U Dubrovniku 25 Septembra 1898. > Cijena listu u AustroUgarsku, Bosnu i I goroegovinu na godinu fibr; 5.50 Ž fa Srbiju i Crnu gorii na ći: dinu fior. 6. gva ostala zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Za Dubrovnik na godinu fior, 5, Na po godine i na četvrt godine gurazmjerno+ Pojedini broj lista 10 novčića. > Broj 39. _— TI Pretplata i oglasi Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. 3 Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ“ ća i slične objave plaća se 10 novč' od retka (sijnijeh slova). Ako se viče .puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake Nedjelje. Godina V]I. Dubrovnik, 28, septembra. Solamen miseris socios habuisse | malorum, biva, utjeha je u nevolji imati | druga. Eto, kad bi se htjeli tješiti, mogli bi | uprijeti prstom u aferu Medini-Vidoš i onu | Jukšićku, o čemu će naši čitatelji naći u da- nišnjem broju našega lista opširne izvje- štaje. Afere lukšićka i Medini-Vidoš osvjetljuju g jedne strane težnje klera za posvemašnjom vlasti nad svjetovnjacima, a s druge sirane bacaju zračak svjetlosti i na odnose naše sa popovima hrvatima u Dubrovniku. .Lukšićani nijesu htjeli popa Biočića za paroha, što je starijoj svećeničkoj vlasti bilo dobro poznato, a ova usprkos volje naroda nametnu im ga za dušobrižnika, Ovaj pop, netom je došao u Lukšić, mjesto da je uz- | nastojao narod za se zadobiti blagom riječi islaranjem za narodnu dobrobit i narodna prava, on ti se u raspri, koja postoji izme- gju svijeh Dukšićana i obitelji Vitturi zbog patronatskog prava nad crkvom, baci svom strašću prirogjenom fanatičkijem popovima na stranu Vitturi-jevih, i okrenu legja na- (rodu. Po ovom samom slučaju može se stvo- o(rili sud o tome popu, koji otvoreno navješta mak narodu; on propovjednik evangjelja gura od sebe narod; i u tome mu ide na ruku (gpljetska kurija, držeći se čvrsto sredovje- | kovnoga načela, da, u oprijeci izmegju sve- (enika i naroda, svećenik ne smije imati krivo, svećenik ne smije popustiti, jer se ti- | jem tobože krnji auktoritet klera. Taj tobož- | nji auktoritet mora se pod svaku cijenu odr- dati, pa i krv se prolila i narod postradao; ove su to malenkosti, jer odmetniku narodu | treba pokazati, na čijoj je strani sila i moć, iko ne će da glavu pepelom pospe i konop 1 0 vrat objesi te zavapi: Dum Binčiću, Dum | Tice Medini, Dum Mato Pišta & comp, oprostite, krupno zgriješih; vi ste moji gos- podari, i ja ne poznam drugoga gospodara | do vag. Ali narod u Lukšiću ne htjede, pri | Svome pravu, to uraditi, te nastadoše neredi i nemiri. Epilog, i to prvi, odigrao £6. pro? lijh dana raspustom općine lukšićke, a dru- gi svršio se onomadne pred sudom u Splje- | u Devetnaost Lukšićana bješe kažnjeno od jedan do dva i pć mjeseca tamnice, Jer ne dadoše da badava zvone zvona pri sprovodu majke Vitturi-jevih, hoteći oni tijem poreći Oima patronatsko pravo nad orkvom. i Ovoga svega ne bi se dogodilo, neni prostodušan narod ovako stradao, da je sije ska kurija poslušala glas naroda u ve) t paroh, koji s narodom u miru iu ijuvav | živo, znaće naći načina i sredstva, te ia (di da ge do onakijeh posljedica ne div : li sada spljetska kurija zadovoljna, <a . : Onako narod u Lukšiću nastradao; ili je njoj još preči tobožnji auktoriret od narodnoga mira, reda i blagostanja ? : Održanje svećeničkog I a ao u cijenu izazvalo je i 1zjav Mak o Pelješeu u prt08 na poluostrvu Vidoša. Ko Vice Medini a protivu kap. Xi o uvjeriće 5 da nije a on ; oči Dum Vice Medi PR a | Ya aveta i u politici. u postala dva nerazlučna ska POva hrvata. Oni i niko drugi mora kak LI rugo mišljenje: oanatema s jednom Dum Vice Medini prokleo u »Narodnom Listu“, i tu je imao dva ,ve- lika razloga“; prvo, što smo -—> horribile diotu et auditu — Srbi, a drugo što i na- ma nije parohova sveta i u politici. Sa Srbi- ma je popovima hrvatima prilično lak posao. Razviju barjak u ime katoličke vjere, pozi- vlju prosti i neuki narod protivu nas, i ako znadu iz biskupske poslanice, da im nije do- zvoljeno nijekati i pobijati ma koju priznatu narodnost. Gdje se Srb& tiče, nije im stalo do auktoriteta biskupske poslanice; nas svje- tovnjake pak pozivlju, da se bezuslovno njoj pokoravamo, a oni je svaki dan po sto puta gaze niječući sad ovu sad onu priznatu na- rodnost. Lijep primjer doista! O ovome smo više puta do sada ras- pravljali, s toga nam ne treba ponavljati, što mislimo o odnosima klera prema svjetovnja- cima i obratno, kao i o tome da je stanovi- šte popova hrvata prema Srbima pogrešno i štetno. Mi smo o onim dvjema aferama pro- govorili, da upozorimo svjetovnjake bez raz- like stranaka, da ovako ne bi smjelo dalje ići, te ako vojujući kler ne misli umjeriti svoje zahtjeve, neka se na vrijeme svak pri- pravi, jer su afera lukšićka i-ona Medini-Vi- doš veoma poučne. RD Ćegarovo blagodarenje i Elizabetin red Njegovo Veličanstvo Cesar izdao je ovaj au- tograf: Dragi grofe Thune! U \ove dane neizmjerae tuge, u koju je Mene i Moju kuću obo:ila smrt Moje preminule supruge, Njena Veličanstva Čegarice i Kraljice Jelisave, izrazila se ljubav i saučešće Mojijeh naroda i smi- lovanje za pokojnicom na ganutljivi i uzvisiti način. Potaknut sreem Svojim, nalažem Vam, da ovo pridodato blagodaranje, što je neposredno uprav- ljeno na Moje ljubljene narode, na zgodni način priopćite. U Sehšabrunnu, 16. septembra 1898. Franjo Josip S. r. Thun 8. r. Mojim narodima! Najteža, najokrutnija kušnja pohodila je Mene i kuću Moju. Moje žene, uresa prijestolja Moga vjerne dru- garice što Mi je u najtežim časovima Moga života utjeha i oslon bila, u kojoj sam Ja više izgubio, nego li mogu izreći, nema više! Strahoviti udes ugrabi je Meni i narodima Mojima. Razbojnička ruka, orugje bijesnog fanatizma, što je postavio sebi svrhom uništenje sadašajih društvenih uredaba, digla se je na najplementiju od gospogja, 1, u slijepoj mržnji bez cilja, pogodila grce, što nije znalo ni za kakvu mržnju, i što je samo za dobro kucalo. Sred beskrajne boli, što je zadesila Mene i kuću Moju, s nečuvenog djela, što je prestravilo sav prosvijetljeni avijet, najprije glasovi Mojih ljublje- nih naroda prodiru utješljivo do srca Moga. Dok se božjoj odredbi, što Mi je tako teško i nedokučivo dosugjena, smjerno klanjam, moram zah- valiti Providnosti za veliko dobro, što mi preostaje: za ljubav i vjernost milijuna, što u času žalosti okružuje Mene i Moje. U tisuću znakove s bliza i g daleka, s visoka i s nizoka, izrazila se je tuga i žalovanje za pokojnom Cesaricom i Kraljicom. U ganutljivom skladu odlijega žalost svijeh za neiz- mjernim gubitkom, kao vjerni odjek onoga, što potresa dušu Moju. Kako ću čuvati svetu uspomenu žarko ljublje- ne drugarice Svoje do zadnjeg časa; tako će joj, u zahvalnosti i poštovanju Mojih naroda, ostati po- dignut neprolazan spomenik za sve vijeke. Iz dubine ojagjeloga srca Svoga zahvaljujem svima za ovsj novi zalog preodanog saučešća. Ako svečani zvuci, što su imali da prate ovu godinu, moraju zanijemiti, to Mi ostaje uspomena na nebrojene dokaze privrženosti i toplog sačuvstvo- vanja: naj dragocjeniji dar, što Mi je mogao biti prikazan. Zajednica naše tuge, savija novu srdačnu vezu ) oko Prijestolja i Otadžbine. Iz nepromjenljive lju- bavi Svojih naroda Ja orpam ne samo ojačano čuv- stvo dužnošti da ustrajem u Svom poslanju, nego i nadu u uspjeh. Ja molim Svemogućega, koji Me je tako kruto pohodio, da Mi još udijeli snage, da ispu- nim ono, na što sam pozvan. Molim da On blagos- lovi i posvijetli narode Moje, da nagju put ljuba- vi i sloge, na kojemu bi mogli uspijevati i biti srećni. U Sehčnbrunnu, 16. septembra 1898. Frano Josip 8. r. » Wiener Zeitung“ objelođanjuje ćesarevo ručno pismo Thunu i Golucbowskome, u kojima se kaže da je Cesar, da ostavi trajni spomen na preljublje- nu drugaricu svoju, odlučio utemeljiti red za žen- ske glave, kojemu je, na uspomenu punu ljubavi na neprežaljenu drugaricu svoju, i na čast njezine zaštitnice svete Jelisave Tirinške, nadjenuo ime Jelisavina Reda. S redom je spojena i kolajna, što nosi ime: Jelisavina kolajna. U ručnom pismu na Goluehowskoga rečeno je: pokojnica je za života svoga neumorno na dobro nastojala, da boli iskrnjih svojih blaži, pa tako i ovaj novi red ima biti namijenjen da naplati zas- luge, što su stekle ž»ne i djevojke u najrazličitijim zvanjima, ili, inače, na vjerskom, humanitarnom, i filantropskom području. U uvodu u pravila novog reda, Cesar veli: Mi očekujemo da će sve, što ćemo Mi ili Naši nasljednici u vladanju prihvatiti u ovaj red, ili odlikovati Jelisavinom kolajnom, spominjući se vjer- no prevedre Cosarice i Kraljice, uvijek nastojati, da svojim ponašanjem bilo u javnom, bilo u sukro- mnom i obiteljskom životu, ugled i čast rada ču- vaju i dižu, a svega se proći, što bi ga moglo obes- častiti. Po pravilima, udjelivanje reda pripada je- dino Cesaru. Red ima tri stepena: Veliki Krst, prvi i dru- gi razred. Znak reda Velikog krsta i prvog razreda jest zlatni krst erveno emaljan s bijelo emaljanom gredinom, na kojoj je, na prednjoj strani slika svete Jelisave Tirinške, a na stražnjoj slovo /. Znak reda drugog razreda u srebru je, a i Jelisavina ko- lajna je srebrna, te ima sprijeda krst reda, a stra- ga slovo ž. , Wiener Zeitung“ objelodanjuje napokon ce- garevo ručno pismo na groficu Sztaray, kojim joj udjeljuje veliki krst Jelisavina reda kao priznanje, što je Cesarici, u času smrti služila izvrsno i preodano. ms mi Mpanocnapna GocanoRO-KEDIeropavra IpABA »laparpazeku T7aenuk“ goHocn : ,V TOEy OBOTA IHTAA HaCTAO je NOCIBOJIGUX Nama HeOHeKHBAH H 34 UPABOCJIABBO IOCBE HeyTje- mam npegper. lok je unjezu mpaBoczaBnu oBnjeT e nupaBom ouekuBao, za lie Os. Cunog Bacepencke UpxBe upoyuurau u uperpecru Craryr sa ypeljeme lipxBe ca onom osćupnomliy u zyćasu upema CB. IIpasocnaBiy, koje 6u rpećazo umar, ax je y nurawy ypeljeve upkBe ma onakom semimnry Ba- cegeHekor Ilarpujapiiujekor IIpeeroza, KakBo je sem/pniire Bocma u XepueroBiia, rgje ey caesim apyre upniuke, nero na semuury, koje je mog nenocpeguum ogpu;eem Eberoor Ilapekor Bezuuan- ersa Hamer IIpemunoeruBor Cyarana, — zore je GB. CHHOJICKH OJGOp 34 NpoyuaBame peuenor (CrTa- Tyra 7OHHO, 4 KAKO OBJANMISH /O6po oGaBjemirenu guer ,Moniteur Oriental“ jaBma, y come 6pojy oz cy6ore, u cam (8. Cunmox y eBojoj cjexanmna oz nerka yseo je ma snarme, omezeke pnjememe, mo nuraiy Tpaskenor 67arocnoBa sa oaj Craryr: ,Belimua uzanosa CB. Cumoga uuje ce c0- kuja ca Craryrom Koju je Hapojido msacJaHeTBo 48 Bocne a Xepnerosune nogunjeno ua 6zaroc7oB B. Iarpujapmuju. Meljy rum pujemeno je, za ce yny- Te noczanune og erpane CB. Canona m Bac. Ila- rpujapxa Tpojanu marponoznra: Bocanekom, 3Bop- HHUKOM H XepljeroBauKom, H za HX 11080By, Za Ce eTporo a neozeryino cao6paxaBajy KaHonuma u uponuenma Bexuxe Meroune Ilpasoczasne 1IprBe. Hpyro jeguo caommrewme yagunlie Bac. Ilarpujap- muja y uerom emueny, ua nazgemnom mjecry. Bac. Iarpnjapmnja le saxrnjesaru og mjecHux BJacTH za ne cnpjeuaBajy e7o06oguo ynpaxmmaBame BjepekHx Ny2KHOCTH CPICKO-UpABOC/IABpOF Hapoga y peouenam Tpuma murponojnjama, y Bociu u XepueroBuaH.“ »Kako emo ussjemrenn, rr. Bojmezas Illoza H K. Kyjyunul, noezuje ejenamne Ce. Canoza y kojoj ce ono paguzo, yumuuau cy nocjery og Fb. Cse- Tocru Bacegenekor Ilarpujapxa Koneranrana V., Koja je Tpajaza Bume ox jeguor cara u ma xojoj je gomzo go xpyuanjex namjena muezu o nojema- HHM uJIaHOBEMA CraTyTa, u zo uaBjecnor 1puanawa Iberose Cserocrn y maramy 67arociBmama CTaTyTa, Ha ocuoBy Kojer ey upecTaBnniju cpreko 1paBoc7a- BHOr Hapoa najasnjiu, ga npema CTAEby CrBApH y Narpujapumiuja, koje je momenyTum NpusnameM Bb. CBerocra na najmjepozasnuja nauuu norspljeno, omu noBzaue CraryrT, upuje nero mro 6m y uayhoj eje- nauna Ce. Canoga rope peueo mnmpewe 0160p- eko, koje je rek ysero ua sname, 6uzo norspljeno, T. j. NOCTAJO KOHAYHO. (,Veeg OBora moomezier Kopaka 60eaHeRo- xepijeroBaukor HgacJaHeTBa, u yezeg Tora, mro je y inxosoj pacupasu ca Fb. Ce. Ilarpsjapxom o napjecnum ujanoBama CTATyTA NONIJO MO HEKHX BAXHHX NONyiTAĐA OZ erpane Hapogunx Ilpex- CTABHHKA, Zpaxu ce, da Ga y uaylioj. ejegumnu CB. Cunoga MOrZO NpeBJagaTu MHNIJBeĐE, Na Ce ZA Gamaroc7oB ma CrarTyT, namnjeeH y eMHe/iy peuenor nonymraa. Ja Taj egyuaj, kao m sa ozyuaj za ce ocrane upa pnjemeiy, 6ulie norpe6na msmjena mu- CIH OBJANIBHXA IPOJCTABHHKA HAPOZHHX CA IPBAIH- ma y sem;u u y Beuy. IIpema Tome je y uerzeny ga le ce jom moparu ouegnyTH na pnjenee oBora nurawa, koje je og Heo6mume BasKHOCTH KAKO ša npaBocnaBme ma BaJkany Tako m sa yrzeg Bace- zeHcke IlpkBe, koja 6u, y cnysajy HenoBoHa pH- jemea, morza govekaru, ga nujezu nupaBocnaBiu cpnjer mouue nenurusaru no6yge Bac. Ilarpujap- muje, koje ey goBeze go Tora HelloBoJpHor puje- Mea, a OBO HCNHTHBAE TEMIKO Za ĆH IOj H IO- HHM IpegeTaBHHIHMA, MONO NOCIyXKHTH HA YACT H yrze7.“ »Op6o6pan“, momro je upenmo ropie caom- IITEE, HACTABIA: ,Ms oBora ce Bugu ga u nali 1Napnrpazeku apyr norspljyje namy npe;uioeTaBEy 0 uy/HOBaTHM ,paszosuma“, koja ey ,yGjenmzu“ narpnjapiinjeka cuiog za najegannyr upomunjemu eBoje mMHNIBOBe, u oga Tu o,pasnosa“ ne he cnyxuru na uaer Belin- HH WJIAHOBA CHHO/ZAJIHHX, AKO Ce IOYHy HCTPAKH- BATH. »CpIlega HGACJAHHIJH HAILIH Cy Ce CATA IpeZ noBum, yuernjam nojoxajem, Te cy ce onu, Koju cy ejeguzan y Iapurpany, — BojnenaB liloza m K. Kyjyanuh, oruyrosazu esojum agpyrosuma y Beu, za ce 6 wuma cnopasymnjy sa gasu paz. Ho y Beuy lie, Kako ca noysnane crpane nosnajemo onaj KOra Ce 0Bo IuTawe Taue, ograljaru KoHasuo pu- jemiee eroBo 70 genem6pa, m Taja upekuuyTH cBAKH roBOp 0 ypen6u epuege upas. upxse. Tana he, aK ce OBO MHIIJBCIGO OGHCTHHU, HAPOJHH UP- Bana zoliu na jexuo packpimlie, ogakje mm Basa Guparu noBe nyTe sa eBoj paz.“ ROC Iz domaćih i stranih listova Petrogradske , Novosti“ u broju od 13. 0. m. imaju ovaj uvodni članak, koji zbog njegove važnosti donosimo u cjelini: U talijanskom listu Zribuna štampano je jedno saopštenje iz Beogreda o namjerenom sazivu konferencije u Beču radi sporazuma o balkanskim stvarima, koja će imati neposrednu vezu sa konfe- rencijom o razoružanja. U ovoj konferenciji, koja se saziva po inicijativi ruskoga poslanika na bečkom dvoru groia Kapnista, uzeće učešće prestavnici Sr- bije, Bugarske, Rumunije i Crne Gore. O Grčkoj se ne pominje ništa, ma da i ona pripada balkanskim državama. pare Sd Šalju se administraciji ,Dubrovnika s", lj ji ,Dubrovn vag