U Dubrovniku 12. Januara 1896.

Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
MHercegovnu i na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu for. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata 1 oglasi
šalju se administraciji ,DUBROVNI
KAKI
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vračaju,

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i sličneobjave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se viš
puta štampaju, po pogodbi. ;

Nefrankirana pisma ne prima
ju se.

Broj 2.

Ezlazi svake Nedjelje.

Godina V. .

Dr. MIHO KLAIĆ

Nestalo je velikog uma! To osjećamo i
mi mlagji naraštaj, koji smo samo čuvenjem
i čitanjem mogli što doznati o onom velikom
djelu narodne stranke, kog obično nazivaju
narodnom epopejom, prvijeh godina ustavne
borbe do g. 1878.

U početku jedan megju prvijem borci-
ma, malo kasnije vogja ne biran ili name-
inut, već javno pripoznat od svakoga bilo
birača bilo biranika radi svjetlog uma, bi-
strog razuma i širokog vida.

Besprijekorni značaj i ljubav prama, ze-
mlji bijahu osobine, kojijem mu se je svak
divio, da ne rečemo zavidio — bilo prijatelj
bilo protivnik. Nije ostavio bogastva, niti se
bješe domogao visokog čina, niti su njegove
prsi resila kakova odličja. Položajem, u kom
je bio, mogao je sve to postići.

Pravi govornik — a ne bukač. Njegova
riječ bijaše jedra, hladna, umjerena. Ona nije
vrijegjala ni one koji se njom ne slagahu.

Sto se je u Dalmaciji ovijeh_zadnjijeh
dvadeset godina uradilo bilo mnogo ili malo,
prema svačijem shvaćanju, sve je prošlo kroz.
njegove ruke: ili je njegov um začeo ili je
sretno izvršio.

Malena sredstva naše siromašne pokra-
jine sa velikijem potrebama iste znao je u
sklad dovesti, u jednu riječ, finansijska upra-
va zemlje nije mogla boljijem rukama biti
povjerena.

Ovoliko cijenimo da mu i najžešći poli-
tički protivnik može potpisati, a da se ne
ogriješi o svoje političko stanovište.

Sada pregjimo na njegov politički rad
i pravac

Obrazovan u klasičkoj zemlji svjeckijeh
velikana, u Italiji, u doba narodne borbe za
slobodu i nezavisnost, zadojen narodnom ide-
jom, vrativši se u domovinu, ponio je sa so-
bom uspomene, koje ga bjehu u početku po-
takle na bugjenje narodne svijesti u nas.

Ono bijaše burno vrijeme.

Ratovi za oslobogjenje koje je vodio srp-
ski narod, narodni preporod na prosvjetnom
polju začet Vukom, te prihvaćen i od Hrva-
t& po Gaju, djelovaše na izabrane duhove i

u Dalmaciji. Narodni ljudi okupiše se u na-
rodno kolo za narod svoj. Megju prvijem bi-
jaše i Dr. M. Klaić.

Program njihov u početku odgovaraše
njihovu shvaćanju idealističkom odnošaja
u našoj monarhiji. Pošto bijaše silan i mo-
ćan protivnik, kog je trebalo svladati i poti-
snuti sa gospodujućeg položaja u pokrajini,
s toga se je tražilo radikalno sredstvo
da se do toga što prije dogje, te se je od-
mah prihvatila deviza: sjedinjenje. A ski-
jem? Ne ostajaše već Hrvacka i Slavonija.
Onda vladaše zanos. Nije se obraćalo dovolj-
no pažnje na posljedice toga koraka, niti se
je uzimao u obzir geografski položaj, niti bu-
dućnost, u koliko je umrli čovjek može pred-
vidjeti. Onda se je barem u Dalmaciji shva-
ćalo i vjerovalo da k jednom cilju vode: i
ratovanje za slobodu Srbije i Crne Gore, i
bune u Bosni i Hercegovini, i narodni po-
kret u nas. Vas javni život bijaše prožet
ovom misli.

Harakteristika ove dobe jest zanos i
idealizam. Ovako treba po našem mišljenju
tražiti povod i razlog sjedinjenju.

U tom bijahu složni i Srbi i Hrvati, nai-
me, u idealizovanju. O ravnopravnosti i bra-
koj ljubavi niko nije ni sumnjao. Jugosla-
vija bijaše gotova, a protivnici njeni već le-
žahu poraženi.

Pravio se je račun bez krčmara, koji je
sa strane lijepo motrio i vješto upravljao iz-
rabljujući u svoje svrhe nestašnost našijeh
idealista.

U prirodi nema skoka. A desi li se gdje-.
god taj skok, nije za cijelo na korist.

Namjesnik Rodić, kao vješt strateg i po-
litičar, poslije dogogjaja g. 1866-67 znao je
da se je pravac u izvanjskoj politici naše
monarhije promijenio, te je obzirom na do-
gogjaje na balkanskom poluotoku uvidio po-
trebu da se i pravac u unutrašnjoj politici
mora mijenjati, s toga se često nalazio u
oprijeci sa ministarstvom, odnosno  politički-
jeh odnošaja u Dalmaciji. Ondašnje je mini-
starstvo štitilo autonomnu, a Rodić narodnu
stranku. Rodić je znao sebi naći pravo više
puta i preko ministarstva. Dogagjaji na Bal-

gezjima treba zahvaliti, što se je u Dalma-
ciji u relativno kratko vrijeme potisnula s upra-
ve zemlje autonomna stranka, a na njezino
mjesto stupila narodna a kasnije hrvacka. Ovo
naše mišljenje potkrepljuju mnogi i mnogi
izbori, gdje se je samo silom uspjelo. Ne ka-
žemo ovijem da Srbi i Hrvati ne bi bili je-
dnako potisnuli autonomnu stranku — bi,
ali nešto kasnije, a ovako je vlada u ve-
like pomogla izvojevati pobjede, koje danas
skupo plaćamo.

Ovo je činjenica, koja se ne može po-
biti.

A sad nastaje pitanje, da li se je moglo
drukčije raditi i odbiti zamamljivu vladinu
pomoć, koju je ona u interesu svoje izvanj-
ske politike morala pružiti. Težak odgovor
a još teži položaj narodnijem ljudima, naime,
Klaiću i drugovima, ako su znali za ciljeve
bečke vlade i čemu joj oni služe.

Pri ovakom stanju stvari Dr. M. Klaić
nije mogao biti gospodarem situacije, ili ti
da se izrazimo najnovijom frazom, nije vo-
dio već je bio vogjen od vlade. Ipak ne
bijaše čovjek poput mnogijeh drugijeh, koji
bi bili do skrajnje servilnosti pošli; znao se
je u više odlučnijeh momenata pokazati sa-
mostalan i neodvisan.

Uno radikalno sredstvo, koje na-
rodni prvaci nalažahu u sjedinjenju proti
jakog i moćnog domaćeg neprijatelja, poslije
nenadanog preokreta političkijeh odnošaja u
Dalmaciji, gubilo je malo po malo od svoje
važnosti. Dogogjaji od g. 1878. potisnuše ga
sa svijem s dnevnog reda, što je sam po-
kojnik imao srca izjaviti za rasprave o adre-
si, naglašujući, da za sjedinjenje nije sada
zgodan čas. U ove zadnje dvije riječi leži
osuda dosadašnje hrvacke politike u pokra-
jini, jer ko pozna povijest Dalmacije i dobro
uoči njezin geografski položaj, treba da dogje
do zaključka da za sjedinjenje Dalmacije
s Hrvačkom nikada ne bijaše zgodna časa.
Sudbina Dalmacije usko je skopčana sa sud-
binom Bosne i Hercegovine. S toga bi pa-
metno uradili hrvacki političari u Dalmaciji,
kad bi pitanje o sjedinjenju digli iz progra-
ma i skinuli s dnevnoga reda da se narod

kanu njemu su davali pravo. Trebalo je | tom utopijom više. ne zavagja. Prvi je
Slavene Slavenima sticati. Ovijem do- | korak učinio sam pokojnik. Samo treba ma-

lo više dosljednosti i.odvažnosti du se učini
drugi korak, naime, da se proglasi sjedinje-
nje utopijom.

Pokojnik je iskreno ljubio  cijelokupni
naš narod, zvao se Srbin ili Hrvat, ali uspr-
kos tomu svomu unutrašnjem uvjerenju i
čuvstvovanju takove su prilike bile nastale
da je morao voditi politiku diametralno pro-
tivnu, koja je stvorila današnje nesnosno sta-
nje — brackoga pokolja. Više je puta bacao
vode u vatru, ali uzalud, jer pravac bijaše
pogriješan i ne odgovaraše narodnoj zadaći.
Jedini lijek bijaše u promjeni pravca, ali to
nije do njega stalo, jer se je moglo pro-
slijediti i bez njega. Sila ne bijaše na nje-
govoj, već na drugoj strani. Nagla promjena
u političkijem odnošajima naše pokrajine ne
stvorivši u većini naroda narodne svijesti,
dala je vladi moćno orugje da stvara većine
po svojoj volji. S toga je pokojnik morao po-
gnuti glavu pred Pavlinovićem i pregorjeti
Srbe, kad je u njemu preko noći nastala
promjena, te je od gorljivog apostola srpsko-
hrvacke sloge postao njezin najljući protivnik
i zagovaratelj velikog hrvastva na štetu srp-
stva. Teško da se je pokojnik slagao se po-
tonjijem nazorima Pavlinovićevijem, ali valj-

| da zbog većega zla. .,... ili.

Kao što su dogogjaji godin&_ 1866. 1
1867. pomogli rapilnom napredovanju naro-
dne stranke, tako je g. 1878. ili ti okupacija
Bosne i Hercegovine stvorila drugog Pavli-
novića sa onijem što je slijedilo, i što još i da-
nas traje, naime, furor croaticus.

Ovi dogagjaji bijahu dovoljno jaki, -dr-
žavni razlog, bio pogrješan ili ne — po na-
šem mišljenju svakako pogrješan, — zahlje-
vao je da idu stvari ovijem tokom, s toga
pokojniku nije ostajao do jedan izlaz, odobra-
vao on to ili ne, raditi u tom pravcu, ili od-
stupiti. Daleko od nas pomisao da je pokoj-
nik tako radio samo da se uzdrži na vlasti;
već je prije istinito da sam svojijem proni-
cavijem umom bješe uvidio, da je bolje za
narod, ako i on ostane na onom mjestu, ne-
go da ko drugi dogje. Zbilja je tako, jer je
više puta, u koliko je bio jak, svoju stranku
odvratio od koje pretjeranosti hrvacke.

Što se je pokojniku dogodilo, to se je
isto dogodilo i mnogijem drugijem političari-

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ
XXXII.
KLASICIZAM.

Neka se niko ne 'uzda, da se može isticati
odličan i glasovit") u današnjoj navali spisatelja i
pjesnika g reda, ako nije veoma ubav toliko u izra-
zu koliko u idejama, koje se sa izrazom u skladu
pletu. Ti spisatelji odlični, budu na glasu samo za
Svoga vijeka, ako nijesu shvatili stari klasicizam i
Š njima se služili na izgled Dantea, Petrarke, Pa-

*) Nemoj samo, da kakav pisao s reda i loš bude išiban od
kritike. Kuma kritika je prava vještica, koja (kad opari koga,
ostavi mu žigu na čelu, da odma bude poznan, i neka je loš,
ističe kao glasovit, i svak hrli da pozna to opise kritikane, i
opisi ti uljegu u broj, koji se zove ,144 milia signati“. Ima
mogju epigramima Gčthea i ovaj ,Ja sam mnogo opis& izumio,
koje sad ne vidim baš, da su uzor ubavosti. Strah me je, hoće
li so čitat, nemoj gamo da ih čensura vlado zabrani, ako to
bude eh! tad sam ja s mojijem knjigam na dobiti“. Ja koji
sam zera književnosti, ali imam sreću, ili nesreću (bit će veće
30 godišta) vazda bit prošiban od kume, kad prestavim ili ka-
kav govor, ili opis, ja sam vidio mnoge trčat do mene oli do
drugoga da pozajmi te moje opise, samo jer su bili kritikani,
a drukčije ne bi ih bili pročitali.

rinia, Manzonia, Schillera, Gčthe, Gundulića, Nje-
guša i Mažuranića. U ostalom, svi pjesnici i pisci
roman4, neka su najviše odlični, kao sada ruski,
opadaju vremenom, kad slijede samo verizam. Pro-
mjene se okolnosti i položaji društva i oni opadaju.
Walter Scott, kad pročita ,I promessi sposi“ pre-
stade pisati romane. ,Le mie prigioni“ Silvia Pellica,
neka su opisi?) prigodni, koji više ne vrijede jer
su se promijenile okolnosti u svome sadržaju, spa-
daju isto u , Welt-Literatur“ jer su Manzoni i Pel-
lico idealizirali one materijalne zgode sa idejama
vrhunaravnijem, vjerskijem, filozofskijem i moralni-
jem poput Omira i Pindara i ostalijeh klasika.

Horao je u svojijem satirama klasik, što Ju-
venal baš nije, pošto ovaj opisuje samo vremena
rimska pod carevima, a Horacove satire ge pružaju
na svako vrijeme i na svako mjesto i t. d. U Kla-
sicizmu se sklada Istinitost, Moral i ubavost izraza
u skladnoj mjeri. ;

Pjesnik, koj pjeva vrhu svega, biva svaku
zgodu, pa makar bile jedna drugoj protivna, gubi
Svoju newmrlost i cijenu megju potomstvom. Kad
* 2) Kada su pitali jednom Lamartaine, šta mu ge čini vrhu,
»Le mie prigioni“ Pellica, odgovori: ,in letteratura.ed in po-
litica equivalgono ad una battaglia perduta“. To jest književnost
materialistička, i absolutizam ylad4 mnogo su izgubile u cijeni
megju narodima ga ovom knjigom.

su Napoleonu I?) preporučivali da nagradi pjesnika
Monti-a, kao velikog književnika italijanskog, car
obrne pleća govornicima s usklikom: ,ah! costui
canta ner tutti“ (taj pjeva za Svakoga). Naš narodni
pjesnik fra Grga Martić izgubio je mnogo, pošto ge
je napjevao na taj način, da je pjevao i Vukalovića,
i Mirka i Filipovića i Jovanovića, te je njegov
klasicizam izgubio moralni harakter: najveći ele-
monat u klasicizmu, dočim će Mažuranić ostati
klasik do vijeka, jer netom je okušao da se je za-
čeo razdor izmegju Srba i Hrvata, ne htjede više
pjevati.

Svaki dobar pjesnik, treba da bude skladan
po dubrovačku t. j. treba da sklada istinitosti mo-
ralni harakter sa ubavosti izraza, a poslije da pjeva
ljepotu prirode ili nella lingua degli Dei, ili tajno,
a ne narodu, nego samo onijem koji su već utvr-

%) Kad se u Ingleškoj nastavi dinastija, ,dOrange“« jedan
pjesnik pokloni neki svoj epos kralju Wilhelmu. Kralj mu po-
ruči poslije, da ga neće nagradit, ni čijem darovati, jer naho-
di, da je taj pjesnik sa većijem žarom, ubavošću pjevao prije
republiku, i Cromyell-a. Da uljeze u milost kraljevu, pjesnik mu
pismeno odgovori: ne čudi se prisvjetla kruno! mi pjesnici bolje pje-
vamo, kad su predmeti pjesme lažbeni, i idealni, a vazda lošije pje-
vamo realnosti jer svaki fakat je kao kojekakva, božanstvena pre-
Kazakoja u put uduroveti, i zablene fantaziju. U jednu riječ pada
mu“syaka knjiga iz ruke, kad čitalac obazna da pisac nije ni-
šta vjerovao, što piše. ?

gjeni u istinitosti i moralu, t. j. neka pjeva aristo-
kraciji moralnoj (pravijem učenjacima), pokle lje- |
pota tjelesna u opće svaka prirodna ljepota, goni
prosti puk na raskoš i putenost. To su naši pje-
snici činili kao n. p. Resti:

Formosi pueri! cano munera vestra

Ma Ae tua pulohra puella!

Nema dubrovačkog pjesnika, koji nije pjevao
ljubav i ljepotu. U svakome ćeš opisu naći pobo-
žnijeh pjesama na vrpe, a uz njih paka slikaju ti
krasotu kakve ljepotice. Na svrhu te Makle, Zorke,
Milke, i nijesu drugo, nego materijalna ljepota ide-
alizirana, postavljena pod jednijem osobnijem ime-
nom kao Dante-ova Beatriče, Petrarkina Laura,
it. d. Ako pak pjevaju osobnu ljepoticu, umeću
ti njezinu moralnost i sposobnost pameti, kao što
zahtjeva klasicizam. Appendini n. pr. pjeva ljepotu
Jele Bone, žene Dživa Bozdari, kojoj ostane napis
u hramu Gospe od Milosrgja u zidu, jer je bila:
najljepša žena svoga vremena. On veli, ako je Jele
Bona što grčka Jelena Tindarida:

Dignior haee Helene est, quae cum puleherima floret

Tum eximiis moribus antevolat.

Da zaglavimo što rekosmo, mećemo ove izreke.
kao načela. Prvo: Kršćanstvo i klasicizam ne može,
odobriti sva načela poganstva vrhu umjetnosti i