prugo izdanje (9 Cijena listu E; A Austro-Ugarsku, Bosnu i flercegovinu Na godinu fior, 5.50 S š Za Srbiju i Crnu goru n, go- dinu flor. 6. Za sve ostale franaka 15 u zlatu, zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior, 5 Na po godine i na četvrt godine urazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, Zvačaj Dubrovnika Nije kud kamo, treba prizn šnji Dubrovnik uživa ime oma znamenita i značajna. U političkom pogledu njegova je zna- menitost postala upravo fenomenalnom. Da- našnjemu Dubrovniku, mi, da istinu kažemo nijesmo baš velike političke važnosti pripisi- cijenili smo, da ge naše unutrašnje bor- ati da i da. i glas grada sak pokvariti slatki san bečkijem i drugijem državnicima; a kad tamo od nekoga vreme- na njemački i magjarski, te njihovi kolege hrvatski listovi, koji svi zajedno crpu iz jed- oga istoga izvora (Informationsbureau-a), nišu ter pišu, da današnji Dubrovnik ima »u najpotpunijem smislu riječi politički, pa čak i megjunarodni značaj“.!) I ako smo po naravi pesimizmu naklonjeni, ipak nijesmo ni sanjali da će slijediti djela, koja odgo- varaju ovakomu pisanju plaćenijeh listova. > Sve što je slijedilo od prošloga dećem- bra do dana općinskijeh izbora“ našijem je čitaocima poznato. Što mi mislimo o svemu tome kazali smo u zaplijenjenijem član- cima, Razumijemo da je dubrovačka općina omasan zalogaj, ali da je in politicis taka činjenica, pa da je trebalo onoliko slavni- jeh podviga izvesti, to eto ne razumijemo, : sim ako pitanje općine dubrovačke ne zasi- eca u istočno pitanje. Pošto Srbi Dubrovčani smatraju općin- ke ,izbore“ čisto administrativnijem poslom; ošto se ovoga puta iznimno dala politička nost dubrovačkijem općinskijem ,izbori- a“, Srbi Dubrovčani odstupili su i pustili oko polje ljudima, koji su za taki ,vele- ažan dogagjaj“ daleko sposobniji. s Ne samo u političkom već i u naučnom etu Dubrovnik je, u posljednje vrijeme, io predmetom predavanja i raspravljanja. odom Šurminove povjesti hrvatske i srp- književnosti, koja je, budi mimogred re- eno, sastavljena po receptu hrvatskoga dr- žavnoga prava, profesor Jagić napisao je ne- povoljnu ocjenu o toj knjizi i osudio je Šur- , koji dubrovačku književnost ubrojio u vatsku i Dubrovnik na papiru proglasio atskijem gradom. Ta je ocjena prvoga enskoga filologa pomutila pamet dive Nrvatima. ,Obzor“ u ,otadžbeničkom žaru“ slao je najviše na Jagića proglašujući Du- rovnik hrvatskijem gradom, i u tome je do- lagoslov od organa slovenskijeh kleri- ica. Neka se za sada tijem tješi. »Obzor“ smo ovdje mimogred spome- jer nam on otkriva političku tendenciju inove knjige, i dokazuje da i pri a čnijem ispitivanjima hrvate vodi veli i dtska politika; pa baš S toga oni ne . U da ge pozovu na nijedan priznati i p ; mati auktoritet, pa ni na svoje poznate . enjake, kao što su Jagić i pok. Rački, iše treba da, ustaju proti svojijem učenije inovima. 1 j čajna Za ocjenu hrvatstva dosta je Zna E Konćnji Obzora“ na hr- ava: skorašnji napadaj a ; t0- tla Jagića i nedavno nepriznavanje auk w. list Der Stiden“ br. 35. U Dubrovniku 13. Avgusta 1899. Drugo izdanje Bi NIL Pretplata i oglag Salju se adminištraciji Du' Dopisi se šalju uredni Rukopisi se se vraćaju. Za oglasa priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake Nedjelje. Godina VIII. riteta u historijskijem Pitanjima pok. Račko- mu sa strane ,Orvene Hrvatske“. Usred najžešće novinarske borbe proti Dubrovniku i proti Srbima Dubrovčanima, držao je profesor Konstantin Jireček na 31. maja 0. g. na svečanoj sjednici ćesarske beč- ke akademije nauka naučno predavanje: Va- žnost Dubrovnika u trgovačkoj povje- sti srednjega vijeka. : U primjedbama toga predavanja nabro- jeni su ovi dohotei (tributum, census, rega- lia), koje su Dubrovčani stranijem državama plaćali: 1. Morgoriš (izdatci, troškovi), biva, 60 perpera na Miholj-dan (29. septembra) do- tičnijem posjednicima, zemalja Huma i Po- pova, kao platu za vinograde u Rijeci i Za- tonu. — Mogoriš za Župu bio je ukinut u 18. vijeku. Ovo treba objasniti. U prvom početku grad Dubrovnik izvan gradskijeh zidina nije imao svoga zemljišta pa je za vinograde u Župi i drugdje u bli- zini grada još u desetome vijeku plaćao po 30 zlatnika županu srpske Travunije, i isto toliko županu srpskog Zahumlja, jer su Župa i druge bliže zemlje gradu pripadala srpski- jem županijama: Travuniji i Zahumlju. Kad je srpski vladalac Nemanja ujedinio srpske zemlje, on je oslobodio Dubrovčane od pla- ćanja mogoriša za Župu; dok su Dubrov- čani za vinograde u Rijeci i. Zatonu plaćali i dalje spomenuti mogoriš srpskijem vladao- cima. Po kosovskoj pogibiji taj su mogoriš, biva, 60 perpera primali bosanski kraljevi. 2. Dohodak na _Mitrov-dan (26 okto- bra), biva, 2000. perpera, od trin&stoga vi- jeka do 1877. Po ovaj su dohodak dolazili u Dubrovnik izaslanici kralja Srbije. Od g. 1377-1463. taj su dohodak uzimali kra- ljevi Bosne. Taj se dohodak plaćao za zemlje Trebinja, Konavala i Dračevice (blizu Hrceg- novoga). U povelji Gjurgja Balšića (1373.) te se zemlje zovu izričito: srpskom zem- ljom. 3. Dohodak za Ston od g. 1333., biva, kad su Dubrovčani dobili od cara Dušana Ston sa poluotokom Pelješeom i Posredni- com (danas Fort Opus). Taj se dohodak plaćao u dva puta: a) Dohodak sv. Vlaha, biva na dan sv. Vlaha plaćalo se banu, kas- nije kralju Bosne 500 perpera; b) Dohodak Uskrsa, biva, na Uskrs se plaćalo 500 per- pera kralju Srbije. G. 1458. car Dušan ustupio je taj dohodak. srpskomu manastiru sv. Mihajlja u Jerusalimu. Oar Stefan Uroš g. 1358. odredio je, u slučaju kad bi srpski manastir u Jerusalimu opustio, da taj doho- “dak pripadne srpskijem manastirima u Sve- toj Gori. Kalugjeri svetogorski primali su taj dohodak od petnesloga vijeka do pada re- publike. h 4. Ugarski dohodak koji su Dubrov- čani plaćali od g. 1358. do 1526. ugarski- jem kraljevima, po 500 perpera. 5. Dohodak za Konavle: a) velikomu vojvodi bosanskomu Sandalju od. S 1419., zatim ostalijem članovima obitelji Kosače, Sandaljevu nećaku Hercegu Stefanu Vukčiću i njegovijem potomcima po 500 perpera go- dišnje. Još u šesnostomu vijeku plaćao: se u tri dijela potomcima trojice sinova hercega Stefana, trojici Hercegovića Vlatku (u Mle- Vladislavu i Stefanu ili kao muhame- cima), Godine 1586. dancu Ahmetu Hercegoviću. izumrla je kuća Ahmetova. Vlatkovijem potom- cima u Ilaliji, Cosaccia zvani, plaćao se još g. 1612; 8) Vojvodi Radoslavu Pavloviću i njegovoj obitelji 600 perpera od g. 1427-1463. 6. Dohodak Turcima. Najprije godine 1442-1444. srebrno posugje u vrijednosti od tisuću zlatnijeh dukata. Od. g. 1459. doho- dak od 1500 dukata, malo po malo povišen na 15.000, od g. 1481. odregjen su 12.500 dukata svake godine donesen po ,oratores tributi“ na dvor sultanov. Od g. 1708. pla- ćan samo svake treće godine, zadnji put 1804. po poslanicima Pavu Vladislavu Gučeti- ću i Vlahu Klementu Minčetiću u Carigradu. * Ove je godine još jedna naučna knjiga o Dubrovniku ugledala svijeta. Srpska Kra- ljevska Akademija u Biogradu izdala je prvu knjigu djela D.ra: Luja kneza Vojnovića: Dubrovnik i Osmansko Carstvo. Iz tog važnog i poučnog djela spome- nućemo jedan za naše pitanje veoma važan dogagjaj. Godine 1443. Ugarska se pripremaše da zavojšti na Turčina. Dubrovački senat, koji bijaše već prije sklopio ugovor s Turči- nom i obrekao mu danak, razumijevajući sumnjivo obilježje te politike pazarenja izme- gju Turske i Ugarske, dade upustvo svoji- jem poklisarima u Budimu da umire kralja ugarskoga i da mu rastumače zašto je i kako Dubrovnik bio prisiljen da uglavi mir s Turčinom. ,I da nijesmo učinili onako“, piše vijeće ,biva zajamčili mir i slobodu »našim trgovcima, bili bi sa svijem uništeni, »tako da ni vaši vjerni Dubrovčani ni vaš »grad ne bi se nikad više podigao, jer »Dubrovnik bez srpske zemlje ne mo- »že živjeti. Današnji veiiko-hrvati hoće da Dubrov- nik ratuje proti Srbima, da postane hrvat- skom kulom proti Srpstvu, bez koga u pro- šlosti nije mogao živjeti. Od šest dohodaka što ih je Dubrovnik plaćao, četvero ih je srpskijem vladaocima i srpskijem vojvodama za zemlje, koje su ovi Dubrovniku bili ustupili. Što znači da su te zemlje po narodnosti i po državi bile srpske. Još ,Obzor“ ima smjelosti ustajati pro- ti prvomu slavenskomu filologu Jagiću, i tvrditi da je Dubrovnik u čitavoj povjesti svojoj bio hrvatski grad. Pozivljemo Obzor“ da iznese barem jednu ovaku istorijsku činjenicu, i mi ćemo položiti oružje. Završujemo sa značajnijem riječima du- brovačkoga senata: Dubrovnik bez srpske zemlje ne može živjeti“). Eto u čemu, po našem mišljenju, sastoji se zadatak Srba Dubrovčana, biva, ponavljati i dokazivati da- našnjijem Dubrovčanima: da Dubrovnik bez Srba ni u budućnosti ne može ži- vjeti, kao što nije mogao ni u prošlosti. Ako je to zazorno ,visoko-položenoj“ gospodi, Srbi Dubrovčani nijesu krivi, što se povjest ne može falsifikovati. ve e . Pravaši i Srbi Iz dosadašnjijeh rezultata općinskijeh izbora izbijaju na površinu dvije činjenice. Jedna se tiče pravaša a druga Srbi. ' g U sjevernoj i srednjoj Dalmaciji u nijednoj važnijoj hrvatskoj općini nijesu pravaši pobjedili, i ako uza se imaju sva mlagju generaciju, učitelje, ?) Ragusi senza esso paexe de Sehiavonia non puo far, LI popore i fratre. Što više hrvatska narodna stranka sklapala je na više mjesta izborne kompromise sa autonomnom strankom samo da osujeti pobjedu pravašima. U drugijem općinama, hrvatska narodna stranka, potpomognuta od onijeh koji mogu, kako bi se izrazila ,Crvena Hrvatska“, dopuštenijem i nedopuštenijem sredstvima otimala je pravašima općine. Naprotiv pravaši, zaslijepljeni mržnjom pro- ti Srbima, išli su na ruku hrvatskoj narodnoj stranci i onijem koji mogu u Dubrovniku i u Kotoru i bili su upravo stidno izigrani. Kad bi se po općinskijem predstavništvima imala ocijeniti snaga pravaške stranke, trebalo bi doći do zaključka, da je pravaš- ka stranka uništena, da je nema više megju živi- ma. Ali to nije istina; pravaška stranka podlegla je samo izbornomu nasilju. Drugi i važniji dio programa hrvatske narodne stranke i onijeh koji mogu izvršen je nad Srbima u Dubrovniku i Kotoru. Zaplijenjeno Budva je malena općina ali može igrati pre- sudnu ulogu pri izborima za dalmatinski sabor i carevinsko vijeće, s toga se odavna u toj srpskoj varoši ustanovio neki izborni odbor, za sada bez političke boje. Tomu je odboru tajno na čelu vajni Srbin Ilija Račeta, koji obija pragove Spljeta i Zadra, da mu pomognu srušiti srpsku općinu u Budvi. Hrvatska narodna stranka, koja se uvijek odlikovala svojijem tajnijem radom proti Srbima, osobito u Dalmaciji i u Boki, i tomu se prljavomu poslu oduzvala. Njezin organ ,Jedinstvo“ počeo je odapinjati svoje pogane strijele proti budvanjskijem Srbima, što znači da su prvaci hrvatske narodne stranke begenisali ponude Ilije Račete. Ne ištu lju- di mnogo, neka se budvanskoj općini oduzme vo- gjenje izbora, i to povjeri vladinom povjereniku, i stvar će biti gotova. Kad Račeta i Medin zasjednu na upravu budvanske općine, njihov će*posao biti da osujete, da izbori u Boki-Kotorskoj za dalmatin- ski sabor i carevinsko vijeće ispanu u srpskom du- hu i da ne budu više birani Kvekić, Vukotić, Tro- janović i Kamenarović. Doista je zalogaj masan. Hrvatska narodna stranka kabulila je, i sada se čeka što će reći oni koji mogu. Svuda, u svoj našoj borbi, Srbi se susreću sa tajnijem makinacijama hrvatske narodne stranke, bilo u Vrlici, bilo u Dubrovniku, bilo u Kotoru, bilo u Budvi. Rad hrvatske narodne stranke upra- vo je izdajnički; dok se ona u saboru previja i za- klinje na slogu, svuda i svagdje nailaze Srbi na nju, s toga je ona Srbima veći neprijatelj od sa- mijeh pravaša. Mi smo odavna bili uočili jezuitsko postupa- nje hrvatske narodne stranke, pa se s toga nijesmo ni oduševljali kompromisima izmegju nje i Srbi, znajući vrlo dobro da to ona čini, da izigra i Srbe i pravaše. Predlog našega prijatelja iz Kotora 0 spora- zumu srpske sa pravaškom strankom preuranjen je, dok pravaška stranka stoji na stanovištu negacije srpskoga imena. Budu li pravaši ljudi, oni će sami razumjeti položaj; budu li slijepci pri očinjem vi- du,kao i do sada, ostaće i na dalje izmećari hrvat- ske narodne stranke i onijeh koji mogu. Iz Dalmacije | 'freba nam pribilježiti neke pikantuije doga- gjaje iz ,izbornog“ kreševa u Dalmaciju. Da nam se ne bi predbacila pristranost, preštampaćemo do- tične epizode vjerno iz dalmatinskijeh listova. U br. 62. ,Jedinstva“ pročitali smo ovu iz- bornu epizodu: »Dneva 29/7 u večer u pravaškoj. čitaonici dogodio se čudan prizor. Poštovani otac Nikola Bi- U