1

B

i dopuštavam eventualnom utoku odgodive moći.

> kotarskoga poglavarstva utok

> Cijena listu

>» Za Austro-Ugarsku, Bosnu |"
Hergegovinu na godinu fior, 5.50

SEK Srbiju i Črnu Boru na go.
B dinu fior. 6.

BS I k , Š
Za svo ostale zemlje na godin
franaka 15 u zlatu, is

Za Dubrovnik na godinu fior, 5,
PL) U

Na po godine i na četvrt godine
 surazmjerno.

> Pojedini broj lista 10 novčića.

Broj 34.

o Rađo iđe Srbin u vojnike
I. Globa

Na 30. jula pred večer, Srpska Muzika,

* kao obično, udarala je pred kafanom na Br-

galjama. Kad je program bio odsviran, pri-
gutna: publika burnijem pljeskanjem tražila je,
da muzika odsvira koračnicu »Rado ide Sr-
bin u vojnike“. Predvoditelj muzike, da za-
dovolji publiku, naredi, da muzika udara zah-
dtjevanu koračnicu. Na to je nastalo sa stra-
ne publike burno pljeskanje i odobravanje,
kao uvijek, kad bilo koja muzika svira tu
Dubrovčanima omiljelu. koračnicu.

Izgleda, da ovo nije prijalo onijem koji
mogu. 1 zbilja redarstvenijem putem bio je

 oglobljen predvoditelj Srpske Muzike su de-

set fiorina, što je preko programa muzika
udarala koračnicu ,Rado ide Srbin u vojni-
ke“. Mimogred spomenućemo, da je ohbičaj
u malijem i velikijem gradovima, da muzike,
poslije pljeskanja i odobravanja, ili opetuju
isti komad ili odsviraju jednu koračnicu, ko-
ja, naravski, ne može biti predvigjena u pro-
gramu kao što se ne može predvidjeti  plje-
skanje i odobravanje. Ovaj je običaj toliko
star i toliko čest, da, biti kažnjen radi nje-
ga, malo-je neobično: Kad se. obiknemo na
ovaj novi običaj, biće nam običnije; samo
molimo, da se sa svakijem jednako postupa,
biva, da Srbi i hrvati u Dubrovniku budu
uživali jednaka prava i jednake dužnosti.

II. Zabrana

Prošle subote po podne poslužitelj ko-
tarskoga poglavarstva predao je upravi Srp-
ske Muzike ovu odluku:

Ad Br. 462 Dubrovnik, 12. Avgusta 1899.
TB.
, Uglednom
Ravnateljstvu Dubrovačke Gragjanske Muzike
3 u Dubrovniku
Prigodom koncerta što ga je priredila Dubro-
vačka Gragjanka Muzika dne 30. Jula pred kafa-
.nom na Brsaljam zbile su se bučne, ovsudljive de-
monstracije.
> Tim demonstracijama dao je povoda glazbeni
komad ,Rado ide Srbin u vojnike“, što ga je re-
čena glazba svirala preko programa prikazanog na-
dležnoj vlasti. :
A da se ne bi dalo u buduće povoda sličnim
demonstracijama, nalazim da na temelju $ 7. car-
ke naredbe 20. Aprila 1854. D. Z. L. Br. 96 za-
branim glazbi kojem To Ravnateljstvo upravlja
Mvitati pri javnim  produkcijam, pa bilo: i samo
udarati na bubnje, glazbeni komad ,Rado ide Srbin
U vojnike“. na i :
Ova zabrana ima ostati u kri&posti do opoziva
& proti istoj prost je utok na Visoko 6. k. Namje-
mištvo u Zadru putem pišućega, u roku (d 14
dana od dana gusljednog dostavi, ali na temelju
$ 98. ministarske naredbe 17. marta 1899. no

“ Svaki prekršaj ove zabrane mogao bi, i.
posljedica providjenih po $$ Ti 81 ia he
Carske naredbe, imati i tu, da bi ge glazbi zibra

Ijo.
ge ia amjesništveni Savjetnik
Upravitelj Kotarskog Poglavarstva
mA 'Tončić m. P.

II. Utok

A)

u zakonom odre-
ko ovdašnjega
zadarsko
mje i ioj i. U utoku
Namjesništvo proti gornjoj oo Ma
uprava veli, da se burno pj? mo
Odobravanje ne može nazvati  »bu 2
ši ij više Šš

oudljivom demonstracijom“, (ijem

> Uprava Srpske Muzike

gjeno vrijeme prikazala je pre
na

Pretplata i oglasi
i Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se se vraćaju. :

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novš.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više.
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne

pri-
maju se. $

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VIII.

je',Rado ide Srbin u Vojnike“:čisto austrij-
Ska i vojnička koračnica, koju udaraju sve
vojničke muzike. Dalje se u utoku veli: da
je koračnicu ,Rado ide Srbin u vojnike“
spjevao i komponovao Srbin Živković godine
1848., kada su Srbi pod ćesarskijem  zasta-
vama a uz svirku i pjevanje te koračnice
krv prolijevali za Habsburšku monarhiju; da
koračnica takoga značaja i znamenitosti ne
može dati povoda demonstracijama osobito
ondje gdje se njezino  patriotsko značenje
znade i poznaje.
Koračnica ,Rado ide Srbin u vojnike“
navršila je prošle godine pedesetu obljetnicu,
a Srpska Muzika udara je od svoga postan-
ka, biva, punu četvrtinu vijeka.
1V. Tekst koračnice ,,Rado ide Srbin
u vojnike“

Rado ide Srbin u vojnike,
Gdje zelene bere lovorike;
Borba njemu zabava je dragu,
Još milije galomiti vraga,
Jer pušćani prah. —
Ne zadaje njemu strah!
Njega na boj mati
I nevjesta prati,
Otac želi sjedi,
Da vraga pobjedi!
Napijeđ ide s oružanom Srbiu rukom,
A zimzelen vije mu se za klobukom ;
Pjeva, kliče srpski sin,
Pred njim strepi dušmanin !

Puška puca, a topovi riču,
A junaci oružani viču:
Ajd'te Srbi, ajd'te u vojnike,
Gdje se kupe otadžbine dike!

Kivni gazi vrag,

Našeg doma mili prag!
Na bojnomu polju,

Gdje s' junaci kolju,
Slave ber'te ovljeće,

Što uvenut ne će!

Dok se naša suažna miče desna ruka,
Dopasti će ljuti dušman trista muka !
Kad zaželi svijetli Car,

U smrt skače Graničar!

Posljednja dva stiha nedvojbeno karak-
terišu postanak i značenje ove patriotske
koračnice, koja u Austriji ne smije dati
povoda neprijatnijem demonstracijama, kao
što do sada, hvala Bogu, nije ni dala.

V. Epilog za sada

Prošle nedjelje, kad je Srpska Muzika
svršila svoj obični koncerat pred kafanom
na Brsaljama, nekoliko Srba radnika stalo je
pjevati pjesmu ,Rado ide Srbin u vojnike“;
u to se pojaviše kotarski povjerenik Lassota
i policajski nadpovjerenik Mahkovec su ne-
koliko žandara. Osobito se jedan od žandara
odlikovao riječima, koje ne ćemo ponovili,
da se ne bi izložili zapljeni. Zandari su
ustavljali pojedine Srbe i popisivali njihova
imena. Jedan je žandar tom prilikom  dovi-
knuo: Zar ne znate, da je zabranjena
ta pjesma.

To je ono baš što ni mi, ni Srbi rad-

nici, niti iko u Dubrovniku još ni danas ne

zna, da je zabranjeno pjevati tekst korač-
nice ,Rado ide Srbin u vojnike. Znamo, da
je po gornjoj poglavarstvenoj odluci zabra-
njeno. Srpskoj Muzici  ,svirati pri javnin
produkcijama, pa bilo i samo udarati na
bubnje, glazbeni komad ,Rado ide Srbin u

vojnike“.

Da se ukloni svaki nesporazum, a u in-

teresu javnoga reda i mira, bile bi željeti,
da upravitelj kotarskoga poglavarstva protu-
mači svomu osoblju sadržaj gornje odluke,
da se ne ponove onaki prizori kao prošle
nedjelje; ili neka putem javnosti oglasi, da
je zabranjeno i pjevati pjesmu ,Rado
ide Srbin u vojnike“. Dok ta zabrana ne
postane javnom, cijenimo, da je dopušteno
pjevati srpsku pjesmu, koja svršuje sa  sti-
hovima: š

Kad zaželi svjetli Car,

U smrt skače Graničar!

ROC
Njemačko-hrvatski sporazum
o Dubrovniku i Boki-Kotorskoj

Zaklela se zemlja raju, da se svačije
tajne znaju, veli srpska narodna poslovica.
Da je hrvatska politika most preko kojega
nijemština prodire na jug, io svi pravi Sla-
veni znaju, i to za njih nije tajna. Ali ima
svijeta, koji se zanosi frazama, koji, kao ono
nevjerni Toma, ne vjeruje, dok rukom ne
opipa. Vaj rukopipateljni dokaz iznijeli
smo, u kratko, u prošlom broju; a evo ga
sada u ojelini donosimo, da se i nevjerni
Tome uvjere u istini (našijeh tvrdnja.

U br. 217. večernjega izdanja  , Neues
Wiener Tagblatt-a“, veliko-njemačkoga lista,
ugledao je svijetlo božije jedan veoma zani-
mivi članak o općinskijem izborima u Du-
brovniku, u obliku dopisa iz Dubrovnika. Zbog
njegove znamenitosti priopćujemo ga u cjelini,
u srpskom prevodu. Ogobito su važne one
stavke u dopisu, koje smo krupnijem slovima
štampali.

Taj članak bečkoga njemačkoga liste
glasi :

Općinski izbori u Dubrovniku dovršeni su.
Višemjesečni pokret, koji je bio sve zaokupio, svršio
je sa bučno udešenim uzmicanjem srpske stranke,
tako da su hrvati bez udarca mača posjeli napu-
štenu tvrgjavu.') Najprije odrekoše se članovi pre-
gjašnjeg općinskog predstavništva, Srbi i Autonomi,
Sa načelnikom barunom Gondolom, općinskih časti
i prisiliše yladu da raspusti općinu“) i postavi vla-
dinog povjerenika; zatim je srpska stranka odlučila.
— a s njom i saveznici Autonomi — da se ne
upušta u ižbore i izdala je tom prilikom pompozni
proglas xojim je tu svoja udluku narodu proglasilu.*)
S početka ge to držalo za manovru, da bi se hrvat-
sku stranku uspavalo i u zadnjem času ipak održalo
pobjedu (majorisiren).“) Ovo mišljenje pokazalo se
netačnim. Budnost hrvatske stranke bila bi taki
udešeni napadaj u svakom slučaju  zapriječila.5)
Srpsko odstupanje vd izbora (ubstiuencija) nije ni-
pošto prouzrokovalo pobjedu hrvatske stranke, ono
ju je samo olakotilo i potpunom  učinilo,5) Sada
sjedu 36 hrvata u općinscem zastupstva u Dubrov-
niku, megju njima samo deset oštrijega pravca?)

') Srpska“štranka nije uzmakla sa megdana, već je pustila
na volju onijem koji mogu, da nasele u općinu koga hoće i
žele. Da je pametno uradila, dokazuju pisanija  Informations-
bureau-a i svagdašnji dogagjaji. Proglas srpske i autonomne
stranke na birače ne može se nazvati bučnim, a to je jedino
bilo uragjeno, gospodo“ bez gospodskog lica! — Ured. »Du-
brovnika“,

*) Pošto se cijela općinska uprava i većina općinskog vijeća
odrekla općinskijeh časti, vladi nije ostalo drugo do imenovati
svoga komesara, da općinom upravlja. — Ured! ,D«“.

*) Vjerujemo, da su gospoda od Informations-Bureau-a oče-
kivali zbilja kakav pompozni proglas, e da bi mogli aplicirati
paragrafe kažlienog zakonika; ali se nijesmo ni mi jučer rodili.
— Ured ,D*. B ije

“) Ova nehotična ispovijest očito potvrgjuje našu tvrdnju, da

je većina na grpskoj i autonomnoj strani. — Ured, ,D“.
5) Fraze! Hraze! Fraze! — Befehl! Befehl! Befehl! —
Ured, , DY

*%) Pa to i vrapei znanju. O ,napuštenu tvrgjavu“ valjda nije
teško ući. '— Ured, ,D«“,

7) Ovo potvrgjuje našu tvrdnju, da su pravaši bili stidno izi-
grani. — Ured, ,D“, | S

\

si

Gotovo tri četvrtine: izabravijeh pripadaju dakle
najumjerenijoj struji i megju njima ima više čino-
vnika, koji su naravski vladini pristaše, pak  tako-
gjer grof Caboga, jedan od najuglednijih i najob-
ljubenijih gragjana, koji je uvijek na čelu gvijem
austrijsko-patri.tičnijem manifestacijama i pred ne-
koliko mjeseca pripadao je još autovomuoj stranci,
ali je istu napustio, jer je on» iz slabo shvaćene
težuje za samoodržanjem: sklopila defensivni i ofen-
sivni savez sa Srbima, što on nije mogao dovesti u
vezu svojim načinom mišljenja.#) U ostalim zem-
ljama austrijsko monarhije ne pozna se očito ni
smisao ni zaačenje velikosrpskog pokreta, i kao da
da se ne zna, da u Južnoj Dalmaciji hrvatska
strauka predstavlja pravi austrijski živalj,") da ova
stranka znamenitost njemačke kulture i nje-
mačkog niroda za Austriju dobrovoljnije
prizuaje nego ostala slavenska plemena, i
da usljed toga narodnih i političkih oprijeka
sa Nijemcima nema ili ne u tolikoj mjeri,
da nebi (izmegju Nijemaca i Hrvata) bilo gdje-
koje dodirne tačke. Nadati se je da će općin-
sko zastupstvo voditi baš energičnu općinsku upravu
i da će se izabrani načelnik, a to bi imao biti
Dr. Čingrija, svom snagom posvetiti općinskim po-
slovima. !")

Ma kako velikom se činila pobjeda nad srp-
skom strankom, bilo bi samoobmama misliti, da
6e se ova tako žilava, dobro vogjena stranka, koja
Sa velikim srestvima raspolaže, smatrati za uvijek
pobijegjenom"'). Konci srpskog pokreta, koji se da-
leko preko naših granica pružaju, u prevelikom
broju stiču se u Dubrovniku; zuamenitost. koja se
u izvjesnim inostranim tačkama i pravom pripisu-
je posjedu Dubrovnika sa strane srpske stranke,
prevelika je a du bi se moglo misliti, du će se
Ova stranku za dugo smatrati potučenom.!'?) Ona
ću su svim slabim: stranama protivnika lukavo ko-
ristiti, podmuklu dosadašnju radnju  nastaviti!?),
Ona (f. j. srpska stranka) nije se bila pripravila
na postavljenjene vladinog povjerenika za vogjenje
općinskijeh izbora i terorizirsla je činovnike to-
božujim iz najboljeg izvora potičućim vijestima,
da će biti kažnjeni u Slučaju, kad ne bi izbori is-
pali u smislu pregjašnje općinske većine. Sada je
pak svemu svijetu jasno, da su ta nastojanja, u
čemu je bio pokojni barun Gondola osobito jak,
bila prazna slama'“). Ali ništa ne bilo pogibelnije,
nego se nemaru predati. Nadati se je da vlada
ne će popustiti od sada započete i dokazane
energije!'?, i da će hrvatska stranka mudrom i ne-
pristrancm !$). uporabom  izvojevane (!) vlasti znati
Sebi osigarati trajnu simpatiju odozgo i odozdo.
Tako, i samo na taj način, izvojevana(!) znameni-
ta pobjeda austrijske stvari!) u Dubrovviku doni-
jeće trajnih plodova. Potrebito je, da se ta pobjeda
izrabi, jer su se ga sve većom  objesti i rastućom
neobuzdanosti u Južnoj Dalmaciji sa strane Srba
isticale simpatije za velikosrpsku misao — konkret-

*) Načelni smo protivnici personalne polemike, s toga ovaj
pvanegjirik g. Cabogi ne ćemo pretresati; uvjereni smo, da se
je i sam g. Caboga smijao, kad je gornje retke čitao. Svakomu
je u nas poznato, da je g. Caboga, do dolaska baruna Chlu-
metzkog u Dubrovnik, odobravao srpsko-autonomni kompromis
i bio prisjednihk prve srpsk općine. — Ured ,D“.

*) Ne znamo, koliko je ovo isticanje po državu korisno; po
ovome ,pošteni“ Znformations-bureau denuncira veliku većinu
dubrovačkog gragjanstva, koja nije dala nikada povoda, da se
u njezine podaničke dužnosti posumnja; a suviše pak visoko
stoji, da bi od Informationg-bureau-a tražila svjedodžbu pona-
šanja. — Ured. ,D“.

'") Ovdje su gospoda denuncijanti malko nejasni, pa bismo
željeli, da nam protumače, u čemu sastoji ,energisehe Commu-
nal-verwaltung“, kojoj bi se Dr. Čingrija ,svom snagom“ imao
posvetiti. Mi razumijemo prekriveno značenje, ali ne vjerujemo,
da će Dr. Čingrija totalno u ambis pasti. — Ured ,D“.|

'') Hyala na komplimentu! — Ured. ,D“.

'") Baš pravi kancelarijski stil! Samo tako naprijed! —
Ured. ,D“. j

"") Srbi su uvijek pošteno i otvoreno bore, a podmukla rad-
dnja svojina je hrvatskih stranaka i drdga im Znformations-bu-
reau-a. — Ured. ,D“. i

"4) Bezobrazluk nevigjeni! Srbi da teroriziraju činovnike! A
nije bilo dana, da Klimali, Gluhonje i slični nijesu oblijetali |
oko činovnika, tumačeći im želju onijeh Zoje mogu; te smo
doživjeli, da je dvaestak činovnika ne-hrvata glasalo za hrvate.
Zašto i kako, ne treba tumačiti. — Ured ,D“.

a '5) Hvala na ispovijesti! Ovo valja zlata! — Urod ,D“,

'*) Lueus a non lueendo. — Ured. ,D“.

") S ovakijem patagonskijem pojmovima ne ćete da država
napraduje! — Ured ,D“. I

4