Cijena listu, Vlasnik Općinski izbori. Po programu, objavljenom u Objavi- o : : » telju Dalmatinskomu“, osim u Zadru i u Kninu, IZVršeni su općinski izbori na potpu- vatsko-narodne stranke. > Kad se sjetimo zaključnoga govora ga. borskoga predsjednika D.ra Bulata poslanici- a na rastanku, osobito onoga dijela koji se nosio na općinske izbore, i kad s tijem ovorom uporedimo izvještaje Pokrajinskijeh istova bez razlike stranaka, takav kontrast ubija na površinu, da je teško upoziati u Dru Bulatu, vogji hrvatsko-narodne stranke, saborskoga predsjednika D.ra Bulata. Saborski predsjednik Dr. Bulat bješe metnuo na dušu poslanicima, da se na, izbo rima poštuje zakon i sloboda izbora; dok su na mnogo mjesta u pokrajini po izvještajima, koji sa birališta stižu, sloboda izbora i vrše- nje izbornoga prava bila izvrgnuta najvećoj samovolji. > Držanje Visoke Vlade prama općinski- em izborima treba suditi po držanju njezi- ijeh organa. Dalmatinsko namjesništvo u logovoru sa zemaljskijem odborom oduzelo je Wo vogjenja izbora samo općinama u Du- rovniku, Skradinu i Budvi, i prama tomu u dotični vladini povjerenici upravljali izbor- lijem činom i birali izbornu komisiju. Bira- izborne komisije može takogjer da obilje- držanje Visoke Vlade. U izbornu komisiju Dubrovniku vladin povjerenik hotio je iza- rati samo jednoga Srbina, a pošto se niko e htio primiti, i toga jednoga morao je zeti izmegju Hrvata. U Skradinu bio je po- avljen samo jedan Srbin u izbornu komi- iju; u Budvi pak nijedan pripadnik općinske ipske stranke nije bio imenovan u komisi- ju. Izborne komisije sastoje od četiri člana 3 redsjeda načelnik ili vladin komesar. Po- o je dalmatinsko namjesništvo sve to radi- u dogovoru sa zemaljskijem odborom, zna- da se Visoka Vlada unaprijed dogovorila hrvatskom narodnom strankom odnosno ržanja u općinskijem izborima, s toga, Za što se dogodilo na biralištima, ne pada 0 odgovornost na vladu već i na hrvat- | narodnu stranku, koja je isključivi go- ar u zemaljskom odboru. Je li sloboda izbora i vršenje izbornoga Va bilo zaštićeno u Dubrovniku, Luštici, i, Makarskoj, Pagu, Skradinu i ostalijem ama? Po našem mišljenju ono nije mi manje bilo zaštićeno. Pričekajmo pak, a. mješovito povjerenstvo na namjeBinje diti sve nezakonitosti na izborima po“ ne, i prama tomu pam izreći konać žanju Visoke Vlade. : on adna i neočekivanu pobjedu i hrvatske narodne stranke donekle ĆI nogli izvršiti pravaši, jedav “o kir okolicina Srba. Da nije toga PE 5 ora a danas fiziognomija općinskijeh 1% a Smotra Dalmatinska“ dak 1 ma Ka ulja fl snte Srbima. Tako Je la sa umjerenije! "> hi kopamo da usud dosudio, da sami 99 Neka ge niko ne vara, svršeni PI bori ostavili su za sobom di : a izbora 0 u narodu, jer ispadak I ota izraz zemlje, nije izraz većine dat To nam stoprvo ne treba do! ds » izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris e U U Dubrovniku 27. Avgusta 1899. Godina VII" a Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 5.50. ; | Za Srbiju i Crnu Soru u fior. 6. luta | sve ostalo zemlje na i aka 15 u zlatu. S Dubrovnik na godinu fior, 5 | Na po godine i na četvrt godine mjerno. g ojedini broj lista 10 novčića, NI — a TI | Pretplata i oglasi \ž S Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se se vraćaju. javne zahvale, računska 1 /. šća i slične objave plaća se 7 e od retka (sitnijeh slova), Ako . puta štampaju, po pogodbi. A$% Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića Dosta je reći, da je najslabija stranka u po- krajini, biva, hrvatska narodna stranka » PO- bjedila“ gotovo u cijeloj pokrajini. Hrvatska narodna stranka PO broju pripadnika ne može se mjeriti ni sa srpskom ni sa pravaškom strankom; ona ima uza se jedan dio stare generacije i nekoliko štrebera, i ništa više. Kako je do toga došlo, da je ,pobjedila“, to znade najbolje Dr. Bulat i oni koji mogu. Iz borbe za općinske izbore srpska na- rodna stranka izašla je malo ne prepolovlje- na. Odakle to? — Evo zašto: što je ovijem izborima bio dat osobiti politički značaj, i što se hijelo današnju srpsku stranku osno- anu na narodnom načelu i vjerskoj snošljivo- sti potisnuti, a mjesto nje stvoriti umjerenu srp- sku stranku na vjerskoj podlozi, poput hrvata. Neki su se faktori prepali bujnosti srpske stran- ke, osobito u Dubrovniku, i bojeći se, da ne bi to zdravo sjeme i dalje niklo i prokljuva- lo, trebalo je izvršiti onu veliku operaciju, i k tomu srpsku stranku u Boki Kotorskoj učiniti ovisnom o Iliji Račeti. Mi se nadamo i uzdamo, da budna svi- jest srpskoga naroda u pokrajini, usprkos nedaćama na političkom polju, ne će se pu- stiti uhvatiti na lijepak, već da će kao i do sada biti vjerna dosadašnjemu programu Sr- ba na Primorju. To je u samom interesu srpske misli i srpstva. U toliko čekajmo bo- lja vremena, pa da i nama jednom sunce grane. Za karakteristiku hrvatskijeh stranaka spomenućemo, da su se ove svuda slož- no i dogovorno borile proti Srbima, pa i sredstvima od kojijeh se svaki pošteni čovjek žaca Dok su se hrvatske stranke u društvu sa onijem koji mogu svuda borile proti Srbima, braći po krvi i jeziku, u Zadru se nijesu ni prikazivale; tomu neučestvova- nju hrvata u zadarskijem općinskijem izbo- rima proti autonomnoj stranci, dublji su uzro- ci i razlozi, nego što ih hrvatski listovi na- vagjaju. Oni koji mogu željeli su, da se ovoga puta u Zadar ne tiče, i hrvati su po- slušali. Mi bi i dalje proslijedili, ali za danas neka je i ovo dosta. E esa Dubrovnik, 26. avgusta. Upravitelj kotarskoga poglavarstva g. Tončić tužio je ovdašnjemu sudu vlasnika Srpske Dubrovačko Stamparije, zbog toga što na izvanrednom broju , Dubrovnika“ prigodom smrti Frana baruna Gondole, nije bila na- značena štamparija. Upravitelj kotarskoga poglavarstva 8 Tončić tužio je sudu našegu urednika, što je su njekoliko riječi popratio jedan njegov ispravak. : : Rasprava na sudu zakazana je za prvi na 5., za drugi slučaj na 13: septembra. | _— Kotarsko poglavarstvo kaznilo je 16-godišnjega dječaka Vincenzo sida italijanskog podanika, su tri ni e Toga je dječaka žandarmarija, tuži a, sla na 30. jula u veče kliknuo: Živio knjaz : ia kola! Taj isti dječak kazao KM ia niku pred dva svjedoka, da nije ništa ieao. Za istu stvar bili su u petak u jutro pozvani na kotarsko ogni dere Fullaus, Silvo Mišković, Božo ore 1 Šutić, Kotarski povjerenik Lassota kazao im je. da ih je žandarmarija tužila, da su na Šu. jula u veče klicali: Živio knjaz Nikola! Spomenuti su nijekali, da su ikada (o klicali, ali g. Lassota nije htio slušati njihovo oprav- danje, već ih je odmah otpustio. Na 30. jula u veče Norberto Fillaus bio je u Lapadu u kući jednoga svoga prijatelja, a Niko Sulić one večeri nije ni izlazio iz kuće. Doznajemo, da je spomenutu četvoricu tužila žandarmariji jedna nepoznata osoba, koju ne će da odadu. Poznato je s kijem se žandari u Dubrovniku druže: sa najljućijem neprijateljima Srba. Pa odakle vjera u take osobe? — Na ovaj se način može svakoga optužiti i svakoga upropastiti. Kotarsko poglavarstvo proslijedilo je istu anonimnu denunciju sudu. Mi se suda ne bojimo, jer sudi po zakonu i savjesti. Srbi Dubrovčani od nekoga vremena nalaze se kao u opsadnom stanju. Tražimo u Visoke Vlade zaštitu proti lažnijem anoni-, mnijem denuncijama i poganijem špijunima. Tražimo i zahtjevamo zaštitu, jer ne vjeruje- mo, da su Srbi stavljeni izvan zakona. ICA > Car Nikola i Slaveni Mladočeški ,Narod. Listy“ saopštavaju u svome 230. broju pod ovim naslovom ovaj dopis iz Petrograda: Iz jednoga uvodnog članka Komarovljeva ,Svje- ta“ doznao sam, da je ,N. Fr. Presse“ neđavno dokazivalu vama Ćesima, da Rusija ne misli ništa o Slavenstvu u opšte, ni o vama, Ćesima, posebi- će, jer su sve njene misli okrenute sada samo na Sibir i Kitaj. S bečkim listom ne ću da sporim, jer on kad bi znao pravo stanje, ue bi ništa govorio; ali Sla- venima treba kazati kako stvari stoje. Slavensko uvjerenje i slavenska politika cara Nikole II. već se u nekoliko pravaca pojavila jasno i nesumnjivo. Od kako je car došao na prijesto, radi nepre- stano na sporazumu s Poljacima. Do Poljaka je samo, da im se daju dalje olakšice. A dobiće ih, ako budu razumjeli careve zamisli i ako ne budu mislili, da im to car čini iz neke slabosti ili po nečijem nagovoru. Car želi, da Poljaci kao narod budu zadovoljeni, ali tako, da od toga ne bude ni- kakve štete istorijskom pozivu ruske države. Daljih olakšica mogu Poljaci dočekati, ako budu lojalni podanici ruske države, i ako ne budu bolju buduć- nost svoje narodnosti očekivali od oslabljene ruske države, ili najzad, kao što je bivalo, u suprotnosti Sa pozivom ruske države i na njenu štetu. Dogju li Poljaci do uvjerenja, da njihova uloga nije ondje gdje je uloga Rusije, nego uz Rusiju, pa recimo, i pred njom, tada će lako naći puta za zajednički rad s Rusijom, a Rusija je već uvjerena, da nema potrebe da bude nepovjerljiva prema njima, te će učiniti sve da Poljaci ne imadnu nikakvih razloga za žaobe u nacijonalnom pogledu. Česima je car Nikola II. pokazao javno svoje raspoloženje lani o Palackovoj proslavi telegramom, koji je poslao na dan proslave njegove carev stric, veliki knez Konstantin Konstantinović, kao pred- sjednik carske ruske akademije nauka. U tom tele- gramu nazvan je češki narod ,dobljestnim“ (ple- menitim). Ovu počast nije veliki knez ukazao če- škom narodu ni sam, ni po riješenju akademijske uprave. Svakom je poznato, da članovi vladalačkih porodica a mogu davati javne izjave samo po odobre- nju vladaoca. Telegram velikoga kneza Konstantina Konstantinovića učinio je ogromnu sensaciju me- gju Nijemcima, a tako isto, može se reći, i u Ru- giji. No kod samih Čeha trajalo je godinu dana, dokle im se razjasnilo, da onaj telegram ima za njih značaj, čija veličina zavisi od njih samih. Duboko se i mnogo tiče češkog naroda rusko- austrijski ugovor u maju 1897. Taj ugovor ujemča- va Austro Ugarskoj za svake slučajeve ojelokupnost njenih granica. Ako Poljaci budu dobro razumjeli namjere ca- ra Nikole II, približiće so Čosima, i s Ćesima ote | početi složno izvršivati istorijski zadatak zapadnog Slavenstva, ol kojega su se otugjili u prošlom sto- ljeću svojom istočnom politikom. I tako će, ako Bog da, opet nastupiti doba slave, moći i sreće za zapadno Slavenstvo, koje će na osnovama samobit- nog razvijanja biti u isto vrijeme obrana i južnog i zapadnog Slavenstva. E Kao objašnjenje carevog mišljenja u jugosla- venskom pitanju treba smatrati poslanje velikoga kneza Konstantina Konstantinovića na svadbu cr- nogorskog nasljednika, i to još u danima najdublje tuge i žalosti, koja postiže carsku porodicu smrću carevića Gjorgja. Boravljenje velikoga kneza Konstantina u Cr- noj Gori mora se smatrati kao dogagjaj ogromne potitičke važnosti. S tim je dokazano, da se car Nikola II. pridružuje simpatijama, koje je naspram Crne Gore gojio veliki Slavenin, njegov otac Alek- sandar 111. Izreku cara Aleksandra III. o ,jedinom prijatelju“ sad je i car Nikola podvukao i kao svo- ju primio. Na ovo treba skrenuti pažnju ne samo za lju- bav istine, već i zbog dogagjaja u Srbiji. Kad saberete sve ove napomene, izići će ja- sno, da je car Nikola II. ne samo nasljednik pri- jestola Aleksandra III., nego i nasljednik njegovih ideja i simpatija. Slavi li se Aleksandar III. u Će- škoj kao ,veliki Slavenin“, vjerujte, da će se car Nikola II., ako bude volja božjeg provigjenja, po- kazati kao još veći Slavenin, što se već vidi iz poljske politike njegove. PROC Razgovor s Grujićem General Sava Grujić, koji se nalazi u Abaciji, u razgovoru sa dopisnikom tršćanskog ,ll Piccolo“ izrazio se ovako o dogagjajima u Srbiji: Kad mi od biogradskog ministarstva spoljnjijeh posala stiže vijest o atentatu na Milana, bih prvi, koji čestita kralju Aleksandru i njegovu ocu. Kao odgovor na moj telegram, iza malo ura stigne mi od istvg ministarstva depeša kojom mi se javljaše, da sam po naredbi kraljevoj opozvan s mjesta ministra kod cara, izbrisan iz imenika vojske, i zapovjedaše mi se da kroz 24 ure prikažem ruskoj vladi naredbu opoziva, te da se odmah povratim u Biograd. Ne ću vam govoriti kakav ostah pri tako nenadnom udareu; poslušah. Prikazah telegram opoziva, na 9. Julija, u careve vlastite ruke. Taj dan bilo je diplomacko primanje, o krštenju treće kćerke careve. Upotrijebih primljeni poziv da se oprostim s carem, koji bi vrlo neugodno dirnut kad ču da sam bio opozvan na onaki način, i praštajuć se sa mnom lično mi predade znakove reda Sv. Andrije prve klase. Ovo visoko odlikovanje bi mi velika utjeha. Na 16. Julija krenuh za Biograd, sasvijem da mi jedna kći bijaše bolesna od tifa. Nije me nimalo začudilo što me je vlada onako osorno i na onako neobičan način opozvala s moga mjesta; na to bijah spravan. Ono što me duboko zaboljelo jest fakat, da je vlada moj opoziv vezala za zločinačko djelo, Ni savjeti prijatelja, ni druga navaljivanja učinjena mi da ne pogjem u Biograd, ne mogoše me zadr- žati. Moja mi čast nalagaše da se vratim u domovinu i da se metnem na raspoloženje prijekog suda. Prispjeh u Biograd due 22, Julija, a već na 26. u jutro bi mi naregjeno da što prije bude mo- guće ostavim Srbiju. U Biogradu niti vidjeh niti zborih s nijednim članom vlade, osim policijskog činovnika koji mi predade odluku o progonstvu. | Ovo vam govorim, jer mnogi srpski listovi davaju razumjeti da sam po svojoj izričitoj volji ostavio Biograd. Kad krenuh, Poster Lloyd primi iz Bio- grada tendecijoznu vijest, po kojoj bi ja bio molio srbijansku vladu da mi dopusti, da radi zdravlja kre: e nem iz Srbije, i da se mojoj molbi pridružila moja | porodica. To je sve prosta izmišljotina. Moja pore dica koja je došla sa mnom iz Petrograda u Bio grad, bila je spravna da dijeli sa mnom moju sudbinu. — Što je istinito u stvari o pismu, koje po- slaste bivšem ministru dru Vesniću, s kojega vas pisma vlada obijegjuje? KANE Za oglase priposlano, izja /<4