Za Austro-Ugarsku Bisi
oegovinu sa godinu for, 559

svo ostale zemlj

, e “na,
snska 15 u zlatu. Etika
Ka

ii a pO godine 1 na Četvrt godina

surazmjerno.

Vlasnik, izdavatelj i odgovo

RE 5

ih »Nijesi umro, Medo, naša diko.

osim kosti i kože ništa drugo mno 2
pustio mrkoj smrti; tvoje je ime ostalo
tvoja su djela s nama, Ne ćeš ti umri-
jeti nikad, slavni Medo, jer će te na-

| rodnja Uspomena, draža od zlata i dra.
ga kamena, kako ti gam veliš, sahranit
od smrti, od zaborava. Dok bude svijeta
dok jedno naše gree bude kucati, Sada
će slavno ime, spojeno .B Njegoševim i
& Brankovim, biti neumrko. Ne ćemo
plakati dakle za tobom; dapače prinaša-
MO na tvoj grob nešto što će ti više
ugoditi nego naše suze i prinašamo ti
obećanje da ćemo iti stazom kojom si
naš uputio. Kunemo ti se da ćemo SVag-
da tvoje stope. slijediti i obećavamo ti
da iskra, što si nam u grce ukregao ne
će nigda se ugasiti i da se plodno sje-
moe ne će nigda izjaloviti što si u naše
duhove bacio i kunemo ti se da ćemo
izvršiti do dlake tvoju oporuku, što si
Bani u Pomi ostavio:

Oj pokle te Previšnji nadari:
Umom, silom, licem, rječi sličnom
Da nam budeš megju svijem dičnom,
Srpska zemljo der za sebe mari,
ta ćeš tražit misirskih oaza,
Vlaških čuda, njemačkih dokaza?
Iznesi nam svoje grude plod,
Kaži svjetu svoj junački rod!
»A ti dični Medo, na krilima tvo-
> je vile koja te od smrti sačuvala, straži,
“lebdi nad radom i stazama tvoga omi-
ljelog naroda dok ga vidiš srećna i če-
štita, za čim si još iz djetinjstva žarkom
dušom hlepio“.
Iz ,Slovinca“ br. 23. g. 1882.

(Ovo su bile završne riječi u govoru što
= ga bješe profesor Pero Budmani izrekao nad
lijesom Meda Pucića, a pred velikom  prat-
njom. U izvještaju ,Slovinčevu“, odakle smo
rnje riječi preštampali, čitamo, da je Bud-
manijev govor ganuo sve slušaoce i nekijem
po koju suzu istiještio.
Medo Pucić i Pero Budmani.
= Dvije dike, dva ponosa grada Dubrov-
| onika, :
S Pozvanijega tumača nauci i osjećajima
Meda Pucića od Pera Budmani nije se mo-
glo tražiti. Vjernije i rječitije protumačiti mi-
sli Medove, nego što je to učinio Pero Bud-
mani, nije takogjer se moglo. Temeljna mi-
narodnoga programa Medova laži baš
aveđenoj kitici glasovite pjesme »Pome“,
oporuci zavještanoj  mlagjemu  dubrovač-
tomu i uopće srpskomu naraštaju ; što je pak
značajnije, Pero Budmani u ime svoje
prisutnijeh: Dubrovčana kune so, oda će
Svagda Medove stope slijediti t. j biti Sre
i, ljubiti ovu srpsku zemlju i Za na
dak njezin raditi u narodnom srp-

Dok bude svijeta, dok jedno naše srce
: kucati, tvoje će slavno ime, spojne S
goševim i s Brankovim, biti neumrlo .
o gdje juj dmani, prizna
gdje odregjuje Pero Bu pj
ti auktoritet, mjesto Medu Po
egju velikijem srpskijem pjesnicima: Xt.“
Moon, Njegočen i Brankom Radiče
» H s PRIMA ORLKE CA Pa-
Koliko sićušni izgledaju sati i
ći prema ovijem gorostasima pra ii
stinskoga rodoljublja. Pa da de
Marići budu  pozvaniji da odre idr i
lu Dubrovniku u narodnom ia Sok Di
a Pucića i Pera Budmani, rogli je
Čana i priznatijeh velikana *

ini urednik A. Fabris

O tempora! 0 itneg!

: U

EA

|

Broj 28.

Dubrovniku 17. Septembra. 1899.

Id

Pretplot —rlask te
Salju se administra, Šeovalke

Dopisi se šalju uredn.
Rukopisi se ne vraćaju.
Za oglas» priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje- |
šća i slične objave plaća se 10 novč,

puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri“ (5
maju se. Mg

Izlazi svake Nedjelje.

da u današnjem Mutnom vremenu,
Pasto. sticajem nenaravnijeh prilika, prvi
Prema drugijem i pristaša nagju, može bite
da će Prazna vika prvijeh nadglasiti druge;
ali će naši potomci za cijelo, prevrćući li-
stove neumitne povjesti, naći imena Meda
Pucića i Pera Budmani u svom današnjem
SJaju, a imena Šurmina i Pasarića jedva da
će se naći u kojem katalogu za pamflete
odregjenu.

2 Ove su nas misli i refleksije obuzele, gle-
dajući ovijeh dana po gradskijem ulicama živa-
hnost nastalu dolaskom i upisivanjem učeni-
nika i učenicćA u razne škole, gdje učiteljuju
učitelji u velikoj većini zadojeni u narodnom
pogledu lažnom naukom Šurmina i Pasarića,
gdje će se može biti preporučivati nevinijem
učenicima i učenicama poznate elukubracije
Šovinističke, gdje će čak Šurminova književ-
nost biti preporučena kao školska knjiga, i
ako je sa pozvane strane, od profesora Jagi-
ća bila osugjena.

Prirodno je da učenici i učenice. pošto
dovrše take škole, u šovinizmu i mržnji na
srpsko ime preteku Šurmine i Pasariće, te
stanu obožavati i za ugled uzimati Tončiće,
Lassote, Kaćanske, Chlumetzke i druge; čemu
osmo se mi ovijeh dana siti nauživali, gledaju-
ći kakvijem počastima dubrovački hrvati is
praćuju političke činovnike: Tončića i Las-
sotu, poznate jedino radi ispatka općinski-
jeh izbora i radi poznatijeh mjera preduzeti-
jeh proti Srbima.

Godine 1882. i Dr. Pero Čingrija, da-
našnji prvak hrvatske stranke u Dubrovniku,
za cijelo je bio u pratnji za lijesom Medovi-
jem, za cijelo je i on bio ganut rijetkijem
govorom Pera Budmani, za cijelo je i on pri
svečanoj zakletvi nad lijesom  Medovijem u
srcu kazao: kunem se; a godine 1899. isti
Dr. Pero Čingrija na čelu odaslanstva hrva-
ta, ispraća Tončića i Lassotu, uz pristanak
i odobravanje hrvatske omladine, uz blago-
glov Šurmin4 i Pasarića.

Lažna nauka Šurmini i Pasarića dru-
gijem plodom ne može ni roditi do oboža-
vanjem i klanjanjem onoj sili, u čije su ru-
ke hrvati položili sve svoje varave nade.

O tempora! 0 mores!

RIC)

Sudbena rasprava

Dana 9. ov. mj. kod 6. k. okružnog
guda u Dubrovniku, na prigovor našega
urednika, bila je javna rasprava o  zapljeni
broja 383. , Dubrovnika“, radi članka »Pra-
vaši i Srbi“ i radi vijesti o imenovanju prof.
Posedela upraviteljem dubrovačkog gimnazija.

Sudbeni dvor sastavljali su e. k. sa-
vjetnici Vernazza i Sikorsky, pod predsjed-
ništvom e k. savjetnika Bojanića. Državno
odvjetništvo zastupao je državni odvjetnik
Novaković, a vodio je zapisnik  prislušnik,
Fabris. dise:

Najprije su pročitane zaplijenjene stavke.

Državni odvjetnik Novaković veli, da
se  zaplijenjenom stavkom članka: Prava-
ši i Srbi, omalovažuju odredbe ok, Visokog
Namjesništva. Da to dokaže, kuša tumačiti
značenje pojedinih riječi: Pojam

koje je

+; . Pod riječi >. io . da

ba razumjeti oduzimanje vogjenja izbora
kam dubrovačkoj, pa kad .s0 to označuje
Z . . .i kad se malo dalje veli, da

Može biti

gin da se omalovažuje od]

redba e. k. Visokog Namjesništva. Jer da je
samo Namjesništvo  vlasno oduzeti jednoj
općini vogjenje izbora. :

Što se tiče zaplijenjene stavke u vijesti
0 imenovanju prof. Posedela upraviteljem
dubrovačkoga gimnazija, da se danas ne
raspravlja o tome, je li pisac one vijesti imao
namjere vrijegjati Njegovo Veličanstvo, “što
više i on cijeni da nije, već se danas ima
konstatovati postoje li faktično “obilježja za

to. Pošto upravitelje gimnazija imenuje Nje-.

govo Veličanstvo, a u zaplijenjenoj stavci ka-
žegečdajeto+ + +. f- + za dru-
ge profesore, tijem se mazrijevaju  skrajnosti
zločina po S. 63. K. Z.

Na svrhu predlaže, da gudbeni “dvor
odbije prigovor.

Urednik Fabris. Slavni Sude! God. 1896.
mladočeški poslanik Dr. Kaizl, a današnji
ministar, kazao je u zastupničkoj kući, da su
sve sloboštine, koje ustav daje, važan ventil,
kroz koji nalaze oduška različiti pokreti, ra-
zne uzrujanosti i potrebe narodi. Izmegju
političkijeh sloboštin#, koje ustav daje, na
prvom je mjestu sloboda štampe. Poznata je
psihološka pojava, da čovjek mora osjećaje i
misli koje ga pokreću, izraziti, veselje kao
bol, osobito pako bol. Ko svoje bolove može
drugomu izjadati, polovinom je od njih oslo-
bogjen. Ko ih mora ugušiti, toga boli i jadi
već ne ostavljaju, oni mu do ludila život
ogorčavaju. Ovo vrijedi još u većoj mjeri za po-
Hitičke stranke, za narode. Dr. Kaizl u istom
govoru rekao je, da su putem javnosti izne-
sene žalbe i zahtjevi, već za četvrtinu, valjda
i za polovinu podmireni, kad narod samo
može o njima po volji pisati i raspravljati,
ie da s toga svaki pametni političar treba
da pušta političkijem sloboštinama što veću
slobodu.

Ovo je, slavni Sude, neosporiva istina.
Ali kao'da kod nas u pokrajini vrijedi dru-
Sa praksa, kao da kod nas vladaju druga
načela.

Biti bijen, te mučati i trpjeti, isključiva
je osobina svetaca i božijeh ugodnika. U ta-
kove svece i božije ugodnike ne mogu da
ubrojim ni sebe ni Srbe u Dalmaciji, Du-
brovniku i Boki.

Stanje srpskoga naroda u pokrajini, a
osobito u Dubrovniku i Boki-Kotorskoj, po-
stalo je nesnosno. Prošli općinski izbori i sve
što je s njima bilo skosčano najbolje  ilu-
striraju novi položaj. Ne puštati još k tomu
Srbima da kroz svoje listove dadu oduška
svomu bolu i svomu jadu, to je upravo što
to stanje čini još nesnosnijim.

3 Zapljene lista, Dubrovnika“ postale su
veoma česte. Kad pak zapljenjene stavke
dotičnijeh članaka uporedim sa onijem što se
piše u Beču, Pragu i drugdje, i nehotice
mi na um pada, kao da su za našu pokra-
jinu, a osobito za srpske listove, druge mje-
re odregjene, ili ti da se nama Srbima -oso-

Br. 33. lista, Dubrovnika“ bio je za-
plijenjen zbog uvrijede Veličanstva! Kad bi
to doista postojalo, vjerujte mi, da bi to bio
za me osobiti festimonium paupertatis. Jer u
ustavnoj državi, gdje su vlasti i ministri je-
dino odgovorni za sve što se u državi doga-
gja, vrijegjati Njegovo Veličanstvo bila bi
skrajnja glupost; a dotičnomu, koji to učini,
mjesto tamnice, trebalo bi odrediti ludnicu.

Da vidimo. |

Za svaki zločin hoće se zla namjera (S 1
K. 2.) Kad se to uzme za polaznu tačku,

tada se ne može apsolutno zaključiti da sam

sa zaplijenjenom stavkom počinio zločin uvrj-
jede Veličanstva.
ž kb

Srpska Dubrovačka Štamparija A, Fasarića

Paragraf 63. K/ .Z. kaže, da se čini
krivcem zločina uvrijede Veličanstva, ko po-
vrijedi poštovanje prama Ćesaru. “

Prigodom imenovanja prof. Posedela
upraviteljem 6. k. V. Gimnazija u Dubrovni-
ku izmegju ostaloga kazao sam, da je to
Imenovanje, PEĆ SLIM NI VEI Paz KABLA:
aje a Ao A + Ova je stavka
bila zaplijenjena i zapljena potvrgjena zbog
uvrijede Veličanstva. :

Imenovanje jednoga upravitelja gimna-
zijskoga slijedi na ovaj način: po raspisanoni
natječaju Pokrajinsko Školsko Vijeće obično
predlaže trojicu izmegju natjecatelja ministar-
stvu za bogoštovje i nastavu, a dotični. mi-
nistar podnosi jednoga od te trojice ili koga
drugoga Nj. Veličanstvu na potvrdu za ime-
novanje. Iz ovoga se jasno vidi, da imeno-
vanje upravitelja jedne gimnazije sa strane
Nj. Veličanstva nije drugo nego najveća po-
tvrda podnesenog predloga, a de facto Spo-
menute vlasti (u ovom slučaju Pokrajinsko
Skolsko Vijeće i Ministarstvo) + + .
označuju dotičnu osobu. Ovo nije moguće
drukčije ni pomisliti, kad se uzme u obzir,
da Nj. Veličanstvo ne može znati za kvalifike
svijeh svojijeh podanika.

Kad je dakle rečeno u listu ,Dubrov-
niku“, da je imenovanje prof. Posedela za
upravitelja 6. k. V. Gimnazija u: Dubrovniku

NP JEP KON O OJ i tijem sam
smjerao na one vlasti, koje su pozvane da
izmegju više kandidata izaberu i preporuče
jednoga kao najvrijednijega. Tome je najbolji
dokaz što se o imenovanju. govori u odnosu
prof. Zore i Vučetića, jer imena ovijeh nijesu

i bila doprla ovoga puta ni do ministarstva,

što potvrgjuje dobro informirani zadarski
»Narodni List“, koji je u br. 48. 0. g. donio
ovu vijest: ,U zadnjoj sjednici pokrajinskoga
školskoga vijeća u Zadru, Josip Posedel pro-
fesor na dubrovačkoj gimnaziji bio je pred-
ložen ravnateljem iste gimnazije“. Kad imena
profesora Zore i Vučetića ovoga puta nijesu
doprla ni do ministarstva, doista nije ih _mo-
gao ministar ni podastrijeti Nj. Veličanstvu.
Ministar je podnio Nj. Veličanstvu na potvrdu
samo ono što je Pokrajinsko Skolsko Vijeće
predložilo. S toga se zaplijenjena stavka može
metnuti u odnošaj samo sa Pokrajinskijem
Školskijem Vijećem a nikako sa Nj. Veličan-
Stvom, koje obično potvrdi onu osobu koju
ministar podnese. Ovom prilikom ministar
nije imao pred sobom obične trojke već samo
jedno ime, koje je Nj. Veličanstvu na potvrdu
podnio. Ne može se, dakle, reći kao da se
onom stavkom htjelo uvrijediti Nj. Veličan-
stvo, što bi tobože dalo prvenstvo g. Pose-
delu usprkos boljim kvalifikama gg. Zore i
Vučetića.

Tako. značenje isključuju i posljednje
riječi one vijesti biva: .Imenovanja gg. Ukasa
i Posedela za upravitelje ženskoga učiteljišta
i gimnazija, rječiti je znak čemu se Dubrov-
čani i Dubrovnik od današnjega sistema imaju
nadati“, što se ne može odnositi već na po-
jedine vlastij a u konkretnom. slučaju speci-
jalno na način vlade u Dalmaciji.

Da vidimo kako: stoji prof. Posedel pra-
ma profesorima Zori i Vučetiću. |

Najprije Zore i Vučetić stariji su u
službi za 12 i više godina od Posedela.

Zore i Vučetić na znanstvenom i peda-
goškom polju istakli su se daleko pred Po-
sedelom. | i:

Zore i Vučetić, poznati od školske vlasti
kao dobri školnici, bili su više puta imeno-
vani kotarskim školskim nadzornicima u naj-
važnijim kotarima Dalmacije, a prof. Posedela
školska vlast nije nikada imenovala na to
mjesto, premda se više puta natjecao.

Ko je u Dubrovniku resio za više od
15 godina naučnijem i književnijem radnjama

M \
i g

od retka (sitnijeh slova), Ako se više \/