o-Ugarsku, Bosnu i: u na godinu fior. 5,50 Srbiju i Crnu goru na go. \ ži ave ostalo zemlje na godi iko 15 u zlatu. soo, ju irovnik na godinu fior, 5. dine i na četvrt godine 1 U Dubrovniku 4 Septembra 1898. Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč' od retka (sitnijeh slova). Ako se više - puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana Pisma ne pri- maju se. Izlazi Svake Nedjelje. Godina VII. | : Dubrovnik, 2, septembra. Dan 24. avgusta biće u povjesti zabi- krupnijem slovima. Toga je dana ru- inistar spoljnijeh poslova, po naredbi ikole, upravio svijem na petrograd- dvoru akreditovanijem zastupnicinia eh država notu, u kojoj se neobič- riječima crta opće stanje savreme- oružanoga mira, te njegove užasne po- e, od kojijeh se svak zgraža samo kad h pomisli. U noti se dalje veli, da ru- ada drži osobito povoljnim Sadašnji čag, nutem megjunarodne konferencije _is- shodna sredstva, koja bi svijem naro- osigurala blagodat stvarnoga i trajnoga učinila kraj neprestano rastućemu oru- i učvrstila Sporazum država prizva- m načela pravičnosti i prava. Posred naprezanja velikijeh država da bojno oružje, da uvećaju vojsku i mrnaricu; posred raspravljanja o ve- osvjetskijem pitanjima, za koje se obič- da se bez velikoga jednoga rata ne riješiti, carska ruska riječ o razoru- | sporazumu država pala je kao grom neba, te je savkoliki svijet ostao za- ciznenagjen. Danas se o drugomu ne ne raspravlja no o predlogu rusko- litost osjećaja i miroljubivost. Ali uza iznanje, svik se pita, na koji će se moći ostvariti taj predlog, i je li on e moguć, uočivši. neizgladive i nepro- oprječnosti interesA, koji su narode 0 ovoga užasnoga oružanoga mira. odrijeti u intimnost pobuda, što su ruskoga cara na ovaj predlog, teško je opet dopušteno nikomu da sumnjiči an zamašni korak, koji može ima- glednijeh posljedica. Svaka plemenita aža se nad ubitačnijem posljedicama oružanoga mira, koji kao nezasi- | proždire najviše: naporni trud sit- mstva i zemljoradničkog svijeta. gu postali nesnošljivi; ko ne može da rodaje mu se i crno iza nokata. jednoga velikoga rata još su uža- “za ljude od srca razumljivo je ladara, koji dan danas odlučuje 0 x; a još je razumljivije za onoga je blagu i pravičnosti odanu slaven- naprotiv egoističkom i silničkom ipada, osobito Germanstva, čiji bijaše Bizmark, komu je poslje- og bio uvijek u maču i u krvi. o je da je ova znamenita nota eta tri dana poslije, što sU pred- ancuske republike i ruski Ga izme čne telegrame prigodom govna sko-francuskog saveza na Iran: m brodu u Kronštatu. Tom je i car kazao, da rusko-iranouste kogjer za svjetskim mirom, ali lju načela pravičnosti 1 prava. = koga cara za razoružanje + a ge kaže, da se to može 2 : iznanjem načela . PY ae i ma počivaju sigurnost ' kakva je danag, naroda. Evropa, Kat!" <. ačelima pravičnosti ! ke mirnijem. pute! e Lei ačela, nikud bolje: ao o me ruskoga cara Niko s simbolom prav“ komu svak bez izuzeika priznaje IEprBo opnone mzeje y Typenoj Ž Ma Makenonuje eramy roToBo e nauma ma nad Bujeera 0 myukom yGujamy Cp64 upBaka m yun- Tea. V6une cy 6es oymwse nrahenu 6yrapexu AreHTH. Byrapu u Byrapaum ne camo imro Bene za y Malienonuju nema Cpća, seli eBojarajy sa ceće u nerouau zno Crape Cp6uje. Tamo ce sanojena usmely Cpća u Byrapama sceeroka 60p6a, xoja ce MJeeTamnie H3BpIJIA . y KpBaBe eyK06e u Myuka y6njama. Iloomegsu epreku yonjecu y Mahenosnju 06esymumre Byrapanie. Ja _nenyay rognuy gama orBopeno je y jyxua gsa Buzajera Mahegonnje, COJJHCKOM H ĆHTOJBCKOM, NpPeKO Tezecem Gpuekux mukoJa. FbuxoB 6poj menpecrano pacre, m ako ee E6HXOBY OTBApAIBY, HAPOYHTO y BEJAjeTY COJL/HCKOM, He npeerajy uuuaru cmerie. Kao wmro pexoomo Gyljee epmeke cBujecru y Mahenonana zosezo je Byrapame no ouajamsa. H gaz cy ce eBa. epeeTna ma 6e 6pnekH NogperT yryniu, nokasaza jazoBa, upu- erynaau ey gpajiuma: Hoy u peBozBepy. Camu cy 6yrapeku JmeToBu gonujena Bnje- era jom upnje- nećer mjecena, na ce y Makenonnju OGpasoBaJo ApymrTBo sa y6njave Cp6a. Cjenumre je npyiurBeHoj yupaBa y ConyHy, a uospyaanna uma eByna mo Mahegomnju. Ako cy ce, — seu ,O/jex“ — y NOdeTKYy ONpOBPraBaJe Kao usmumupene, na IpoTuB wuTaB maa zoraljaja esjenodu, za apymrso nocTvju, u za my je pana splo pasrpanara. Ha me na6pajamo ce pamuje noraljaje, zocra cy u nooegiu usmjemraja ga ysjepe cBakora, Ko- ju yuuje ga mueam, ga ce uma nocna ca jenuom oprannsoBanom npyoxunom.“3a ueuyna_7Ba mjecena uwamo geTupu o«prse: 6yrapeke oGjeeru. X Conyuy je mao Auapuja Banljezosuki jep je 6uo zoćap Cp- 6uu; y Hesljemuja y6uue nosnaror Iluuy, jep ce uuje ogassao upujerwama Byrapama ga sarsopu mony cpiteky ;.y Oxpaay yraeuie umor Ipza: moBuliy, Hacrojausy Gpnoke IIKOJe; y_ ce1y Kosn- uuay, raje je upuje nexouko neujea oTBopena Cpneka NIKOJA y6uume nacrojuuka IOBHA, Hayma Op6unosulia, Romy “ax u upesane Kasyje KakBe jo Hapoguocri .. . MH ko suma xohe u 6e>m raje ke ce sayerapuru Byrapamu y.eBojoj oujenoj upxu upema cBemy iro je Cpueko y Maliegosnja! da omu He lie upeerara ca OBum 8/704uanuma, mu Bje- pyjemo He e Tora mTo emo yBjepesu .y. IBuXOBy xpa6pocT, Hero e Tora mno zo caga njezan Kpu- Banj uuje orpanao. “| Ta Byrapamuma Huje mpokia nomyraza moli paoyljusawa, He 6u um 6uzo myuuo ysjepnru ce, ga oBakam pazom camo ce6u mrere. Qazom ce ni- je uunjenua ugeja yrymuza, ago je umaa norozaća sa noćjeny. IIro je ooyljeno xa upomamae me mo Ke ce BjemuiTauknm 1yrem enaecTu. Ako 34 epueky mgejy nema _y Mahegonuja HOMIBRNITA, Ka0 1ITO repne Byrapu; axo je Opća y omoj. o6zacru Tako Mao ga ce ryće rpema Byrapuma, sap Hije omna npapoganje u mopazanje og erpane Byrapa, Za Ćyny PABHOAJIIHH poema IBHXOBIM HANOpHMA JA Ce Kio Opću o1pxe. Iifno omir rpaxe, 10 inje numra TaKO CTPANIHO, Za Tpeća noxem BojeBaru uporan TAKBHX 3AXTjeBa. llIkogy Orsaparu umajy upaBo cBe HapojnocTi, Ia 3amTo ga ce TO npaBo ei fiyje u Cp6ama. AKO IBEX HeMA, uu TixoJja ne le ćuru. Ioxymaju. na ce ode oTBope uponamhkie camu on pa uma, m To je ami ono mro Byrape my-. au. Kan uujecy momorze gonyuunjauje u KJeneTe, 3 ap — mneme osu. — Gapyr, a 3sa6opa- m, ic opaka ujeja, Koja mMOKe za pmajy Ha HAUpenyJ? Sv : IIpn6jeranajylig myuknm j HuKe. ge. cBoje myue a ž CT: Byrapu upuje CBELA_H HAJBHIIC . KOM- (uerBHMA, z : 3 S ommryjy OCHOBAHOCT epojux uperensnja y Kopner up zad Byrapu, koje mpocia nuje. sacnnje- a mo ymnjy miozuru, rpećano 6u za oGpare Naxisy OBHM novaljajuma, jep cpreku napog na 640 od y Cpćuja, Ilpnoj Topu, Bocnu, Xepnero- . “1 ge MOSKe PABHOAJIIHO IPHMATH BHJGCTH deki a X 6uerBuma Cp6a y Maliegonnju. Ta y6u- Za ne o cpnest-6yrapoxo GpareTB0, Koje je ona- da oHomazne na Ilermiwy 6u20 NpooaB;beno. KO | gra TOJBKO A ADC . * . Koloniste u Bosni Barajevsko pjevačko društvo , Trebević“, koje je sastavljeno od kolonista i činovnika, privedilo je 29. jula koncerat na Ilidži. O tome koncertu donio je zadarski ,Narodni List“ u kr. 66. izvještaj, iz koga ćemo prenijeti što je glavno. Izvjestitelj , Narodnoga Lista“ pošao je na koncerat sa jednim svojim pri- jateljem, dobrim Slovencem: Podajmo riječ izvjestitelju: Na četiri poslie podne dodjem na odredjeno mjesto, da se skupa vozimo, kad moj prijatelj čeka ga svojim szlutom, malo ljepušastom djevojčicom, koja je pod ruku vodila svoju jednako milu, ako ne miliju sestricu, svi okićeni hrvatskim trobojnim vrpca- ma. — ,Danas ćeš vidjeti čisto hrvatsko slavlje!“ — doviknu mi moj prijatelj, kada je opaziv, da ja pogledam na njihove kokarde ... Moje iznenadjenje bijaše veliko. Kada izidjosmo iz dubkom puna vlaka, vidim gdje se samomu ulazu ponosno vije naša troboj- niea... Dvije djevojke kao ruža liepe, rumene kao ja- buka ga širokim trobojnim vrpcama preko prsiju, sa cr- venom kapicom na glavi primaju goste... Kad unidjosmo, vidim cio vrt pun otmenoga svjeta, muž- ko i žensko velikom većinom sa hrvatskim bojama okić»no, šarna slika, koja nigda neće izčeznuti iz mojega srca... . Tu je bilo medju ostalima vidje- ti i zemaljskoga zapovjednika baruna Apela i veo- ma poznatu i prijaznu gospodju ministra Kallaya, te: ine odlične goste. — O samoj svečanosti neću ti pisđvr nio programu, kojt<je kot “sličnih“ zgoda uvijek sličan. Tu je bila utrka koturaških klubova iz Bosne i Herceegrvine, pri kojoj je prru nagradu odnio — zlatan krst sa trobojuom vrpeom —- jedan član mostarskog koturaškog kluba. Po tom je Tre- betić pjevao hrvatske pjesme uz obće oduševlje- nje u nekoliko navrataka. Toga odušdvljenja, to- ga uzhita nikada nisam vidio, kakav je nastao, kada je pjevački zbor gromovito zaorio: ,Nek se slože grla bratska — Živili Hrvatska“! Jednako bi oduševljenje zavladalo i svaki put, kada bi tambvu- raški zbor udarao hrvatske komade, pri čemu se osubito odlikovale mlade tamburašice ponosno se kočeći u svojim crvenim kapicama. Pauze je izpu- njala vojnička glazba, koja je svirala hrvatske ko- račnice Orsdje je narodni(!) kultus slavio svoje slavlje. Ovdje sam tekar pravo razumio rieči velevriedaoga predsjednika ,Trebevića“ kada je re- kao: ,Danas ćete biti u Maksimiru (u Zagrebu)!“ I zaista čistije hrvatsko slavlje neda se ni tu za- misliti, a sve što mi u Dalmaćiji znademo izvesti, gre zaostaje daleko za onim, što sam sinoć vidio. Naše ljud» iz Dalmacije a csobito naše narodnjake, želio bih bio ovdje videti, da se nagledaju brvat- skoga ponosa(l).... prave hrvatske majke radjat će nam slavna Herceg. Bosna, koja već sada“ ova: kovim hrvatskim blagorodstvom diše. ž Mostarski ,,Srpski Vjesnik“ donio je ovaj dopis iz Sarajeva o rečenom koncertu kolonista i činovnika: Juče po podne priredilo je pjevačko društvo garajevskijeh kolonista koncerat na Ilidži. Na druš- tvenoj kući vi'ala se vazdau hrvatska zastava. 'Ta- kogjer i na Ilidži bile su postavljene hrvatske za- stave. Pozivnice su bile štampane s hrvatskim tro- bojuicama. Iz ovoga se vidi, da u Bosni i Heroee- govini kolonisti rasprostiru hrvatstvo. Samo kome fali četiri daske u glavi može misliti o Hrvastvu u- ovim srpskim zemljama, inače mi se toga ništa ne bojimo; jer sav prosvijećeni svijet znade, da u Bo- sni i Hercegovini žive čestiti potomci starijeh Srba prasjedioca .... Usijanim glavama mi ništa ne mc- žemo, nego im jednom zi vazda odgovaramo; da se progju besposlice, koja nikome koristi ne donosi. Na tome koncertu bilo je mnogo stranaca la- tinske vjere i čivuta. Pilo se, pjevalo i veselilo sve - u hrvatskome duhu, a mnogi pjevači i pjevačice iskićeni gu bili još i hrvatstijem kokardama. Da i ovom prilikom, pokažemo kako se poštu- ju Srbi pravoslavne vjere, iznijećemo ovaj istiniti dogagjaj: Pravoslavni sveštenik Marko Popović iz Konjica, stanovao je sa svojom bolesnom ženom na Ilidži po preporuci doktora iz Koševa. Isti dan, kad je koncerat priregjivan, morao je poslom otići sa ženom u Sarajevo. Kada se pred veče povratio na Ilidžu, jedan od odbornika toga pjevačkog društva zaustavi ga na ulasku u park i pred svjetinom neučtivo mu viknu: ,Daj 30 novči- ća za ulaznicu, inače ne smiješ ovuda proći!“ > Pravoslavni sveštenik iznenagjen takim: riječi- ma reče mu: ,Progji se, gospodine; meni ne treba ulaznica, Nijesam ovdje došao radi veselja, nego radi nevolje, ovdje stanujem u hotelu i- hoću da progjem“. ,Ja te ne poznajem !“, vikne dotični od. bornik ,ti ne smiješ ovuda proći!“. A iskupljena svjetina poče se porugljivo smijati. Sveštenik mu po tri puta kaza i zamoli naj- učtivije, da ga pusti, da ne blamira njega i popa: diju pred svjetinom, a kada ništa 'ne pomože, #ve- štenik mu reče: ,Ja sam, gospodine, ovdje rogjen, a ti ne, i ja ovudu idem, pa ko smije zabraniti mi put ovuda, neke mo» zaustavi; a ti, gospodine, tre- ba da me poznaješ, jer vidiš, da sam sveštenik“. Tada progje sa svojom popadijom, pa pošto popadi- ju odvede u sobu a botel ,Bosnu“ povrati se i za sve prijavi upravitelju Ilidže, tražeći po pravu za- dovoljenje. Njegovoj popadiji odredili su doktori, da bude na Ilidži dvadeset dana i da na izmjenu upo- trebljava blatne i sumpo»ne banje. Ne dobivši sveštenik nikakva zadovoljenja, još danas se kući povratio s bolesnom ženom, ne mo- gući trpjeti nanešenu uvredu i misleći, da ga još šta gore ne snagje; i ako mu popadija nije učinila više nego jednu banju!! »Srpski Vjesnik“ ovom prilikom, da je smio, bio bi napomenuo; da je vlada bosan- ska zabranila srpskim pjevačkim društvima u Sarajevu i Mostaru: priregjivati zabave “i sijela, dok se evo kolonistima meću i Ilidže na raspoloženje, i sa urogjenicima se onako be- zobrazno postupa, kao sa onim pravoslavnim sveštenikom. ,Srpski Vjesnik“, da smije, bio bi upitao, da li urogjenici prema kolonistima imaju jošte kakva prava u svojoj zemlji. Izvjestitelj ,Narodnoga Lista“ bio je »iznenagjen“ onim čistim hrvatskim sla- vljem“; mi mu se čudimo, jer da mu je po- znata izreka ministra predsjednika Kolomana | Tisze ,o klinu u slavenskom mesu“, ništa ga ne bi smjelo iznenaditi. Sto mu ,ne će iščeznuti iz srca“ onaka uspomena, neka nam vjeruje, da dok jednoga Srbina teče, ne će se lako današnji sustav u Bosni i Hercego- vini zaboraviti. Koncerat kolonista na-Ilidži, kako ga je izvjestitelj , Narodnoga Lista opisao, potvr- gjuje tu skorašnje pisanje velikoga ruskoga lista ,St. Peterburskija Vjedomosti“ o hr vatsko-vjerskoj propagandi u okupiranim ze-- mljama, koju sa izvjesne strane potpomažu i šire. Ka MSN RD Depozitni poslovi ,Srpske Banke“ u Zagrobu, : . II. A sada da pregjemo na odredbe o primanju ostava na čuvanje (u pohranu) i rukovanje: 1. ,Srpska Banka“ prima na čuvanje pod svojom odgovornošću: : (3 ; a) Akcije ,Srpske Banke“, kao i akcije drugih novčanih zavoda i svakovrsnih akcijskih poduzeća; b) Državne papire od vrjednosti kao: rente, obve- znice, lozove, založaice (Pfandbriefe), prioritete itd,; €) Uložne knjige, kasene listove (Cassaseheine), mjenice, osigurav. police, obligacije itd.; ' d) 'Testamente, ugovore i draga važna doku- menta. j : 2. Na predmete pod a), 2), c) plaća se na go- dinu za svakih 1000 for. samo 30 novčića (pošta- rina zagebno). Banka prima na sebe skidanje i na- platu kupona, zamjenjuje gdje je potrebno nove ku- ponske listove, pregleda liste o izvlačenju obvezni- Ga, ložova itd. besplatno, a naplaćuje samo one * N Pretplata i orasi . Šalju ze administraciji ,Dubrovnika * <