Cijena listu a Austro-Ugarsku, Bosnu i reegovinu na godinu fior, 5,50: Ja Srbiju i Crnu goru na go- dinu flor. 6. 2 svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. \ Dubrovnik na godinu fior, 5, N po godine i na četvrt godine —— U Dubrovniku 11 Septembra 1898. : Pretplata i oglasi Šalju e administraciji ,Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ“ ća i slične objave plaća se 10 novč' od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. ie Dubrovnik, 9. septembra. Kao ono kad strastveni igrač i posljed- ju sumu novaca baca na igrački sto, e da svoje stanje, lakoumnijem postupkom upro- pašćeno, popravio; tako nama izgledaju po- ednje pojave, što se u kratkom razmaku mena pojaviše na srpskom orizontu, a aka je od njih naperena protivu Srpskijeh leresa i srpstva uopće. Pomnjivomu čitaocu ne će biti izbjeglo: upadanje oružanijeh Arnauta u srbijansku granicu i nemiri u Vasojevićima na ernogor- oj granici, što je osobito iznenadilo tursku du, koja, za dokaz da to ne stoji ni ka- voj vezi sa njenim namjerama, svu je svo- energiju upotrebila de nemire oko Bera- guši. Beranska afera doprinijela je još jelan dokaz, kako se protivu volje turske i omogorske vlade, i usprkos naj boljijem od- ja, Sa izvjesne strane nastoji pomutiti te do- bro i prijateljske odnose, i po mogućnosti uvati sukob. Upadanje oružanijeh Arnauta srbijansku granicu, takogjer ne odgovara va se posljednja u velike trudi, da obuz- wuzdani arnautski elemenat, ali joj ne ide o muti i rovari, i sredstva < su. mn. tako ja-. (da može neprestano izazivati sukobe iz- oju srpskijeh nezavisnijeh država i Turske, otivu njihove volje. S toga od svijeh lobode i zajednice balkanskijeh naroda. ruga je pojava pamflet protivu dina- etrović-Njeguša, koji je prava gnjuso- dobro vele naši dopisnici iz Hercego- te, da je naperen ne samo protivu vlada- Ia Orne Gore, nego i protivu Srpstva 1 pra- me orkve. Njim se hoće da ocrni sve bin držao do sada za svoj uzor u borbi. Glavna je pak svrha knjige ti, da je Srpstvo nemoralno, ražvratno posobno za život. U isticanju Obrenovi- d Petrović-Niegušima vidimo onu staru ; S 2 . . i a sijanjem nesloge izmegju Srbije kla ne- ore, kako bi se još jače ista ost srpskoga naroda na Balkanu za i slobodan život, s toga ne može- vati da je iko u Srbiji učestvovao j mfleta. BEE sojeva ako se pojavila u istićima u Dubrov- toliko dostojna na bijeli e Islama, ? x, .. mogao pe POA mg Ovini, u im zak muhameda- srpsko zabave u Mostar ae drugdje, gdje se uivrgjivala ei zmegju dva naj ma nije bo kupiranijem zemljama. A e. Wanja zabava srpskijem B Fzlazi svake Nedjelje. Godina VII. društvima u Sarajevu i Pan Mostaru ; 3 misli sada postići a nekakvom pisanijom u ime Islama. Pa vigjite čuda nevigjena, Is- lam nalazi zaštite. u listovima | ju popovi i fratri! Pa da se čo ne nasmije i ne požali k dimih inspiratora“ danci u koje uregju- vjek od srca ratkovidnost ,nevi- tijeh članaka? Muhame- ii okupiranijem zemljama dosta su praktični i pametni, da uvide kam Sre 0 smjera- ju ti 1 U sirenski glasovi, jer kakve fajde njima od hrvata, i u čemu im ovi mogu pomoći. Pravoslavni i muhamedanci su za ovo posljednjih dvadeset godina na sebi sa- mim osjetili, da će megjusobna borba kona- čno upropastiti i jedne i druge, te pružiše jedni drugima ruku pomirnicu u mnogijem mjestima. Ta sloga i ljubav s dana na dan napreduje, jer su joj temeljem dva neosporna uslova: zajednički srpski jezik i zajedničko nevoljno stanje; ovo posljednje samo muha- medanski i pravoslavni elemenat, udruženi u slozi i ljubavi, mogu“ popraviti u narodnu korist. Hoće li da oni, urogjenici, u zemlji, svojoj, budu gospodari i da plodove zemlje na narodnu korist navrnu, moraju u slozi živjeti; hoće li da Hermani, Treščeci, Wia- gneri i t. d. i dalje tjeraju svoju, tada mogu muhamedanci slušati sirenske glasove tobož- njih. tuiskih državnika. a pravoslavni saviete neijeh ,blagoželatelnih“ novina, koje im napominju turska prošla vremena Ova dvo- struka aukcija, koja s jedne strane učka mu- hamedance na pravoslavne, a s druge strane pravoslavne na mubamedance, za ljude, koji misle svojom glavom, imala bi biti poučna, ie uputiti još više muhamedance na pravo- glavne i obratno. To je tako imperativna nužda i potreba, da o njoj ne treba više riječi trošiti. Arnautluk, pirenje surevnjivosti izmegju Beograda i Cetinja i uckanje na borbu dva odlučujuća faktora u Bosni i Hercegovini, to su leit-motivi politike protivu srpskoga naroda na Balkanu. I oni se pojavljuju uvijek, kada se spremaju kakvi zamašni dogagjaji. Protivu take politike, koja prolijeva ne- dužnu krv hrišćana u Staroj Srbiji, koja svoj nemoral i nesposobnost pripisuje drugomu, koja sije neslogu i razdor, kao slobodni i nezavisni gragjani prosvjedujemo, s napome- nom: ako je srpski narod na Balkanu zbilja nesposoban i razvratan, čemu taka varvarska i nekršćanska sredstva, ona nijesu potrebna; ali ako je srpski narod na Balkanu, što baš ta nemoralna sredstva dokazuju, sposoban 78 svoj život, vi, ma koji bili, zapamtite, da će genij srpskoga naroda slaviti tim sjajniju pobjedu, jer je na njegovoj strani pravič- nosti pravo. LaDćRe— Sam sam“ Gledaš oko sebe, kao putnik izvubljen gleda i pa ojagjen zavapiš: sim sam! 1 niko ti po pustari. zvijezda s neba ni ćuh vapaju ne odgovara; ni iz gore. z Dvojica v “uma zagledaju u Aljaju više nego jedan“. Ako se dva jedau istinu bolje je vide, jer vi- i igjenju drugoga. Dvojica nje jednoga pomaga viglenju €rug vojica das ho ideja, koja spravlja ljude zajednici sd i rodi ih jednođušnosti. Dvojica bolje uče i las Kadgod sumuja, žuč duše, ugje jednom Č nu drugi mudrijem i spješnijem svjetom u sr6e, RENE anutijem srcem — posvećujem 2) Da ed: si ota Boke Ketorske — < I bti jednodušno — tješe Srbe i potiču na koje “ y dobro. — LA skoči mu u pomoć, i uput. mu se pamet razbistri, u kratko se gree umiri. Ima na svijetu mnogo slabijeh i nevaljalijeh; dok su osamljeni ništa ne mogu, ali združeni sa kakvom odličnom osobom, koja njima vlada, postanu ogromnom silom. Ovo sjajno dokazaše narodi koji Se udruže s velikijem vogjama i besmrtnijem preobra- žiteljima crkve i vjere. Pa i sama kraljestva i car- tva bez kraja nijesu drugo nego zadruve slabijeh i nevaljalijeh pod vladom i upravom opreznijeh, koji — znajući koliko može sila sveze — ne hoće i nigda rado ne dopuste da se u okrugu njihove vlado zapleću manja društva njima naravno opasna. Doista smo slijepi pa i ludi ne videći, ne shvaća- jući da naša osobna dobra i koristi nemaju stalno- sti i obrane ako se tvrdo i živo ne spajaju sa op- ćijem dobrom i općom korišću. rAko jedan od dvojice padne drugi će ga po- dignuti“. Tijelom i dusom padamo, nu duhovna padnuća viš» bole nego tjelesna. Naš je život pa- dati, podizati se, pa još padati, i ovako ću slijediti ća do groba dok u nj upadnemo. Svakomu ge «ovo dogagja, svak ovo vidi, ne samo riječima nu i djelima ludi svjedoče i spovijedaju da je ovako; ali svi ne osjećaju bolesti svojega bratu koji im padu pred očima, pače ge mnogi njemu slade. Blago onomu što ima prijatelja koji se žalosti zbog nje- gova padanja, i milostivo ga podiže! Spasenje je, slava je podignuti one što padaju; sramota je, gad je sladiti se nesreći brata grojeva. Samcst nema druga da ga podigne; ostavljev je u dvojbi, u smetnjama, u bolestima, koje samoće drostruči. Niko njega slobodnom riječju od zla ne xd a6 WBO- ju atomani—atne idr —nika—ea— u Aahen ne utvrgjuje, ako je dobro ono što djeluje. Gledaju Za kao tugjiuca, stranuo je u očima svoje braće; negrećan je! Gledaš (ko sebe, kao putnik izgubljen gleda po pustari, pa ojagjen zavapiš: sim sam! 1 uiko ti vapaju ne odgovara; ni zvijezda s neba ni ćuh iz gore. Jach se čovjeku.samu! Ako je bogat svi go- vore da ima odviše, «ko je siromah svi govore da mi ne treba nista, što je sam. Nalazi se megju nenavidnijem i nemarnijem. U bolovanju, ako je bogat, neki su mu na ruci, jer oufaju da će im štogod ostaviti; ako je siremah, ostavljen je od svakoga, što nema ništa da kome ostavi. Jaoh se čovjeku samu! Ako ljubi nije ljubljen, što svi misle da ne može ljubiti čovjek sam, to jest bez žene, bez djece i svojte. Ako dobra čini nikomu nije haran. jer nadareni od njega govore da on mora dati buduć da je sam. Da bi daoi sve ono što posjeduje ne bi se s nikijem sprijate- ljio, svak bi se smijao i rugao njegovoj mahnitoj darežljivosti. Ti dakle ako si sAm i bogat ,jegji hljeb svoj s radošću, i cesela srca pij vino svoju“ i ni malo se ne staraj da ugodiš svijetu, jer mu nigda nećeš ugoditi. Ako te tvoja plemenito srce nježno potiče na darežljivost, daj hljeba svoga gla- dnome, daj vina svoga piti žednome, odijevaj golo- tinju! Ali se ne nadaj da će ti nadareni harnošću odvratiti; ne nedaj se, jer prave harnosti na svije- ti nije nigda bilo, Ljudi nijesu harni za ono što su primili; oni su harni za ono što mogu još pri- miti, i ako obaznaju, ako se ikeliko sjete da im ti ne možeš više ništa dati, ne ćete, vjeruj, neka si im mnogo dao, ni pogledati; svi će pače bježati od tebe. Ako hoćeš naučiti kako se lako varaju ovi bezumnici, ove ivješe, ti; vazda, svud i svakome obećavaj, a nikome ne daj ništa, pa ćeš onda vi- djeti kako će te hročući pratiti grdno, gaduo ljud- sko krdo. * t > Gledaš oko sebe kao putnik izgubljen gleda po pustari, pa ojagjev zwapiš: sim sam| I niko ti vapaju ne odguvara; ni zvijezda s neba ni ćuh iz gore. U Tarantu, Septembra 1898. Ljudevit Vuličević. GIAJAE IOGKATOF TaMČJETA J Xepneropan Orozan 19 (31) apryera 1898. IlosnaTa sam je 6opća, kojy mu Cp6u Boju MO y ogyuupanujem uogpajunama 3a mamo nanao > Hane esernie. V mero 1oća ma numamMo za nazp- HMO TAKO NCIy BeHuKy u TemiKy 6op6y, oja je “ah Hanepena uporuBy uanre sjepe upaBoc7aBne. Tema u myuna je u jegua u apyra. Og nae ce umre muo- TO :&DTABA, BEJIHKOV HANOpA, JA CE MOKEMO y3/p- waru. Xohlie ce enare ga ce ys1pxHmo uporaBy jypama, koju ce umnu, ue e jegne, nero ca sume eTpana. CpezerBa, mojuma ce nanu uporaBunnu eye, pasna ey. Oz HA3a7 HEKOJIHKO yueeTaJm cy 6 NameleTiMa — Koje ey mam u upije uarypaBa- gu, au pjebe — y xojmma ce namaza na eBe, mro je Cp6uuy eBero u mu;io. HajuoBnju TaKAB Mam+ eJer ,HeKOJEKO KDBABHX CJUKA H3 ANGyma IleTpo- Buli. IberymeBa goMma“ uma HexoJuko zana a ce ogeo paerypuBara nameljy_napoga y okyuupaHu- jem uposuanajama a oco6uTo meljy eBjemrenmijuma a yuurepuma uamnjem. Hexozuko komaga Tor namezera gonmuo je y rozan. Turajylim Ty rinry, eramenuu emo ce og uyaga. Ha one epamne nanazaje nporuBy opu- ĆTBA, HADPABHO Na HmjeeMO MOIJIH OCTATH PABHOJY- NiIHH. 3auaTnBaju cemo jegau zpyror: mra hemo? — u eBaku je ogroBopno: enajara Ty rpgo6y. Ta- KO 6u m ogniyueno. Ha Tocenojun ngam 15/27 Tex., Tauuo y 6'/, cara y Beue 6sjame nac ce mekyim- no oko 100 Cp6a upaBocnaBunjex, y 6amuu xoreJ Espone. Ilome Tora go jexuo 10 munyra ornoue gun cnapuBama. Ha cpeguHy NOCTaBHCMO KaMyn, a HA HCTH METHYeMO peuenn NaM&ICT HATOIJBEH TA- com. Cu yeragocmo, nacTa aujema THIIBHA, A Ty Tuuiuny npecjekome jacuu 8Bynu roBopa r. Mnza- na B. KoBauesnlia. Om rosopame: »Bpalio! IMyuux mer sjekosa epneTo je ua- MH1o nog Tyljanom. Crpaman 6njame Taj nmimBorT! Iler Bjekosa — mro smauu, Geskomauuo nyr una GANE VINPIHHX_ HEHCKARANHX, CRAKOBDCHHX _MYKA_-H HeBOJba. Ila unak, GprieTBo je npeskuBjelio Te ouaj- ne gane. Mumo cBe HeBoe Koje ra 4 zanac okpy- xyjy, CpueTBO He rpeća ga cymea y 6ynylinocr eBojy. »Kpos nyuux ner sjekopa Tor po6osawma, eje liae Ha nergamwy Beznsniy, nenoxojećuBa sjepa y 60%y 6yaylimocrT, Ta esjemirena sa cam6oJa 5y- Bu u Bjepe, Cp6uma uukag ocrassaju uujeey. H 0Bo je yapok, pagu kora Cp6u, y mopy erpazawa, ne nojjierome Bajina Tyljanimrane. :CB. Bjepa NpaBoc7aBna, y Tom myunom u erpaminom Bpemeny, uećeenum r7acom 6oxaHeTBe- Hor oemuBacna eBora, name ljegose u mame ore, aukag unje mpeeraja yuyliuara za Bjepyjy, ga ce yanajy, la skupe y Tum eBojum cumBozuma. (s. njepa NpaBocJaBHa Jake, BHINe cBera m eBauera onpokaza mae je go ganamisera zana y cBoj uueTo- TH, y CBOj CBjeTJOCTH MHJe HAIIE GpICKe HAPOA- HOCTH. ,Bpaho! CpnmerBo je ganac pasnpo6meno. ]ly- XOBHA OTANGEHA HAMA, CBE JeMBEe rje ce Epineku TOBOpu — xpamu u roju ma xuage nyra, u 60- IBEX H yMHO NpoCBET/penujux euuoBa epirekHx, Hero miro emo mu. YaceT seka je u gyr :KuBor, Boske, Ta- KHM CHHOBHMA Halle OTANGHHE! (rJIACOBH: HaeT HM H ayr 2&HBoT!) .Bpaho! Mu, m ako CMO He8HATHH, ONeT sa TO, GHHOBH CMO CBeyEyuHe gomosuue epneke. H MH, € TOTA, IIOZBAHH CMO, ZA KOJIHKO MOZEMO, Ha OJTAp IGE3UH HONpHHeCeMO: Za pagumo u za ce panumo. 3a epmerso u upasocnaBme zarae! (Ogo- GpaBare.) u j »Jegua kibura, Kura najogsparanjer u naj- rayenjer canpaaja, unje npaBo ume ycTpyuaBam ce ca cnomenyTn, msasBaja je TOJIHEH Npasezuu ripeB meljy nama. VP npyrum upnžukama, upesup nami ueća morao nalia gocrojue Bueuue, e koje 6u. omjepo To cpamno jeo. Au OBa Kura nooJa- Ta je € MyuKOM HAMjepom BAZJANIBHM UHOHEPRMA GpuerBa H nNpaBocJaBma, eBjenirenuujuma u "yunre- zuma namujem. C Tora je HysKno, ga MH, KAO uJIa- HOBH HApOJa CpieKOr, mapeuemo 0 oj ey. (Ta- coBu: upaBo, Tako je!) »CBu Bu, m7u ere uuraau To jeguueTBeno njeno rpgoće, uzu ere gyzu og apyrujex npunoBn- jenaru, mra y wemy umme. Hunak ja ly Bam caMo jeguo ua we pelid: y Toj KibHaH_ — AKO Ce TAKO TO upio njego nassara emuje —-Kaske ce sa yro- ganka 6oxujer cB. Ilerpa meruwokor, koja mam je yanjek y 37mm m goćpum uacosama 6uo y nomolin, na je 6ea noca, ga nuje cnerure;p. Kaxe ce, Kako ra je upaBocJaBaa npgsa us mnekyanuje npumu- JA BA CBETHTODA. | Pad \ o.