U Dubrovniku 12. Januara 1896. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i MHercegovnu i na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata 1 oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI KAKI Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vračaju, Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se viš puta štampaju, po pogodbi. ; Nefrankirana pisma ne prima ju se. Broj 2. Ezlazi svake Nedjelje. Godina V. . Dr. MIHO KLAIĆ Nestalo je velikog uma! To osjećamo i mi mlagji naraštaj, koji smo samo čuvenjem i čitanjem mogli što doznati o onom velikom djelu narodne stranke, kog obično nazivaju narodnom epopejom, prvijeh godina ustavne borbe do g. 1878. U početku jedan megju prvijem borci- ma, malo kasnije vogja ne biran ili name- inut, već javno pripoznat od svakoga bilo birača bilo biranika radi svjetlog uma, bi- strog razuma i širokog vida. Besprijekorni značaj i ljubav prama, ze- mlji bijahu osobine, kojijem mu se je svak divio, da ne rečemo zavidio — bilo prijatelj bilo protivnik. Nije ostavio bogastva, niti se bješe domogao visokog čina, niti su njegove prsi resila kakova odličja. Položajem, u kom je bio, mogao je sve to postići. Pravi govornik — a ne bukač. Njegova riječ bijaše jedra, hladna, umjerena. Ona nije vrijegjala ni one koji se njom ne slagahu. Sto se je u Dalmaciji ovijeh_zadnjijeh dvadeset godina uradilo bilo mnogo ili malo, prema svačijem shvaćanju, sve je prošlo kroz. njegove ruke: ili je njegov um začeo ili je sretno izvršio. Malena sredstva naše siromašne pokra- jine sa velikijem potrebama iste znao je u sklad dovesti, u jednu riječ, finansijska upra- va zemlje nije mogla boljijem rukama biti povjerena. Ovoliko cijenimo da mu i najžešći poli- tički protivnik može potpisati, a da se ne ogriješi o svoje političko stanovište. Sada pregjimo na njegov politički rad i pravac Obrazovan u klasičkoj zemlji svjeckijeh velikana, u Italiji, u doba narodne borbe za slobodu i nezavisnost, zadojen narodnom ide- jom, vrativši se u domovinu, ponio je sa so- bom uspomene, koje ga bjehu u početku po- takle na bugjenje narodne svijesti u nas. Ono bijaše burno vrijeme. Ratovi za oslobogjenje koje je vodio srp- ski narod, narodni preporod na prosvjetnom polju začet Vukom, te prihvaćen i od Hrva- t& po Gaju, djelovaše na izabrane duhove i u Dalmaciji. Narodni ljudi okupiše se u na- rodno kolo za narod svoj. Megju prvijem bi- jaše i Dr. M. Klaić. Program njihov u početku odgovaraše njihovu shvaćanju idealističkom odnošaja u našoj monarhiji. Pošto bijaše silan i mo- ćan protivnik, kog je trebalo svladati i poti- snuti sa gospodujućeg položaja u pokrajini, s toga se je tražilo radikalno sredstvo da se do toga što prije dogje, te se je od- mah prihvatila deviza: sjedinjenje. A ski- jem? Ne ostajaše već Hrvacka i Slavonija. Onda vladaše zanos. Nije se obraćalo dovolj- no pažnje na posljedice toga koraka, niti se je uzimao u obzir geografski položaj, niti bu- dućnost, u koliko je umrli čovjek može pred- vidjeti. Onda se je barem u Dalmaciji shva- ćalo i vjerovalo da k jednom cilju vode: i ratovanje za slobodu Srbije i Crne Gore, i bune u Bosni i Hercegovini, i narodni po- kret u nas. Vas javni život bijaše prožet ovom misli. Harakteristika ove dobe jest zanos i idealizam. Ovako treba po našem mišljenju tražiti povod i razlog sjedinjenju. U tom bijahu složni i Srbi i Hrvati, nai- me, u idealizovanju. O ravnopravnosti i bra- koj ljubavi niko nije ni sumnjao. Jugosla- vija bijaše gotova, a protivnici njeni već le- žahu poraženi. Pravio se je račun bez krčmara, koji je sa strane lijepo motrio i vješto upravljao iz- rabljujući u svoje svrhe nestašnost našijeh idealista. U prirodi nema skoka. A desi li se gdje-. god taj skok, nije za cijelo na korist. Namjesnik Rodić, kao vješt strateg i po- litičar, poslije dogogjaja g. 1866-67 znao je da se je pravac u izvanjskoj politici naše monarhije promijenio, te je obzirom na do- gogjaje na balkanskom poluotoku uvidio po- trebu da se i pravac u unutrašnjoj politici mora mijenjati, s toga se često nalazio u oprijeci sa ministarstvom, odnosno politički- jeh odnošaja u Dalmaciji. Ondašnje je mini- starstvo štitilo autonomnu, a Rodić narodnu stranku. Rodić je znao sebi naći pravo više puta i preko ministarstva. Dogagjaji na Bal- gezjima treba zahvaliti, što se je u Dalma- ciji u relativno kratko vrijeme potisnula s upra- ve zemlje autonomna stranka, a na njezino mjesto stupila narodna a kasnije hrvacka. Ovo naše mišljenje potkrepljuju mnogi i mnogi izbori, gdje se je samo silom uspjelo. Ne ka- žemo ovijem da Srbi i Hrvati ne bi bili je- dnako potisnuli autonomnu stranku — bi, ali nešto kasnije, a ovako je vlada u ve- like pomogla izvojevati pobjede, koje danas skupo plaćamo. Ovo je činjenica, koja se ne može po- biti. A sad nastaje pitanje, da li se je moglo drukčije raditi i odbiti zamamljivu vladinu pomoć, koju je ona u interesu svoje izvanj- ske politike morala pružiti. Težak odgovor a još teži položaj narodnijem ljudima, naime, Klaiću i drugovima, ako su znali za ciljeve bečke vlade i čemu joj oni služe. Pri ovakom stanju stvari Dr. M. Klaić nije mogao biti gospodarem situacije, ili ti da se izrazimo najnovijom frazom, nije vo- dio već je bio vogjen od vlade. Ipak ne bijaše čovjek poput mnogijeh drugijeh, koji bi bili do skrajnje servilnosti pošli; znao se je u više odlučnijeh momenata pokazati sa- mostalan i neodvisan. Uno radikalno sredstvo, koje na- rodni prvaci nalažahu u sjedinjenju proti jakog i moćnog domaćeg neprijatelja, poslije nenadanog preokreta političkijeh odnošaja u Dalmaciji, gubilo je malo po malo od svoje važnosti. Dogogjaji od g. 1878. potisnuše ga sa svijem s dnevnog reda, što je sam po- kojnik imao srca izjaviti za rasprave o adre- si, naglašujući, da za sjedinjenje nije sada zgodan čas. U ove zadnje dvije riječi leži osuda dosadašnje hrvacke politike u pokra- jini, jer ko pozna povijest Dalmacije i dobro uoči njezin geografski položaj, treba da dogje do zaključka da za sjedinjenje Dalmacije s Hrvačkom nikada ne bijaše zgodna časa. Sudbina Dalmacije usko je skopčana sa sud- binom Bosne i Hercegovine. S toga bi pa- metno uradili hrvacki političari u Dalmaciji, kad bi pitanje o sjedinjenju digli iz progra- ma i skinuli s dnevnoga reda da se narod kanu njemu su davali pravo. Trebalo je | tom utopijom više. ne zavagja. Prvi je Slavene Slavenima sticati. Ovijem do- | korak učinio sam pokojnik. Samo treba ma- lo više dosljednosti i.odvažnosti du se učini drugi korak, naime, da se proglasi sjedinje- nje utopijom. Pokojnik je iskreno ljubio cijelokupni naš narod, zvao se Srbin ili Hrvat, ali uspr- kos tomu svomu unutrašnjem uvjerenju i čuvstvovanju takove su prilike bile nastale da je morao voditi politiku diametralno pro- tivnu, koja je stvorila današnje nesnosno sta- nje — brackoga pokolja. Više je puta bacao vode u vatru, ali uzalud, jer pravac bijaše pogriješan i ne odgovaraše narodnoj zadaći. Jedini lijek bijaše u promjeni pravca, ali to nije do njega stalo, jer se je moglo pro- slijediti i bez njega. Sila ne bijaše na nje- govoj, već na drugoj strani. Nagla promjena u političkijem odnošajima naše pokrajine ne stvorivši u većini naroda narodne svijesti, dala je vladi moćno orugje da stvara većine po svojoj volji. S toga je pokojnik morao po- gnuti glavu pred Pavlinovićem i pregorjeti Srbe, kad je u njemu preko noći nastala promjena, te je od gorljivog apostola srpsko- hrvacke sloge postao njezin najljući protivnik i zagovaratelj velikog hrvastva na štetu srp- stva. Teško da se je pokojnik slagao se po- tonjijem nazorima Pavlinovićevijem, ali valj- | da zbog većega zla. .,... ili. Kao što su dogogjaji godin&_ 1866. 1 1867. pomogli rapilnom napredovanju naro- dne stranke, tako je g. 1878. ili ti okupacija Bosne i Hercegovine stvorila drugog Pavli- novića sa onijem što je slijedilo, i što još i da- nas traje, naime, furor croaticus. Ovi dogagjaji bijahu dovoljno jaki, -dr- žavni razlog, bio pogrješan ili ne — po na- šem mišljenju svakako pogrješan, — zahlje- vao je da idu stvari ovijem tokom, s toga pokojniku nije ostajao do jedan izlaz, odobra- vao on to ili ne, raditi u tom pravcu, ili od- stupiti. Daleko od nas pomisao da je pokoj- nik tako radio samo da se uzdrži na vlasti; već je prije istinito da sam svojijem proni- cavijem umom bješe uvidio, da je bolje za narod, ako i on ostane na onom mjestu, ne- go da ko drugi dogje. Zbilja je tako, jer je više puta, u koliko je bio jak, svoju stranku odvratio od koje pretjeranosti hrvacke. Što se je pokojniku dogodilo, to se je isto dogodilo i mnogijem drugijem političari- Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XXXII. KLASICIZAM. Neka se niko ne 'uzda, da se može isticati odličan i glasovit") u današnjoj navali spisatelja i pjesnika g reda, ako nije veoma ubav toliko u izra- zu koliko u idejama, koje se sa izrazom u skladu pletu. Ti spisatelji odlični, budu na glasu samo za Svoga vijeka, ako nijesu shvatili stari klasicizam i Š njima se služili na izgled Dantea, Petrarke, Pa- *) Nemoj samo, da kakav pisao s reda i loš bude išiban od kritike. Kuma kritika je prava vještica, koja (kad opari koga, ostavi mu žigu na čelu, da odma bude poznan, i neka je loš, ističe kao glasovit, i svak hrli da pozna to opise kritikane, i opisi ti uljegu u broj, koji se zove ,144 milia signati“. Ima mogju epigramima Gčthea i ovaj ,Ja sam mnogo opis& izumio, koje sad ne vidim baš, da su uzor ubavosti. Strah me je, hoće li so čitat, nemoj gamo da ih čensura vlado zabrani, ako to bude eh! tad sam ja s mojijem knjigam na dobiti“. Ja koji sam zera književnosti, ali imam sreću, ili nesreću (bit će veće 30 godišta) vazda bit prošiban od kume, kad prestavim ili ka- kav govor, ili opis, ja sam vidio mnoge trčat do mene oli do drugoga da pozajmi te moje opise, samo jer su bili kritikani, a drukčije ne bi ih bili pročitali. rinia, Manzonia, Schillera, Gčthe, Gundulića, Nje- guša i Mažuranića. U ostalom, svi pjesnici i pisci roman4, neka su najviše odlični, kao sada ruski, opadaju vremenom, kad slijede samo verizam. Pro- mjene se okolnosti i položaji društva i oni opadaju. Walter Scott, kad pročita ,I promessi sposi“ pre- stade pisati romane. ,Le mie prigioni“ Silvia Pellica, neka su opisi?) prigodni, koji više ne vrijede jer su se promijenile okolnosti u svome sadržaju, spa- daju isto u , Welt-Literatur“ jer su Manzoni i Pel- lico idealizirali one materijalne zgode sa idejama vrhunaravnijem, vjerskijem, filozofskijem i moralni- jem poput Omira i Pindara i ostalijeh klasika. Horao je u svojijem satirama klasik, što Ju- venal baš nije, pošto ovaj opisuje samo vremena rimska pod carevima, a Horacove satire ge pružaju na svako vrijeme i na svako mjesto i t. d. U Kla- sicizmu se sklada Istinitost, Moral i ubavost izraza u skladnoj mjeri. ; Pjesnik, koj pjeva vrhu svega, biva svaku zgodu, pa makar bile jedna drugoj protivna, gubi Svoju newmrlost i cijenu megju potomstvom. Kad * 2) Kada su pitali jednom Lamartaine, šta mu ge čini vrhu, »Le mie prigioni“ Pellica, odgovori: ,in letteratura.ed in po- litica equivalgono ad una battaglia perduta“. To jest književnost materialistička, i absolutizam ylad4 mnogo su izgubile u cijeni megju narodima ga ovom knjigom. su Napoleonu I?) preporučivali da nagradi pjesnika Monti-a, kao velikog književnika italijanskog, car obrne pleća govornicima s usklikom: ,ah! costui canta ner tutti“ (taj pjeva za Svakoga). Naš narodni pjesnik fra Grga Martić izgubio je mnogo, pošto ge je napjevao na taj način, da je pjevao i Vukalovića, i Mirka i Filipovića i Jovanovića, te je njegov klasicizam izgubio moralni harakter: najveći ele- monat u klasicizmu, dočim će Mažuranić ostati klasik do vijeka, jer netom je okušao da se je za- čeo razdor izmegju Srba i Hrvata, ne htjede više pjevati. Svaki dobar pjesnik, treba da bude skladan po dubrovačku t. j. treba da sklada istinitosti mo- ralni harakter sa ubavosti izraza, a poslije da pjeva ljepotu prirode ili nella lingua degli Dei, ili tajno, a ne narodu, nego samo onijem koji su već utvr- %) Kad se u Ingleškoj nastavi dinastija, ,dOrange“« jedan pjesnik pokloni neki svoj epos kralju Wilhelmu. Kralj mu po- ruči poslije, da ga neće nagradit, ni čijem darovati, jer naho- di, da je taj pjesnik sa većijem žarom, ubavošću pjevao prije republiku, i Cromyell-a. Da uljeze u milost kraljevu, pjesnik mu pismeno odgovori: ne čudi se prisvjetla kruno! mi pjesnici bolje pje- vamo, kad su predmeti pjesme lažbeni, i idealni, a vazda lošije pje- vamo realnosti jer svaki fakat je kao kojekakva, božanstvena pre- Kazakoja u put uduroveti, i zablene fantaziju. U jednu riječ pada mu“syaka knjiga iz ruke, kad čitalac obazna da pisac nije ni- šta vjerovao, što piše. ? gjeni u istinitosti i moralu, t. j. neka pjeva aristo- kraciji moralnoj (pravijem učenjacima), pokle lje- | pota tjelesna u opće svaka prirodna ljepota, goni prosti puk na raskoš i putenost. To su naši pje- snici činili kao n. p. Resti: Formosi pueri! cano munera vestra Ma Ae tua pulohra puella! Nema dubrovačkog pjesnika, koji nije pjevao ljubav i ljepotu. U svakome ćeš opisu naći pobo- žnijeh pjesama na vrpe, a uz njih paka slikaju ti krasotu kakve ljepotice. Na svrhu te Makle, Zorke, Milke, i nijesu drugo, nego materijalna ljepota ide- alizirana, postavljena pod jednijem osobnijem ime- nom kao Dante-ova Beatriče, Petrarkina Laura, it. d. Ako pak pjevaju osobnu ljepoticu, umeću ti njezinu moralnost i sposobnost pameti, kao što zahtjeva klasicizam. Appendini n. pr. pjeva ljepotu Jele Bone, žene Dživa Bozdari, kojoj ostane napis u hramu Gospe od Milosrgja u zidu, jer je bila: najljepša žena svoga vremena. On veli, ako je Jele Bona što grčka Jelena Tindarida: Dignior haee Helene est, quae cum puleherima floret Tum eximiis moribus antevolat. Da zaglavimo što rekosmo, mećemo ove izreke. kao načela. Prvo: Kršćanstvo i klasicizam ne može, odobriti sva načela poganstva vrhu umjetnosti i