Cijena listu,

Vlasnik

Općinski izbori.

Po programu, objavljenom u

Objavi-
o : : »

telju Dalmatinskomu“, osim u Zadru i u
Kninu, IZVršeni su općinski izbori na potpu-

vatsko-narodne stranke.
> Kad se sjetimo zaključnoga govora ga.
borskoga predsjednika D.ra Bulata poslanici-
a na rastanku, osobito onoga dijela koji se
nosio na općinske izbore, i kad s tijem
ovorom uporedimo izvještaje Pokrajinskijeh
istova bez razlike stranaka, takav kontrast
ubija na površinu, da je teško upoziati u
Dru Bulatu, vogji hrvatsko-narodne stranke,
saborskoga predsjednika D.ra Bulata.
Saborski predsjednik Dr. Bulat bješe
metnuo na dušu poslanicima, da se na, izbo
rima poštuje zakon i sloboda izbora; dok su na
mnogo mjesta u pokrajini po izvještajima,
koji sa birališta stižu, sloboda izbora i vrše-
nje izbornoga prava bila izvrgnuta najvećoj
samovolji.
> Držanje Visoke Vlade prama općinski-
em izborima treba suditi po držanju njezi-
ijeh organa. Dalmatinsko namjesništvo u
logovoru sa zemaljskijem odborom oduzelo je
Wo vogjenja izbora samo općinama u Du-
rovniku, Skradinu i Budvi, i prama tomu
u dotični vladini povjerenici upravljali izbor-
lijem činom i birali izbornu komisiju. Bira-
izborne komisije može takogjer da obilje-
držanje Visoke Vlade. U izbornu komisiju
Dubrovniku vladin povjerenik hotio je iza-
rati samo jednoga Srbina, a pošto se niko
e htio primiti, i toga jednoga morao je
zeti izmegju Hrvata. U Skradinu bio je po-
avljen samo jedan Srbin u izbornu komi-
iju; u Budvi pak nijedan pripadnik općinske
ipske stranke nije bio imenovan u komisi-
ju. Izborne komisije sastoje od četiri člana
3 redsjeda načelnik ili vladin komesar. Po-
o je dalmatinsko namjesništvo sve to radi-
u dogovoru sa zemaljskijem odborom, zna-
da se Visoka Vlada unaprijed dogovorila
hrvatskom narodnom strankom odnosno
ržanja u općinskijem izborima, s toga, Za
što se dogodilo na biralištima, ne pada
0 odgovornost na vladu već i na hrvat-
| narodnu stranku, koja je isključivi go-
ar u zemaljskom odboru.
Je li sloboda izbora i vršenje izbornoga
Va bilo zaštićeno u Dubrovniku, Luštici,
i, Makarskoj, Pagu, Skradinu i ostalijem
ama? Po našem mišljenju ono nije mi
manje bilo zaštićeno. Pričekajmo pak, a.
mješovito povjerenstvo na namjeBinje
diti sve nezakonitosti na izborima po“
ne, i prama tomu pam izreći konać
žanju Visoke Vlade. :
on adna i neočekivanu pobjedu
i hrvatske narodne stranke donekle ĆI
nogli izvršiti pravaši, jedav “o kir
okolicina Srba. Da nije toga PE 5 ora
a danas fiziognomija općinskijeh 1% a
Smotra Dalmatinska“ dak 1 ma
Ka ulja fl snte Srbima. Tako Je
la sa umjerenije! "> hi kopamo
da usud dosudio, da sami 99

Neka ge niko ne vara, svršeni PI
bori ostavili su za sobom di : a izbora
0 u narodu, jer ispadak I ota
izraz zemlje, nije izraz većine dat
To nam stoprvo ne treba do! ds

» izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris
e U

U Dubrovniku 27. Avgusta 1899.

Godina VII"

a Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior, 5.50. ; |
Za Srbiju i Crnu Soru
u fior. 6. luta |
sve ostalo zemlje na i
aka 15 u zlatu. S
Dubrovnik na godinu fior, 5 |
Na po godine i na četvrt godine
mjerno. g
ojedini broj lista 10 novčića,
NI — a TI |

Pretplata i oglasi \ž

S

Dopisi se šalju uredništvu,

Rukopisi se se vraćaju.

javne zahvale, računska 1 /.
šća i slične objave plaća se 7 e
od retka (sitnijeh slova), Ako .
puta štampaju, po pogodbi.

A$%

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića

Dosta je reći, da je najslabija stranka u po-
krajini, biva, hrvatska narodna stranka » PO-
bjedila“ gotovo u cijeloj pokrajini. Hrvatska
narodna stranka PO broju pripadnika ne može
se mjeriti ni sa srpskom ni sa pravaškom
strankom; ona ima uza se jedan dio stare
generacije i nekoliko štrebera, i ništa više.
Kako je do toga došlo, da je ,pobjedila“, to
znade najbolje Dr. Bulat i oni koji mogu.

Iz borbe za općinske izbore srpska na-
rodna stranka izašla je malo ne prepolovlje-
na. Odakle to? — Evo zašto: što je ovijem
izborima bio dat osobiti politički značaj,
i što se hijelo današnju srpsku stranku osno-
anu na narodnom načelu i vjerskoj snošljivo-
sti potisnuti, a mjesto nje stvoriti umjerenu srp-
sku stranku na vjerskoj podlozi, poput hrvata.
Neki su se faktori prepali bujnosti srpske stran-
ke, osobito u Dubrovniku, i bojeći se, da ne bi
to zdravo sjeme i dalje niklo i prokljuva-
lo, trebalo je izvršiti onu veliku operaciju, i
k tomu srpsku stranku u Boki Kotorskoj
učiniti ovisnom o Iliji Račeti.

Mi se nadamo i uzdamo, da budna svi-
jest srpskoga naroda u pokrajini, usprkos
nedaćama na političkom polju, ne će se pu-
stiti uhvatiti na lijepak, već da će kao i do
sada biti vjerna dosadašnjemu programu Sr-
ba na Primorju. To je u samom interesu
srpske misli i srpstva. U toliko čekajmo bo-
lja vremena, pa da i nama jednom sunce
grane.

Za karakteristiku hrvatskijeh stranaka
spomenućemo, da su se ove svuda slož-
no i dogovorno borile proti Srbima, pa i
sredstvima od  kojijeh se svaki pošteni
čovjek žaca Dok su se hrvatske stranke u
društvu sa onijem koji mogu svuda borile
proti Srbima, braći po krvi i jeziku, u Zadru
se nijesu ni prikazivale; tomu  neučestvova-
nju hrvata u zadarskijem općinskijem  izbo-
rima proti autonomnoj stranci, dublji su uzro-
ci i razlozi, nego što ih hrvatski listovi na-
vagjaju. Oni koji mogu željeli su, da se
ovoga puta u Zadar ne tiče, i hrvati su po-
slušali.

Mi bi i dalje proslijedili, ali za danas
neka je i ovo dosta.

E esa
Dubrovnik, 26. avgusta.

Upravitelj kotarskoga poglavarstva g.
Tončić tužio je ovdašnjemu sudu vlasnika
Srpske Dubrovačko Stamparije, zbog toga što
na izvanrednom broju , Dubrovnika“ prigodom
smrti Frana baruna Gondole, nije bila na-
značena štamparija.

Upravitelj kotarskoga poglavarstva 8
Tončić tužio je sudu  našegu urednika, što
je su njekoliko riječi popratio jedan njegov
ispravak. : :

Rasprava na sudu zakazana je za prvi
na 5., za drugi slučaj na 13: septembra. |

_— Kotarsko poglavarstvo  kaznilo je
16-godišnjega dječaka Vincenzo sida
italijanskog podanika, su tri ni e
Toga je dječaka žandarmarija, tuži a, sla
na 30. jula u veče kliknuo: Živio knjaz : ia
kola! Taj isti dječak kazao KM ia
niku pred dva svjedoka, da nije ništa ieao.

Za istu stvar bili su u petak u jutro
pozvani na kotarsko ogni dere
Fullaus, Silvo Mišković, Božo ore 1
Šutić, Kotarski povjerenik Lassota kazao im

je. da ih je žandarmarija tužila, da su na
Šu. jula u veče klicali: Živio knjaz Nikola!
Spomenuti su nijekali, da su ikada (o klicali,
ali g. Lassota nije htio slušati njihovo oprav-
danje, već ih je odmah otpustio. Na 30. jula
u veče Norberto Fillaus bio je u Lapadu u
kući jednoga svoga prijatelja, a Niko Sulić
one večeri nije ni izlazio iz kuće.

Doznajemo, da je spomenutu četvoricu
tužila žandarmariji jedna nepoznata osoba,
koju ne će da odadu. Poznato je s kijem se
žandari u Dubrovniku druže: sa najljućijem
neprijateljima Srba. Pa odakle vjera u take
osobe? — Na ovaj se način može svakoga
optužiti i svakoga upropastiti.

Kotarsko poglavarstvo  proslijedilo je
istu anonimnu denunciju sudu. Mi se suda
ne bojimo, jer sudi po zakonu i savjesti.

Srbi Dubrovčani od nekoga vremena
nalaze se kao u opsadnom stanju. Tražimo

u Visoke Vlade zaštitu proti lažnijem anoni-,

mnijem denuncijama i poganijem špijunima.
Tražimo i zahtjevamo zaštitu, jer ne vjeruje-
mo, da su Srbi stavljeni izvan zakona.
ICA >
Car Nikola i Slaveni

Mladočeški ,Narod. Listy“ saopštavaju
u svome 230. broju pod ovim naslovom ovaj
dopis iz Petrograda:

Iz jednoga uvodnog članka Komarovljeva ,Svje-
ta“ doznao sam, da je ,N. Fr. Presse“ neđavno
dokazivalu vama Ćesima, da Rusija ne misli ništa
o Slavenstvu u opšte, ni o vama, Ćesima, posebi-
će, jer su sve njene misli okrenute sada samo na
Sibir i Kitaj.

S bečkim listom ne ću da sporim, jer on kad
bi znao pravo stanje, ue bi ništa govorio; ali Sla-
venima treba kazati kako stvari stoje.

Slavensko uvjerenje i slavenska politika cara
Nikole II. već se u nekoliko pravaca pojavila jasno
i nesumnjivo.

Od kako je car došao na prijesto, radi nepre-
stano na sporazumu s Poljacima. Do Poljaka je
samo, da im se daju dalje olakšice. A dobiće ih,
ako budu razumjeli careve zamisli i ako ne budu
mislili, da im to car čini iz neke slabosti ili po
nečijem nagovoru. Car želi, da Poljaci kao narod
budu zadovoljeni, ali tako, da od toga ne bude ni-
kakve štete istorijskom pozivu ruske države. Daljih
olakšica mogu Poljaci dočekati, ako budu lojalni
podanici ruske države, i ako ne budu bolju buduć-
nost svoje narodnosti očekivali od oslabljene ruske
države, ili najzad, kao što je bivalo, u suprotnosti
Sa pozivom ruske države i na njenu štetu. Dogju
li Poljaci do uvjerenja, da njihova uloga nije ondje
gdje je uloga Rusije, nego uz Rusiju, pa recimo, i
pred njom, tada će lako naći puta za zajednički
rad s Rusijom, a Rusija je već uvjerena, da nema
potrebe da bude nepovjerljiva prema njima, te će
učiniti sve da Poljaci ne imadnu nikakvih razloga
za žaobe u nacijonalnom pogledu.

Česima je car Nikola II. pokazao javno svoje
raspoloženje lani o Palackovoj proslavi telegramom,
koji je poslao na dan proslave njegove carev stric,
veliki knez Konstantin Konstantinović, kao pred-
sjednik carske ruske akademije nauka. U tom tele-
gramu nazvan je češki narod  ,dobljestnim“  (ple-
menitim). Ovu počast nije veliki knez ukazao če-
škom narodu ni sam, ni po riješenju akademijske
uprave. Svakom je poznato, da članovi vladalačkih
porodica a mogu davati javne izjave samo po odobre-
nju vladaoca. Telegram velikoga kneza Konstantina
Konstantinovića učinio je ogromnu sensaciju me-
gju Nijemcima, a tako isto, može se reći, i u Ru-
giji. No kod samih Čeha trajalo je godinu dana,
dokle im se razjasnilo, da onaj telegram ima za
njih značaj, čija veličina zavisi od njih samih.

Duboko se i mnogo tiče češkog naroda rusko-
austrijski ugovor u maju 1897. Taj ugovor ujemča-
va Austro Ugarskoj za svake slučajeve ojelokupnost
njenih granica.

Ako Poljaci budu dobro razumjeli namjere ca-

ra Nikole II, približiće so Čosima, i s Ćesima ote |

početi složno izvršivati istorijski zadatak zapadnog
Slavenstva, ol kojega su se otugjili u prošlom sto-
ljeću svojom istočnom politikom. I tako će, ako
Bog da, opet nastupiti doba slave, moći i sreće za
zapadno Slavenstvo, koje će na osnovama samobit-
nog razvijanja biti u isto vrijeme obrana i južnog
i zapadnog Slavenstva. E

Kao objašnjenje carevog mišljenja u jugosla-
venskom pitanju treba smatrati poslanje velikoga
kneza Konstantina Konstantinovića na svadbu cr-
nogorskog nasljednika, i to još u danima najdublje
tuge i žalosti, koja postiže carsku porodicu smrću
carevića Gjorgja.

Boravljenje velikoga kneza Konstantina u Cr-
noj Gori mora se smatrati kao dogagjaj ogromne
potitičke važnosti. S tim je dokazano, da se car
Nikola II. pridružuje simpatijama, koje je naspram
Crne Gore gojio veliki Slavenin, njegov otac Alek-
sandar 111. Izreku cara Aleksandra III. o ,jedinom
prijatelju“ sad je i car Nikola podvukao i kao svo-
ju primio.

Na ovo treba skrenuti pažnju ne samo za lju-
bav istine, već i zbog dogagjaja u Srbiji.

Kad saberete sve ove napomene, izići će ja-
sno, da je car Nikola II. ne samo nasljednik pri-
jestola Aleksandra III., nego i nasljednik njegovih
ideja i simpatija. Slavi li se Aleksandar III. u Će-
škoj kao ,veliki Slavenin“, vjerujte, da će se car
Nikola II., ako bude volja božjeg provigjenja, po-
kazati kao još veći Slavenin, što se već vidi iz
poljske politike njegove.

PROC
Razgovor s Grujićem

General Sava Grujić, koji se nalazi u Abaciji,
u razgovoru sa dopisnikom tršćanskog ,ll Piccolo“
izrazio se ovako o dogagjajima u Srbiji:

Kad mi od biogradskog ministarstva spoljnjijeh
posala stiže vijest o atentatu na Milana, bih prvi,
koji čestita kralju Aleksandru i njegovu ocu. Kao
odgovor na moj telegram, iza malo ura stigne mi od
istvg ministarstva depeša kojom mi se javljaše, da
sam po naredbi kraljevoj opozvan s mjesta ministra
kod cara, izbrisan iz imenika vojske, i zapovjedaše
mi se da kroz 24 ure prikažem ruskoj vladi naredbu
opoziva, te da se odmah povratim u Biograd. Ne
ću vam govoriti kakav ostah pri tako nenadnom
udareu; poslušah. Prikazah telegram opoziva, na
9. Julija, u careve vlastite ruke. Taj dan bilo je
diplomacko primanje, o krštenju treće kćerke careve.
Upotrijebih primljeni poziv da se oprostim s carem,
koji bi vrlo neugodno dirnut kad ču da sam bio
opozvan na onaki način, i praštajuć se sa mnom
lično mi predade znakove reda Sv. Andrije prve
klase. Ovo visoko odlikovanje bi mi velika utjeha.
Na 16. Julija krenuh za Biograd, sasvijem da mi
jedna kći bijaše bolesna od tifa. Nije me nimalo
začudilo što me je vlada onako osorno i na onako
neobičan način opozvala s moga mjesta; na to bijah
spravan. Ono što me duboko zaboljelo jest fakat,
da je vlada moj opoziv vezala za zločinačko djelo,
Ni savjeti prijatelja, ni druga navaljivanja učinjena
mi da ne pogjem u Biograd, ne mogoše me zadr-
žati. Moja mi čast nalagaše da se vratim u domovinu
i da se metnem na raspoloženje prijekog suda.

Prispjeh u Biograd due 22, Julija, a već na
26. u jutro bi mi naregjeno da što prije bude mo-
guće ostavim Srbiju. U Biogradu niti vidjeh niti
zborih s nijednim članom vlade, osim policijskog

činovnika koji mi predade odluku o progonstvu. |

Ovo vam govorim, jer mnogi srpski listovi davaju
razumjeti da sam po svojoj izričitoj volji ostavio
Biograd. Kad krenuh, Poster Lloyd primi iz Bio-
grada tendecijoznu vijest, po kojoj bi ja bio molio

srbijansku vladu da mi dopusti, da radi zdravlja kre: e
nem iz Srbije, i da se mojoj molbi pridružila moja |

porodica. To je sve prosta izmišljotina. Moja pore
dica koja je došla sa mnom iz Petrograda u Bio

grad, bila je spravna da dijeli sa mnom moju

sudbinu.

— Što je istinito u stvari o pismu, koje po-
slaste bivšem ministru dru Vesniću, s kojega vas
pisma vlada obijegjuje?

KANE

Za oglase priposlano, izja /<4