Godina VIII. Cijena listu Austro-Ugarsku Bo . Bosni egovinu na godinu fior. 550. "a Srbiju i Crnu goru flor. 6... na go- sve ostale: zemlj franak: bu zlatu, ) »rovnik na godinu fior. 5 % na godinu godine 1 na četvrt jjerno. gin broj lista 10 novčića. u “Biogradska parnica “U ponedjenik izrečena je presuda optu- cima radi atentata i veleizdaje. Osugjeni na smrt: Stevan Gjura Knežević i Ranko ajsić (ovaj se potonji nalazi u Crnoj Gori) veleizdaje; na dvadeset godina robije u om gvožgju: pukovnik Vlajko Nikolić, Kovačević, Mihajlo Dimić, Antonije ošević (ovaj je u Rumuniji), Dimitrije Kre- vić, prota Milan _ Gjurić, advokat Ljuba vković, advokat Ivan Pavičević, Gjoka No- iković i urednik Stojan Protić radi tobožnje eizdaje uz olakšujuće okolnosti; na devet ina zatvora Kosta Taušanović za uvrijedu podina Milana Obrenovića i Miloša; na godina zatvora: Nikola Pašić, Angjelija | kapetana Mladena Jovanovića, Gaja Mi- dović, Jovan Stefanović, Jovan Todoro- Jovan i Milan Stefanovići i Toma Raj- 6, što su tobože znali za zavjeru, pa ni- ili vlasti; oslobogjeni su sasvim: Aca ojević, Uroš Pantelić, kapetan Mladen Vić, prof. Gjoka Stojković, Nastas Ma- ović i Avram Savić. wi optuženici imaju da plate solidarno troškove. La proglašenja osude kliknuo je osugje- okat Ljuba Živković, pokazujući prstom o8: ,Živio: kralj Aleksandar; ali ga ivao takovijeh . prijatelja“. Pukovnik li6 rekao je atentatoru Kneževiću: ,To tebi da zahvalim“. Ostali optuženici i gu mirni, te su odvedeni pod pratnjom or. Atentator Knežević strijeljan je isto- a u 4 ure po podne; prije nego je pred iskopanu jamu, glasno je rekao: nije kriv, samo ja; svi su nevi- je kriv ni kapetan Gjorgjević“. Gjorgjević je žandarmerijski kapetan; je atentator. Knežević obijedio, da ga je vorio, da pred sudom izjavi, da su op- nevini, i da mu je dao bodež da se traga nije našla bodeža kod ke Vaj pred samu smrt izjavljuje, da je “Svemu kriv, da su optuženici nevini, o kriv kapetan Gjorgjević. j Aleksandar odmah po: Wudi pomilovao je Pašića, koji je, P9 . evropejske štampe, kopai a tS prvo, što nije bio ni u ćemu hi što se je onako slabački ami om. Zagrebačke » Narodne ii milovanje Pašićevo smatra a de rom, kojom se on za sa Čini se kao vogja radikalne stranke. red oda je Pašić svojim de cijelu kojem je skrušeno Mea? o svoje tošlost kao pogrešnu te Mint nvjet inje, ispunio samo stavljeni a pomilovan. 0 osugjenomu i6, koji . jeni Krezović, Oovine vele: Osugjeni čito špijun tao kao svjedok, a bio 0% izrečenoj U Dubrovniku 1. 0 d ž 3 ktobra 1899. # ka na Dopisi se šalju uredništvu. . Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izj re, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako so više »ž& puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne : maju še“ : Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija “4 Pasarića redarstva, sigurno _se_ne će. napatiti zla, jer nice. Osuda biogradskog prijekog suda iza- zvala Je ne samo u Srbiji, već još više u cijeloj Evropi negodovanje. Sva austrijska Štampa upravo je zgagjena presudom. Ruska štampa označuje osudu preoštrom, jer na raspravi nije uglavljena ničija krivica do kri- viće Kneževićeve. »Bvjet“ označuje osudu i smrt Kneževića Opravdanom, no osudu osta- lijeh optuženika nepravednom. ,Novoje Vre- mja“ cijeni, da bi Milan sada morao ostavi- ti Srbiju. ba šk I ako nas presuda prijekog suda nije previše iznenadila, ipak smo se nadali, da će Tazum i politička uvigjavnost nadvladati bi- jesnu strast gospodina Milana Obrenovića i njegovijeh pomagača, Sa pravničkog gledi- šta, odmah po pročitanoj optužnici, bilo je jasno, da su svi optuženici, osim atentatora Kneževića i špijuna Krezovića, nevini i da nema suda na zemlji koji bi ih mogao osu- diti. Za onaku presudu treba tvrdijeh doka- za, jer svijesni sudci ne mogu uzeti za oz- biljne dokaze iskaze Kneževića, koji se je s dana na dan protuslovio i u tri maha iz- javio da je on sam krivac a svi ostali ne- vini; jer svijesni sudci ne mogu uzeti za oz- biljne dokaze glupe tvrdnje Krezovića, toga od policije unajmljenog špijuna. Zašto je ipak onaka presuda pala? Jer je politika gospodina Milana Obrenovića nad- vladala pravdu. Trebalo je prvake radikalne stranke uništiti; kad se to nije moglo posti- ći strijeljanjem, a ono neka trunu pod teški- jem okovima po raznijem kaznionicama. U prošlom broju rekosmo, da svako zlo ne dolazi da škodi, te ako biogradska par- nica i njena presuda nepovoljno utiču na Srpstvo, ali je ipak danas jasno, da se na jednoj strani nalazi gospodin Milan Obreno- vić sa šakom svojijeh dželata a na drugoj strani cijeli srpski narod vijeran načelima srpske narodne misli. Na biogradskoj parni- ci bili su boj srpska narodna misao i tugjin- ska misao. Po presudi reklo bi se, da je srpska narodna misao podlegla; to nije isti- na, jer, usprkos presude i osude, u bjedila, jer je moralno ubila predstavnike tu- gjinske misli i kompromitovala ih je pred Gijelom Evropom. Sada Evropa znade, što ho- će srpski narod, i za tu uslugu Srbi na Balkanu treba da budu zahvalni gospodinu Milanu Obrenoviću. Što će kralj Aleksandar? Njegov je po- ložaj dostojan gažaljenja; nalazi se u vrtlogu neobuzdanijeh strasti, samac bez pravijeh prijatelja i čestitijeh savjetnika, oo sa je u Srbiji čestito i rodoljubno, sade kaka din Milan Obrenović dijelom pospsio i osu: dijelom u inostranstvo otjerao, dijelom i da bi postao neosporni od krune udaljio, a dar položaja. u 5 Dum Milan Obrenović može u Sr- svaki rad i napredak, što je fak- postigao, ali Srbiju ne će sobom ovući. Kad propada on, pa neka ii ij će i ne može asti i Srbija, to ne će- e i jm gada prolazi kroz jednu tešku dame o prirodnu krizu; bijaše od prijeke ali trebe današnja selekcija; bijaše od potrebe, po biji ukočiti tički sada i u propast p da se znade gdjeje trulež, koju treba odstra- da će ga jednog lijepog dana nestati iz kaznio-: i, ada Srbija opel zasija u. pravoj svjo- tlosti svoga poziva na Balkanu. Je li kralj Aleksandar voljan i moćan upotrijebiti tačnu dijagnozu, koja je nastala povodom biogradske parnice, pa poput vrsna operatera odrezati bolesni ud na tijelu Srbije, da ne bi i njega bolest današnje okoline njegove sasvijem okužila?. U tome je ključ, kako već rekosmo, ne spasa Srbije već spa- sa dinastije. Obrenovića. Kralj Aleksandar može da to izvede pozivanjem na vladu Sto- jana Novakovića, u koga cijelo Srpstvo ima potpuno povjerenje, Zaista ga je i zaslužio. Ogluši li se kralj Aleksandar ovoj želji gotovo cijelog srpskog naroda, što i ne dao Bog, neka onda za razvitak daljnjijeh dogo- gjaja, koji mu sigurno ne će biti u prilog, krivi u prvom redu oca, pa nezvane sa- vjetniku. Pabirci po starome Dubrovniku 1. — U prošlom broju iznijeli smo ne jedan nego više dokumenata u kojijem se pod imenom Sclavonia ili Sehiavonia u dubrovače kijem zvaničnijem ispravama razumijeva Srbi- ja ili ti srpske zemlje. U Statutu pak dubro- čkomu izričito se Srbija zove Selavonia, a to je najautentičniji svjedok. A ko bi htio još drugijeh dokaza za ovu našu tvrdnju neka prelista Srpske Spomenike Meda Pucića i Diplomatarium velationum reipublicae Ra- Jusanae cum regno Hungariae Josipa prof. Gjelčića, »Po turskom osvvjenju (balkanskoga po- luostrva) imena (Selavonia) nestaje iz upo- rabe; svrhom 17-stoga vijeka ograničuje se vero-istoku, na još danas Slavonijom zvanu zemlju izmegju Save i Drave“. Ovo veli Kon- Statin Jireček. Kad je na Balkanu nestalo srpske države i kad Turci sve, osim (Crne Gore, osvojiše, tada je za Dubrovčane i za ostale učene ljude na zapadu nestalo na Bal- kanu u političkom smislu Srbije, biva Sela- vonie; taj se naziv od svrhe 17-stoga vijeka unaprijed ograničio na zemlju izmegju Save i Drave t.j. danešnju Slavoniju, koja je, bogu hvala, i danas Srbima naseljena. Sa ovom primjedbom treba tumačiti pisce 18-stoga i 19-stoga vijeka, u koje spada i Joakim Stulli. Kad pišemo o značenju riječi Selavonia, ne treba zaboraviti, da ne govorimo o njezi- nom značenju u širem smislu, biva, kako se je u opće na zapadu tumačila; već jedino, što su Dubrovčani u zvaničnijem dokumen - tima pod riječi Selavonia razumijevali u vri- jeme, kad je srpska država na Balkanu Op- stojala. A da je to bila Srbija, dokazali smo i dokumentima i mnijenjem dvaju auk- toriteta, kao što su Bogišić i Jireček. 2. — Godine 1358. Dubrovčani priznali su pokroviteljstvo ugarske države, kao što su prije i poslije mijenjali pokrovitelje prema prilikama i potrebama. Godine 1358. ugarski kralj Ljudevit osvojenjem Dalmacije od Mle- taka bijaše postao jedan od moćnijih vladara u Evropi, pa ga s toga i Dubrovčani. kao moćna i velika ponudiše za pokrovitelja svoje republike. Evo kako Gjono Resti izvrsno «arakteriše u tome poslu politiku dubrovačke republike: ,La piu bella e sicura massima trasmessa dalli maggiori fu quella di cercar per protettori della Republica principi potenti, ma non finitimi, delli qualli la protezione si potesse voltare in oppressione, mentre un vicino e potente protegge contro gli altri per ragion del proprio stato e tiranneggia il protetio ad arbitrio della propia volonta, sen- za che costvi possa aver ricorso ad aleuna potenza; quindi gli antichi senatori della Re- publica, consej di questa politica verita, non | (ime Selavonia) na predio u skrajnjem sje- “uo vollero mai ričorrer alla protezione delli prin- Cipi slavi, per non averli tiranni; dopo: e$sersi disfatti dalla protezione vensta, percho“ li pe- sava troppo, avendo sempre vicine:'le loro grmate, ma in diversi tempi procurarono la protezione degli imperatori d' Oriente, delli re di Sicilia ed ultimamente: della Ungaria, dalla protezione de' quali la Republica. sentiva calore senza scottarsi.“ Su ovo malo riječi osvijetljena je najvažnija radnja dubrovačke politike. Dubrovčani su tražili za pokrovitelje vladare moguće ali ne' susjede, jer se pokro- viteljstvo susjeda lako može izvrći u pritisak, veli Resti. pa Kad se Turčin ugnijezdio i osilio na Balkanu, Dubrovčani odmah promijeniše pra- vać svoje politike i sprijateljiše se sa turski- jem carevima, te. je poslije mohačke bitke (1526) sultan zamijenio ugarskoga kralja. u pokroviteljstvu nad Dubrovnikom. Ovo smo nekoliko riječi naveli, da do- kažemo, da je dubrovačka politika bila poli- tika razuma i potrebe u pravom smislu riječi, te da pokroviteljstvo Ugarske nad: Dubrovni- kom ne treba razumijevati u.onome. smislu kako to Mogjari i Hrvati često ističu t,. j kao da je Dubrovnik jedva čekao. da dogje pod pokroviteljstvo Ugarske i da je u tome osobito uživao. Ko tako piše i govori vrijegja stare Dubrovčane, koji su slobodu nada "sve cijenili; pošto su pak. bili slabi, a da. sami! očuvaju slobodu proti moćnijem neprijateljima, morali su tražiti zaštite i pokroviteljstva, koje se tako mijenjalo prema vremenu i prilikama, da je i sultan bio dubrovački pokrovitelj, i to posljednji. Iz pokroviteljstva Ugarske nad Dnbrov- nikom Magjari i Hrvati izvode neko tobožnje državno i historijsko pravo na Dubrovnik. Sto se hrvatskoga prava na Dubrovnik tiče, ono sasvijem otpada, jer u relacijama (pismi- ma, ispravama) dubrovačke republike svuda se kralj ugarski imenuje /o re di Hungaria, zemlja Hungaria Ungaria_Ongaria, stanov- nići Ungari, a Hrvati i Hrvatska nikada se i ne Spominju. Vigji o tome Diplomatarium relationum reipublicae. Ragusanae cum regno Hungariae prof. Josipa Gjelčića. S toga ne pojmimo zašto lavatski mrčioci, kad pišu o odnošajima Dubrovnika s ugarskijem kralje- vima uvijek mrče: krvatsko-ugarski kralj. 3, — Hrvatski mrčioci, kad god im se pruži prilika, ističu neke megjusobice izme- gju Dubrovnika i srpskijeh župana i vojvoda. A jesu li ikada ti mrčioci promislili, da li je kroz više od četiri vijeka graničenja Dubrov- nika sa srpskijem državama moglo i biti, a da ne bude razmirici i svagja, osobito na granici? Koja je to država na svijetu, a da nije s drugom ratovala? Dubrovčani sa srp- * skijem kraljevima nijesu nikada ratovali, a što su po nekada pojedini pogranični župani i velikaši činili Dubrovčanima neprilika i štete te se ovi tužili, to nije bila rijetkost već obi- čaj u srednjem vijeku. Ko pozna povjest srednjega vijeka, te neprekidne krvave ratove susjednijeh država, treba upravo da se divi dobrijem odnosima Dubrovnika sa srpskijem državama, što znači, da su srpske države znale cijeniti samostalnost Dubrovnika, a da je Dubrovnik s druge strane nalazio u srp- skijem državama vrelo života. Za vlade srpskoga cara Uroša odmetne se od srpske carevine Nikola Altomanović i prigrabi Trebinje, južni Hum i zapadne di- jelove Raške. Tako se on raširi do mora. Odmah zelim ovaj odmetnik zatraži od Du- brovčana, da mu daju godišnji dohodak, koji su plaćali srpskomu vladaocu. Pošto Dubrov- čani plaćahu dohodak Urošu ne hijedoše ga dati Nikoli Altomanoviću, i zbog toga on udari na njih i napravi dosta štete. Na to Dubrovčani poslali su dva poslanika kralju ugarskomu, da se tuže na nasilja i da traže pomoći. — Od ovoga dogagjaja, tako obična: u povjesti, hrvatski mrčioci napravili su go-