4

\

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 5,50

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 6

Za sve ostale zemlje na godinu
“franaka 15 ,u zlatu.
Pi?

Za Dubrovnik na godinu fior. 5,

md.
Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 30. Aprila 1899.

Pretplata i oglasi
Šulju se administraciji Dubrovnika |
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se so vraćuju.
/
Za oglase priposlano,izjave.,ć
javne zahvale, računska izvje /5
šća i slične objave plaća se 10 noy GJ

puta štampaju, po pogodbi. :

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 18.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina. VIII.

——-— BB dagolica

Pod gornjijem imenom, hrvati razumije-
vaju porabu staroslovenskoga jezika u kato-
ličkoj orkvi. Glagolica je staro slavensko pi-
smo, kojijem su se pored ćirilice pisale er-
kvene knjige na staroslovenskom jeziku. Ka-
snije se glagolica održala samo kod Slavena
zapadne erkve, jer rimska kurija nije dopu-
štala štampanje i porabu erkvenijeh knjiga
na staroslovenskom jeziku već samo  glago-
skijem slovima i to za razliku od Slavena
istočne crkve, koji se u erkvi služe ćirilicom.

Od X. vijeka traje borba oko  staroslo-
venskoga jezika u katoličkoj erkvi na oba-
lama jadranskoga mora. Nije naša namjera
da u zbijenom članku tu borbu opišemo, već
da se osvrnemo na najnoviju fazu te borbe
u današnjijem danima, i o kojoj su pune
hrvatske novine. Pošto hrvatske novine
ne će da pred svoje čitaoce iznesu pravu
istinu o tome, latili smo se mi toga posla.

Pred nama je odluka sv. kongregacije
za obrede (sacrae rituum congregationis), ko-
joj je papa Lav XIII. bio naredio, neka stvar
o staroslovenskom jeziku ispita, e da bi se
svaka pometnja u tome odstranila. Ta odlu-
ka, naravski od pape odobrena, u. glavnoj
tački glasi:

I. Poraba staroslovenskog jezika u  litur-
giji ima se smatrati i držati kao stvarna
povlastica koja pripada  stanovitijem crkva-
ma, a nipošto kao osobna povlastica, što
pripada nekijem svećenicima. +

* Biće dakle dužnost biskupi, da svaki u
svojoj diocezi što prije sastavi popis svijeh
i pojedinijeh crkava, za koje se sigurno zna,
da sada uživaju tu dozvolu po pravu.

Nadalje da se uklone dvojbe, neka se
dokazi za tvrgjenu povlasticu crpu iz ispra-

ova i svjedočanstava, koja sigurno i valjano
dokazuju, da je ona bila u kreposti i da ži-
vi u istinu trideset godina od sada; ovaj
razmak vremena u toj stvari smatra se do-
statnijem po osobitoj milosti sv. stolice.

Ako bi za tim nastalo prepiraka i po-
teškoća u takovu dokazivanju, neka ih  bi-
skupi podnesu sv. kongregaciji obreda,  izlo-
živ jasno i tačno dotične okolnosti za  rije-
šenje pojedinijeh slučajeva.

IL. Kada se jedanput spomenuti popis po-
.ovlaštenijeh crkava sastavio i proglasio, tada
ne će-biti nikomu nipošto slobodno da uva-

gja po drugijem crkvama bilo s kojega raz-

( loga ili s kojega mu drago izgovora staro-

slovenski jezik u liturgiju; a pokuša li ko
što drukčije ili protivno, neka se strogom
kaznom kazni.

Ova odluka nosi datum 5. avgusta 1898.,
a potpisan je kardino Mazzella.

Poslije ove odluke najviše instancije u
Rimu, nadbiskupi i biskupi goričke, zadarske
i zagrebučke dioceze imali su sastaviti popis
orkava u kojima se barem trideset godina
služilo staroslovenskijem jezikom.

Zadarski nadbiskup, po svoj prilici radi
agitacije koju podigoše mnogi svećenici nje-
gove dioceze, obratio se u Rim na sv. kon-
gregaciju obred ovijem pitanjem (dubium):

»Da li krepošću instrukcije ili odluke
sv, kongregacije obreda od 5. avgusta 1898.
neke parokije zadarske nadbiskupije imaju
još i danas pravo na porabu staroslovensko-
ga jezika u liturgiji, po teme što su se ti-
jem jezikom negda služile, ili po tome
što se dan današnji u istijem paroki-
jama puk služi narodnijem slavenski-
jem jezikom pri istoj liturgiji, koja se
latinski vrši.“

Na to pitanje sv. kongregacija obred&
odgovcrila je 18. novembra 1898. ovom od-
lukom, na kojoj je potpisan kardino Maz-
zella :

»I ista sv. kongregacija, po izvještaju
tajnika, saslušav takogjer glos liturgijskog
odbora imajući pred očima predloženo i ispi-
tav sve po pravilima, na postavljeno pitanje
odlučila je odgovoriti: Niječno po odluci
sv. kongregacije obreda od 5. avgusta
1898. (Negative juxta  litteras SS. Rituum
Congregationis d. d, 5 Augusti 1898, n. 1.)

Poslije ovijeh dviju odluka nadbiskup
zadarski sastavio je popis orkava svoje dio-

Geze i našao je, da se ni u jednoj za trideset |.

posljednijeh godina nije neprekidno služilo
staroslovenskijem jezikom, i prama tomu je
po odluci kongregacije obred& zabranio sta-
roslovenski jezik u svijem Grkvama njemu
podloženijem. Mi ne dijelimo mnijenje hrvat-
skijeh novina kao da je nadbiskup zadarski
odlučni protivnik staroslovenskoga jezika, jer
da je taki, ne bi bio, poslije onako jasne
prve odluke kongregacije obredA, zatražio no-
va upustva. On ih je baš s toga na novo
pitao, što mu je učinjeni popis u diocezi
ispao nepovoljan po staroslovenski jezik. Dru-

goj odluci nije se mogao ni smio oglušiti,
te je po jasnijem odlukama iz Rima postu-
pao. :
Nama nijesu pristupačni podaci, po ko-
jima bi mogli tačno odrediti broj crkava u
našoj pokrajini, koje bi po odluci kongrega-
cije obreda imale pravo na staroslovenski
jezik. U toliko u dubrovačkoj i kotorskoj
biskupiji nema nijedna crkva; a u ostalijem
biskupijama valjda bi se, bez pretjerivanja,
dale izbrojiti na prstima. I u istinu onijem
odlukama iz Rima, da li hotice ili nehotice,
zadan je smrtni udarac staroslovenskoj litur-
giji u katoličkijem crkvama naše pokrajine.

Prama ovoj borbi mi smo se do sada
ravnodušno držali, pa i danas ne možemo
da se zagrijemo za nju s prostoga razloga,
što hrvati nijedno narodno pitanje ne umiju
ili ne će da shvate sa širega slavenskoga
stanovišta već ga skučuju u uže hrvatske
poglede i daju mu uvijek politički protusrpski
karakter. Tako je bilo i sa unijom. O svijem
ovijem stvarima imali smo prilike da dulje
raspravljamo u stupcima našega lista.

Ostavljajući na stranu ove «refleksije,
prije nego završimo red nam se je osvrnuti
na jednu osobitu pojavu.

Zadarski ,Narodni List“ donio je vijest,
da nije samo jedan biskup, na konferenciji
držanoj u Zadru, ustao na obranu  glagolice
nego mal da ne svi. ,Narodni List“ za ci-
jelo je dobio ovu vijest iz pouzdana izvora.
Nama se pak čini, da poslije odlukA_kongre-
gacije obreda na dnevnom redu biskupske
konferencije nije bilo pitanje: ko je veći ili
manji pristaša glagolice, već: ko se pokorava
ili ne pokorava jasnijem odlukama iz Rima,
koje kategorično naregjuju izvršenje njihovo
a u slučaju neposlušnosti prijete strogom
kaznom.

Po onoj vijesti u ,Narodnom Listu“
reklo bi se, da se većina biskupa nije sasvi-
jem pokorila odlukama iz Rima, a po cijeloj
intonaciji spomenutoga lista valjda su bisku-
pi opremili u Rim spomenicu, u kojoj traže
izmjena u odlukama kongregacije obredi i
popuštanja glagolici, a po svoj prilici kao
uzrok biće naveli pogibao od Srpstva. Popo-
VI hrvati liježu i ustaju s tom njihovom
omiljenom mišlju. Jadne katoličke crkve kad
bi o njima ovisila! Oni bi je zaratili sa cije-
lijem svijetlom.

U prošlom broju na ovom mjestu do-

kazali smo koliko popovi hrvati poštuju po-
vijest, koju je i Rim priznao; a sada nava-
Sjamo jedan neoborivi dokaz njihove flagran-
tne neposlušnosti Rimu. I ovo posljednje
neka vrlo dobro oni upamte.

ne GTA
Bosansko-hercegovačke prilike

\ IV.

Mi bi se rado trsili ove neblagodarne
rabote, ali ,Informations-biro-i“ po hrvatski-
jem novinama ne daju mira. Oni hoće silom
da brošuru , Dvadeset godina kulturnoga rada“
predstave kao mišljenje češkoga naroda o
prilikama u Bosni i Herćegovini; oni hoće
silom da prikažu najvažniji češki list ,Na-
rodni Listy“ u rgjavom svijetlu, 's toga je
naša dužnost, da se postaramo da se čuje i
drugo zvono.

»Narodni Listy“, osim onoga što smo
priopćili u prošlom broju našega lista, na
novo su se povratili u dva maha na knjigu
Dyk-ovu. U br. 108. vele:

Da knjigu ,Dvadeset godina kulturnoga rada“
nijesu izdala tri mladočeška poslanika, no uredniš-
tvo ,Hl. Naroda“, naše čugjenje bilo bi daleko ma-
nje, jer se zna, kako ovaj list hvali sve u čemu
Visoka vlada ima prst, a kamo li čitavu ruku. No
mladočeški poslanici ne smiju vladi služiti onakvu
službu, kakvom se ,HL Naroda“ odlikuje cijelog
svog vijeka; još manje smiju u korist vlade izvrta-
ti fakta, koja imaju sa svim drugo značenje.

U ,Hlasu Naroda“ je prvo izišao podlistak o
Ovoj nesretnoj knjizi, a poslije i članak , Na obra-
nu“. U njemu se brane sva neistinita tvrgjenja Dy-
kai drugova. Češka javnost zna dobro prilike u
Bosni, pa vidi, kako njihova knjiga pravi nezaslu-
ženu reklamu bosanskoj vladi. Da je tako, neka za
dokaz posluži samo ovo pitanje: kad pisci govore
niskreno“, za što ni jednom riječi ne spomenuše
agrarne odnošaje u Bosni i Hercegovini?

Agrarni su odnošaji najbolesnije mjesto i naj-
tamnija sjenka tamošnjeg stanja. Za to se ne može
paliti kandilo bosanskoj vladi, no pisci su agrarno
pitanje mudro prećutali. Iz toga ge vidi, da Dyku
i drugovima nije bilo do pravde, no do reklame za
bosansku vladu. A šta znače njihove pohvale i po-
sljedice koje su oni našli u ,dvađeset godina kul-
turnoga. rađa“ u Bosni i Hercegovini, najbolje je
objasnio ,Prag. Tagblatt“ kad je rekao: ,Ne može
se poreći, da se u ovome velikome, kulturnom radu
nije mogla odbaciti njemačka upravna forma, nje-
mački duh i njemački jezik“.

"Da, u tome imaju: pravo Dyk, Hajek i Konig
i Pr. Tagblatt“. Germanizam i , Drang nach Osten“
razmjerno mnogo su dobili i mnogo naprijed ko-
raknuli. No tome se može radovati samo ,Pr. Tag-
blatt“ a Čeh i Slaveniu duboko žaliti i ljutiti. A'o

HOAJIHCTAK

MajeBia,

Y CJABY NEAECETFONINIBIIO KIHIKEBNOT pAAA

3maja JoBaa JoBanoBuka,

% \
/luuuu cune cgaBna popa,
Cpueke Ham Te BuIe game;
Brarogapna opna nana
Te6u mojy njeemy xBaze...

Hex' ce pune

V Buoune,
Tnje Tpenepu sopuu cjaj.

Hex' nozeru

Hpos Bpreru
V*Cp6unoB eBaku gpaj.
Hex' ce Bune, Hex" mpocmie
Kao xmxa Bjeuua njama,
Fao rBoja Bepa zyia

/Y 6meepy og — mjecama.

Bi

3pakom ojajioM
Bjeuuo-rpajuom,

Hex oGaoja Gpueku ceka,
/la £pos Tamy
Y rom xpamy

saGuuera ce epelie naz.

Oj, new cume njepa jama,

A puauueke njeeme qnoje,

Hex' noBexy Cp6-jynaka

paBom uumy epehe esoje.

Iloza Bjjeka
Iljeemo-jeka

Hex' nam 25y6aB Gyge mnoj.
Bljenan upasu
TBojoj emaBu

Jom zyryje epmeu poz.

OreBan Bemesul-IeqrpoB.

Oz 16 mosapasuux njecama, Koje ey ormre og6opy
3a upocnaBy 3majeBe Nezećerrogmunsimne, ozaGpao je o76op
'OBy Nosapasny njeemy. : Poso:

Tajanstvena kuća
(Prevod s ruskog)
lI.

Galiger bijaše sam u sobi. Misis Tompson
otigje poslije dvodnevnog njegovanja. Oči mu laga-
no blugjahu po rijetkostima, koje su zid resile.

Pogdjekad glava mu se cijepala od teških
bolesti, i tad je obično u nesvijest padao. Ali u
mirnim trenucima on je jasno uvigjao svoj položaj.

Ša svojom čuvaricom nije ni deset riječi pro-
govorio: ona je govorila njemački isto tako . slabo,
kao i on engleški; doktor Linden govorio je s njim
samo o bolesti.

Zejdorf mu je juče ispričao sve, što je o
domaćinu znao, i u Galigerovoj glavi nagomilaju
se Svakovrsne romantične prestave, poglavito iza-
zvane dragocjenim rijetkim stvarčicama, koje su po
zidu bile izvješane.

Kroz prozor se začu govor, koji privuče onje-
govu pažnju. To je kio obični ženski glas, ali Ga-
ligerova osjetljivost bijaše tako nategnuta, te mu
ge učini, da nikad u svom životu nije čuo tako
mek i prijatan glas. Jedva se malko s postelje pri-

digne i na prvi mah opazi ono, što je tražio.

Po aleji iza kuće šetaše lijepa, stasita djevoj-
ka u lakom tavnom odijelu. U ruci je držala kitu
ovijeća; češće se sagibala i ponovo ovijeće bralu.

S ushićenjem posmatrao je umjetnik ovu mladu
simpatičnu osobu, čekajući kad će ge prema kući
okrenuti. Ona je govorila s Indijancem. Na jedanput
ona okrene glavu i Galiger se opoji njeuim čarom.
Ali, na žalost, ne mogaše dugo uživati ovo lijepo
lice, jer se doktor Linden približi djevojci i zajedno
Se skriju megju gusto drveće. Galiger_ ih je
pratio pogledom sve dok je mogao, a kad oni za
ćošak zagjoše, i on se spusti na svoju postelju. I
ako od naprezanja, on osjeti, jače bolove, ali na
licu njegovu pojavi se laki osmjeh, s kojijem i zaspi.

Probudivši se nakon dva sat», opazi na svom
stolu onu istu kitu ovijeća, koju je malo prije vidio
u njenim rukama. Osjećaj radosti ispuni mu dušu,
i on pruži ruku, da je dohvati, ali u taj mah misis
Tompson takne mu se lagano ramena i progorori
svojim umilnim glasom:

— Vi ne smijete mijenjati položaj, doktor
Linden je to strogo zabranio.

Galiger je htio za kitu raspitati, ali mu se

1

m
ža

li

OK
od retka (sitnijeh slova), Ako se viš >>