Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Hercegovinu na godinu Srbiju i Crnu dinu fior. 6. Bošnu i fior, 5.50 Soru na go. Za sve ostale zemlje n ž franaka 15 u zlatu. & godinu Za Dubrovnik na godinu fior, 5 a pd godine 1 na čet, urazmjerno. "godine Pojedini broj lista 10 novčića. 9% govora _ držav- ptuženikA, ustao je Znam, da sam go li stupim pred savjest olakšam i ; ljudi, A po meni iz je očeve, pa za to očitujem, da asi tuženici uslijed mojih iskaza došli na op- tuženičku_ klupu. Oni su svi nevini, niko me poticao na atentat i niko me potkupio je moje djelo. Milan može o sreći POy6. iti što se nije vozio Vasinom ulicom, gdje am ga čekao. Ondje bih ga bio ustrijelio. No ošto su kola brzo skrenula u drugu ulicu, jesam mogao dosta brzo stići na mjesto. lujavljujem, da sam ja jedini odgovoran za lentat. Okrivio sam druge za to, jer sam nadao usljed toga blažoj kazni“. oAtentator Knežević prvoga dana pred prijekijem sudom bješe porekao ovako isto što e u istražnom zatvoru bio kazao. Ali je dru- ga dana opet porekao što je dan prije re- , Kakav je Knežević taki su i svi svje- i, koji terete i optužuju prvake radikalne anke. Oni su prosto najmljeni, da okrive ića, Taušanovića i drugove, kao da su PERE ože. počinili zločin veleizdaje. MA ubio glavu,.no prije ne ji sud, hoću ije da se gospodin Milan Obrenović ho- trsiti prvaka radikalne stranke, koja se ta žilavo opirala njegovoj nesrpskoj i ne- škoj politici. S toga biogradska parni- ma velik politički značaj, te i ako ju je nica u Rennesu učinila malo ne zabora- ipak ministarstva spoljnijeh poslova u linu, Beču i Petrogradu živo su se njo- teresovala i tečaj njezin pratila. Ber- inski dopisnik milanskoga ozbiljnoga lista (orriere della Sera“ veli, da je pred pri- kijem sudom u Biogradu vidljiv i očit su- ) tako reći vječiti, zbog uticaja, zbog pr- Venstva, i jednoga dana bog zna, zbog pre- ne nadmoćnosti Austrije ili Rusije na bal- škom poluostrvu. Isti dopisnik veli, da volja dvaju careva nije bila dostatna da 0 izmijeni nepobitne zakone povjesti; ni ni druga država nije mogla sasvijem — orist "druge odreći se vlasti. uticaja na balkanske zemlje ; i »podjela koju je zamišljao potrogradski SPOL nije, niti je mogla drugo što biti nego Ad novoj i većoj neslozi. M nijesmo upućeni u diplomatske taj- i da bi mogli štogod o tome KJ hronike prenijeli smo mišljenje "8 2 : ž tpuno a mil lista, .čemu pak potpune M askoga ' petrogradskijeh 1 vara pisanje velikijeh ski Pe listova povodom Pape“ ) Bečka i poš štampa, koja Pečka i peštanska štamp : si : din zauzimala za gospo ž nula kabanićom, srbijansku Poslije konačne izjave Kneževića nema OVića, takogjer je okre a ldara ni ilana i današnj he di mali biogradske pr Migod danas bili odnošuji moe eda Rusije, ipak su obje o. udležno le isti zaključak, da Opomen! ši: ar. Srbiji, da ne pretjeruju, ue ira na balkanskom poluostrv! lije izjave atentatora Kneževi ji u. ća, prt- U Dubrovniku 24. Septembra 1899. Broj 3f Pretplata i ogla: Salju se administraciji Dubru_ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Jekomu sudu i gospodinu Milanu Obrenoviću o dupina koja, ako ikad Po in Mofo jaa Sade , ge eba njih i njihova Nie, 2eći o sa gospodina Milanu Mim ij .» die potpunoga finska 'aje, najbolje će sam znati, ako mu jei najmanje mio sin i Srbij z gradskijeh listova, biće mu poznate, Svako zlo ne dolazi da škodi, tako i biogradska parnica presudno je riješila dugu borbu izmegju gospodina Milana Obrenovića 1 srpskoga naroda. Biogradska parnica u potpunom svijetlu iznijela je na vidik: ovu istinu: što hoće gospodin Milan Obrenović, to ne će srpski narod; s toga ove ratujuće stranke jedna dragu isključuju; izmegju jedne i druge ne može bili mira ni Sporazuma; a da je preči srpski narod od gospodina “Milana Obrenovića, to stoprvo ne treba dokazivali. Srbija je zemlja veoma bogata; narod je bistar, radin, i k tomu junak; Srbija je na kulturnome i drugijem poljima ljudskoga rada“ daleko odmaknula; ona ima sve uslove 2 razvijanje i napredak, samo je treba oslo- boditi more koja je neprestano Spućava, a to su: gospodin Milan Obrenović i pretjerano partizanstvo. a; a poruke petro- Novoje Vremja i Rossija, RICA Značenje riječi Selavonia u ispravama Dubrovačke republike U podlisku ,Jedinstva“ V. Milić) postavlja pitanje, da li je Dr. Lujo knez Vojnović dobro preveo: paese de Sehia- vonia sa srpske zemlje; pa da bi dokazao kako je, po njegovu mišljenju, taj Vojnovi- ćev prijevod netačan, iznosi nekoliko riječi iz isprave (documentum) g. 1399., u kojoj se spominju zemlje, nove stečevine, koje su se onda dijelile, pa zaključuje ovako: ,Sve dakle što stajaše iza Primorja, zvaše repu- blika: paese deli Schiavi, bez razlike, da li zemlje bosanske, ercegovačke, srpske ili bu- garske“. Ja ne ću da branim D.ra Luja kneza Vojnovića, koji zna što i kako piše, te nema potrebe ni od moje, ni od ičije obrane. Sa- mo bih želio uputiti kritičara Jedinstva“ na to, da su Dubrovčani pod imenom Sehiavo- nia 3li Selavonia razumijevali zemlje, gdje Srbi stanuju, pa bili oni Bošnjaci, Ercegovci ili drugi srpskoga roda i plemena. Da se riječi u pismu poklisarima 7. ok- tobra 1443: che Ragusi senza #550 paoze de Sehiavonia non puo far, ne mogu i ne simi- ju drugačije prevesti nego kako ih je Dr. Lujo Vojnović preveo, ata upustva (commissioni), republike (g. 1871.) poklisa- rima na dvor ugarskoga kralja Ljudevita ib . debie. exponere al nostro signor , condioion do la sua citade di Ragusa, l . 10 viver Ma la dot parte dela nostra 1 hadancia fasemo in lo regno dy Ras- .. « U tijem upustvima dubrovački senat poklisarima da reku ugarskomu kra- » imate protumačiti našemu odaru stanje njegova grada Dubrovnika, 2 možemo živjeti, nego jedino trguju- ma kg 2 dio našijeh trgovačkijeh posala ra- će 1 paljevini Baškoj . “Kraljevina meka kraljevina Srbija, što ne mo- a sa... naregjuje lju Ljudevitu lis M. (Vinko ! že niko dovesti u sumnju. Riječi u pismu od g. 1443: paese de Schiavonia, tumače se veo- ma jasno riječima u pismu od g. 1371: /o Re- gno di Rassa. Oba pisma sastavio je dubro- vački senat za kralja ugarskoga; objema pi- smima bila je ista svrha, biva, se dokaže kako je gotovo cijela trgovina Dubrovnika bila upućena na zemlje kraljevine Srbije t. j. na zemlje srpske, te da bez tijeh zemalja Dubrovnik ne može živjeti. Ovijem je gornji specijalni slučaj pot- krijepljen nedvojbenijem dokumentom i rije- šen onakv, kako je Dubrovnik“ tvrdio i dokazao. Sada mi treba dokazati drugi dio tvrdnje, biva, da su Dubrovčani pod imenom: Selavonia ili Sehiavonia razumijevali zemlje gdje stanuju Srbi. Tijeh dokaza toliko ima, da Konstantin Jireček veli: rex, imperator Selavonie, seltener Rassie, sind di serbischen Herrscher“, što srpski znači: ,kralj, Slavonije, rijegje Raške, jesu srpski vladao- €i. Dr. V. Bogišić, autoritat u ovome poslu prvoga reda, na kraju studije o Dubrovačko- me Statutu (,Le Statut de Raguse. Paris 1894) ovako tumači riječ Selavonia: ,Le Statut n'emploie ce mot que dans un sens restreint, dćnomant ainsi le royaume de Ser- bie aussi bien que les pays qui en dćpendent ou qui sont habitćs par la race serbe“, što u srpskom prijevodu glasi: , Statut upotreblja- va ovu riječ samo u učem smislu označujući tijem kraljevinu Srbiju kao # zemlje koje od nje zavise ili koje su nastanjene srpski- jem plemenom“. Poslije tvrdnja Jirečeka i Bogišića su- višno je navagjati primjera, ali da bi kriti- čara V. M. i zorno poučio, upućujem ga na studiju D.ra Matkovića: Prilozi k trgovačkoj političkoj istoriji republike dubrovačke, gdje može naći mnoštvo ispravA, u kojijem se ri- ječ Selavonia uzimlje za zemlje u kojijem Srbi stanuju. Evo mu jednoga primjera što ga vadim iz spomenute studije na strani 20: »Nakon dvogodišnjega ratovanja pomiri se posredovanjem cara Uroša i Mletaka Vojslav i Kotorani s Dubrovnikom“. I zbilja raspra- vljajući dubrovački senat o tome 31. jula 1862., nazivlje cara Uroša: Dominus impe- rator_ Selavonie. Poznato je, da je car Uroš sin cara Dušana Silnoga, i da su obojica bi- li vladari carevine Srbije. K tomu mi je još pridodati, da su Dubrovčani još od g. 1332. svoje konsule u Prizrenu nazivali: consoli in Selavonia. Poznato je, da je Prizren bio pri- jestonica prije kraljevine pa carevine Sr- bije. Što treba daljijeh primjera, kad za- konska knjiga, statut, dokazuje, du je repu- blika Dubrovačka ex _offo t. j. službeno nazivala: paese de Sehiavonia zemlje u koji- jem Srbi živu. Ali ne samo Dubrovčani t. j. republika Dubrovačka nazivaše srpskoga cara Uroša: imperator Sclavonie, nego ga je tako zvao i sam papa Nikola IV., koji mu u jednom pismu daje ovaj naslov: Viro Magnifico Il- lustri Regi Sclavorum, a u drugom ga pis- mu opet nazivlje: Stefano Illustri Regi Sela- vorum. 'Vaj isti naslov papa upotrebljvje i prema kraljici Jeleni, kojoj piše: Charissima in. Christo Filiae Helenae Regine Selavorum.*) VP. car be *) v. Bomman: Storia civile ed eeel, d. Dalmazia II. 230. Općinski izbori u Budvi Iznosimo utok podnesen = zadarskomu Namjesništvu proti izbornomu činu III. tijela pri općinskim izborima u Budvi. Molimo naše čitaoce neka ga pomnjivo pročitaju, neka se uvjere, kako se u pokrajini stvara ,narodna“ volja; pa da nijesu Srbi i Autonomi u Du- brovniku imali pravo kad, se na općinske izbore nijesu ni prikazali! Posljednji broj ,Narodnog Lista“ javio je, da mješovito povjerenstvo u Zadru za ovjerovljene općinskijeh izbora kani najstro- že postupati, a da jednom za uvijek uguši izborne mistifikacije, bilo koje stranke, i da podigne javni moral, koji su minuli općinski izbori u pokrajini užasno potkopali. To je sve lijepo. A befehli, podliježu li oni sudu“ mješovitoga povjerenstva ? DR Visoko €. K. Namjesništvo Proti izbornom činu trećeg izborništva, za oje- lovito obnovljenje općinskog zastupstva budvansko- ga, koji se u Budvi ubavio u dane 22. i 23. av- gusta 1899., potpisani prinose u korisno vrijeme slijedeću: Tužbu U zapisniku usmenog postupka o glasovanju HI. ieborništva, zabilježeno je, da je tijekom gla- sovanja konstatiran red i osigurano biračima pot- puno pravo prigovora, i javnost izbornog čina za- jamčena i obezbijegjena, tako da u tom pogledu nije bila nikakva prigovora, jer biračima i preko dopuštenih mjera slobodno je bilo pristupati u dvo- ranu i prigovarati. Ovo je zabilježeno u zapisniku, koji je osim Ilije Račete i družine, potpisao i e. k. kotarski po- vjerenik g. Bernardi. Prema takovu uredovnom konstatiravju, i opi- Sati kako se baš postupalo pri upitnom izbornom činu, bio bi posao uzaludan; za to se ovdje tužite- lji ograničavaju na to, što najodlučnije prosvjeduju, proti takvoj izjavi, koja ne odgovara potpuno isti- ni. Tijem prelazi se sasvim objektivno iznijeti ne- zakonitosti, koje suse po mnijenju tužitelja izvršile, pri izbornom činu, i na koje se nazočna tužba temelji. Prije svega ističe se da Imenik glasanja nije tučan i to baš na onim listovima, koje je pisao lija vitez Račeta, dočim na onijem koje je pisao Marko Anzulović potpuno je tačan. Natuknuti je zatim, da tužiteljima nije bilo pruženo jamstvo da se uvjere, e su Imenici koji se odnose na prvi dan izbora, identični sa onijema, koji su se taj dan pi- sali. To je trebalo učiniti s razloga što, u izborno povjerenstvo nije bilo člana koji bi pripadao stran- Gi kojoj tužitelji pripadaju. Nego prema činjenici, da su svi izborui spisi bili sahranjeni kod e. k. kotarskog povjerenika g. Bernardi-a, tužitelji ostra- njuju svaku sumnju glede identičnosti Imenika gla- sovanja i Uzimenika, jer uvjereni da g. Bernardi ne bi nikada za živu glavu dopustio, da se rečeni Imenici bilo kakvim načinom iskrive, a navlastito oni, koji se odnose na prvi dan izbora. Prema tomu tužitelji istaknuće samo ono, što drže da nije tačno zabilježeno u Imeniku glasova- nja, koji je vodio Ilija _Račeta. U rečenom 'Imeniku glasovanja uvršteni su dva puta slijedeći birači: 1. Marković Gjuro Dumov, na brojeve 11 i 14; 2. Boreta Ivo Mitrov, na brojeve 16 i 40; 3. Martinović Pero Golubov, na brojeve 17 i 143; 4, Preutović Joko reete Zeko Gjurov, na brojeve 18i29; 5. Prentović Pero Andrijin, na brojeva 35 i 126; 6. Aleksić Ivan, na brojeve 55 i 59; 7. Marković Gjuro, na brojeve 78 i 150; 8. Ivančević Mitar, na brojeve 95 i 114; 9. Martinović Andrija i Marko Perov, pod bro- jeve 106 i 117. j Boreta Ivo Mitrov, Martinović Pero Golubov, ši Prentović Joko recte Zeko Gjurov, Prentović Pero Andrijin i Marković Gjuro Dumoy glasovali su oba