Za Austro-Ugarsku Bisi oegovinu sa godinu for, 559 svo ostale zemlj , e “na, snska 15 u zlatu. Etika Ka ii a pO godine 1 na Četvrt godina surazmjerno. Vlasnik, izdavatelj i odgovo RE 5 ih »Nijesi umro, Medo, naša diko. osim kosti i kože ništa drugo mno 2 pustio mrkoj smrti; tvoje je ime ostalo tvoja su djela s nama, Ne ćeš ti umri- jeti nikad, slavni Medo, jer će te na- | rodnja Uspomena, draža od zlata i dra. ga kamena, kako ti gam veliš, sahranit od smrti, od zaborava. Dok bude svijeta dok jedno naše gree bude kucati, Sada će slavno ime, spojeno .B Njegoševim i & Brankovim, biti neumrko. Ne ćemo plakati dakle za tobom; dapače prinaša- MO na tvoj grob nešto što će ti više ugoditi nego naše suze i prinašamo ti obećanje da ćemo iti stazom kojom si naš uputio. Kunemo ti se da ćemo SVag- da tvoje stope. slijediti i obećavamo ti da iskra, što si nam u grce ukregao ne će nigda se ugasiti i da se plodno sje- moe ne će nigda izjaloviti što si u naše duhove bacio i kunemo ti se da ćemo izvršiti do dlake tvoju oporuku, što si Bani u Pomi ostavio: Oj pokle te Previšnji nadari: Umom, silom, licem, rječi sličnom Da nam budeš megju svijem dičnom, Srpska zemljo der za sebe mari, ta ćeš tražit misirskih oaza, Vlaških čuda, njemačkih dokaza? Iznesi nam svoje grude plod, Kaži svjetu svoj junački rod! »A ti dični Medo, na krilima tvo- > je vile koja te od smrti sačuvala, straži, “lebdi nad radom i stazama tvoga omi- ljelog naroda dok ga vidiš srećna i če- štita, za čim si još iz djetinjstva žarkom dušom hlepio“. Iz ,Slovinca“ br. 23. g. 1882. (Ovo su bile završne riječi u govoru što = ga bješe profesor Pero Budmani izrekao nad lijesom Meda Pucića, a pred velikom prat- njom. U izvještaju ,Slovinčevu“, odakle smo rnje riječi preštampali, čitamo, da je Bud- manijev govor ganuo sve slušaoce i nekijem po koju suzu istiještio. Medo Pucić i Pero Budmani. = Dvije dike, dva ponosa grada Dubrov- | onika, : S Pozvanijega tumača nauci i osjećajima Meda Pucića od Pera Budmani nije se mo- glo tražiti. Vjernije i rječitije protumačiti mi- sli Medove, nego što je to učinio Pero Bud- mani, nije takogjer se moglo. Temeljna mi- narodnoga programa Medova laži baš aveđenoj kitici glasovite pjesme »Pome“, oporuci zavještanoj mlagjemu dubrovač- tomu i uopće srpskomu naraštaju ; što je pak značajnije, Pero Budmani u ime svoje prisutnijeh: Dubrovčana kune so, oda će Svagda Medove stope slijediti t. j biti Sre i, ljubiti ovu srpsku zemlju i Za na dak njezin raditi u narodnom srp- Dok bude svijeta, dok jedno naše srce : kucati, tvoje će slavno ime, spojne S goševim i s Brankovim, biti neumrlo . o gdje juj dmani, prizna gdje odregjuje Pero Bu pj ti auktoritet, mjesto Medu Po egju velikijem srpskijem pjesnicima: Xt.“ Moon, Njegočen i Brankom Radiče » H s PRIMA ORLKE CA Pa- Koliko sićušni izgledaju sati i ći prema ovijem gorostasima pra ii stinskoga rodoljublja. Pa da de Marići budu pozvaniji da odre idr i lu Dubrovniku u narodnom ia Sok Di a Pucića i Pera Budmani, rogli je Čana i priznatijeh velikana * ini urednik A. Fabris O tempora! 0 itneg! : U EA | Broj 28. Dubrovniku 17. Septembra. 1899. Id Pretplot —rlask te Salju se administra, Šeovalke Dopisi se šalju uredn. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas» priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- | šća i slične objave plaća se 10 novč, puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri“ (5 maju se. Mg Izlazi svake Nedjelje. da u današnjem Mutnom vremenu, Pasto. sticajem nenaravnijeh prilika, prvi Prema drugijem i pristaša nagju, može bite da će Prazna vika prvijeh nadglasiti druge; ali će naši potomci za cijelo, prevrćući li- stove neumitne povjesti, naći imena Meda Pucića i Pera Budmani u svom današnjem SJaju, a imena Šurmina i Pasarića jedva da će se naći u kojem katalogu za pamflete odregjenu. 2 Ove su nas misli i refleksije obuzele, gle- dajući ovijeh dana po gradskijem ulicama živa- hnost nastalu dolaskom i upisivanjem učeni- nika i učenicćA u razne škole, gdje učiteljuju učitelji u velikoj većini zadojeni u narodnom pogledu lažnom naukom Šurmina i Pasarića, gdje će se može biti preporučivati nevinijem učenicima i učenicama poznate elukubracije Šovinističke, gdje će čak Šurminova književ- nost biti preporučena kao školska knjiga, i ako je sa pozvane strane, od profesora Jagi- ća bila osugjena. Prirodno je da učenici i učenice. pošto dovrše take škole, u šovinizmu i mržnji na srpsko ime preteku Šurmine i Pasariće, te stanu obožavati i za ugled uzimati Tončiće, Lassote, Kaćanske, Chlumetzke i druge; čemu osmo se mi ovijeh dana siti nauživali, gledaju- ći kakvijem počastima dubrovački hrvati is praćuju političke činovnike: Tončića i Las- sotu, poznate jedino radi ispatka općinski- jeh izbora i radi poznatijeh mjera preduzeti- jeh proti Srbima. Godine 1882. i Dr. Pero Čingrija, da- našnji prvak hrvatske stranke u Dubrovniku, za cijelo je bio u pratnji za lijesom Medovi- jem, za cijelo je i on bio ganut rijetkijem govorom Pera Budmani, za cijelo je i on pri svečanoj zakletvi nad lijesom Medovijem u srcu kazao: kunem se; a godine 1899. isti Dr. Pero Čingrija na čelu odaslanstva hrva- ta, ispraća Tončića i Lassotu, uz pristanak i odobravanje hrvatske omladine, uz blago- glov Šurmin4 i Pasarića. Lažna nauka Šurmini i Pasarića dru- gijem plodom ne može ni roditi do oboža- vanjem i klanjanjem onoj sili, u čije su ru- ke hrvati položili sve svoje varave nade. O tempora! 0 mores! RIC) Sudbena rasprava Dana 9. ov. mj. kod 6. k. okružnog guda u Dubrovniku, na prigovor našega urednika, bila je javna rasprava o zapljeni broja 383. , Dubrovnika“, radi članka »Pra- vaši i Srbi“ i radi vijesti o imenovanju prof. Posedela upraviteljem dubrovačkog gimnazija. Sudbeni dvor sastavljali su e. k. sa- vjetnici Vernazza i Sikorsky, pod predsjed- ništvom e k. savjetnika Bojanića. Državno odvjetništvo zastupao je državni odvjetnik Novaković, a vodio je zapisnik prislušnik, Fabris. dise: Najprije su pročitane zaplijenjene stavke. Državni odvjetnik Novaković veli, da se zaplijenjenom stavkom članka: Prava- ši i Srbi, omalovažuju odredbe ok, Visokog Namjesništva. Da to dokaže, kuša tumačiti značenje pojedinih riječi: Pojam koje je +; . Pod riječi >. io . da ba razumjeti oduzimanje vogjenja izbora kam dubrovačkoj, pa kad .s0 to označuje Z . . .i kad se malo dalje veli, da Može biti gin da se omalovažuje od] redba e. k. Visokog Namjesništva. Jer da je samo Namjesništvo vlasno oduzeti jednoj općini vogjenje izbora. : Što se tiče zaplijenjene stavke u vijesti 0 imenovanju prof. Posedela upraviteljem dubrovačkoga gimnazija, da se danas ne raspravlja o tome, je li pisac one vijesti imao namjere vrijegjati Njegovo Veličanstvo, “što više i on cijeni da nije, već se danas ima konstatovati postoje li faktično “obilježja za to. Pošto upravitelje gimnazija imenuje Nje-. govo Veličanstvo, a u zaplijenjenoj stavci ka- žegečdajeto+ + +. f- + za dru- ge profesore, tijem se mazrijevaju skrajnosti zločina po S. 63. K. Z. Na svrhu predlaže, da gudbeni “dvor odbije prigovor. Urednik Fabris. Slavni Sude! God. 1896. mladočeški poslanik Dr. Kaizl, a današnji ministar, kazao je u zastupničkoj kući, da su sve sloboštine, koje ustav daje, važan ventil, kroz koji nalaze oduška različiti pokreti, ra- zne uzrujanosti i potrebe narodi. Izmegju političkijeh sloboštin#, koje ustav daje, na prvom je mjestu sloboda štampe. Poznata je psihološka pojava, da čovjek mora osjećaje i misli koje ga pokreću, izraziti, veselje kao bol, osobito pako bol. Ko svoje bolove može drugomu izjadati, polovinom je od njih oslo- bogjen. Ko ih mora ugušiti, toga boli i jadi već ne ostavljaju, oni mu do ludila život ogorčavaju. Ovo vrijedi još u većoj mjeri za po- Hitičke stranke, za narode. Dr. Kaizl u istom govoru rekao je, da su putem javnosti izne- sene žalbe i zahtjevi, već za četvrtinu, valjda i za polovinu podmireni, kad narod samo može o njima po volji pisati i raspravljati, ie da s toga svaki pametni političar treba da pušta političkijem sloboštinama što veću slobodu. Ovo je, slavni Sude, neosporiva istina. Ali kao'da kod nas u pokrajini vrijedi dru- Sa praksa, kao da kod nas vladaju druga načela. Biti bijen, te mučati i trpjeti, isključiva je osobina svetaca i božijeh ugodnika. U ta- kove svece i božije ugodnike ne mogu da ubrojim ni sebe ni Srbe u Dalmaciji, Du- brovniku i Boki. Stanje srpskoga naroda u pokrajini, a osobito u Dubrovniku i Boki-Kotorskoj, po- stalo je nesnosno. Prošli općinski izbori i sve što je s njima bilo skosčano najbolje ilu- striraju novi položaj. Ne puštati još k tomu Srbima da kroz svoje listove dadu oduška svomu bolu i svomu jadu, to je upravo što to stanje čini još nesnosnijim. 3 Zapljene lista, Dubrovnika“ postale su veoma česte. Kad pak zapljenjene stavke dotičnijeh članaka uporedim sa onijem što se piše u Beču, Pragu i drugdje, i nehotice mi na um pada, kao da su za našu pokra- jinu, a osobito za srpske listove, druge mje- re odregjene, ili ti da se nama Srbima -oso- Br. 33. lista, Dubrovnika“ bio je za- plijenjen zbog uvrijede Veličanstva! Kad bi to doista postojalo, vjerujte mi, da bi to bio za me osobiti festimonium paupertatis. Jer u ustavnoj državi, gdje su vlasti i ministri je- dino odgovorni za sve što se u državi doga- gja, vrijegjati Njegovo Veličanstvo bila bi skrajnja glupost; a dotičnomu, koji to učini, mjesto tamnice, trebalo bi odrediti ludnicu. Da vidimo. | Za svaki zločin hoće se zla namjera (S 1 K. 2.) Kad se to uzme za polaznu tačku, tada se ne može apsolutno zaključiti da sam sa zaplijenjenom stavkom počinio zločin uvrj- jede Veličanstva. ž kb Srpska Dubrovačka Štamparija A, Fasarića Paragraf 63. K/ .Z. kaže, da se čini krivcem zločina uvrijede Veličanstva, ko po- vrijedi poštovanje prama Ćesaru. “ Prigodom imenovanja prof. Posedela upraviteljem 6. k. V. Gimnazija u Dubrovni- ku izmegju ostaloga kazao sam, da je to Imenovanje, PEĆ SLIM NI VEI Paz KABLA: aje a Ao A + Ova je stavka bila zaplijenjena i zapljena potvrgjena zbog uvrijede Veličanstva. : Imenovanje jednoga upravitelja gimna- zijskoga slijedi na ovaj način: po raspisanoni natječaju Pokrajinsko Školsko Vijeće obično predlaže trojicu izmegju natjecatelja ministar- stvu za bogoštovje i nastavu, a dotični. mi- nistar podnosi jednoga od te trojice ili koga drugoga Nj. Veličanstvu na potvrdu za ime- novanje. Iz ovoga se jasno vidi, da imeno- vanje upravitelja jedne gimnazije sa strane Nj. Veličanstva nije drugo nego najveća po- tvrda podnesenog predloga, a de facto Spo- menute vlasti (u ovom slučaju Pokrajinsko Skolsko Vijeće i Ministarstvo) + + . označuju dotičnu osobu. Ovo nije moguće drukčije ni pomisliti, kad se uzme u obzir, da Nj. Veličanstvo ne može znati za kvalifike svijeh svojijeh podanika. Kad je dakle rečeno u listu ,Dubrov- niku“, da je imenovanje prof. Posedela za upravitelja 6. k. V. Gimnazija u: Dubrovniku NP JEP KON O OJ i tijem sam smjerao na one vlasti, koje su pozvane da izmegju više kandidata izaberu i preporuče jednoga kao najvrijednijega. Tome je najbolji dokaz što se o imenovanju. govori u odnosu prof. Zore i Vučetića, jer imena ovijeh nijesu i bila doprla ovoga puta ni do ministarstva, što potvrgjuje dobro informirani zadarski »Narodni List“, koji je u br. 48. 0. g. donio ovu vijest: ,U zadnjoj sjednici pokrajinskoga školskoga vijeća u Zadru, Josip Posedel pro- fesor na dubrovačkoj gimnaziji bio je pred- ložen ravnateljem iste gimnazije“. Kad imena profesora Zore i Vučetića ovoga puta nijesu doprla ni do ministarstva, doista nije ih _mo- gao ministar ni podastrijeti Nj. Veličanstvu. Ministar je podnio Nj. Veličanstvu na potvrdu samo ono što je Pokrajinsko Skolsko Vijeće predložilo. S toga se zaplijenjena stavka može metnuti u odnošaj samo sa Pokrajinskijem Školskijem Vijećem a nikako sa Nj. Veličan- Stvom, koje obično potvrdi onu osobu koju ministar podnese. Ovom prilikom ministar nije imao pred sobom obične trojke već samo jedno ime, koje je Nj. Veličanstvu na potvrdu podnio. Ne može se, dakle, reći kao da se onom stavkom htjelo uvrijediti Nj. Veličan- stvo, što bi tobože dalo prvenstvo g. Pose- delu usprkos boljim kvalifikama gg. Zore i Vučetića. Tako. značenje isključuju i posljednje riječi one vijesti biva: .Imenovanja gg. Ukasa i Posedela za upravitelje ženskoga učiteljišta i gimnazija, rječiti je znak čemu se Dubrov- čani i Dubrovnik od današnjega sistema imaju nadati“, što se ne može odnositi već na po- jedine vlastij a u konkretnom. slučaju speci- jalno na način vlade u Dalmaciji. Da vidimo kako: stoji prof. Posedel pra- ma profesorima Zori i Vučetiću. | Najprije Zore i Vučetić stariji su u službi za 12 i više godina od Posedela. Zore i Vučetić na znanstvenom i peda- goškom polju istakli su se daleko pred Po- sedelom. | i: Zore i Vučetić, poznati od školske vlasti kao dobri školnici, bili su više puta imeno- vani kotarskim školskim nadzornicima u naj- važnijim kotarima Dalmacije, a prof. Posedela školska vlast nije nikada imenovala na to mjesto, premda se više puta natjecao. Ko je u Dubrovniku resio za više od 15 godina naučnijem i književnijem radnjama M \ i g od retka (sitnijeh slova), Ako se više \/