svoje prijatelje. Treba još spomenuti jedan njegov Za- glužan rad a to je prevod finskoga narodno- ga eposa: Kalevale (1896.), kojim je obratio pažnju češkog čitalačkog svijeta na finsku književnost. — Humorističnog je sadržaja njegova knjiga: Otpust iz vojske, gdje je kao dobrovoljac godinu dana služio. Njegovi članci i knjige prevogjeni su na njemački, ruski, poljski, srpski. Holeček zauzima u češkoj književnosti | važno, moglo bi se reći, jedinstveno mjesto, jer on ima svoje mnijenje, svoje ideje, od kojih ne odstupa. Pri svemu tako obilatom radu Holeček je skroman čovjek, koji ne hlepi za hučnom slavom.