Godina VITI.

Cijena lištu,

ustro-Ugarsku, Bosnu i
e ovinu na godinu fior, 5.50

Srbiju i Crnu goru

fior. 6. > VAnSKe

sve ostale zemlje na godinu
naka 15 u zlatu.

Dubrovnik na godinu fior. 5

po godine 1 na četvrt godi
mjerno. Bodina

dini broj lista 10 novčića,

Ko je krivac?
Pored svijeh nedača sr
m polju, ako se nedača
hove pobjede združenije
ite je važnosti jedna
rod nečuvene hajke na srpstvo i dra)
oga boja proti srbima, izbila na površinu.
a pojava jest kratka izjava prvoga sla-
koga filologa i naučenjaka, profesora Va-
ava Jagića. Ta izjava, kao što rekosmo
okla je povodom atentata na srpsko de
se govoti o atentatu na srpsko ime, ne
ba stoprvo spominjati, da ga za neslaven-
račun izvagjaju, bilo svjesno bilo nesvje-
,maša ,braća“ hrvati. Kad se izvagjao
st na srpsko ime političkijem putem,
stodobno se izvagjao isti atentat sa istom
lom _kulturnijem putem. Obje akcije, pa-
I Ino vogjene, imale su jednaki Gilj.
Kao što je na političkom polju trebalo
kazati, da Srba nema; tako je i na kul
nom polju trebalo falsifikovanjem povjesti
ijiževnosti prikazati kulturni rad srpski
jelom u hrvatskom ruhu, dijelom u nepo-
ljmom svijetlu, ne bi li hrvatstvo prama
vu otskočilo. Ovaj drugi posao, biva,
mtat na srpsko ime “kulturnijem putem,
ljeljen je u dva odsjeka: povjest i knji-
st. Smičiklas i Klaić od godinA  obra-
ju povjest u protusrpskom duhu a u opri-
s naučnijem rezultatima pok. Račkoga.
ge književnosti tiče, ta je uloga zapala
ina. Taj hrvatski Archimedes na knji-
nom polju imao je neslavnu zadaću, da
iše istoriju naše književnosti u istom du-
i pravcu, kojijem su Smičiklas i Klaić
li hrvatsku povjest. On je tu njemu  po-
enu rabotu izvršio. Kao što su Smičiklas
ić pisanjem hrvatske povjesti došli u
prijeku sa naučnijem rezultatima pok. Rač-
i tako je i Šurmin sa svojom  istorijom
ževnosti naišao na negodovanje Jagićevo.
negodovanje Jagićevo, biva, njegova nauč-
kritika na knjigu Šurminovu izazvala je
Tor eroaticus, hrvatski bijes. Urednik
Obzorov“ napao je pamfletom na Jagića,
e pak na hrvatske napadaje ovom krat-
javom odgovorio : : sa
Ljeti god. 1896., boraveći 1 Opatiji,
tio me jedan od gg. izdavača Surmi-
move historije književnosti svojom posjetom,
o mi knjigu i umolio, da progovorim 2
nekoliko riječi u časopisu, posvećenom
nskoj filologiji. Kako me je predmet za:
uzeo sam sam da napišem kritiku,
PA igda moglo blag u. Bledao =
po dužnosti ne zatajim istine a 4
utopet ne reknem koju lično e
oljnu. Pod kraj kritike taknuo su. .
' principialno pitanje, dA "oo aisku
toj knjizi odvojiti književnost Brvatee,
rpske, ili bi bolje bilo, da se 9%“ 2.
vnoj radnji našega naroda, koji se i
“ove to hrvatskim to srpskim mo .
ori i piše kao o jednoj kem S Ki
na to veliko pitanje jedan di Knj
kakav je bio, kad sam radio u om
ku“, kakav je bio, kad sam P ko bio
ature za Naučny Slovnik, ae Maji
sam izdao prvi: jedini dio poe E
književnosti; kakav je bio u a i Boču.
i u Odesi, Berlinu, Potrogra
u kritici kazano je,

Pskijeh na, poli-
Ma mogu nazvati
h protivnika, od
Pojava, koja je,

(ro
m

da mi se čini, sude-

2 lasnik, izdavatelj i odgovorni urednik ga

U

Broj 36.

— U Dubrovniku 3. Septembra 1899.

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se se vraćaju,

Za oglasa priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako sa više

. puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
moju se. Aa

'abris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

»6i po dan
»kao da će sada mnogi voljeti povlagjivati
| »piscu one knjige, nego li meni. Što sam
«Pluto, to se zbilja ispunilo. Za kritiku u
»Stručnom časopisu napao na me jedan gospo-
»din redakcije političkog lista, da dokaže, kako

»trebama hrvatskim. Ali qui nimium pro-
»bat, nihil probat, (ko odveć dokazuje ništa
"Ne dokazuje), Moglo se dokazivati, što se
»hijelo, ali nije valjalo otići predaleko. Ako
»Se mišljenje političkog organa ,,0b-
»z0r“* udaljilo od nekošnjih ideala
»Strosmajera i Račkoga što sam mu
»Ja skrivio? Što je moja naučna radnja
»kriva, ako današnja generacija u Za-
»grebu drugačije misli o odnosima
»hrvatstva prema srpstvu, nego li smo
»nekoč mislili mi, književnici šezde-
»Setih godina? nego li još danas misli
»jedan od njih, kojega bog još nije po-
»avyao k sebi? Nije li blagorodnije bilo osta-
»Viti staroga idealistu na miru, kad mu veći
»onako mudriji mlagji svijet ne vjeruje?
»Ne bih rekao istine, da kažem, da mi
»Je milo pisanje, kakovim se protiv mene po-
»Služio pisac ,Obzora“, ali ako onaj gospo-
»din misli, da će podmetanjem neistina. ili
»psovkama odvratiti mene od mojeg starog
puvjerenja, to se on vara. Ja ću ostati tko
»Sam bio, ja ću ponijeti sa sobom u grob
»vjeru u bolju budućnost našega naroda, ali
»po mojem slabom mišljenju samo pod jednom
»pogodbom, ako, kad je već pocijepan u po-
»litičkom životu, sačuva, odbrani i gdje ustre-
»bamo, utvrdi zajednicu duševnu. Sada se ta
»zajednica s jedne strane prikuplja pod ime
»hrvatsko, s druge pod ime srpsko. Kako se
»Da obje Strane jednim te istim jezikom go-
»Vori i piše, bilo bi prirodnije — tako misli
.stari idealist — da oba imena stoje jedno
,uz drugo, a da ne bi trebalo da stoje jedno
protiv drugoga. Ja sam za svega svoga ži-
»vota držao za dužnost, da riječima i djeli-
,ma širim ovu ideju. Pamlleti, kakav je
»Pasarićev, neće me uvjeriti, da sam
»Krivo činio.
Opatija, 26. augusta 1899.
V. Jagić.
Ova Jagićeva izjava od prevelike je va-
žnosti i znamenitosti: Jagić konstatuje dvije
činjenice: prvo, da se mišljenje lista »Obzo-
ra“ udaljilo od nekošnjijeh ideala Strosmaje-
ra i Račkoga; drugo, da današnja generaci-
u Zagrebu drugačije misli 0 PONOSNA hr-
vatstva prama srpstvu, nego li su mislili hr-
vatski književnici šezdesetijeh godina.
Otkada je nastao srpsko-hrvatski spor,
najviše so pretresalo i još se pretresa: ko je
krivao sporu i razdoru. Sto se oko toga lo
me srpsku i hrvatska pora, nije a ču-
do, jer se odregjenjem krivca Da sne:
riješava. Odregjenjem krivca u srps a: S ma <
skom sporu, ne samo što ndgovožnog za
bratoubilački rat pada sa krivca, og U s
proglašeni krivac gubi moralnu snagu za
daljnju borbu.
Po našem ; :
o i bistro riješava pilanjo 0 gaj: K4R
statovanjem da se «Obzor , vaj naa DA
jereniji politički list odnosno Brba, uda-
rapnsck h ideala Strosmajera i Rač-

io od nekošnije i
hem koji su radili u prilog stpsko-hrvatske
,

mišljenju izjava  Jagićeva

čist

zajednice;

ašnjoj hrvatsko-srpskoj razmjirici,,

»Moje vjerovanje danas više ne odgovara po- |

i tvrdnjom, da današnja hrvatska |

goveracija u Zagrebu drugačije misli o
odnosima hrvatstva prema  srpstva, nego li
su mislili hrvatski književnici šezdesetih go-
dina, koji su takogjer radili u prilog srpsko-
hrvatske zajednice, — Jagić je kazao, da
krivca za postanak i današnju oštrinu srpsko-
hrvatskoga spora treba tražiti na hrvatskoj
strani, i to: u hrvatsyijem političkijem listo-
vima i u današnjoj hrvatskoj generaciji.

Jače, u u isto vrijeme pravednije  pre-
sude od ove Jagićeve nema i ne može biti.
Ona je pak  tijem značajnija, jer potječe od
rogjenoga Hrvata.

Srpsko-hrvatski spor osniva se u glav-
nom na ovo dvoje: prvo, što današnja hr-
vatska generacija zabašuriva i ne priznaje
riječi Ljudevita Gaja, preporoditelja hrvatske
književnosti, da je on (t. j. Gaj) uveo srpski
jezik u hrvatsku književnost; drugo, što ta
ista generacija na papiru osvaja srpske zemlje,
i to na temelju tobožnjega hrvatskoga prava,
dok pok. Rački, odregjujući granice staroj
hrvatskoj državi, veli, da se ova neosporno
protezala do Cetine, a da se ne može doka-
zati, je li dopirala do Neretve.

Svaki narod za svoje narodne aspiracije
poziva se na svoje velikane, koji i u tugjem
svijetu priznanje uživaju. Hrvati za sada ve-
ćijeh ljudi od Gaja, Preradovića, Račkoga i
Jagića nemaju.

Preradović kao što je poznato, u pismu
Vuku Stefanoviću Karadžiću, priznao se Sr-
binom. Današnja hrvatska generacija ne ra-
di i ne misli u pravcu i duhu Račkoga i
Jagića. A Rački i Jagić su jedini hrvatski
naučenjaci, koje i strani svijet priznaje i
uvažava. Izmegju Račkoga i Jagića s jedne
strane i današnje hrvatske generacije s dru-
ge strane, što se tiče srpsko-hrvatskoga spo-
ra, nije razlika u detalju t. j. u sitnicama,
već je izmegju jedne i druge strane načelna
razlika. Koji se narod za svoje narodne
ideale ne može pozvati na svoje prve ljude,
već što više radi i vojuje u oprijeci s njima,
neka nam se dopusti, da posumnjamo u zdravu
svijest njegovu. Kad jedna cijela generacija
izmegju Gaja, Preradovića, Račkoga, Jagića
s jedne strane te Smičiklasa, Klaića, Šurmi-
na, Pasarića (urednika ,Obzora“) s druge
strane, stoji na strani drugijeh a proti prvi-
jem, neka nam se ne zamjeri, ako rečemo,
da je to jedini slučaj u ljudskoj povje-
snici, da je to anomalija, da je to prava
bolest i znak duševne degeneracije.

Kad cijela hrvatska štampa a za njom
svi hrvati, daju pravo Šurminu i Pasariću u
pitanjima strogo naučnijem, a Jagića, koji je
jedini pozvan da o tome izreče presudu, na-
padaju i sumnjiče, onda ne treba odgovora
na postavljeno pitanje: ko' je krivac, jer su
hrvati sami odgovorili, a Jagić je samo taj
odgovor zaodjenuo svojijem imenom i  svoji-
jem auktoritetom.

Žalosno, ali istinito.

RC
Ko ih ne bi razumio?“

Spljetsko Jedinstvo“, prenoseći u svoje

stupce jedan članak iz beogradskih , Malih

Novina“ i dodavši mu nekoliko svojih opa-

zaka, počinje i završuje pitanjem: ,ko ih
može razumjeli?“
Pokušajmo.

5%) Od jednog odličnog prijatelja iz pokrajine primili smo.

ovaj članak. — Ured, ,, Dubrovnika“.

Ku GI O E Zo tj Ra ve

Urednik beogradskih  , Malih — Novina“
Pera Todorović, za koga isto ,Jedinstvo“
čini rezervu nazivljući ga najboljim  srp-
skim žurnalistom, što se tiče pera, bija-
še u početku žestok radikal, jedan od naj-
odlučnijih boraca protiv Milanove vladavine
u Srbiji. Godine 1883. bi zatvoren i osugjen,
ako se ne varamo, na smrtnu kaznu. Za
njegova tamnovanja posjeti ga tadašnji kralj
Milan. Todoroviću bi oprošteno, on bi pomi-
lovan i od tada stade u Milanovu službu, a
postade najveći krvnik negdašnjim drugovima
u borbi, radikalima u Srbiji. Za ove dvije
godine, otkada se Milan povratio u Srbiju,
ta služba bijaše izvrsna. ,Male Novine“ ni-
jesu drugo već lični organ Milanov, kroz koji
se tura u svijet po zapovjedi odozgo sve ono
što njegov gospodar smisli i kaže. U pogledu
izvanjske politike ,Male Novine“ imaju nalog
da dan i noć telale, da se Rusija potpuno i
u svemu sporazumjela s Austro-Ugarskom u
pogledu Balkana, kao što to pišu i u članku
koji je spljetsko ,Jedinstvo“ preštampalo u
svome broju 66. U najnovije dane ,Male
Novine“, koje ostadoše u Beogradu jedini
politički list pošto su svi ostali ugušeni, po-
mogoše i pomažu Milanu stvarati u Srbiji
izmišljenu zavjeru“ i atentat, kojim će se
koristiti da uništi srpske patriote u Srbiji.
Dalji nalog po kome ,,Male Novine“ pišu taj
je: napadati i erniti Crnu Goru i njezinog vlada-
rai hvatati tobožnje konce crnogorskoj agitaciji
u Srbiji. Kad se, povodom pokladnog ,aten-
tata“ razuzdalo Milanovo bjesnilo u Srbiji,
bečki list , Reichswehr“, organ vojenih kru-
gova austrijskih, donio je članak, u kome ge
poručivalo Milanu, da se vara ako misli da
će razbojničkim političkim progonstvom ra-
dikala učiniti uslugu Austro-Ugarskoj, jer da
Austro-Ugarska za takovu vrstu usluga nema
ni razumijevanja ni zahvalnosti. Nego, po
onome što pišu i gdjekoji listovi koji u Au-
striji izlaze, pomisliše ,Male Novine“ da će
barem zadužili koga svojom uslugom, ako
stanu tražiti crnogorske agitacije megju Sr-
bima u Dalmaciji. Članak, što ga je ,Jedin-
stvo“ prenijelo, piše, ružeći Crnu Goru i nje-
zinog vladara, upravo o tome tobožnjem radu
kneza Nikole, i o njegovim agitacijama me-
gju primorskim Srbima preko njegovih pla-
ćenih agenata.

Sad prevrnimo list. :

O ličnosti urednika spljetskog ,,Jedin-
stva“, za koga se isto može reći, što se
pera tiče, da je dobar novinar, ili buona
stoffa di giornalista, kako kaže njegov
gospodar Dr. Bulat, biće nam prosto spome-
nuti, ono što je svakom poznato i što ni on
sam ne taji, to jest da je nekada radio i
pisao pri najradikalnijim srpskim listovima
pak i takove listove pokretao. Njegovi da-
našnji gospodari oprostiše mu tu prošlost, i
on stade u službu njihovu, kao urednik ,Je-
dinstva“, organa hrvatskijeh narodnjaka u
podmukloj ili otvorenoj borbi protiv Srba.
Zna se da je ,Jedinstvo“ lični organ zastu-.

pnika Bulata i Borčića, kroz koji se tura
ono i onako kako ova gospoda žele, misle i
hoće. U pogledu politike izvanjske i Mouuao 1 A

nje, u koliko ova oćuti prvu, urednik ,Je-
dinstva“ ima propisanu maršrutu. Ove zime
jednom  dopisniku novosadskog ,Branika“,
kad se nalazio u Zagrebu, pripovijedaše ure-
dnik jednog pravaškog lista, kako mu ne-

Hi