o-Ugarsku, Bosnu i:
u na godinu fior. 5,50

Srbiju i Crnu goru na go.

\ ži
ave ostalo zemlje na godi

iko 15 u zlatu. soo,
ju irovnik na godinu fior, 5.

dine i na četvrt godine

1

U Dubrovniku 4 Septembra 1898.

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč'
od retka (sitnijeh slova). Ako se više -
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana Pisma ne pri-
maju se.

Izlazi Svake Nedjelje.

Godina VII. |

: Dubrovnik, 2, septembra.
Dan 24. avgusta biće u povjesti zabi-
krupnijem slovima. Toga je dana ru-
inistar spoljnijeh poslova, po naredbi
ikole, upravio svijem na petrograd-
dvoru akreditovanijem zastupnicinia
eh država notu, u kojoj se neobič-
riječima crta opće stanje savreme-
oružanoga mira, te njegove užasne po-
e, od kojijeh se svak zgraža samo kad
h pomisli. U noti se dalje veli, da ru-
ada drži osobito povoljnim Sadašnji čag,
nutem megjunarodne konferencije _is-
shodna sredstva, koja bi svijem naro-
osigurala blagodat stvarnoga i trajnoga
učinila kraj neprestano rastućemu oru-
i učvrstila Sporazum država prizva-
m načela pravičnosti i prava.
Posred naprezanja velikijeh država da
bojno oružje, da uvećaju vojsku i
mrnaricu; posred raspravljanja o ve-
osvjetskijem pitanjima, za koje se obič-
da se bez velikoga jednoga rata ne
riješiti, carska ruska riječ o razoru-
| sporazumu država pala je kao grom
neba, te je savkoliki svijet ostao za-
ciznenagjen. Danas se o drugomu ne
ne raspravlja no o predlogu rusko-

litost osjećaja i miroljubivost. Ali uza
iznanje, svik se pita, na koji će se
moći ostvariti taj predlog, i je li on
e moguć, uočivši. neizgladive i nepro-
oprječnosti interesA, koji su narode
0 ovoga užasnoga oružanoga mira.
odrijeti u intimnost pobuda, što su
ruskoga cara na ovaj predlog, teško
je opet dopušteno nikomu da sumnjiči
an zamašni korak, koji može ima-
glednijeh posljedica. Svaka plemenita
aža se nad ubitačnijem posljedicama
oružanoga mira, koji kao nezasi-
| proždire najviše: naporni trud sit-
mstva i zemljoradničkog svijeta.
gu postali nesnošljivi; ko ne može da
rodaje mu se i crno iza nokata.
jednoga velikoga rata još su uža-
“za ljude od srca razumljivo je
ladara, koji dan danas odlučuje 0
x; a još je razumljivije za onoga
je blagu i pravičnosti odanu slaven-
naprotiv egoističkom i silničkom
ipada, osobito Germanstva, čiji
bijaše Bizmark, komu je poslje-
og bio uvijek u maču i u krvi.
o je da je ova znamenita nota
eta tri dana poslije, što sU pred-
ancuske republike i ruski Ga izme
čne telegrame prigodom govna
sko-francuskog saveza na Iran:
m brodu u Kronštatu. Tom je
i car kazao, da rusko-iranouste
kogjer za svjetskim mirom, ali
lju načela pravičnosti 1 prava. =
koga cara za razoružanje + a
ge kaže, da se to može 2 :
iznanjem načela . PY ae i
ma počivaju sigurnost '
kakva je danag,

naroda. Evropa, Kat!" <.
ačelima  pravičnosti ! ke
mirnijem. pute! e Lei
ačela, nikud bolje: ao o
me ruskoga cara Niko s
simbolom prav“

komu svak bez izuzeika priznaje

IEprBo opnone mzeje y Typenoj

Ž Ma Makenonuje eramy roToBo e nauma ma nad
Bujeera 0 myukom yGujamy Cp64 upBaka m yun-
Tea. V6une cy 6es oymwse nrahenu 6yrapexu
AreHTH.

Byrapu u Byrapaum ne camo imro Bene za
y Malienonuju nema Cpća, seli eBojarajy sa ceće
u nerouau zno Crape Cp6uje. Tamo ce sanojena
usmely Cpća u Byrapama sceeroka 60p6a, xoja ce
MJeeTamnie H3BpIJIA . y KpBaBe eyK06e u Myuka
y6njama. Iloomegsu epreku yonjecu y Mahenosnju
06esymumre Byrapanie. Ja _nenyay rognuy gama
orBopeno je y jyxua gsa Buzajera Mahegonnje,
COJJHCKOM H ĆHTOJBCKOM, NpPeKO Tezecem  Gpuekux
mukoJa. FbuxoB 6poj menpecrano pacre, m ako ee
E6HXOBY OTBApAIBY, HAPOYHTO y BEJAjeTY COJL/HCKOM,
He npeerajy uuuaru cmerie. Kao wmro pexoomo
Gyljee epmeke cBujecru y Mahenonana zosezo je
Byrapame no ouajamsa. H gaz cy ce eBa. epeeTna
ma 6e 6pnekH NogperT yryniu, nokasaza jazoBa, upu-
erynaau ey gpajiuma: Hoy u peBozBepy.

Camu cy 6yrapeku JmeToBu gonujena Bnje-
era jom upnje- nećer mjecena, na ce y Makenonnju
OGpasoBaJo ApymrTBo sa y6njave Cp6a. Cjenumre je
npyiurBeHoj yupaBa y ConyHy, a uospyaanna uma
eByna mo Mahegomnju. Ako cy ce, — seu ,O/jex“
— y NOdeTKYy ONpOBPraBaJe Kao usmumupene, na
IpoTuB wuTaB maa zoraljaja esjenodu, za apymrso
nocTvju, u za my je pana splo pasrpanara.

Ha me na6pajamo ce pamuje noraljaje, zocra
cy u nooegiu usmjemraja ga ysjepe cBakora, Ko-
ju yuuje ga mueam, ga ce uma nocna ca jenuom
oprannsoBanom npyoxunom.“3a ueuyna_7Ba mjecena
uwamo geTupu o«prse: 6yrapeke oGjeeru. X Conyuy
je mao Auapuja Banljezosuki jep je 6uo zoćap Cp-
6uu; y Hesljemuja y6uue nosnaror Iluuy, jep ce
uuje ogassao upujerwama Byrapama ga sarsopu
mony cpiteky ;.y Oxpaay yraeuie umor Ipza:
moBuliy, Hacrojausy Gpnoke IIKOJe; y_ ce1y Kosn-
uuay, raje je upuje nexouko neujea oTBopena
Cpneka NIKOJA y6uume nacrojuuka IOBHA, Hayma
Op6unosulia, Romy “ax u upesane Kasyje KakBe jo
Hapoguocri .. . MH ko suma xohe u 6e>m raje ke
ce sayerapuru Byrapamu y.eBojoj oujenoj upxu
upema cBemy iro je Cpueko y Maliegosnja! da
omu He lie upeerara ca OBum 8/704uanuma, mu Bje-
pyjemo He e Tora mTo emo yBjepesu .y. IBuXOBy
xpa6pocT, Hero e Tora mno zo caga njezan Kpu-
Banj uuje orpanao. “|

Ta Byrapamuma Huje mpokia nomyraza moli
paoyljusawa, He 6u um 6uzo myuuo ysjepnru ce,
ga oBakam pazom camo ce6u mrere. Qazom ce ni-
je uunjenua ugeja yrymuza, ago je umaa norozaća
sa noćjeny. IIro je ooyljeno xa upomamae me mo
Ke ce BjemuiTauknm 1yrem enaecTu. Ako 34 epueky
mgejy nema _y Mahegonuja HOMIBRNITA, Ka0  1ITO
repne Byrapu; axo je Opća y omoj. o6zacru Tako
Mao ga ce ryće rpema Byrapuma, sap Hije omna
npapoganje u mopazanje og erpane Byrapa, Za
Ćyny PABHOAJIIHH poema IBHXOBIM HANOpHMA JA Ce
Kio Opću o1pxe. Iifno omir rpaxe, 10 inje numra
TaKO CTPANIHO, Za Tpeća noxem BojeBaru uporan
TAKBHX 3AXTjeBa. llIkogy Orsaparu  umajy upaBo
cBe HapojnocTi, Ia 3amTo ga ce TO npaBo ei
fiyje u Cp6ama. AKO IBEX HeMA, uu TixoJja ne le
ćuru. Ioxymaju. na ce ode oTBope uponamhkie camu
on pa uma, m To je ami ono mro Byrape my-.
au. Kan uujecy momorze gonyuunjauje u KJeneTe,

3 ap — mneme osu. — Gapyr, a 3sa6opa-
m, ic opaka ujeja, Koja mMOKe za
pmajy Ha HAUpenyJ? Sv :

IIpn6jeranajylig  myuknm

j HuKe.
ge. cBoje myue a ž
CT: Byrapu upuje CBELA_H HAJBHIIC . KOM-

(uerBHMA, z : 3
S ommryjy OCHOBAHOCT epojux uperensnja y Kopner
up
zad Byrapu, koje mpocia nuje. sacnnje-

a mo ymnjy miozuru, rpećano 6u za
oGpare Naxisy OBHM novaljajuma, jep cpreku napog

na 640 od y Cpćuja, Ilpnoj Topu, Bocnu, Xepnero-
. “1 ge MOSKe PABHOAJIIHO IPHMATH BHJGCTH
deki a X 6uerBuma Cp6a y Maliegonnju. Ta y6u-
Za ne o cpnest-6yrapoxo GpareTB0, Koje je ona-
da oHomazne na Ilermiwy 6u20 NpooaB;beno.
KO

| gra TOJBKO A

ADC

. *
. Koloniste u Bosni

Barajevsko pjevačko društvo , Trebević“,
koje je sastavljeno od kolonista i činovnika,
privedilo je 29. jula koncerat na Ilidži. O tome
koncertu donio je zadarski ,Narodni List“
u kr. 66. izvještaj, iz koga ćemo prenijeti
što je glavno. Izvjestitelj , Narodnoga Lista“
pošao je na koncerat sa jednim svojim  pri-
jateljem, dobrim Slovencem: Podajmo riječ
izvjestitelju:

Na četiri poslie podne dodjem na odredjeno
mjesto, da se skupa vozimo, kad moj prijatelj čeka
ga svojim szlutom, malo ljepušastom djevojčicom,
koja je pod ruku vodila svoju jednako milu, ako ne
miliju sestricu, svi okićeni hrvatskim trobojnim vrpca-
ma. — ,Danas ćeš vidjeti čisto hrvatsko slavlje!“
— doviknu mi moj prijatelj, kada je opaziv, da ja
pogledam na njihove kokarde ... Moje iznenadjenje
bijaše veliko. Kada izidjosmo iz dubkom puna vlaka,
vidim gdje se samomu ulazu ponosno vije naša troboj-
niea... Dvije djevojke kao ruža liepe, rumene kao ja-
buka ga širokim trobojnim vrpcama preko prsiju, sa cr-
venom kapicom na glavi primaju goste... Kad
unidjosmo, vidim cio vrt pun otmenoga svjeta, muž-
ko i žensko velikom većinom sa hrvatskim bojama
okić»no, šarna slika, koja nigda neće izčeznuti iz
mojega srca... . Tu je bilo medju ostalima vidje-
ti i zemaljskoga zapovjednika baruna Apela i veo-

ma poznatu i prijaznu gospodju ministra Kallaya,
te: ine odlične goste. — O samoj svečanosti neću ti
pisđvr nio programu, kojt<je kot “sličnih“ zgoda

uvijek sličan. Tu je bila utrka koturaških klubova
iz Bosne i Herceegrvine, pri kojoj je prru nagradu
odnio — zlatan krst sa trobojuom vrpeom —- jedan
član mostarskog koturaškog kluba. Po tom je Tre-
betić pjevao hrvatske pjesme uz obće oduševlje-
nje u nekoliko navrataka. Toga odušdvljenja, to-
ga uzhita nikada nisam vidio, kakav je nastao,
kada je pjevački zbor gromovito zaorio: ,Nek se
slože grla bratska — Živili Hrvatska“! Jednako bi
oduševljenje zavladalo i svaki put, kada bi tambvu-
raški zbor udarao hrvatske komade, pri čemu se
osubito odlikovale mlade tamburašice ponosno se
kočeći u svojim crvenim kapicama. Pauze je izpu-
njala vojnička glazba, koja je svirala hrvatske ko-
račnice Orsdje je narodni(!) kultus slavio
svoje slavlje. Ovdje sam tekar pravo razumio rieči
velevriedaoga predsjednika ,Trebevića“ kada je re-
kao: ,Danas ćete biti u Maksimiru (u Zagrebu)!“
I zaista čistije hrvatsko slavlje neda se ni tu za-
misliti, a sve što mi u Dalmaćiji znademo izvesti,
gre zaostaje daleko za onim, što sam sinoć vidio.
Naše ljud» iz Dalmacije a csobito naše narodnjake,
želio bih bio ovdje videti, da se nagledaju brvat-
skoga ponosa(l).... prave hrvatske majke  radjat
će nam slavna Herceg. Bosna, koja već sada“ ova:
kovim hrvatskim  blagorodstvom diše. ž

Mostarski ,,Srpski Vjesnik“ donio je
ovaj dopis iz Sarajeva o rečenom koncertu
kolonista i činovnika:

Juče po podne priredilo je pjevačko društvo
garajevskijeh kolonista koncerat na Ilidži. Na druš-
tvenoj kući vi'ala se vazdau hrvatska zastava. 'Ta-
kogjer i na Ilidži bile su postavljene hrvatske za-
stave. Pozivnice su bile štampane s hrvatskim tro-
bojuicama. Iz ovoga se vidi, da u Bosni i Heroee-
govini kolonisti rasprostiru hrvatstvo. Samo kome
fali četiri daske u glavi može misliti o Hrvastvu u-
ovim srpskim zemljama, inače mi se toga ništa ne
bojimo; jer sav prosvijećeni svijet znade, da u Bo-
sni i Hercegovini žive čestiti potomci starijeh Srba
prasjedioca .... Usijanim glavama mi ništa ne mc-

žemo, nego im jednom zi vazda odgovaramo; da se

progju besposlice, koja nikome koristi ne donosi.
Na tome koncertu bilo je mnogo stranaca la-

tinske vjere i čivuta. Pilo se, pjevalo i veselilo sve -

u hrvatskome duhu, a mnogi pjevači i pjevačice
iskićeni gu bili još i hrvatstijem kokardama.

Da i ovom prilikom, pokažemo kako se poštu-
ju Srbi pravoslavne vjere, iznijećemo ovaj istiniti
dogagjaj: Pravoslavni sveštenik Marko Popović iz
Konjica, stanovao je sa svojom bolesnom ženom na
Ilidži po preporuci doktora iz Koševa.

Isti dan, kad je koncerat priregjivan, morao
je poslom otići sa ženom u Sarajevo. Kada se pred
veče povratio na Ilidžu, jedan od odbornika toga
pjevačkog društva zaustavi ga na ulasku u park i
pred svjetinom neučtivo mu viknu: ,Daj 30 novči-
ća za ulaznicu, inače ne smiješ ovuda proći!“ >

Pravoslavni sveštenik iznenagjen takim: riječi-
ma reče mu: ,Progji se, gospodine; meni ne treba
ulaznica, Nijesam ovdje došao radi veselja, nego
radi nevolje, ovdje stanujem u hotelu i- hoću da
progjem“. ,Ja te ne poznajem !“, vikne dotični od.
bornik ,ti ne smiješ ovuda proći!“. A iskupljena
svjetina poče se porugljivo smijati.

Sveštenik mu po tri puta kaza i zamoli naj-
učtivije, da ga pusti, da ne blamira njega i popa:
diju pred svjetinom, a kada ništa 'ne pomože, #ve-
štenik mu reče: ,Ja sam, gospodine, ovdje rogjen,
a ti ne, i ja ovudu idem, pa ko smije zabraniti mi
put ovuda, neke mo» zaustavi; a ti, gospodine, tre-
ba da me poznaješ, jer vidiš, da sam sveštenik“.
Tada progje sa svojom popadijom, pa pošto popadi-
ju odvede u sobu a botel ,Bosnu“ povrati se i za
sve prijavi upravitelju Ilidže, tražeći po pravu za-
dovoljenje. Njegovoj popadiji odredili su doktori, da
bude na Ilidži dvadeset dana i da na izmjenu upo-
trebljava blatne i sumpo»ne banje.

Ne dobivši sveštenik nikakva zadovoljenja, još
danas se kući povratio s bolesnom ženom, ne mo-
gući trpjeti nanešenu uvredu i misleći, da ga još
šta gore ne snagje; i ako mu popadija nije učinila
više nego jednu banju!!

»Srpski Vjesnik“ ovom prilikom, da je
smio, bio bi napomenuo; da je vlada bosan-
ska zabranila srpskim pjevačkim društvima
u Sarajevu i Mostaru: priregjivati zabave “i
sijela, dok se evo kolonistima meću i Ilidže
na raspoloženje, i sa urogjenicima se onako be-
zobrazno postupa, kao sa onim pravoslavnim
sveštenikom. ,Srpski Vjesnik“, da smije, bio
bi upitao, da li urogjenici prema kolonistima
imaju jošte kakva prava u svojoj zemlji.

Izvjestitelj ,Narodnoga Lista“ bio je
»iznenagjen“ onim čistim hrvatskim  sla-
vljem“; mi mu se čudimo, jer da mu je po-
znata izreka ministra predsjednika Kolomana |
Tisze ,o klinu u slavenskom mesu“, ništa
ga ne bi smjelo iznenaditi. Sto mu ,ne će
iščeznuti iz srca“ onaka uspomena, neka nam
vjeruje, da dok jednoga Srbina teče, ne će
se lako današnji sustav u Bosni i Hercego-
vini zaboraviti.

Koncerat kolonista na-Ilidži, kako ga je
izvjestitelj , Narodnoga Lista opisao, potvr-
gjuje tu skorašnje pisanje velikoga ruskoga
lista ,St. Peterburskija Vjedomosti“ o hr
vatsko-vjerskoj propagandi u okupiranim ze--
mljama, koju sa izvjesne strane potpomažu
i šire. Ka MSN

RD

Depozitni poslovi ,Srpske Banke“
u Zagrobu, :
. II.

A sada da pregjemo na odredbe o primanju
ostava na čuvanje (u pohranu) i rukovanje:
1. ,Srpska Banka“ prima na čuvanje pod svojom
odgovornošću: : (3 ;
a) Akcije ,Srpske Banke“, kao i akcije drugih
novčanih zavoda i svakovrsnih akcijskih poduzeća;
b) Državne papire od vrjednosti kao: rente, obve-

znice, lozove, založaice (Pfandbriefe), prioritete itd,;

€) Uložne knjige, kasene listove (Cassaseheine),
mjenice, osigurav. police, obligacije itd.; '
d) 'Testamente, ugovore i draga važna doku-
menta. j :

2. Na predmete pod a), 2), c) plaća se na go-
dinu za svakih 1000 for. samo 30 novčića (pošta-
rina zagebno). Banka prima na sebe skidanje i na-
platu kupona, zamjenjuje gdje je potrebno nove ku-
ponske listove, pregleda liste o izvlačenju obvezni-

Ga, ložova itd. besplatno, a naplaćuje samo one *
N

Pretplata i orasi .

Šalju ze administraciji ,Dubrovnika * <