b

7,
1
i
|
i
|

U Dubrovniku %. Maja 1899.

' Cijena lista,

Salju ge administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se se vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 noyč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više

puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma no pri-
maju se.

Broj 19.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
i: Hercegovinu na godinu fior. 5.50 | : B
M Za Srbiju i Crnu goru na go- ši Š
dinu fior. 6. I e S
Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu. :
(Za Dubrovnik na godinu fior, 5,
Na po godine i na četvrt godine G
surazmjerno.
Pojedini broj lista 10 novčića. jd

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VIII.

.
Dim
Mi Hrvati u svoj Hrvatskoj
ističemo se najviše u javnim loka-
lima, kod prijateljskog . objeda, na
sastancima kod čaše vina i t. d.
s našim zdravicama i rodoljubivim
pjesmama, s bombastičnim frazama
sve za milu hrvatsku domovinu. I
kada smo nekoliko forinti skupili
za kakvu narodnu svrhu, te se do-
bro najeli i napili i kad je već
kasna noć nastupila, onda s punim
želudeem i rodoljubivim osjećajem
hajde kući. To bi bio niš hrvatski
sav rad; a kad nam još koji su-
gragjanin Židov prizna, da je Hr-
at <: o , eb onda se topimo i
plivamo u sreći i zadovoljstvu.

... Što nam koristi sva naša borba,
ako nemamo srednjega stališa? Ći-
novništvo nam u narodnoj borbi
ništa ne može pomoći, sve kad bi
i htjelo, a sama ona šaka naših
naučenjaka i svećenika ne može
svladati svih zapreka. Srednji sta-
lež t. j. obrtnici i trgovci, svuda
je najglavniji. Dok ne budemo
imali rodoljubnoga hrvatskoga i
obrtničkoga stališa, dotle će nam

borba biti jalova. :
nHrvatski Branik“ br. 22 i 23 0. g.
Ovaj megju Hrvatima uvaženi list na
dlaku potvrgjuje naš odgovor ,OCrvenoj Hr-
vatskoj“ u pretprošlom broju. Ko prati hr-
vatski pokret, ako ga se smije tijem imenom
nazvati, osobito u srpskijem zemljama gleda

.Svakoga dana pravu sliku i priliku gornjijeh

riječi. Ko iz bližega ne pozna prilike mogao
bi se prevariti što se tiče važnosti i zamaši-
tosti toga pokreta, što ga stvara činovništvo
udruženo sa katoličkijem sveštenstvom; ali
ko prouči malo dublje stvar i metne na
stranu praznu viku ,ujedinjenoj i slobodnoj

Velikoj Hrvatskoj“ i hrvatske trobojnice, izlazi

mu pred oči slika na kakvu još, bilo u po-
wjesti bilo u životu, nije naišao. Ljudi hoće
na silu Veliku Hrvatsku a nemaju za to ni-

okukvijeh uvjeta ni na narodnom ni na pri-

vrednom polju. Što je naroda razvijena, bu-
dna i samosvojna, to se zove Srbinom; “na

privrednom - polju t. j. u trgovini i u obrtu

opet Srbin prednjači. Usprkos svemu tomu
oni, koji se bombastičnijem frazama i stri-
ženjem hrvatskijeh trobojnica ističu i odlikuju,
hotjeli bi istrijebiti Srbe, biva, veći i bolji
dio naroda, Pi

Oni koji se vdle zvati Hrvatima predba-
cuju Srbima u Austro-Ugarskoj da nemaju
programa i ističu onaj njihov vrlo dobro
poznati. Mi mislimo da nije teško na papiru
napisati sve zemlje koje bi ,morale“  sači-

> njavati Veliku Hrvatsku; na taj isti način

mogli bi i mi Srbi sve zemlje na slavenskom

jugu strpati u Veliku Srbiju i kazati, to je

naš program. Kad bi se i Srbi u monarhiji
poveli za hrvatskom manijom stvaranja dr-
žavA bez financija, bez vojske, bez topova,
izgledali bi jednako smiješni kao što danas
veliko-hrvati izgledaju pred stranijem svijetom.

Koliko je veliko-hrvatski program ozbi-
ljan i koliko je slavenski pokazao je prošli-
jeh dana magjarski list ,Budapesti Hirlap“

. jednijem svojijem drskijem .predlogom, koji.

smo u prošlom broju u izvodu priopćili. Taj
veliki magjarski list usudio se je predložiti:
ako Austrija hoće da Magjari pristanu, da i

naša monarhija posjedne komad zemljišta na )

kineškoj obali, neka se odreče svojijeh prava
na Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu u prilog
Ugarske. I ako je ovaj predlog neozbiljan i
smiješan, osobito što se tiče Bosne i Herce-
govine, kojijem  srpskijem zemljama ni Au-
strija ni Ugarska ne mogu danas raspolagati
bez privole evropskijeh  velikijeh sila, ipak
on dokazuje koliko Magjari cijene veliko-
hrvate i koliko ih se boje. Magjari vrlo do-
bro znaju: koliko je s jedne strane hrvatstvo
kao narod slabo, da je toliko s druge stra-
ne jako u mržnji prema srpstvu, te se ko-
riste tijem slabijem stranama  veliko-hrvata
držeći na uzdi i Hrvate i Srbe; a pošto
tvrdo vjeruju, a donekle i pravo imaju, da
se. veliko-hrvati ne će ni u buduće popraviti,
s toga i izlaze na javnost onakijem drskijem
predlozima.

Poznato je da su Magjari bili veliki
protivnici okupaciji Bosne i Hercegovine, i
da se je jedva svladao njihov otpor proti
istoj. Ta njihova protivnost dolazila je odatle,
što su se bojali prirasta slavenskoga življa
radi svoga privilegisanog narodnog i političkog
položaja. I ako su Magjari i prije poznavali Hr-
vate, ipak se nijesu nikada nadali, da će im
oni učiniti toliku uslugu svojom mržnjom
prema Srpsivu i svojijem ludijem nepriznava-
njem Srba. Tako držanje: Hrvata dovelo je
Magjare_ dotle, i da se titraju našom  sudbi-
nom, i da preko našijeh glava iznose predlo-
ge o nama. Samo je sreća, da će i ti ma-
gjarski predlozi kao i hrvatski programi osta-
ti na papiru; a kad se bude konačno riješa-
vala sudbina srpskoga naroda, osim Magjara
i njihovijeh besvijesnijeh pomagača Hrvata
progovoriće još kogod, a u prvome redu
srpski narod.

Mi bolom u duši bilježimo ovake poja-
re i na javnost ih iznosimo. Bilježimo ih,
da prstom upremo u neslane prigovore i
podvale Hrvata, da mi Srbi u Austro-Ugar-
skoj nemamo programa. Nije istina, da Srbi
nemaju programa. Naš je program: bu-
gjenje srpske narodne svijesti i jačanje pri-
vredne snage srpskoga naroda. Bez budne
narodne svijesti i bez povoljnog ekonomnog
stanja, svi su politički programi dim, dim
i'dim, kako se je. ,Hrvatski Branik“ dru-
gijem riječima izrazio o političkom programu
hrvatskom.

Iskrena riječ povodom brošnre gg. Dr. Dyka,
Mos. Hojka i Fr. Kdniga

(Glas iz omladinskih krugova)

O broširi D.ra Dyka i dvaju mu drugova pro-
govorio je i. ,Cas“. Iaspirator je ovom. listu. Pref.
Dr. Th. Masačyk. Evo u srpskom prevodu njegove
ovjene:

»Dvadesetgodišnji kulturni rad — Uspomene
Sa puta po Bosni i Hercegovini D.ra Dy«a, M. Ha-
jka i Fr. Koniga.

»To je natpis knjizi koja je obrukala naš
(češki) narod. Dr. Dy« našao je u Bosni ,gorosta-
sni kulturni rad“ pa je sio i napisao ,himnu ovoj
slavnoj glavi austrijske historije“. Kad čovjek ne
bi ništa znao o Bosni i Hereegovini, iz OVOg preo-
kreta, što izaziva sumnju, moglo bi se pohvatati
konce Kalajevu radu, kome historija daje zgodno
uporegjenje u Potemkinovim selima. Ovo djelo ja-
sno pokazuje da ga je tako mogao napisati neko,
koji je poručen iz ministarske ili policajske kance-
larije*).

»Politički je najteži udarac zadat ovim dje«
lom mladočeškoj stranci. Nju je gosp. Dr. Dyk na-
pao iza legja, kad se je odvojio od ljudi koji su u
= *) Kunsiv naš (op. prevodiova). |

delegacijama iznosili pred Evropu pravu sliku bo-

sanske uprave. Mladočešku stranku stigla je kletva.

»Nar. Listy“ odriču se Dyka, sada kad je dockan,
a upravo je ovaj organ sistemacki odgajao ovakove
ljude. On je D.ru Dyku omogućio takovu ulogu, da
Se radi njega Dr. Kaizl odrekao suradništva ,No-
vomu Dobu“. :

“ »Ovaj udarac i ovu bruku osjećamo i mi što
smo u načelu: protivnici mladočeha. Dužnost je svi-
ju nas, što vodimo glavnu riječ, da ustanemo pro-
tiv ovakove korupcije. Politika etapa, koju je inau-
gurisilo Ajmovo diplomatisanje a nastavilo“ Škardi-
no lakajsko udvaranje, izgrgla se je u nečasnu pla -
ćeničku službu. Drugim se imenom ne može nazva-
ti usluga koju su mladočeški poslanici učinili Ka-
lajevoj upravi.

»Tako se ovi mladočeški prvaci redom  otkri-
vaju i pokazuju pravo svoje lice. Pravo su svoje li-
ce pokazali takogjer i gosp. Hajek i Konig svojom
dobrovoljnom asistencijom Dykovom spisu. — Bi-
jednici, ne znaju što čine“.

Ove su riječi dovoljno jasne, da bi im trebao
kakav*komentar. »Casova“ osjena dobija svoju vri-
jednost po položaju, koji je njegov  ispirator stekao
u ređoyima onih, što vode javnu riječ. Ime prof.
Masatyka spominje se ga poštovanjem i van grani-
ca njegove otadžbine. Ono je poznato i srpskome
narodu iz vremena, kad je mladočeška stranka, ne-
odvisnija u svom radu, zauzimala odlučniji položaj
prema Kalaju i njegovoj upravi,

Vremena se nijesu promijenila, al se je izmi-
jenio položaj D.ra Masažyka prema mladočeškoj
Stranci i njen položaj prema Kelajevoj upravi. Dr.
Masažyx dobacuje sada u lice mladočeškoj stranci
i njenom organu teške prijekore.

Ne može biti naš zadatak, da mjerimo pra-
vednost tih prijekora u koliko ge udara na rad
Ove stranke u pitanjima, koja zasjecaju u unutar-
nje odnose češkog naroda. S toga se mi odvajamo
od D.ra Mašažyka u času, kad on organu mlado-
češke partije pripisuje njeku vaspitnu ulogu, koju
»Nar. Listy“ nijesu mogli vršiti neodvisno od uti-
caja oncg odbora, koji udešava pisanje organa sva-
ke partije prema njenim interesima.

Sa te tačke mora se odrediti, koliko udjela
u odgovornosti za Dyxov posao ima i mladočeška
stranka. U času, kad se traže izvori jednom spisu
koji su dva češka organa nazvali češkom brukom,
bio bi djetinjski grijeh, proglasiti nevinom onu
Stranku što je svojim spoljašnim odnosima dala taj
pravac, koji je u uzročnoj vezi sa spisom D.ra Dy-
ka. Ta i oni srećni, što bez prigovora primaju pro-
mjene u svijetu, mogli su uočiti da je posljedajih
godina mladočeška stranka svojim radom u delega-
cijam došla u oprijeku sa svojom prošlosti i sa na-
čelima, koja pripovijeda u svome listu. Ovdje nije u
pitanju, mogu li se usvojiti imena, koja daje Dr.
Masažy« raznim fazama u odnosima mladočeške
stranke prama Kalajevoj upravi. Jedno je jasno, da
te preokrete nijesu izazvale potrebe češkog naroda,
jer se njegov položaj ne bi poboljšao kad bi mla-
dočeška stranka pomogla Kalaju da riješi bosansko
pitanje na štetu srpskog naroda — naroda cijele
Herceg-Bosne. — Jedne godine pokušalo se je, da
se blagoj osudi Kalajeve uprave od mladočeških
delegata nagje isprika u iznimnom stanju u Pragu.
Značajno je, da je tom prilikom čak i organ one
sada već rasturene partije u Srbiji, koja je u spolj-
noj politici svoje otadžbine tražila oslona u Austri-
ji, planuo gnjevom nad ,izdajom braće na Vltavi“.
Od tog vremena krenule su na bolje prilike češkog
naroda, a nezadovoljstvo srpskog naroda u Herceg-
Bosni izbilo je još jače. Ali mladočeška stranka
nije prekinula sa stezom, na koju je nagnala bila
jedna prolazna nevolja. Sa te staze mogla je bez
muke namamiti magjijsku Kalajeva frula svojim
»Zanosnim“ glasom tri mladočeška poslanika na
griješno uživanje u Ilidžima.

Organ mladočeške partije nije s nje skinuo
odgoveraost, ked je, okrenuvši glavu, do dva puta
gurnuo od sebe D.ra Dyka i dva mu druga.

i Razumno shvaćeni interesi slavenstva traže
takovo riješenje bosanskog pitanja, kakvom ne mo-
že pomoći pravac, udaren ovih zadnjih godina od
mladočeške stranke. On je-štetan i po samu stran-
ku, jer joj je nanio jednu sramotu, koju ona ne
može ga gebe oprati no prekidanjem ga takovim

pravcem. Dok se to ne izvede, javno će mišljenje
S punim pravom moći tražiti uzročnu vezu iameeju
brošure D.ra Dyka i mladočeške Stranke, drukčije
presuda, koju je njen organ izrekao nad Dr. Dykom,
primiće se kao lakrdija, koju odigravaju sami oni,
koji hoće da nahrane svoju kozu i da poštede kupus.
— Takova presuda ne može zbuniti Dra Dyka i
njegove drugove. Oni su nabili svoje šešire okiće-
ne žandarskom perjanicom na krivo, pa se lotogra-
fisali u milom zagrljaju sa popovskim ,Hlasom Na-
roda“ sa posprdnim posmjehom na usnama. Oprav-
dan je smijeh što ga je ta lijepa slika izazvala u
taborima naše braće Ceha, a sasvim je umjesno
što su nedostatke tog rajskog koncerta ispravili ra-
dosni poklici ,Bohemie“, ,Prager Tagblatta“ i Ka-
lajevih plaćenika u Zagrebu, Zadru i Dubrovniku.

Mi se nadamo, da su česki poslanici na svo-
joj gozbi u Lutenbergu, gdje je prince Švarcemberg
pročitao onaj natpis sa jednog spomenika: »ZOvi
me, miti me, ja izdati neću“ shvatili pouku, koju
nudi ono hladno Lutenberško stijenje. 'Ti Spome=
nici vijekovne borbe češkog naroda za održanje svo-
je individualnosti, kazuju istinu, da se narodu no
Sprema sreća sabiranjem mrvica sa. ministarskih
stolica, no njegovanjem i razvijanjem njegove mo-
ralne snage.

Štajerski Gradac. N. S.

Primjedba“ uredništva. — Ovaj članak
srpske gradačke omladine uvrstili smo u naš list

radi dva razloga: prvo, da se čuje kako omladina

misli o ovom veoma važnom pitanju; drugo, da se
čuje osuda velikoga češkoga lista ,Časa“, komu je
prof. Th. -Masažyk inspirator, o -Dyk-ovoj - brošuri:
Da se ne promisli, du se mi identifikujemo sa svi-
jem tačkama gornjega članka, red nam je izjaviti:
prvo, da su po našem mišljenju, ,Nćrodni Listy“
vršili i vrše bez pogovora vitešku zadaću u obrani
i u zastupanju pravijeh slavenskijeh interesa, a me-
gju kojima su u prvom redu srpski; drugo, da Sr-
bi moraju biti zahvalni narodnoj slobodoumnoj če-
škoj (t. j. mladočeškoj) stranci na njezinu zauzima-
nju za srpski narod. Ako je to zauzimanje u po-
sljednje vrijeme u delegacijama popustilo, ne treba
odmah misliti, da su i mladočeški zastupnici prešli
u Kalajev tabor; a da oni to nijesu uradili i da
ne će nikada uraditi dokazao je postupak egzeku-
tivnog odbora mladočeške stranke u poslu Dyk-ove
brošure. Treba samo promisliti, koliko jaki i moć-
ni faktori biće uticali na Mladočehe, da barem mu-
kom pregju preko Dyk-ove brošure, ali njihova lju-
bav i odanost prema političkomu moralu, slavenskoj
uzajamnosti i pravici, nalagala im je da odbiju od sebe
i od češkoga naroda ono grdilo od brošure, što su
i učinili. Za taj slavenski postupak Srbi treba da
budu upravi mladočeške stranke blagodarni i odani.

Dobro došli!

Po drugi put u kratkom razmaku vre-
mena dolaze nam braća Česi u pohode. Ovaj
drugi izlet češkog turističkog kluba znameni-
tiji je od prvoga, jer megju izletnicima ima
vigjenijih predstavnika češkoga nsroda a
megju njima odlično mjesto zauzinilje daleko
poznati načelnik Zlatnoga Praga, Dr. J. Po-
dlipny. 3

Ovaj drugi posjet braće Ceha namijenjen
je Dalmaciji, Dubrovniku, Boki-Kotorskoj, Or-
noj Gori, Bosni i Hercegovini, dakle pretežno
srpskijem zemljama. U  ponositoj slobodnoj
Ornoj Gori češki gosti biće oduševljeno i
bratski dočekani i počašćeni od gostoljubivo-
ga i junačkoga naroda, koji ne može da za-
boravi, kako su se Česi uvijek odlikovali
pravom ljubavlju slavenskom prema njemu i
njegovoj otadžbini i kako je češka štampu
baš u posljednje vrijeme junački ustala na
obranu Crne Gore, na koju bjehu mnogi i
raznorodni neprijatelji navalili. k

U Dubrovniku, Boki-Kotorskoj, Bosni i
Hercegovini pronicavo oko češke braće opa-
ziće na licima SrbA sjetu i sumornost, što