Drugo izdanje U Dubrovniku 16. Aprila 1049. Drugo izdanje Cijena listi 2 Austro-Ugarsku, Bosnu i Bergegovinu na godinu fior. 5,50 Za Srbiju | Crnu goru na go- dinu fior, 6, 5 Za sve ostale * franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu dg oZa Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po zodine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj listu 10 nvičića. Pretplata i oglasi Salju e sdministraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglas& rriposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). \ko se viče puta štampaju, po pogodbi. Neftankirana piemia ns pri- maju sa. Broj 16. Izlazi svake N Nedjelje. Godina VIII. el an der Wand U ši ime, tko si božji, viči na proo- kret“, ovijem riječima svršavaju se u ,Naro- dnom Listu“ dva članka namijenjena srpskomu narodu u Bosni i Hercegovini. U njima je nepoznati pisac izlio svu svoju pravašku žuč na tamošnje Srbe i potužio se na tobožnji »srhofilski“ sustav u »hrvatskijem“ zemljama. . Preokret, koji on zamišlja u svojoj glavi, već je u Mostaru otpočeo i gospodin Kiseljak“) uz asistenciju biskupa Buconjića, generala Varešanina, okružnog predstojnika Pitnera, drugijeh zvaničnika i muhamedanca Šerifa Arnautovića, općinskog pisara, zapisao je svoje prečasno ime i u vojvodini sv. Save Nema- njića, kako Hercegovinu nazivlje Andrija Kačić-Mivšić u svome ,Razgovoru Ugodnom“, Ne žalimo se mi toliko na gospodina Kiseljaka i na njegovu maniju za zapisiva- njem imena svuda dokle dopire vlast naše monarhije; ne žalimo se toliko ni na onu ostentativnu asistenciju presvijetle i velemož- ne gospode, jer ni gospodin Kiseljak, ni gospoda od asistencije ne će moći potrti na- rodni karakter vojvodine sv. Save; mi se ža- limo na nešto drugo. Žalimo se ne što nama, takogjer božjim sinovima, nije dopušteno ,,vi- kati“ kao gospodi oko pravaškijeh listova, već što nama, kao tobožnjoj ,inferioroj rasi“, nije dopušteno, u manjoj mjeri, braniti se. Naglasujemo: braniti se u svojoj kući. Velimo našoj, biva, srpskoj, jer nam je do danas u svijetu jedino niječe gospodin Kise- “ljak i gospoda njegovi asistenti u društvu se g. Kalajem, političarom a ne istoričarom. Za to što se branimo, mi bunimo i re- metimo javni red i mir; a pravaši ,viču na preokret“ sumnjiče i denunciraju, pa im ni vlas od glave ne pada, što više čašćeni su do- stojnom asistencijom. Mi, braneći se, hoćemo da uzdržimo Bosni i Hercegovini onaj na- rodni karakter, kakav je bio do okupacije i koji u“ Evropi svak priznaje; po tome je glavna karakteristika naše borbe da uzdržimo što je bilo i što jest, za to bi nas svak imao smatrati konservativcima, biva, ljudima, koji hoće da konserviraju u narodnom pogledu pregjašnje stanje. Drugovdje u svijetu radi ovog našeg konservativizma, ako nas ne bi mazili barem bi nas trpjeli i ne proglasivali nemirnijem elementom koji teži preko grani- 6. Naprotiv se dogagja, da je onaj, koji ,,viče na preokret“ i sumnjiči i denuncira urogjeni elemenat, lojalan i protežiran. Neka nam se oprosti, ali ovi pojmovi ne mogu nikako u našu glavu. Po našem mišljenju baš oni, koji viču na preokret“ i uznemiruju svojijem novotarijama urogjeni elemenat, bune i remete javni mir i red; a nipošto oni, koji se brane i hoće da očuvaju i konserviraju svoje narodno ime i i svoje svetinje, što svak bez škole, bez propagande, bez zvanične asi- stencije sa majčinijem mlijekom usiše i za cijeli mu vijek to kroz žile struji. Od koli jevke do groba. Ponavljamo; mi take pojmove ne shva- ćamo. Biće naši moždani na osobiti način sazdani, ali tomu nijesmo krivi. Mi nijesmo krivi, što ne možemo da se sprijateljimo sa gospodom Kiseljakova roda i plemena, što ne volimo one, koji nam na svome domu ja- mu kopaju, što u jednu riječ ne ćemo da zatajimo sami sebe. *) V. današnji članak: Bosansko-hercegovačke prilike. S toga mi našom obranom ne bunimo i ne remetimo javni red'Tinir. Ovo je naše naj- čvršće uvjerenje. S toga ćemo se i na dalje braniti, tvrdo osvjedočeni da vršimo svoju najsvetiju dužnost. U ovoj obrani, u ovoj borbi, koju smo primorani voditi, ne smije- mo sustati. Nije pobjeda onoga koji počne već koji ustraje. Stvar koju branimo istinita i pravedna je, pa nas nije ni brige, što je neko ne voli, pa bio to glavom i gospodin Kiseljak. Još nešto, i to je glavno. Nije stoprvo sada novina, od podulje vremena opstoji običaj u hrvatskijem i nji- ma sličnijem njemačkijem i magjarskijem li- stovima, da Srbe u našoj monarhiji sumnji če i denunciraju, biva, da teže preko grani- 6e. Kako rekosmo, to je stari običaj, koji je učestao od vremena okupacije i koji se u posljednje vrijeme osobito njeguje i na sve moguće načine varira. Ovijem se, prvo, ni- ječe Srbima sposobnost, da kao takovi u Austro-Ugarskoj mogu živjeti i napredovati, čijem hrvatski političarj navrću vodu na svoj mlin ; drugo, upozoruju se državne vlasti na po- gibao, koja im od Srba tobože prijeti, čijem opet hrvati zahtijevaju naravski za gebe na- gradu. Kad god su se takovi glasovi javlja- li, srpske. novine i srpski. poslanici. najodluč- nije su se ogragjivali od takijeh podvala. 1 ove godine srpski poslanici u dalmatinskom saboru prosvjedovali su protiv tijeh denun- Gijacija sa hrvatske strane. Taj stari običaj danas osobito cvijeta i proširio se na daleko i široko. Govori se, što nam je teško vjero- vati, da su glavni povod dolasku Njegove O.iK. Visosti Nadvojvode Frane Ferdinanda u Dubrovnik i u Boku bili baš rečeni glasovi, i da se je Njegova C, i K. Visost baš gla- vom hotio uvjeriti o istinitosti njihovoj. Po- znato nam je s najpouzdanije strane, da se je Njegova O. i K. Visost najlaskavije izja- vio o lojalnosti naroda u Dubrovniku i u Boki i da se je veoma zadovoljan u Beč vratio, što u ostalom njemački listovi u svo- Jijem izvještajima potvrejuju. Kad se srpski listovi, srpski poslanici protiv podlijeh denuncija najodlučnije ogra- gjuju, kad se Njegova (0. i K. Visost naj- laskavije izrazio o čuvstvima i osjećajima naroda u Dubrovniku i u Boki; kako državne vlasti i na dalje, u interesu same države, mogu trpjeti ponavljanje onijeh lažnijeh gla- sova i uznemirivanje mirnijeh i lojalnijeh gragjana! Et, to nam je: velika zagonetka, o kojoj bi se dalo dosta govoriti, ali je osta- vljamo za drugu bolju prigodu. Nije naš običaj: biti veći papista od samoga pape. Ali, neka nam je dopušteno, upozoriti državne faktore na jednu nepriliku, pa ako hoćete i pogibao, koju onaki glasovi mogu s vremenom donijeti. Novine, koje onake lažne glasove pro- nose, čitaju se i megju Srbima. Izobraženi ljudi znaju ocijeniti vrijednost i tendenciju sličnijeh podvals, ali prosti i neuki narod, komu je poslije. Boga mijsvetije ime Čega. revo, ne zna, u svojoj prostodušnosti, za po- litičke intrige. Prosti narod slušajući ili či- tajući uvijek istu pjesmu i pripjevku: da nije vjeran caru, da teži preko granice, da mu je Biograd i Cetinje cilj i meta, zapitaće se: što sam skrivio, da se ovako o meni misli, i počeće da razgovara baš o onome, što mu: nikada nije do tada ni na pamet padalo. Ne će lo uzdrmati njegovom čvrstom vjerom i odanosti, ali će ipuk neprestano pitati: čemu SVOšOVO JL. 2.2 Mogli bi dalje proslijediti, ali ne bi htjeli da nas ko krivo razumije, pa s toga “preki- damo i završujemo sa poznatom njemačkom izrekom, koja srpski glasi: Ne valja gjavola na zidu slikati, jer bi mogao doći. To je smisao njemačke izreke: L'er Teufet an der Wand, koju smo metnuli za natpis današnje- mu članku. Bosansko-hercegovačke prilike JI. Josef Holoček u putopisnijem crticama pod natpisom : Dvadesetogodišnjica oku- pacije Bosne i Hercegovine, koje su iza- šle u češkom listu ,Kvčty“, u šestom po- glavlju opisuje borbu protiv imena Srbin i Čiriliće ovako: Vlada je odlučila da riječ o ,srpski“ »bosanski“, Ali, po Bogu, šta će se S bosanskim jezikom u Heroegovini? Ovdje bi lv- Zamjeni riječju Sično morala naregjivati, da se mjesto »Srpski“ kaže ,hercezovački“ jezik, a u novopazarskom san- džaku morac bi se zvati ,novopazarski“. A kad bi Se ispunila topla želja g. Kalaja, da i Dalmacija potpadne pod njegovu upravu, morso bi tamo po sili svoje službene moći uvesti ,dalmatinski“ jezik, koji nikud nije postojao kao što nije ni bosanski ili hercegovački. A kad bi Austrija sve više zado- bijala zemljišta ua Balkanu, kad bi, recimo, zauzo- la i izvrpula naopako Cenu Guru, morala bi tamo proklamovati ,6rnogorski“ jezik. a u Staroj Srbiji »Starogrpski“. Pretpostavimo još, da stanovništvo sviju tih zemalju posluša vl+đ1,i, šta više, da ti dekreti do šovinjzma pronikuu u njegovu krv, ne treba opisivati kakva bi pometnja nastala — po- metne. koja bi svakojako pokolebala i naredno sta- novništvo, ali bi i Vladin aparat zaustavila. To je jedna od najnesrećnijih misli, kojimi se bosanska vladu proslavila, kad je odlučila da uništi u okupi- Tanim zemljama riječ ,srpski“, toliko isto nesreć- na, koliko je ueprirodna Bosanska vlača rado širi o sebi misao preko svojih. ljubimaca, kao da ova stoji na visini svog poziva, da je odmakla ispred drugih vlada u va- preku i prosvjeti, a naročito u administraciji da joj nema ravne, jednom riječi kao da je najmoder- nija i najuzoritija vlada na svijetu. A da tako u istini bude, nedostaje joj još vrlo mnego. Moderna i prosvjećeua vlada računa uvijek s prirodnim po- godbama u danim prilikama, na kojima misli zida- dati i za svoje ciljeve ih upotrebljavati, ali glavni Zadatak mora joj biti uvijek umni i privredni raz- vitak naroda, koji joj je predan pod upravu. Vlada, koja svoj rad otpočne rušenjem i negiranjem svega što postoji i što je sraslo s prilikama i stanovniš- tvom, radi lakomisleno kao onaj preduz'mač, koji podiže. željeznicu bez obzira na položaj zemljišta, i koji hoće da se proslavi time, što je tamo, gdje je na'šao na brda, prokopavao doline, a gdje je našao doline, popunjavao ih i pravio od njih brda, ili ko- ji bi riječnom toku davao pravac i prokopavao ga taxo, da voda ne teče ozgo na niže, ve$ odozdo na više it. d. U koliko bi takav preduzimač o pokazi- Vio više talenta vještine i energije, u toliko bi ža- losniji bili rezultati od ujegova rada, Neosporna je istina, da u okupiranim zemlja- ma živi srpski narod, i kad pregjemo preko toga, da se katolički div njegov naziva drugim narodnim imenom i da se priljubl,uje, Šta više, kad dopusti- mo, da je muhamedovski živalj sve do sad zapojen bio Samo vjerskom svješću, i da je osjećanje na- rodnosti u njega slabo, ipaš ve ne da ničim politi, da su Srbi — koji su odgajeni u jakoj vjerskoj i narodnoj tradiciji, čuvajući kroz pet vjekova sveti amanet preduku, i prinoseći na nj hiljadama dra- gocjenih žrtava, prekaljeni u borbi kao čelik — pr- vi i glavni elemenat u Bosni i Hercegovini. [ tim Srbima hoće sarajevska vlada da oduzme njihovo narodno ime!.. : voslavnj Srbi i da govore M Mnogo bi bolje rezuitate vlada postigla, da je bez okolišenja u pitanju jezika na cijeloj liniji, i kod Muhumedovaca i Katolika, priznala kio zemalj- ski jezik srpski. Muhamedovci u Bosni i Hercegc- vini nikad nijesu zaboravili, da su porijeklom pia- m Katolici bi se iz- mirili s time već zato, što su manjina, i što im Pored kvantiteta nedostaje ni kvalitetsko odlike, da budu glavni živalj u zemlji. Prema tome, politika, koja ove prilike nogama izvrće i traži. alonen u manini, goneći u opoziciju većinu na koju bi se imala baš oslanjati, takva politika, ma da je u Austro-Ugarskoj odavna poznata, nije nikad dobra bila i ne može nikad dobra donijeti. Vjerna starom austrijskom duhu, ali nevjerna samoj sebi, bosanska vlada ništa nema protiv toga, da imo ,Hrvat“ u okupiranim zemljama nasilno potiskuje ime ,Srbin“. Kad bi bila dosljedna, ona bi morala prinuditi i one što se krste imenom Hr- vat, da svoj jezik nazivaju bosanskim. Ali te jedna- kosti izmegju Hrvata i Srbina nema. Hrvatu je do- pušteno, da svoje ime širi ne samo po okupiranim, Već i po neokupiranim srpskim zemljama. Šta više, Vlada se sama stara da ,Srbin“ nigdje ne SE bez svoje sjenke ,Hrvata“. Gdje se podigne ,srp- ska“ škola, štamparija, novine, tu se uskoro pomoću Vlade ili bar po ujenom upustvu podižu rivali tih zovoda, koji ge nazivaju ,hrvatskim“. Niko ne će učiniti nepravdu bosanskoj vladi uko rekne, da je njoj u stvari Hrvat isto toliko mio ili nemio kao i Srbin, a što ipak onom prvom daje neko prvenstvo, to je samo iz političkog raz- loga i privremeno. Ona hoće gjavola da tjera vra- | gom, a njen je ideal takvo slavno stanje, gdje ne bi bilo ni gjavola, ni vraga, i gdje bi jednoga po- ništila drugim. Ne mislim o nekom fizičkom poni- štavanju, o etnografskom istrebljenju, nego o mo- raluom kvarenju, o tome, da okupirani, pa zvali se — Srbi ili Hrvati, mogu biti svedeni, naročito ako još Sami budu pomagali, sa visine gordih snova o svo« joj prošloj i budućoj veličini na masu, koja je do duše dobra da plaća porezu i da daje regrute, ali bi bila bez ogobenog političkog života i u većoj mjeri još bez političke aktivnosti. Borba imena Hrvat proliv imena Srbin utiče us Slovene veoma žalosno, tako žalosno kao što utiče komično na stranca (neslovena), koji zna u čemu je ta cijela stvar: da je, dakle, u tome, što ge jedan isti narod sam podvojio, da sam sebe sla- bi, da sam satire svoju snagu. Ništa drugo tu nije u pitanju do pusto ucbražeuje. Predstavite sebi do- bro tu stvar. Privrženici imena Zrvat po primjeru poznatog Kiseljaka, koji je preduzimao daleko i na- porno putovanje po svijetu, samo da svoje lijepo ime zapiše svuda, gdje još nikud prije toga nije stupila noga kakvog Kiseljaka, pronose to ime u predjele i krajeve, gdje se prije okupacije nigda nije čulo, i to vrše sa strasnošću ili bolje reći s fanatizmom, kao da se bore za neku veliku, refor- matorsku ideju. Austrijske gu se vlade mnogo puta truđdile da sličnu borbu o prostom nazivu izazovu i kod Čeha. Podsticali gu Moravce, da ne navode i neupotrebljavaju narodno ime češko, i kad im to nije pošlo za rukom, maskirali su se i slavenskom misli, te su megju Moravce širili ime Slaven, samo da potisnu tamo šme Čeh. U našem se narodu s tm glupim pokušajem nasjelo, dok u okupiranim zemljama čini čuda. Ali nije daleko vrijeme, kad će gama vlada, koja je ta čuda stvorila, žaliti što gvoj talenat i gredstv«, kojima se sad služi, nije upotrebila nu što odn gdje bi daleko veće uspjehe postigla + + . Ali pri svem tom, što je vlada u praktici pri- nugjena bila da utvrdi jedinstvo srpskog jezika u okupiranim zemljama, ipak se vidi njeno naprezanje | da Srbe unazadi time, što njihovu azbuku — iri“ | licu dosljedno suzbija. Kad je Austrija ušla u Bo- snu i Hereegovinu, nije raspolagala tom snagom. Cirilici je tada priznavala prvenstvo, turskoj azbuci drugo mjesto a latinici tek treće — upravo prema srazmjeri u kojoj je zastupljen pravoslavni, muha- medovski i katolički živalj. U tome se ogledao prin- cip. Čim je od njega odstupila, vlada je izazvala zaplet, iz koga ništa dobro ne može ni izaći. Taj zaplet, kao što izgleda, učinjen je s predumišljajem, jer se održava i u vladinim organima. Od tih. or- gana Bošnjak“ ima jezik srpski a piše latinicom, & ugi