Godina VITI. Cijena lištu, ustro-Ugarsku, Bosnu i e ovinu na godinu fior, 5.50 Srbiju i Crnu goru fior. 6. > VAnSKe sve ostale zemlje na godinu naka 15 u zlatu. Dubrovnik na godinu fior. 5 po godine 1 na četvrt godi mjerno. Bodina dini broj lista 10 novčića, Ko je krivac? Pored svijeh nedača sr m polju, ako se nedača hove pobjede združenije ite je važnosti jedna rod nečuvene hajke na srpstvo i dra) oga boja proti srbima, izbila na površinu. a pojava jest kratka izjava prvoga sla- koga filologa i naučenjaka, profesora Va- ava Jagića. Ta izjava, kao što rekosmo okla je povodom atentata na srpsko de se govoti o atentatu na srpsko ime, ne ba stoprvo spominjati, da ga za neslaven- račun izvagjaju, bilo svjesno bilo nesvje- ,maša ,braća“ hrvati. Kad se izvagjao st na srpsko ime političkijem putem, stodobno se izvagjao isti atentat sa istom lom _kulturnijem putem. Obje akcije, pa- I Ino vogjene, imale su jednaki Gilj. Kao što je na političkom polju trebalo kazati, da Srba nema; tako je i na kul nom polju trebalo falsifikovanjem povjesti ijiževnosti prikazati kulturni rad srpski jelom u hrvatskom ruhu, dijelom u nepo- ljmom svijetlu, ne bi li hrvatstvo prama vu otskočilo. Ovaj drugi posao, biva, mtat na srpsko ime “kulturnijem putem, ljeljen je u dva odsjeka: povjest i knji- st. Smičiklas i Klaić od godinA obra- ju povjest u protusrpskom duhu a u opri- s naučnijem rezultatima pok. Račkoga. ge književnosti tiče, ta je uloga zapala ina. Taj hrvatski Archimedes na knji- nom polju imao je neslavnu zadaću, da iše istoriju naše književnosti u istom du- i pravcu, kojijem su Smičiklas i Klaić li hrvatsku povjest. On je tu njemu po- enu rabotu izvršio. Kao što su Smičiklas ić pisanjem hrvatske povjesti došli u prijeku sa naučnijem rezultatima pok. Rač- i tako je i Šurmin sa svojom istorijom ževnosti naišao na negodovanje Jagićevo. negodovanje Jagićevo, biva, njegova nauč- kritika na knjigu Šurminovu izazvala je Tor eroaticus, hrvatski bijes. Urednik Obzorov“ napao je pamfletom na Jagića, e pak na hrvatske napadaje ovom krat- javom odgovorio : : sa Ljeti god. 1896., boraveći 1 Opatiji, tio me jedan od gg. izdavača Surmi- move historije književnosti svojom posjetom, o mi knjigu i umolio, da progovorim 2 nekoliko riječi u časopisu, posvećenom nskoj filologiji. Kako me je predmet za: uzeo sam sam da napišem kritiku, PA igda moglo blag u. Bledao = po dužnosti ne zatajim istine a 4 utopet ne reknem koju lično e oljnu. Pod kraj kritike taknuo su. . ' principialno pitanje, dA "oo aisku toj knjizi odvojiti književnost Brvatee, rpske, ili bi bolje bilo, da se 9%“ 2. vnoj radnji našega naroda, koji se i “ove to hrvatskim to srpskim mo . ori i piše kao o jednoj kem S Ki na to veliko pitanje jedan di Knj kakav je bio, kad sam radio u om ku“, kakav je bio, kad sam P ko bio ature za Naučny Slovnik, ae Maji sam izdao prvi: jedini dio poe E književnosti; kakav je bio u a i Boču. i u Odesi, Berlinu, Potrogra u kritici kazano je, Pskijeh na, poli- Ma mogu nazvati h protivnika, od Pojava, koja je, (ro m da mi se čini, sude- 2 lasnik, izdavatelj i odgovorni urednik ga U Broj 36. — U Dubrovniku 3. Septembra 1899. Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se se vraćaju, Za oglasa priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako sa više . puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- moju se. Aa 'abris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića »6i po dan »kao da će sada mnogi voljeti povlagjivati | »piscu one knjige, nego li meni. Što sam «Pluto, to se zbilja ispunilo. Za kritiku u »Stručnom časopisu napao na me jedan gospo- »din redakcije političkog lista, da dokaže, kako »trebama hrvatskim. Ali qui nimium pro- »bat, nihil probat, (ko odveć dokazuje ništa "Ne dokazuje), Moglo se dokazivati, što se »hijelo, ali nije valjalo otići predaleko. Ako »Se mišljenje političkog organa ,,0b- »z0r“* udaljilo od nekošnjih ideala »Strosmajera i Račkoga što sam mu »Ja skrivio? Što je moja naučna radnja »kriva, ako današnja generacija u Za- »grebu drugačije misli o odnosima »hrvatstva prema srpstvu, nego li smo »nekoč mislili mi, književnici šezde- »Setih godina? nego li još danas misli »jedan od njih, kojega bog još nije po- »avyao k sebi? Nije li blagorodnije bilo osta- »Viti staroga idealistu na miru, kad mu veći »onako mudriji mlagji svijet ne vjeruje? »Ne bih rekao istine, da kažem, da mi »Je milo pisanje, kakovim se protiv mene po- »Služio pisac ,Obzora“, ali ako onaj gospo- »din misli, da će podmetanjem neistina. ili »psovkama odvratiti mene od mojeg starog puvjerenja, to se on vara. Ja ću ostati tko »Sam bio, ja ću ponijeti sa sobom u grob »vjeru u bolju budućnost našega naroda, ali »po mojem slabom mišljenju samo pod jednom »pogodbom, ako, kad je već pocijepan u po- »litičkom životu, sačuva, odbrani i gdje ustre- »bamo, utvrdi zajednicu duševnu. Sada se ta »zajednica s jedne strane prikuplja pod ime »hrvatsko, s druge pod ime srpsko. Kako se »Da obje Strane jednim te istim jezikom go- »Vori i piše, bilo bi prirodnije — tako misli .stari idealist — da oba imena stoje jedno ,uz drugo, a da ne bi trebalo da stoje jedno protiv drugoga. Ja sam za svega svoga ži- »vota držao za dužnost, da riječima i djeli- ,ma širim ovu ideju. Pamlleti, kakav je »Pasarićev, neće me uvjeriti, da sam »Krivo činio. Opatija, 26. augusta 1899. V. Jagić. Ova Jagićeva izjava od prevelike je va- žnosti i znamenitosti: Jagić konstatuje dvije činjenice: prvo, da se mišljenje lista »Obzo- ra“ udaljilo od nekošnjijeh ideala Strosmaje- ra i Račkoga; drugo, da današnja generaci- u Zagrebu drugačije misli 0 PONOSNA hr- vatstva prama srpstvu, nego li su mislili hr- vatski književnici šezdesetijeh godina. Otkada je nastao srpsko-hrvatski spor, najviše so pretresalo i još se pretresa: ko je krivao sporu i razdoru. Sto se oko toga lo me srpsku i hrvatska pora, nije a ču- do, jer se odregjenjem krivca Da sne: riješava. Odregjenjem krivca u srps a: S ma < skom sporu, ne samo što ndgovožnog za bratoubilački rat pada sa krivca, og U s proglašeni krivac gubi moralnu snagu za daljnju borbu. Po našem ; : o i bistro riješava pilanjo 0 gaj: K4R statovanjem da se «Obzor , vaj naa DA jereniji politički list odnosno Brba, uda- rapnsck h ideala Strosmajera i Rač- io od nekošnije i hem koji su radili u prilog stpsko-hrvatske , mišljenju izjava Jagićeva čist zajednice; ašnjoj hrvatsko-srpskoj razmjirici,, »Moje vjerovanje danas više ne odgovara po- | i tvrdnjom, da današnja hrvatska | goveracija u Zagrebu drugačije misli o odnosima hrvatstva prema srpstva, nego li su mislili hrvatski književnici šezdesetih go- dina, koji su takogjer radili u prilog srpsko- hrvatske zajednice, — Jagić je kazao, da krivca za postanak i današnju oštrinu srpsko- hrvatskoga spora treba tražiti na hrvatskoj strani, i to: u hrvatsyijem političkijem listo- vima i u današnjoj hrvatskoj generaciji. Jače, u u isto vrijeme pravednije pre- sude od ove Jagićeve nema i ne može biti. Ona je pak tijem značajnija, jer potječe od rogjenoga Hrvata. Srpsko-hrvatski spor osniva se u glav- nom na ovo dvoje: prvo, što današnja hr- vatska generacija zabašuriva i ne priznaje riječi Ljudevita Gaja, preporoditelja hrvatske književnosti, da je on (t. j. Gaj) uveo srpski jezik u hrvatsku književnost; drugo, što ta ista generacija na papiru osvaja srpske zemlje, i to na temelju tobožnjega hrvatskoga prava, dok pok. Rački, odregjujući granice staroj hrvatskoj državi, veli, da se ova neosporno protezala do Cetine, a da se ne može doka- zati, je li dopirala do Neretve. Svaki narod za svoje narodne aspiracije poziva se na svoje velikane, koji i u tugjem svijetu priznanje uživaju. Hrvati za sada ve- ćijeh ljudi od Gaja, Preradovića, Račkoga i Jagića nemaju. Preradović kao što je poznato, u pismu Vuku Stefanoviću Karadžiću, priznao se Sr- binom. Današnja hrvatska generacija ne ra- di i ne misli u pravcu i duhu Račkoga i Jagića. A Rački i Jagić su jedini hrvatski naučenjaci, koje i strani svijet priznaje i uvažava. Izmegju Račkoga i Jagića s jedne strane i današnje hrvatske generacije s dru- ge strane, što se tiče srpsko-hrvatskoga spo- ra, nije razlika u detalju t. j. u sitnicama, već je izmegju jedne i druge strane načelna razlika. Koji se narod za svoje narodne ideale ne može pozvati na svoje prve ljude, već što više radi i vojuje u oprijeci s njima, neka nam se dopusti, da posumnjamo u zdravu svijest njegovu. Kad jedna cijela generacija izmegju Gaja, Preradovića, Račkoga, Jagića s jedne strane te Smičiklasa, Klaića, Šurmi- na, Pasarića (urednika ,Obzora“) s druge strane, stoji na strani drugijeh a proti prvi- jem, neka nam se ne zamjeri, ako rečemo, da je to jedini slučaj u ljudskoj povje- snici, da je to anomalija, da je to prava bolest i znak duševne degeneracije. Kad cijela hrvatska štampa a za njom svi hrvati, daju pravo Šurminu i Pasariću u pitanjima strogo naučnijem, a Jagića, koji je jedini pozvan da o tome izreče presudu, na- padaju i sumnjiče, onda ne treba odgovora na postavljeno pitanje: ko' je krivac, jer su hrvati sami odgovorili, a Jagić je samo taj odgovor zaodjenuo svojijem imenom i svoji- jem auktoritetom. Žalosno, ali istinito. RC Ko ih ne bi razumio?“ Spljetsko Jedinstvo“, prenoseći u svoje stupce jedan članak iz beogradskih , Malih Novina“ i dodavši mu nekoliko svojih opa- zaka, počinje i završuje pitanjem: ,ko ih može razumjeli?“ Pokušajmo. 5%) Od jednog odličnog prijatelja iz pokrajine primili smo. ovaj članak. — Ured, ,, Dubrovnika“. Ku GI O E Zo tj Ra ve Urednik beogradskih , Malih — Novina“ Pera Todorović, za koga isto ,Jedinstvo“ čini rezervu nazivljući ga najboljim srp- skim žurnalistom, što se tiče pera, bija- še u početku žestok radikal, jedan od naj- odlučnijih boraca protiv Milanove vladavine u Srbiji. Godine 1883. bi zatvoren i osugjen, ako se ne varamo, na smrtnu kaznu. Za njegova tamnovanja posjeti ga tadašnji kralj Milan. Todoroviću bi oprošteno, on bi pomi- lovan i od tada stade u Milanovu službu, a postade najveći krvnik negdašnjim drugovima u borbi, radikalima u Srbiji. Za ove dvije godine, otkada se Milan povratio u Srbiju, ta služba bijaše izvrsna. ,Male Novine“ ni- jesu drugo već lični organ Milanov, kroz koji se tura u svijet po zapovjedi odozgo sve ono što njegov gospodar smisli i kaže. U pogledu izvanjske politike ,Male Novine“ imaju nalog da dan i noć telale, da se Rusija potpuno i u svemu sporazumjela s Austro-Ugarskom u pogledu Balkana, kao što to pišu i u članku koji je spljetsko ,Jedinstvo“ preštampalo u svome broju 66. U najnovije dane ,Male Novine“, koje ostadoše u Beogradu jedini politički list pošto su svi ostali ugušeni, po- mogoše i pomažu Milanu stvarati u Srbiji izmišljenu zavjeru“ i atentat, kojim će se koristiti da uništi srpske patriote u Srbiji. Dalji nalog po kome ,,Male Novine“ pišu taj je: napadati i erniti Crnu Goru i njezinog vlada- rai hvatati tobožnje konce crnogorskoj agitaciji u Srbiji. Kad se, povodom pokladnog ,aten- tata“ razuzdalo Milanovo bjesnilo u Srbiji, bečki list , Reichswehr“, organ vojenih kru- gova austrijskih, donio je članak, u kome ge poručivalo Milanu, da se vara ako misli da će razbojničkim političkim progonstvom ra- dikala učiniti uslugu Austro-Ugarskoj, jer da Austro-Ugarska za takovu vrstu usluga nema ni razumijevanja ni zahvalnosti. Nego, po onome što pišu i gdjekoji listovi koji u Au- striji izlaze, pomisliše ,Male Novine“ da će barem zadužili koga svojom uslugom, ako stanu tražiti crnogorske agitacije megju Sr- bima u Dalmaciji. Članak, što ga je ,Jedin- stvo“ prenijelo, piše, ružeći Crnu Goru i nje- zinog vladara, upravo o tome tobožnjem radu kneza Nikole, i o njegovim agitacijama me- gju primorskim Srbima preko njegovih pla- ćenih agenata. Sad prevrnimo list. : O ličnosti urednika spljetskog ,,Jedin- stva“, za koga se isto može reći, što se pera tiče, da je dobar novinar, ili buona stoffa di giornalista, kako kaže njegov gospodar Dr. Bulat, biće nam prosto spome- nuti, ono što je svakom poznato i što ni on sam ne taji, to jest da je nekada radio i pisao pri najradikalnijim srpskim listovima pak i takove listove pokretao. Njegovi da- našnji gospodari oprostiše mu tu prošlost, i on stade u službu njihovu, kao urednik ,Je- dinstva“, organa hrvatskijeh narodnjaka u podmukloj ili otvorenoj borbi protiv Srba. Zna se da je ,Jedinstvo“ lični organ zastu-. pnika Bulata i Borčića, kroz koji se tura ono i onako kako ova gospoda žele, misle i hoće. U pogledu politike izvanjske i Mouuao 1 A nje, u koliko ova oćuti prvu, urednik ,Je- dinstva“ ima propisanu maršrutu. Ove zime jednom dopisniku novosadskog ,Branika“, kad se nalazio u Zagrebu, pripovijedaše ure- dnik jednog pravaškog lista, kako mu ne- Hi