Cijena listu
Za Austro-Ugarsku,
Hercegovinu na godinu

Srbiju i Crnu
dinu fior. 6.

Bošnu i
fior, 5.50

Soru na go.

Za sve ostale zemlje n ž
franaka 15 u zlatu. & godinu
Za Dubrovnik na godinu fior, 5

a pd godine 1 na čet,

urazmjerno. "godine

Pojedini broj lista 10 novčića.

9% govora _ držav-
ptuženikA, ustao je
Znam, da sam
go li stupim pred
savjest olakšam i
; ljudi,
A po meni iz
je očeve, pa za to očitujem, da asi
tuženici uslijed mojih iskaza došli na op-
tuženičku_ klupu. Oni su svi nevini, niko me
poticao na atentat i niko me potkupio
je moje djelo. Milan može o sreći POy6.
iti što se nije vozio Vasinom ulicom, gdje
am ga čekao. Ondje bih ga bio ustrijelio. No
ošto su kola brzo skrenula u drugu ulicu,
jesam mogao dosta brzo stići na mjesto.
lujavljujem, da sam ja jedini odgovoran za
lentat. Okrivio sam druge za to, jer sam
nadao usljed toga blažoj kazni“.
oAtentator Knežević prvoga dana pred
prijekijem sudom bješe porekao ovako isto što
e u istražnom zatvoru bio kazao. Ali je dru-
ga dana opet porekao što je dan prije re-
, Kakav je Knežević taki su i svi svje-
i, koji terete i optužuju prvake radikalne
anke. Oni su prosto najmljeni, da okrive
ića, Taušanovića i drugove, kao da su

PERE

ože. počinili zločin veleizdaje.

MA

ubio glavu,.no prije ne
ji sud, hoću

ije da se gospodin Milan Obrenović ho-
trsiti prvaka radikalne stranke, koja se
ta žilavo opirala njegovoj nesrpskoj i ne-
škoj politici. S toga biogradska parni-
ma velik politički značaj, te i ako ju je
nica u Rennesu učinila malo ne zabora-
ipak ministarstva  spoljnijeh poslova u
linu, Beču i Petrogradu živo su se njo-
teresovala i tečaj njezin pratila. Ber-
inski dopisnik milanskoga  ozbiljnoga lista
(orriere della Sera“ veli, da je pred pri-
kijem sudom u Biogradu vidljiv i očit su-

) tako reći vječiti, zbog uticaja, zbog pr-
Venstva, i jednoga dana bog zna, zbog pre-
ne nadmoćnosti Austrije ili Rusije na bal-
škom poluostrvu. Isti dopisnik veli, da
volja dvaju careva nije bila dostatna da
0 izmijeni nepobitne zakone povjesti; ni
ni druga država nije mogla sasvijem —

orist "druge odreći se vlasti.
uticaja na balkanske zemlje ; i »podjela
koju je zamišljao potrogradski SPOL
nije, niti je mogla drugo što biti nego
Ad novoj i većoj neslozi.
M nijesmo upućeni u diplomatske taj-

i da bi mogli štogod o tome KJ
hronike prenijeli smo mišljenje "8 2

: ž tpuno
a mil lista, .čemu pak potpune
M askoga ' petrogradskijeh 1

vara pisanje velikijeh ski

Pe listova povodom Pape“
) Bečka i poš štampa, koja
Pečka i peštanska štamp : si

: din
zauzimala za gospo ž
nula kabanićom,

srbijansku

Poslije konačne izjave Kneževića nema

OVića, takogjer je okre a
ldara ni ilana i današnj he
di mali biogradske pr
Migod danas bili odnošuji moe eda
Rusije, ipak su obje o. udležno
le isti zaključak, da Opomen! ši: ar.
Srbiji, da ne pretjeruju, ue
ira na balkanskom poluostrv!
lije izjave atentatora Kneževi

ji

u.
ća, prt-

U Dubrovniku 24. Septembra 1899.

Broj 3f

Pretplata i ogla:
Salju se administraciji Dubru_

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Jekomu sudu i gospodinu Milanu Obrenoviću
o dupina
koja, ako ikad Po in Mofo jaa
Sade , ge eba njih i njihova
Nie, 2eći o sa gospodina Milanu
Mim ij .» die potpunoga finska
'aje, najbolje će sam znati, ako mu jei
najmanje mio sin i Srbij z
gradskijeh listova,
biće mu poznate,
Svako zlo ne dolazi da škodi, tako i
biogradska parnica presudno je riješila dugu
borbu izmegju gospodina Milana Obrenovića
1 srpskoga naroda. Biogradska parnica u
potpunom svijetlu iznijela je na vidik: ovu
istinu: što hoće gospodin Milan Obrenović,
to ne će srpski narod; s toga ove ratujuće
stranke jedna dragu isključuju; izmegju jedne
i druge ne može bili mira ni Sporazuma; a da
je preči srpski narod od gospodina “Milana
Obrenovića, to stoprvo ne treba dokazivali.
Srbija je zemlja veoma bogata; narod
je bistar, radin, i k tomu junak; Srbija je
na kulturnome i drugijem poljima ljudskoga
rada“ daleko odmaknula; ona ima sve uslove
2 razvijanje i napredak, samo je treba oslo-
boditi more koja je neprestano Spućava, a
to su: gospodin Milan Obrenović i pretjerano
partizanstvo.

a; a poruke petro-
Novoje Vremja i Rossija,

RICA
Značenje riječi Selavonia
u ispravama Dubrovačke republike

U podlisku ,Jedinstva“  V.
Milić) postavlja pitanje, da li je Dr. Lujo
knez Vojnović dobro preveo: paese de Sehia-
vonia sa srpske zemlje; pa da bi dokazao
kako je, po njegovu mišljenju, taj  Vojnovi-
ćev prijevod netačan, iznosi nekoliko riječi
iz isprave (documentum) g. 1399., u kojoj
se spominju zemlje, nove stečevine, koje su
se onda dijelile, pa zaključuje ovako: ,Sve
dakle što stajaše iza Primorja, zvaše repu-
blika: paese deli Schiavi, bez razlike, da li
zemlje bosanske, ercegovačke, srpske ili bu-
garske“.

Ja ne ću da branim D.ra Luja kneza
Vojnovića, koji zna što i kako piše, te nema
potrebe ni od moje, ni od ičije obrane. Sa-
mo bih želio uputiti kritičara Jedinstva“ na
to, da su Dubrovčani pod imenom Sehiavo-
nia 3li Selavonia razumijevali zemlje, gdje
Srbi stanuju, pa bili oni Bošnjaci, Ercegovci
ili drugi srpskoga roda i plemena.

Da se riječi u pismu poklisarima 7. ok-
tobra 1443: che Ragusi senza #550 paoze de
Sehiavonia non puo far, ne mogu i ne simi-
ju drugačije prevesti nego kako ih je Dr.
Lujo Vojnović preveo, ata upustva
(commissioni), republike (g. 1871.) poklisa-
rima na dvor ugarskoga kralja Ljudevita ib

. debie. exponere al nostro signor
, condioion do la sua citade di Ragusa,

l .
10 viver
Ma la dot parte dela nostra
1 hadancia fasemo in lo regno dy Ras-
.. « U tijem upustvima dubrovački senat
poklisarima da reku ugarskomu kra-
» imate protumačiti našemu
odaru stanje njegova grada Dubrovnika,
2 možemo živjeti, nego jedino trguju-
ma kg 2 dio našijeh trgovačkijeh posala ra-
će 1 paljevini Baškoj . “Kraljevina
meka kraljevina Srbija, što ne mo-
a

sa...
naregjuje
lju Ljudevitu lis

M. (Vinko !

že niko dovesti u sumnju. Riječi u pismu od
g. 1443: paese de Schiavonia, tumače se veo-
ma jasno riječima u pismu od g. 1371: /o Re-
gno di Rassa. Oba pisma sastavio je dubro-
vački senat za kralja ugarskoga; objema pi-
smima bila je ista svrha, biva, se dokaže
kako je gotovo cijela trgovina Dubrovnika
bila upućena na zemlje kraljevine Srbije t. j.
na zemlje srpske, te da bez tijeh zemalja
Dubrovnik ne može živjeti.

Ovijem je gornji specijalni slučaj  pot-
krijepljen nedvojbenijem dokumentom i rije-
šen onakv, kako je Dubrovnik“ tvrdio i
dokazao. Sada mi treba dokazati drugi dio
tvrdnje, biva, da su Dubrovčani pod imenom:
Selavonia ili Sehiavonia razumijevali zemlje
gdje stanuju Srbi. Tijeh dokaza toliko ima,
da Konstantin Jireček veli: rex, imperator
Selavonie, seltener Rassie, sind di serbischen
Herrscher“, što srpski znači: ,kralj,
Slavonije, rijegje Raške, jesu srpski vladao-
€i. Dr. V. Bogišić, autoritat u ovome poslu
prvoga reda, na kraju studije o Dubrovačko-
me Statutu (,Le Statut de Raguse. Paris
1894) ovako tumači riječ Selavonia: ,Le
Statut n'emploie ce mot que dans un sens
restreint, dćnomant ainsi le royaume de Ser-
bie aussi bien que les pays qui en dćpendent
ou qui sont habitćs par la race serbe“, što
u srpskom prijevodu glasi: , Statut upotreblja-
va ovu riječ samo u učem smislu označujući
tijem kraljevinu Srbiju kao # zemlje koje
od nje zavise ili koje su nastanjene srpski-
jem plemenom“.

Poslije tvrdnja Jirečeka i Bogišića su-
višno je navagjati primjera, ali da bi kriti-
čara V. M. i zorno poučio, upućujem ga na
studiju D.ra Matkovića: Prilozi k trgovačkoj
političkoj istoriji republike dubrovačke, gdje
može naći mnoštvo ispravA, u kojijem se ri-
ječ Selavonia uzimlje za zemlje u  kojijem
Srbi stanuju. Evo mu jednoga primjera što
ga vadim iz spomenute studije na strani 20:
»Nakon dvogodišnjega ratovanja pomiri se
posredovanjem cara Uroša i Mletaka Vojslav
i Kotorani s Dubrovnikom“. I zbilja raspra-
vljajući dubrovački senat o tome 31. jula
1862., nazivlje cara Uroša: Dominus  impe-
rator_ Selavonie. Poznato je, da je car Uroš
sin cara Dušana Silnoga, i da su obojica bi-
li vladari carevine Srbije. K tomu mi je
još pridodati, da su Dubrovčani još od g. 1332.
svoje konsule u Prizrenu nazivali: consoli in
Selavonia. Poznato je, da je Prizren bio pri-
jestonica prije kraljevine pa carevine Sr-
bije. Što treba daljijeh primjera, kad  za-
konska knjiga, statut, dokazuje, du je repu-
blika Dubrovačka ex _offo t. j. službeno
nazivala: paese de Sehiavonia zemlje u koji-
jem Srbi živu.

Ali ne samo Dubrovčani t. j. republika
Dubrovačka nazivaše srpskoga cara Uroša:
imperator Sclavonie, nego ga je tako zvao
i sam papa Nikola IV., koji mu u jednom
pismu daje ovaj naslov: Viro Magnifico  Il-
lustri Regi Sclavorum, a u drugom ga  pis-
mu opet nazivlje: Stefano Illustri Regi Sela-
vorum. 'Vaj isti naslov papa upotrebljvje i
prema kraljici Jeleni, kojoj piše: Charissima
in. Christo Filiae Helenae Regine Selavorum.*)

VP.

car

be

*) v. Bomman: Storia civile ed eeel, d. Dalmazia II. 230.

Općinski izbori u Budvi

Iznosimo utok podnesen = zadarskomu
Namjesništvu proti izbornomu činu III. tijela
pri općinskim izborima u Budvi. Molimo naše
čitaoce neka ga pomnjivo pročitaju, neka se
uvjere, kako se u pokrajini stvara ,narodna“
volja; pa da nijesu Srbi i Autonomi u Du-
brovniku imali pravo kad, se na općinske
izbore nijesu ni prikazali!

Posljednji broj ,Narodnog Lista“ javio
je, da mješovito povjerenstvo u Zadru za
ovjerovljene općinskijeh izbora kani najstro-
že postupati, a da jednom za uvijek uguši
izborne mistifikacije, bilo koje stranke, i da
podigne javni moral, koji su minuli općinski
izbori u pokrajini užasno potkopali.

To je sve lijepo. A befehli, podliježu
li oni sudu“ mješovitoga povjerenstva ?

DR

Visoko €. K. Namjesništvo

Proti izbornom činu trećeg izborništva, za oje-
lovito obnovljenje općinskog zastupstva budvansko-
ga, koji se u Budvi ubavio u dane 22. i 23. av-
gusta 1899., potpisani prinose u korisno vrijeme
slijedeću:

Tužbu

U zapisniku usmenog postupka o glasovanju
HI. ieborništva, zabilježeno je, da je tijekom  gla-
sovanja konstatiran red i osigurano biračima pot-
puno pravo prigovora, i javnost izbornog čina za-
jamčena i obezbijegjena, tako da u tom pogledu
nije bila nikakva prigovora, jer biračima i preko
dopuštenih mjera slobodno je bilo pristupati u dvo-
ranu i prigovarati.

Ovo je zabilježeno u zapisniku, koji je osim
Ilije Račete i družine, potpisao i e. k. kotarski po-
vjerenik g. Bernardi.

Prema takovu uredovnom konstatiravju, i opi-
Sati kako se baš postupalo pri upitnom izbornom
činu, bio bi posao uzaludan; za to se ovdje tužite-
lji ograničavaju na to, što najodlučnije prosvjeduju,
proti takvoj izjavi, koja ne odgovara potpuno isti-
ni. Tijem prelazi se sasvim objektivno iznijeti ne-
zakonitosti, koje suse po mnijenju tužitelja izvršile,
pri izbornom činu, i na koje se nazočna tužba
temelji.

Prije svega ističe se da Imenik glasanja nije
tučan i to baš na onim listovima, koje je pisao
lija vitez Račeta, dočim na onijem koje je pisao
Marko Anzulović potpuno je tačan. Natuknuti je
zatim, da tužiteljima nije bilo pruženo jamstvo da
se uvjere, e su Imenici koji se odnose na prvi dan
izbora, identični sa onijema, koji su se taj dan pi-
sali. To je trebalo učiniti s razloga što, u izborno
povjerenstvo nije bilo člana koji bi pripadao stran-
Gi kojoj tužitelji pripadaju. Nego prema činjenici,
da su svi izborui spisi bili sahranjeni kod e. k.
kotarskog povjerenika g. Bernardi-a, tužitelji ostra-
njuju svaku sumnju glede identičnosti Imenika gla-
sovanja i Uzimenika, jer uvjereni da g. Bernardi
ne bi nikada za živu glavu dopustio, da se rečeni
Imenici bilo kakvim načinom iskrive, a navlastito
oni, koji se odnose na prvi dan izbora.

Prema tomu tužitelji istaknuće samo ono, što
drže da nije tačno zabilježeno u Imeniku glasova-
nja, koji je vodio Ilija _Račeta.

U rečenom 'Imeniku glasovanja uvršteni su
dva puta slijedeći birači:

1. Marković Gjuro Dumov, na brojeve 11 i 14;

2. Boreta Ivo Mitrov, na brojeve 16 i 40;

3. Martinović Pero Golubov, na brojeve 17 i 143;

4, Preutović Joko reete Zeko Gjurov, na brojeve
18i29;

5. Prentović Pero Andrijin, na brojeva 35 i 126;

6. Aleksić Ivan, na brojeve 55 i 59;

7. Marković Gjuro, na brojeve 78 i 150;

8. Ivančević Mitar, na brojeve 95 i 114;

9. Martinović Andrija i Marko Perov, pod bro-
jeve 106 i 117. j

Boreta Ivo Mitrov, Martinović Pero Golubov, ši

Prentović Joko recte Zeko Gjurov, Prentović Pero
Andrijin i Marković Gjuro Dumoy glasovali su oba