Cijena listu
"78 Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fibr. 5.50

Za Srbiju i Crnu gotu na go-
dinu fior, 6. Ž

Za svo ostale

zemlje na godi
franaka_15 'u zlatu, mire

Za Dubrovnik na gođinu“foi. 5,1

Na pl godine i na četvrt godine
surazmjerno. :

Pojedini broj lista. 10 novčića, — :

31. Jula 1898.

U Dubrovniku

'

šalju se administraciji »Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave

. Javne zahvale, računska izvješ-

| ća i slične objave plaća se 10 novč:

od retka (sitnijeh slova). Ako se više
Puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pi-
maju se.

Broj 31.

Izlazi svake N edjelje.

Godina VII.

Pošto se navršilo I.* pol odište
molimo gg. predbrojnike, Di shua
svoju pretplatu, a dužnike, da čim
prije izravnaju svoje račune, Cijena
je listu

u mjestu na godinu . . . £5—

» Austro-Ugarskoj . . . . £.

» Crnoj Gori i Srbiji * . £ 6.—

» tugjem svijetu... . £ 750
ili ti 15 fr. u zlatu

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

»U inat ne ću“

Od inata nema gorega zanata, veli srp-
ska poslovica. Ovom je izrekom karakterisao
njemački publicista, Karlo Horn, držanje i
postupak Austro-Ugarske u Srpskoj politici.
Taj Nijemac u jednom velikom minhenskom
listu napisao je niz članaka .pod natpisom :
Naj novija faza istočnog pitanja, u ko-
jima sa dosta znanja o tome raspravlja i
kombinira, kako bi germansko-zapadnjački
nad slavensko-istočnjačkim  kulturnijem  raz-
vitkom održao pobjedu. On glavne protivnike
pobjedi germansko-zapadnjačkog kulturnog
razvitka, a mi velimo prevlasti, vidi u Ru-
sijli a Crnoj Gori, a ovoj posljednoj ne pot-
ojenjuje, poput hečkijeh i maejarskijeh“ listo
va, moralnu snagu. Po njemu njemačko-na-
cionalni interesi naj odlučnije zabranjuju, da
se ruske ruke miješaju u srpsko pitanje; ne-

oka se Rusija namjesti po svojoj volji u Bu-

garskoj, na Bosforu, na Dardanelima, pa i u
Grčkoj; ali Rusija ne smije preći liniju Ti-
 mok-Struma, taj njemački Rubikom, te po-
moći ostvariti Veliku Srbiju, koja bi sa juga
radila protiv njemačko-zapadnjačke prevlasti
kao i Rusija s istoka. U slučaju kad bi Ru-
sija prešla taj novi njemački Rubikon, pri-
jeti pisac koalicijom od Finske do Crnoga
Mora. Uspješnoj borbi protiv Rusije i protiv
stvaranja moskovske Velike Srbije na jugu,
po mišljenju piščevu, smeta dosta  austro-
ugarska politika, koja stvara nezadovoljstvo
i ogorčenje u srpskoga naroda u monarhiji,

a naročito u strategijski tako važnoj Herce-

govini i Bosni.

Dalje od riječi do riječi nastavlja: , Raz-
oni uzroci izazvali su malo po malo ovo
»tgjavo raspoloženje. Nije to davno bilo, pa
»da se već moglo zaboraviti, kada je sva
»Srpska inteligencija težila da postigne svoje
»Ciljeve ne protiv, nego sa Austro-Ugarskom.
»Pa za što to ne bi moglo biti i u buduć-
»nosti opet, kao što je nedavno već jednom
»bilo? Naravski treba pretpostavili, da bečki
»kabinet već jednom uoči zajednički korijen
»Svijeh pogrešaka, koje je on učinio u svo-
»joj srpskoj politici za minulih 65 godi
»Na, pa da ih onda odstrani. Ko se sjeća,
»kako gu često svi Srbi već u prošlom sto-
»ljećn gledali ša nezadovoljstvom na Rusiju
»i s toga tražili tijesnu vezu s Austro-Ugar-
»Skom, mogao bi može biti doći čak na tu
»Misao, da bečkim i budimpeštanskim držav-
»Nićima mogu barem naj očiglednije otvoriti
»koliko toliko oči, n. pr. ta činjenica, da je
»tek prije 18 godina opet gotovo cijela Sr-
bija bila jedna velika »austrofilska« stran-
»ka, a danas, bojeći se batina, niko .
»Ne smije kazati da je »austrofil« makar: in
»U duši svojoj. Na žalost, nigdje u Bike
»ijesu poličari toliko tvrdoglavi kao u Au
»stro-Ugarskoj, te ne će da uoče i poprave

*

»učinjene pogreške. S toga će dogagjaji
»staromu, uobičajenom bečkom >u inat ne
»ću« morati protivstaviti ozbiljni »memen-
lok

Na pitanje, da li treba nezadovoljstvo
srpskoga naroda tražiti u potajnom stranom
rovenju, što se s oficiozne strane često tvr-
di, pisac odgovara: ,Zar bi zadovoljno  sta-
novništvo slušalo tugje došaptanje i podba-
danje?! Pravu jasnu sliku Bosne i Hercego-
vine daće nam nekoliko statističkijeh broje-
vVa....“ Ovdje prekidamo radi osjetljivosti
državnijeh odvjetnika.

Providnost nas nije obdurila tako veli-
kijem darom kao našega kolegu Karla Horna,
da predvidimo velike buduće svjetske dopga-
gjaje, i da o njima raspredamo kao o kakvom
naj drobnijem pitanju. Velika politika ne
spada u naš svagdašnji posao, to mi propu-
štamo diplomatima, koji će bez nas i preko
naše volje krojili prama sili i snazi u ime
koje vode veliku riječ. Mi se radije bavimo
sitnijim narodnim poslovima, koji s megju-
narodnom politikom ne stoje ni u kakvoj
svezi, te preko izlaganja Karla Horna prela-
zimo a zaustavljamo se na njegov sud o
austrijskoj i ugarskoj politici prama Srbima.
I tu, po duševnosti, mora mu se priznati,
(dw nije dutvirv—o dite I M4.

Sna mjjesiNIH,
jemaoc kazao i mi smo više puta. u ovom
listu naglasili i izrekli: da bi bilo krajnje
vrijeme mijenjati politiku prama Srbima i
s njima kao s narodom postupati, a ne na
svijem linijama potiskivati ih i stvarati .u
masama nezadovoljstvo, koje i samijem Ni-
jemcima u oči pada. Svaki broj našega lista
pun je tužaba sa raznijeh strana, te mjesto
da one postignu svrbu za koju su pisane,
plijeni se list, dižu se optužbe i drže nas bez
povoda i potrebe bog zna za kakvo revolu-
Cionarce i bundžije

Mi bi bili bundžije onda kad ne bi
upozoravali nadležne faktore na zloupotrebe
i nasilja, kad ne bi kazivali da se  istijem
stane na put, već kad bi nadležne vlasti
hvalili i sokolili u dosadašnjem držanju, kako
bi narod postajao sve ogorčeniji i nezado-
voljniji, jer u svakom narodu ima toliko
zdrava razuma da umije ocjeniti svačije dje-
lovanje.

Nema gotovo dana a da ne zabilježimo
za nas Srbe po koju neprijatnost, koja pošto
smo sazdani od mesa i od krvi kao i drugi
ljudi, dira u najosjetljivije živce i izazivlje
svakojaka tumačenja.

Danas n. pr. spremalo se , Dubrovačko
Radničko Društvo“, da priredi izlet u Krceg-
novi i Savinu, jedino s namjerom da Srbi
Dubrovčani nekoliko ur& provedu sa Srbima
Bokeljima. Naravno braća u Hrcegnovomu
spremali su se, da braću iz Dubrovnika
bratski dočekaju. Pa vigjite čuda, ovaj ne-
znatni izlet, jer ga Srbi priregjuju u srpsko
mjesto, dao je povoda kotarskomu poglavaru
u Kotoru da ga zabrani, dok je pravaški
izlet u Kotor nazad petnaest dana dozvolio 3
blagoslovio.

Vijest o zabrani izleta ,Dubrovačkog
Radniškog Društva“ iznenadila je svakoga u
Dubrovniku i u Boki, i izazvala veliko ogor-
čenje. Pred nama su pisma i telegrami iz
Boke, slušamo neprestano komente Srba Du-
brovčana, i svi se u tomu slažu: ,Izlet je
zabranjen, jer ga Srbi prave“. ,To znači da

Smo Srbi“ itd. Mi, kad bi bili bundžije,
trebalo bi da zahvalimo vladi na ovolikoj
pažnji, i što srpskoj stranci u Dubrovniku i
u Boki daju toliku važnost, u koju mi do
dana zabrane izleta nijesmo vjerovali. Eto
danas i preko naše volje moramo priznati,
da nešto vrijedimo, te da smo pakosni, mo-
ralo bi nas tomu veseliti.
ga o ds h
' Dubrovnik, 30. jula.

U br. 30. , Crvene Hrvatske“, t.j. u
broju od prošle subote, čita se, da je poslanik
Dr. VI. Trojanović, prigodom odlaska Srba Bo-
kelja iz Dubrovnika, govorio »SVega i ,sva-
česa, “kako prisutni svjedoci (1?) kažu, o doj-
dućim kraljevima i carevima srpskim. Na to
je imala uzeti obzir vlast, a kad je ona do-
puštila, nami je pravo“... Na ovu podlu
denunciju organa policije nijesmo se u pro-
šlom broju ni osvrnuli, jer je to obična du-
ševna hrana, kojom ,C. HL.“ pita svoje za-
vedene pristaše i olakšava posao policiji.

Danas pak primili smo ovo pismo iz
Boko-Kotorske: ,Dr, Vladimir Trojanović op-
tužen je, da je na polasku iz Dubrovnika,
prilikom -izleta Srba Bokelja s parobroda,
pozdravljajući Dubrovčane rekao: Mi ćemo se

sjediniti su Srbijom.“ : :
-* One večeri bilo je na obali u gradskoj

luci više stotina naroda; svi koji su bili bli-
že parobrodu čuli su pozdrav Dra VI. Tro-
janovića, koji se običnijem riječima oprostio
sa Srbima Dubrovčanima, što mogu svi po-
šteni prisutni ljudi, osim plaćenijeh denunci-
janata, svjedočiti, i što će eventualno na ras-
pravi pod prisegom i svojom časti kazati. Mi
upravo ne razumijemo, što se ovakijem pod-
lijem i lažnijem denuncijama misli postići,
jer svaki razborit čovjek može se unaprijed
zakleti, da jedan poslanik naroda, jedan izo-
braženi čovjek, pri zdravoj pameti, ne će što
slično kazati, a kad bi doista kazao, ne bi
mu trebalo na sudu suditi no ga u ludnicu
poslati.

Ova podla denuncija može biti da je
imala.i još koju svrhu, biva: da se na 0s-
novu toga zabrani izlet Srba Dubrovčana u
Ercegnovi i Savinu; da se Srbe u pokrajini
prostraši. Na ovaj način mogu se samo ma-
lena djeca plašiti a ne zreli ljudi, koji preko

takijeh gjavolskijeh mahinacija prezirom pre-

laze, žaleći, da se u našoj pokrajini počeo
praktikovali sve to više bosansko-hereegova-
čki sistem, što ne služi dalmatinskoj vladi
ni na korist ni na čast. Kad bi koji stranac,
s jedno strano po ovakijem podlijem. denun-
cijama i po podignutijem optužbama a s dru-
ge strane po faktičnom raspoloženju srpskoga
naroda u pokrajini i njegovom mirnom i
korektnom postupanju, htio izreći sud, doista
ne bi bio laskav za naše upravne vlasti, kao
što nije ni onaj njemačkog publiciste, Karla
Horna, o kome na prvom mjestu u  današ-
njem broju govorimo.
2 ADC >
vo e *
Naši dopisi
Ma mogpajune 18. jyanja 1898.

(lllupowe vpsacnoa Tomo ucoa). — Koja
ey rasnu uuuGenanu sa miupeie xpBacrBa y JlaJ-
manuja, raezaliy za mijum ozma6nm euzama To zo-
Kaxem. Yuanpnjeg najasiyjev za uujecam  erpyu-
IBAK, HHTH PHJOJIOT, IA HH negaror, a uiujecam Hu
upad yuuo, za ey mu nosnara sakonu. Mnak ly
$6 OGBDHYTU HA ONO, ILTO MH Jo y ou naJo.

Y Nazmanuju case Cp6a u Xpsara. 1 ao
OTPYRE/II zokasyjy ga je ose jenam mapog ca gea
HMeHa, Ha Ce mem uuu ga mma mely uma
pasauke. Kog Cp6a ce cauysao uueru  cpuoxu jes:
34K, ZOYHM KOJ XpBara jesux je HoKBapen, Cp6u u za-
HAG CAYyBAIIIe CRoje napone oGuuaje, a camo Heru guo
XpBaTa nu je mere Y3Apxao uu og Cpća upumno.
Ceakako og Cp6a ozonjeBa, kao eBjermoer eymna,
eBe OHO IITo je GpIleKO, HApOZEO, A KOJ XpBara
YBYKIA C6 HeKAa omjeca, uu 6ome pelin 36pka,
CBerA OHOrA IITO HADOJ He uHHH HApoJOM.

3 da y Nazmanuju oxuBe Cp6u u XpBaru, upn-
sHaje m gajmaraaoka Braga. M oma ce omame ca
oTpyuwanuma m y6paja Cp6e m Xpsare y jeman
Hapoz, a je3Hx IBHXOB y jezan jesug. M ako je
BAJMATEHOKA BIPAJA UpHsHaJa za uma y lazmanu-.
ju Opća, m ako je GPIIeEH je3HK HA3BAJA CPIICKO-
XPBATOKHM, XPBATCKHM NJ CpIICKHM, MAK Oda ce.
Hnje y cBemy nokasaja NOCIBOJIHA. Mora je m ona
ysnnjeza, kao m ja, ga nameljy Cpća u Xprara m
IBHXOBA jes8HKa Huma pasnuke.

Bucoka Paga npusnaja je na y Zlazmmanaju
xmBe u Cp6u. Ibuxos jesnk maspaza je epnmeko-
XPBATCOKHM, H y TOM morzeny mszgaza je u enoje
napen6e. Ibesuuum napenćama Cpću ee nokopasajy,
a oma To m saxrujesa, Baxrujepa og Opća, a og Xp-
BATA uu ma10. /lanaue Xprarmma me ma pyky y
mupery xpsarera y  lammanuju. Zla gomasxem,
yseliy caga sa npezgmeT- moze.

Ocum ocnoBnux, rpaljanekux GPONIBHX IIKO-
Ja, y Nazmanuja mamo u GoroezoBnja u zsuje
upenapanzuje. KaxaB 1yx BJala y esum TIKOJIAMA
Bolja, Nok. Casa Bjenanosnii, nepom u pujeujy 1o-
KA34BA0, KAO MTO ere u Ba, roenogune ypezunue,
y muzom nam /Z/y6posenuicy 0 TOM Nokase HaHOCHJIH.
H pana Tora ce ne liy ja 0 rome Gasuru. Ciome-
Hyliy camo To, ga us uperapanzuja usjase npaBu
AYHTATOPH XPBATCTBA, KOjH — namjemirenu 3a na-
pogue BacnurTave — napog ozaapoljyjy.

MH ako je slaga y esojam napezćama upusna-
za jeguaocT Hupniune u zarunnne, a epuenom je-
3UKY NAJA HAZHB CPTCKO-CPGAIĆKU, HAK APATATOPH
XpBACTBA HH MAJO C6 HC OaJsupy Wa OBC Hapeće.
llox xpsareku yuuregn-ne ne he na za snajy sa
liupununy, (okraguo 6ux ce xa je eu m ne mos-
najy) gorje epnoku yuaTe;u sopajy erporo uemy-
waBaru napezće cpojux Bzucru. Tuegao cam jezuy
miKOIy, raje ey njena npasocnasne Bjepe, a yum-
TeX je Takoljep Cp6un uere Bjepe. Ka cam c1y-
wajHo Buguo sagale, namao cam oBaj narnuo ua
Kopunama: ,, Opneko-vpeameke sagahe“. Ipergegam
mx u naljem lupuiunom m zarmanuom jeguaku
6poj sagala. Cuyuajuo  sanuaram jegnor  zjerera,
Kora cam Buguo 6usy mome: ,Kojum jesnkom
rosopnim?“ Jlujere myau. Ha moj nonoBmenu ynnr
ogroBapa: ,Ja vosopum epneko xpsareku“. Hexa ce
HHKO OBOME He wyzu. He uyzum ce uu ja.

Ma rzegao cam ja m jeguy mxozy rije ey
njena pumokaroznuke pjepe, a yaurep XpBar, Ilpe-
rjegao cam m sagahe m cBe caceraBke zjernipe. Ha
sagaliama osro nume: , Xpsareke paze us «pear
cno2 jesuka“. V sanalama 6uzo je uspaljeaux XXVI.
pana. Hu jegue nujećam namao liapnaunom na-
nućane. Januram yuurea: sa koju y8pok nema uu
jengue sagalie kapnjunom nanneane? Ogorosopno
mu je: ,OBako mu eBn mmmeMo y oBom gorapy“.
Nau pasroBop ueliy msnocuru, jep 6u ce umraonu
»rly6poenuka“ uynuju. Ja muri Ce uyguM Hur ce
Iyrum, jep smagem za oBo munje njezo yuuremai,
nero Bracru. Ha epireke yuuTe;pe erporo iase eBe
IBHXOBC BJIACTH, OCOĆHTO KOTADCKH  IIKOJIEKH  HA/I-
soprana u najeroxmnje saxrujesajy za ce napenća-
MA NOKOpe; ZOYHM HA XDBATCKC yuHTOC HC OCBD-
by norjeza gamaue ozgoćpaBajy IBHXOB pan Koju
He OJrOBApA IIKOJCKAM Hapenćama. Tako mopa za
6yne!? Cse ey mKOJCKe BJACIH cAMH Npenpezenu
xpsara. Cpćun ema Komy ga ce Tyoxu. Oeranmen
je camom ce6u. IlomoBuhiy pnjeuu njecnunoBe: ,Cu-
pax Tyouu 6e3 nlje ukora.“

Ioljamo jom 7oe, ma nperzezajmo: ga zm je
BHCOKA BJIAA NOCIBOJHA y HZBPIIHBAy CBOjUX HA-
penaća. ša ee mkoje y mokpajunu Braza naća-
BIGA NOKyleTO H NOYKOBHA CpeCTBA TDOIIKOM HAPO-
Xa, Koju Te Imixoze yangpoxaBa. IIpergezgao cam go-
ora mxoJi. Ha ue roBopm 0 Apyrum ,NoyKOBHEM

Pretplata i na Z