b 7, 1 i | i | U Dubrovniku %. Maja 1899. ' Cijena lista, Salju ge administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se se vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 noyč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma no pri- maju se. Broj 19. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i i: Hercegovinu na godinu fior. 5.50 | : B M Za Srbiju i Crnu goru na go- ši Š dinu fior. 6. I e S Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. : (Za Dubrovnik na godinu fior, 5, Na po godine i na četvrt godine G surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. jd Izlazi svake Nedjelje. Godina VIII. . Dim Mi Hrvati u svoj Hrvatskoj ističemo se najviše u javnim loka- lima, kod prijateljskog . objeda, na sastancima kod čaše vina i t. d. s našim zdravicama i rodoljubivim pjesmama, s bombastičnim frazama sve za milu hrvatsku domovinu. I kada smo nekoliko forinti skupili za kakvu narodnu svrhu, te se do- bro najeli i napili i kad je već kasna noć nastupila, onda s punim želudeem i rodoljubivim osjećajem hajde kući. To bi bio niš hrvatski sav rad; a kad nam još koji su- gragjanin Židov prizna, da je Hr- at <: o , eb onda se topimo i plivamo u sreći i zadovoljstvu. ... Što nam koristi sva naša borba, ako nemamo srednjega stališa? Ći- novništvo nam u narodnoj borbi ništa ne može pomoći, sve kad bi i htjelo, a sama ona šaka naših naučenjaka i svećenika ne može svladati svih zapreka. Srednji sta- lež t. j. obrtnici i trgovci, svuda je najglavniji. Dok ne budemo imali rodoljubnoga hrvatskoga i obrtničkoga stališa, dotle će nam borba biti jalova. : nHrvatski Branik“ br. 22 i 23 0. g. Ovaj megju Hrvatima uvaženi list na dlaku potvrgjuje naš odgovor ,OCrvenoj Hr- vatskoj“ u pretprošlom broju. Ko prati hr- vatski pokret, ako ga se smije tijem imenom nazvati, osobito u srpskijem zemljama gleda .Svakoga dana pravu sliku i priliku gornjijeh riječi. Ko iz bližega ne pozna prilike mogao bi se prevariti što se tiče važnosti i zamaši- tosti toga pokreta, što ga stvara činovništvo udruženo sa katoličkijem sveštenstvom; ali ko prouči malo dublje stvar i metne na stranu praznu viku ,ujedinjenoj i slobodnoj Velikoj Hrvatskoj“ i hrvatske trobojnice, izlazi mu pred oči slika na kakvu još, bilo u po- wjesti bilo u životu, nije naišao. Ljudi hoće na silu Veliku Hrvatsku a nemaju za to ni- okukvijeh uvjeta ni na narodnom ni na pri- vrednom polju. Što je naroda razvijena, bu- dna i samosvojna, to se zove Srbinom; “na privrednom - polju t. j. u trgovini i u obrtu opet Srbin prednjači. Usprkos svemu tomu oni, koji se bombastičnijem frazama i stri- ženjem hrvatskijeh trobojnica ističu i odlikuju, hotjeli bi istrijebiti Srbe, biva, veći i bolji dio naroda, Pi Oni koji se vdle zvati Hrvatima predba- cuju Srbima u Austro-Ugarskoj da nemaju programa i ističu onaj njihov vrlo dobro poznati. Mi mislimo da nije teško na papiru napisati sve zemlje koje bi ,morale“ sači- > njavati Veliku Hrvatsku; na taj isti način mogli bi i mi Srbi sve zemlje na slavenskom jugu strpati u Veliku Srbiju i kazati, to je naš program. Kad bi se i Srbi u monarhiji poveli za hrvatskom manijom stvaranja dr- žavA bez financija, bez vojske, bez topova, izgledali bi jednako smiješni kao što danas veliko-hrvati izgledaju pred stranijem svijetom. Koliko je veliko-hrvatski program ozbi- ljan i koliko je slavenski pokazao je prošli- jeh dana magjarski list ,Budapesti Hirlap“ . jednijem svojijem drskijem .predlogom, koji. smo u prošlom broju u izvodu priopćili. Taj veliki magjarski list usudio se je predložiti: ako Austrija hoće da Magjari pristanu, da i naša monarhija posjedne komad zemljišta na ) kineškoj obali, neka se odreče svojijeh prava na Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu u prilog Ugarske. I ako je ovaj predlog neozbiljan i smiješan, osobito što se tiče Bosne i Herce- govine, kojijem srpskijem zemljama ni Au- strija ni Ugarska ne mogu danas raspolagati bez privole evropskijeh velikijeh sila, ipak on dokazuje koliko Magjari cijene veliko- hrvate i koliko ih se boje. Magjari vrlo do- bro znaju: koliko je s jedne strane hrvatstvo kao narod slabo, da je toliko s druge stra- ne jako u mržnji prema srpstvu, te se ko- riste tijem slabijem stranama veliko-hrvata držeći na uzdi i Hrvate i Srbe; a pošto tvrdo vjeruju, a donekle i pravo imaju, da se. veliko-hrvati ne će ni u buduće popraviti, s toga i izlaze na javnost onakijem drskijem predlozima. Poznato je da su Magjari bili veliki protivnici okupaciji Bosne i Hercegovine, i da se je jedva svladao njihov otpor proti istoj. Ta njihova protivnost dolazila je odatle, što su se bojali prirasta slavenskoga življa radi svoga privilegisanog narodnog i političkog položaja. I ako su Magjari i prije poznavali Hr- vate, ipak se nijesu nikada nadali, da će im oni učiniti toliku uslugu svojom mržnjom prema Srpsivu i svojijem ludijem nepriznava- njem Srba. Tako držanje: Hrvata dovelo je Magjare_ dotle, i da se titraju našom sudbi- nom, i da preko našijeh glava iznose predlo- ge o nama. Samo je sreća, da će i ti ma- gjarski predlozi kao i hrvatski programi osta- ti na papiru; a kad se bude konačno riješa- vala sudbina srpskoga naroda, osim Magjara i njihovijeh besvijesnijeh pomagača Hrvata progovoriće još kogod, a u prvome redu srpski narod. Mi bolom u duši bilježimo ovake poja- re i na javnost ih iznosimo. Bilježimo ih, da prstom upremo u neslane prigovore i podvale Hrvata, da mi Srbi u Austro-Ugar- skoj nemamo programa. Nije istina, da Srbi nemaju programa. Naš je program: bu- gjenje srpske narodne svijesti i jačanje pri- vredne snage srpskoga naroda. Bez budne narodne svijesti i bez povoljnog ekonomnog stanja, svi su politički programi dim, dim i'dim, kako se je. ,Hrvatski Branik“ dru- gijem riječima izrazio o političkom programu hrvatskom. Iskrena riječ povodom brošnre gg. Dr. Dyka, Mos. Hojka i Fr. Kdniga (Glas iz omladinskih krugova) O broširi D.ra Dyka i dvaju mu drugova pro- govorio je i. ,Cas“. Iaspirator je ovom. listu. Pref. Dr. Th. Masačyk. Evo u srpskom prevodu njegove ovjene: »Dvadesetgodišnji kulturni rad — Uspomene Sa puta po Bosni i Hercegovini D.ra Dy«a, M. Ha- jka i Fr. Koniga. »To je natpis knjizi koja je obrukala naš (češki) narod. Dr. Dy« našao je u Bosni ,gorosta- sni kulturni rad“ pa je sio i napisao ,himnu ovoj slavnoj glavi austrijske historije“. Kad čovjek ne bi ništa znao o Bosni i Hereegovini, iz OVOg preo- kreta, što izaziva sumnju, moglo bi se pohvatati konce Kalajevu radu, kome historija daje zgodno uporegjenje u Potemkinovim selima. Ovo djelo ja- sno pokazuje da ga je tako mogao napisati neko, koji je poručen iz ministarske ili policajske kance- larije*). »Politički je najteži udarac zadat ovim dje« lom mladočeškoj stranci. Nju je gosp. Dr. Dyk na- pao iza legja, kad se je odvojio od ljudi koji su u = *) Kunsiv naš (op. prevodiova). | delegacijama iznosili pred Evropu pravu sliku bo- sanske uprave. Mladočešku stranku stigla je kletva. »Nar. Listy“ odriču se Dyka, sada kad je dockan, a upravo je ovaj organ sistemacki odgajao ovakove ljude. On je D.ru Dyku omogućio takovu ulogu, da Se radi njega Dr. Kaizl odrekao suradništva ,No- vomu Dobu“. : “ »Ovaj udarac i ovu bruku osjećamo i mi što smo u načelu: protivnici mladočeha. Dužnost je svi- ju nas, što vodimo glavnu riječ, da ustanemo pro- tiv ovakove korupcije. Politika etapa, koju je inau- gurisilo Ajmovo diplomatisanje a nastavilo“ Škardi- no lakajsko udvaranje, izgrgla se je u nečasnu pla - ćeničku službu. Drugim se imenom ne može nazva- ti usluga koju su mladočeški poslanici učinili Ka- lajevoj upravi. »Tako se ovi mladočeški prvaci redom otkri- vaju i pokazuju pravo svoje lice. Pravo su svoje li- ce pokazali takogjer i gosp. Hajek i Konig svojom dobrovoljnom asistencijom Dykovom spisu. — Bi- jednici, ne znaju što čine“. Ove su riječi dovoljno jasne, da bi im trebao kakav*komentar. »Casova“ osjena dobija svoju vri- jednost po položaju, koji je njegov ispirator stekao u ređoyima onih, što vode javnu riječ. Ime prof. Masatyka spominje se ga poštovanjem i van grani- ca njegove otadžbine. Ono je poznato i srpskome narodu iz vremena, kad je mladočeška stranka, ne- odvisnija u svom radu, zauzimala odlučniji položaj prema Kalaju i njegovoj upravi, Vremena se nijesu promijenila, al se je izmi- jenio položaj D.ra Masažyka prema mladočeškoj Stranci i njen položaj prema Kelajevoj upravi. Dr. Masažyx dobacuje sada u lice mladočeškoj stranci i njenom organu teške prijekore. Ne može biti naš zadatak, da mjerimo pra- vednost tih prijekora u koliko ge udara na rad Ove stranke u pitanjima, koja zasjecaju u unutar- nje odnose češkog naroda. S toga se mi odvajamo od D.ra Mašažyka u času, kad on organu mlado- češke partije pripisuje njeku vaspitnu ulogu, koju »Nar. Listy“ nijesu mogli vršiti neodvisno od uti- caja oncg odbora, koji udešava pisanje organa sva- ke partije prema njenim interesima. Sa te tačke mora se odrediti, koliko udjela u odgovornosti za Dyxov posao ima i mladočeška stranka. U času, kad se traže izvori jednom spisu koji su dva češka organa nazvali češkom brukom, bio bi djetinjski grijeh, proglasiti nevinom onu Stranku što je svojim spoljašnim odnosima dala taj pravac, koji je u uzročnoj vezi sa spisom D.ra Dy- ka. Ta i oni srećni, što bez prigovora primaju pro- mjene u svijetu, mogli su uočiti da je posljedajih godina mladočeška stranka svojim radom u delega- cijam došla u oprijeku sa svojom prošlosti i sa na- čelima, koja pripovijeda u svome listu. Ovdje nije u pitanju, mogu li se usvojiti imena, koja daje Dr. Masažy« raznim fazama u odnosima mladočeške stranke prama Kalajevoj upravi. Jedno je jasno, da te preokrete nijesu izazvale potrebe češkog naroda, jer se njegov položaj ne bi poboljšao kad bi mla- dočeška stranka pomogla Kalaju da riješi bosansko pitanje na štetu srpskog naroda — naroda cijele Herceg-Bosne. — Jedne godine pokušalo se je, da se blagoj osudi Kalajeve uprave od mladočeških delegata nagje isprika u iznimnom stanju u Pragu. Značajno je, da je tom prilikom čak i organ one sada već rasturene partije u Srbiji, koja je u spolj- noj politici svoje otadžbine tražila oslona u Austri- ji, planuo gnjevom nad ,izdajom braće na Vltavi“. Od tog vremena krenule su na bolje prilike češkog naroda, a nezadovoljstvo srpskog naroda u Herceg- Bosni izbilo je još jače. Ali mladočeška stranka nije prekinula sa stezom, na koju je nagnala bila jedna prolazna nevolja. Sa te staze mogla je bez muke namamiti magjijsku Kalajeva frula svojim »Zanosnim“ glasom tri mladočeška poslanika na griješno uživanje u Ilidžima. Organ mladočeške partije nije s nje skinuo odgoveraost, ked je, okrenuvši glavu, do dva puta gurnuo od sebe D.ra Dyka i dva mu druga. i Razumno shvaćeni interesi slavenstva traže takovo riješenje bosanskog pitanja, kakvom ne mo- že pomoći pravac, udaren ovih zadnjih godina od mladočeške stranke. On je-štetan i po samu stran- ku, jer joj je nanio jednu sramotu, koju ona ne može ga gebe oprati no prekidanjem ga takovim pravcem. Dok se to ne izvede, javno će mišljenje S punim pravom moći tražiti uzročnu vezu iameeju brošure D.ra Dyka i mladočeške Stranke, drukčije presuda, koju je njen organ izrekao nad Dr. Dykom, primiće se kao lakrdija, koju odigravaju sami oni, koji hoće da nahrane svoju kozu i da poštede kupus. — Takova presuda ne može zbuniti Dra Dyka i njegove drugove. Oni su nabili svoje šešire okiće- ne žandarskom perjanicom na krivo, pa se lotogra- fisali u milom zagrljaju sa popovskim ,Hlasom Na- roda“ sa posprdnim posmjehom na usnama. Oprav- dan je smijeh što ga je ta lijepa slika izazvala u taborima naše braće Ceha, a sasvim je umjesno što su nedostatke tog rajskog koncerta ispravili ra- dosni poklici ,Bohemie“, ,Prager Tagblatta“ i Ka- lajevih plaćenika u Zagrebu, Zadru i Dubrovniku. Mi se nadamo, da su česki poslanici na svo- joj gozbi u Lutenbergu, gdje je prince Švarcemberg pročitao onaj natpis sa jednog spomenika: »ZOvi me, miti me, ja izdati neću“ shvatili pouku, koju nudi ono hladno Lutenberško stijenje. 'Ti Spome= nici vijekovne borbe češkog naroda za održanje svo- je individualnosti, kazuju istinu, da se narodu no Sprema sreća sabiranjem mrvica sa. ministarskih stolica, no njegovanjem i razvijanjem njegove mo- ralne snage. Štajerski Gradac. N. S. Primjedba“ uredništva. — Ovaj članak srpske gradačke omladine uvrstili smo u naš list radi dva razloga: prvo, da se čuje kako omladina misli o ovom veoma važnom pitanju; drugo, da se čuje osuda velikoga češkoga lista ,Časa“, komu je prof. Th. -Masažyk inspirator, o -Dyk-ovoj - brošuri: Da se ne promisli, du se mi identifikujemo sa svi- jem tačkama gornjega članka, red nam je izjaviti: prvo, da su po našem mišljenju, ,Nćrodni Listy“ vršili i vrše bez pogovora vitešku zadaću u obrani i u zastupanju pravijeh slavenskijeh interesa, a me- gju kojima su u prvom redu srpski; drugo, da Sr- bi moraju biti zahvalni narodnoj slobodoumnoj če- škoj (t. j. mladočeškoj) stranci na njezinu zauzima- nju za srpski narod. Ako je to zauzimanje u po- sljednje vrijeme u delegacijama popustilo, ne treba odmah misliti, da su i mladočeški zastupnici prešli u Kalajev tabor; a da oni to nijesu uradili i da ne će nikada uraditi dokazao je postupak egzeku- tivnog odbora mladočeške stranke u poslu Dyk-ove brošure. Treba samo promisliti, koliko jaki i moć- ni faktori biće uticali na Mladočehe, da barem mu- kom pregju preko Dyk-ove brošure, ali njihova lju- bav i odanost prema političkomu moralu, slavenskoj uzajamnosti i pravici, nalagala im je da odbiju od sebe i od češkoga naroda ono grdilo od brošure, što su i učinili. Za taj slavenski postupak Srbi treba da budu upravi mladočeške stranke blagodarni i odani. Dobro došli! Po drugi put u kratkom razmaku vre- mena dolaze nam braća Česi u pohode. Ovaj drugi izlet češkog turističkog kluba znameni- tiji je od prvoga, jer megju izletnicima ima vigjenijih predstavnika češkoga nsroda a megju njima odlično mjesto zauzinilje daleko poznati načelnik Zlatnoga Praga, Dr. J. Po- dlipny. 3 Ovaj drugi posjet braće Ceha namijenjen je Dalmaciji, Dubrovniku, Boki-Kotorskoj, Or- noj Gori, Bosni i Hercegovini, dakle pretežno srpskijem zemljama. U ponositoj slobodnoj Ornoj Gori češki gosti biće oduševljeno i bratski dočekani i počašćeni od gostoljubivo- ga i junačkoga naroda, koji ne može da za- boravi, kako su se Česi uvijek odlikovali pravom ljubavlju slavenskom prema njemu i njegovoj otadžbini i kako je češka štampu baš u posljednje vrijeme junački ustala na obranu Crne Gore, na koju bjehu mnogi i raznorodni neprijatelji navalili. k U Dubrovniku, Boki-Kotorskoj, Bosni i Hercegovini pronicavo oko češke braće opa- ziće na licima SrbA sjetu i sumornost, što