U Dubrovniku 19. Januara 1896.

Cijena listi
Za Dubrovnik nx godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
Hercegovnu i na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu for. 5.

ps

MA.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine ina četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i '

šalju se administraciji ,DUa.
KA“.
Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se no vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slišneobjave plaća se 10 noyč.
od retka (sitnijeh slova). Ako ge više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima
ju se.

Broj 3.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina V.

Talijanski jezik i talijanska
kultura.

Autonomaško Društvo ,Gabinetto di
Lettura“ priredilo i na svoje troškove iz-
dalo je koledar za g. 1896. na talijanskom
jeziku. U napomeni čitateljima nalazi se ova
tačka:

»Ne namjerava pak ovo društvo služiti
se talijanskijem jezikom zbog malog poštova-
nja prema srpskom'), ali namjerava doprini-
jeti kulturi našega naroda promicanjem  sta-
Tog poznavanja obaju jezika“.

Prilike, u kojima živemo, i sve to izra-
zitiji i odlučniji pravac u našem javnom ži-
votu, od koga se ne smijemo nadati nika-
kvoj koristi, silio nas je dai o ovom pita-
nju progovorimo; prigoda nam se je pružila,
te ćemo bez obzira na desno i na lijevo ka-
zati svoje duboko uvjerenje, ako pak ko od
našijeh prijatelja ne bi dijelio našeg mišlje-
nja, molimo ga da se u stupcima ovog lista
izjasni.

Maleni narodi mnogo više od  velikijeh
upućeni su, ako žele kulturno i materijalno
napredovati, na veće i kulturnije narode da
od njih pozajme sve što im za napredak i
pravilan razvitak treba. Maleni narodi bal-
kanski i u opće Slaveni bijahu zaostali ne
svojom krivnjom u svačemu za narodima za-
padne Evrope; veoma se maleni broj Slave-
na može izuzeti, a to su Poljaci i Dubrov-
čani, koji nijesu dijelili tešku sudbinu svoji-
jeh suplemenik, već budući u sretnom po-
ložaju življahu svojijem životom, koliko se je
u ona vremena to moglo.

Devetnćsti vijek prenuo je i Slavene, ko-
jijem se je odmah u početku nametala dvo-
struka zadaća: i onu veliku prazninu prama
potrebi popuniti i s ostalijem se narodima u
napretku natjecati. U ovako kratko vrijeme
čudesa su se stvorila: Česi i Poljaci nemaju
što Nijemcima zaviditi, Rusi su već u neko-
liko grana znanja i umjeća narode Zapadne
Evrope natkrilili, a_mi balkanski Slaveni, oso-
bito Srbi, možemo biti zadovoljni.

Srpski narod zbog prostranosti zemljišta
na kom žive i geografskog položaja susreta

") U tekstu stoji: slava.

se su dvije kulture, naime, na sjeveru s nje-
mačkom i na zapadu sa talijanskom.

Na obalama jadranskog mora do Boja-
ne živi i srpski narod. Na ovijem obalama
gospodovaše od davnin4 pretežno latinski je-
zik i kultura a kasnije talijanski jezik i kultura.

U Dubrovniku pod stječajem povoljnijih
prilika dogodi se da su se utemeljitelji na-
šega grada, koji bijahu porijekla latinsko-gr-
čkog malo po malo posrbili, a stanovnici Sr-
bi poprimiše latinsko-talijansku uglagjenost;
ovaj znameniti dogagjaj rodi obilnijem  plo-
dom: dubrovačkom književnosti.

Stari Dubrovčani otkada se je proces
asimilizacije svršio priznavahu se ,Slovinci-
ma“ a nikada Talijancima. Mogli bi za ovu
našu tvrdnju navesti veliko mnoštvo dokaza,
što ne treba, već ćemo iznijeti dva veoma
klasična svjedoka, naime, ljetopisca Resti i
Dubrovački Senat. Resti u uvodu dubrovačke
kronike na jednom mjestu kaže: ,Nek ovo
vrijedi za one koji će čitati i hljeti kritiko-
vati, da znadu da možemo ne pisati dobro,
morajući to činiti na tugjem jeziku"),
ali ne možemo ne pisati istine“. Dubrovački
senat u pismu od 26. avgusta 1667. na kra-

lja Ljudevita XIV., u kom ga moli za pomoć.

veli: ,Smilujte se milostivo našoj velikoj ne-

sreći (t. j. trešnji) i učinite neka odjeknu na.

našem ilirskom (f. j. slavenskom) jeziku
najprostranijem od svakog drugog
poznatoga svijeta“) Vaše hvale od mno-
gijeh drugijeh slavljene, šlo ćemo dragovolj-
no učiniti“.

Ovo je i naše stanovište samo s tom
razlikom, što su stari Dubrovčani bili Pri-
Siljeni (kao što govori Resti) pisati tugjijem
jezikom naučna djela i mnogo drugo, to mi
danas ne samo da nijesmo nego i ne smije-
mo, jer štogod se radi, treba da je ojelomu
narodu pristupačno, a da bude narodu pri-
stupačno, treba pisati i govoriti narodnijem
jezikom. Ovo nije prosta tvrdnja već aksiom,
koji danas vlada cijelijem izobraženijem  svi-
jetom. Samo ne treba pretjerati, kao što se
u na$oj pokrajini radi.

Sveto je pedagogijsko načelo: uči djecu

) .... dovendolo fare in un linguaggio forestiero.
*) Nella nostra lingua Tilirica pit ampia d'ogni altra del co-
nosciuto mondo.

na njihovu materinskom jeziku, ali nikakva
sedagogija ne uči uskratiti učenicima priliku
da nauče i koji strani jezik, te se upoznadu
i s njegovom kulturom.

Kao što ne treba kulturni pojam mije-
šati s narodnijem, tako isto ne valja narodni
pojam tako ograničiti da se ne smije učiti
do samo narodni jezik.

U našoj pokrajini griješi se s jedne
strane, naime, autonomaške, kad se kulturni
pojam miješa s narodnijem; a s druge, nai-
me, hrvacke, kad se talijanskom jeziku hoće
zatvoriti vrata u školama i uredima.

Mi Srbi nemamo ni što nijekati ni što
priznavati. Narodi, kod kojijeh je jako razvi-
jena narodna svijest, kao što je kod Srba,
ne treba im se laćati s krajnjijeh sredstava
da očuvaju svoju narodnost. Dubrovnik i Bo-
ka-Kotorska očuvaše svoj narodni značaj i
pod gospodstvom talijanskog jezika i kulture,
dok ostali gradovi dalmatinski na sjeveru
bjehu postali gotovo talijanski; tu ne treba
tražiti uzroka samo u ondašnjijem prilikama
već i u plemenskoj razlici.

Talijanski jezik i kultura tokom  vijeko-
vi stekoše gragjansko pravo u našoj po-
krajini, i mi, ako sebi dobra želimo, ne smi-
jemo ih goniti, već im odrediti ono mjesto,
koje im se pristoji i našijem potrebama od-
govara. Nama treba jedan strani jezik za
kulturu i promet, a kad ga već kod kuće
nalazimo, zašto ćemo nepromišljenijem kora-
cima otvorati vrata njemačkomu jeziku, koji
je već toliko milijuna Slavena progutao i
velike štete Slavenstvu nanio.

Ozbiljni ljudi u našoj pokrajini ne treba
da se osvrću na eksaltadose s jedne i
S druge strane, već neka u interesu zemlje
i naše djece razborito riješe ovo pitanje bez
obzira na vladu, jer će ona i unaprijed pot-
pirivati ovaj razdor, da uzmogne što bolje
uvlačiti njemački jezik.

Talijanski jezik ne može nam više na-
nijeti nikakve štete u narodnom smislu, mi
smo mu se svikli, čuvajmo i gojimo ga, ako
ne za drugo a ono većega zla radi. Osobito
pak treba nastojati da se bolje uči u škola-
ma, da naša djeca svršivši srednje škole u
govoru i pismu mu budu potpuno vješta. Ovo
se ne može postići samo učenjem nekoliko

ur4 na nedjelju, već bi u višijem razredima
srednjijeh škola trebalo barem jedan predmet
učiti nastavnijem jezikom talijanskijem, jer se
bez neprestanog vjedžbanja ne može jedan
jezik dobro naučiti. Na isti bi način trebalo
da se u Zadarskoj talijanskoj gimnaziji uči
koji predmet u višijem razredima srpskijem
nastavnijem jezikom“).

U pitanju uvogjenja srpskog jezika kao
uredovnog u pokrajini treba biti veoma ob-
ziran da tjerajući vuka ne istjeramo lisicu,
da nam se ne dogodi da tjerajući talijanski
uvučemo njemački, kao što se je dogodilo
na poštarskijem i telegrafskijem uredima, na
ravnateljstvu financije i svijem poglavarstvi-
ma. Za ponarogjenje uredA treba tražiti
zgodan čas, inače quieta non movere

Česki zastupnik Dr. Pačak napisao je
broširu o jezičnom pitanju u Ceskoj, što smo
već u prvom broju 0. g. napomenuli, i pre-
dlaže da svaki činovnik ima biti potpuno
vješt českom i njemačkom jeziku, a da se to
postigne treba u srednjijem školama bolje i
više učiti zemaljske jezike.

Možda će nam ko prigovoriti da u na-
šoj pokrajini ne opstoji onaj razmjer izmegju
talijanskog i srpskog jezika, kao u Ceskoj
izmegju njemačkog i českog, mi ćemo mu
odgovoriti riječima jednog svjeckog bečkog
naučenjaka, koji je veći Slaven nego mi svi
skupa: U Ceskoj i u Dalmaciji treba početi
riješavanje jezičnog pitanja u školama i to u
srednjijem, gdje se pripravlja činovnička klasa
i to: na českijem gimnazijima trebalo bi učiti
neke predmete njemački, a tako isto na nje-
mačkijem neke predmete česki; u Dalmaciji
takogjer valja upotrebit ovu praksu, i ako
nema Talijana u Dalmaciji u onom razmjeru
kao Nijemaca u Českoj, jer je bolje učiti ta-
lijanski nego njemački.

Nastavićemo.

AF.

Osvrt na godinu 1895.

Nastavio. —

Kako je sa Srpstvom u Dubrovniku, Boki-
Kotorskoj i Dalmaciji vidjeli smo, sada prijegjimo
preko Velebita u Hrvacku i Slavoniju.

*) Ovo je mnijenje piščevo.

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ
XXXIII.
KLASICIZAM.

Drugi je uzrok opadanju klasicizma po Evropi
današnji gustav vlada in genere. Sustav centrali-
zacije snima svaku gragjansku slobođu i potpuni ra-
zvoj duha ljuckoga, koji po naravi najprvo ima 0sje-
ati uticaj i fizički i moralni svoje domovine. Cen-
tralizacija to sve kao s rukom čisti. Bit do kraja
izučen u Klasicizmu, budi u tebi zanos za svoj na-
rod za svoju domovinu, da ge teško može vjerovat.
Certamente deve stantare il Taurico — pi-
še Massimo d'Azeglio — a creder parte della
sua patria la Filandia, il Provenzale la
Brettagna, un Erzegovese la Transilvania.
Forse sara, e verrebbe fuora ragionando,
ma per primo sentimento, viva Dio! non
viene'). Negdje u Njemačkoj skoro pitali jednoga

') Nazad mnogo godina izašla je u Beču jedna knjiga s na-
slovom ,Die Oestereichisehe Literatur“, u njoj su vezani poput
razlikog evijeća u jednu kitu: i Mangoni i Foseolo i Pettofi i
Mažuranić i Dositej i Romagnosi i Preradović i Amering

oficira, komu je bilo samo 18 godini: ,Kako? Ti si
u malo dana od vojnika postao oficirom? Za što?“
— ,Jer sam svršio sve škole gimnazijalne“, odgo-
vori oficir. — ,Dakle ti si veoma dobro naučen u

grčkome i latinskome klasicizmu?“ — ,Otkud, od-

vrati, ne znam ti ni beknut grčki ni latinski, da bih
znao, bio bih do sada u okovima a ne oficir“. Osta-
lo je samo počitanje prema klasicizmu i za to se
predava po školama kako  ,religio uficialis“, jal
»Kiroh-parade“ u nauku o vjeri, ali se je duh evan-
gjeoski u opće udunuo, duh toliko preporučen od
svetoga Pavla: spiritum nolite extinguere?).
Ovdje vrijedi napomenuti razgovor Kanove sa Ko-
hoult-om, poslanikom Napoleonovijem, koji mu do-
gje sa pozivom carevijem, da Kanova kreno u Pariz
i da uresi taj prijestoni grad svega carstva. ,Co-
me posso io adornar la patria vostra, quan-
do voi avete rovinato la mia?“ Odgovori Cano-
va. Kohoult mu tađa predstavi da djela književno-
sti i umjetnosti pripadaju cijelomu ljudstvu, a ne

Kolar i Miklošić i t.d. Ovijem piseima nije se zaista ni u snu
snijevalo ikad da će ih tako nanizati, i svi pripadat u jedan
razred evropske literature. Iznimka je ovomu pravilu od nas
postavlj , kad centralizacija obuhvata jedan isti narod, i
to ne u sve i po sve.

*) Gli antichi in ogni atto e seritto sentivano Dio, e moi il
prete. — M. d' Azeglio.

samo jednomu narodu jednoj domovini. ,Istina je,

| odvrati Canova, ali velika djela književna i

umjetna jesu plod jedne zemlje, a druga
druge, kao voćke, bilje, evijeće it. d. Isti
je zakon i moralni kao i prirodno-materi-
jalni: prenesi ih u drugu zemlju, već so
plod i cvijeće promijene i prime drugi
oblik. Pošto je navada dobitniki, otkad je
svijeta, da pergamene, knjige, odlično
rukotvorine i predmete umjetnosti preno-
se iz osvojenijeh zemalja u prijest&nicu po-
bjediočevu; ali se ne prenose samo ti mate-
rijalni predmeti nego joši osobe odlične u
čemugod; ja ću poći u Pariz, no moj genij
mora oslabiti u očajanju za domovinom“, Ge-
nijima prija politika tako zvana del campanile.
Oni ljube narodnost, jer je isti jezik poglaviti, da
ne rečemo, jedini elemenat narodnosti, ljube megju-
BObni vez ga Svakom domovinom jednake narodnosti,
ali ne da jedna pobjegjuje druge — na uzor rTepu-
blika staro Grčke, gdje je samo Delfi, igre olimpij-
ske istmijske nemejske, sudilište amficijonijsko ci-
jeli narod vezivalo, ili na uzor Rima, koji je osta-
vljao svakomu narodu i građu municipalnu slobodu,
a samo digao, kad bi se od Rima odmetnuli“). Da

*) Piše Valerij Maksim, da se je Pervenum, mali gradić u
Etruriji, prvi odmetnuo Rimu, u početku republike. Poglavari

se vratimo na naš razgovor: Dubrovnik se je dičio
svojom političkom slobodom, to se nalazi istaknuto
u svijeh dubrovačkijeh pigaca, pa i u onijeh Dal-
macije kao Hektorovića, Kanavelića i t. d., koji
slave slobodu Dubrovnika. Jagić“) navagja iz Za-
greba g. 1868 jedan rukopis starijeh legenada na-

urote bjehu dovedeni u Rim pred senat i upitaše ih: ,Zašto
ste se odmetli?“ — ,Bili smo do juče slobodni, odgovore, kao
i vi, nagon osjećanja za slobodom od vas još sa svijem no uni-
štenom, na to nas je natjerao“. Senat zablenut pusti ih slobo-
dne, i naredi da se taj gradić vlada svojijem zakonima, a da
samo pripozna prvenstvo Rimu. Tako je trajalo, dok pučke
stranke Katiline, Spartaka, Cezara, Pompeja, Krasa, Bruta, Ok-
tavijana ne započeše apsolutizmom prvo na Italiju pa na cijelu
državu. 1 pod carevima je to trajalo. Nos legem habemus
et secundum legem debet mori, vikali su Židovi Pilatu,
da smrti Hrista smakne. Od ove slobode postadoše po Evropi
»le Comuni“, odakle republike talijanske i ,le Fazioni“ proti
papama u Rimu. I republika dubrovačka u spisima svojijem
vazda meće ovaj naslov ,pod N. N. carem earigrackijem rim-
skijem“ a oslabivši Carigrad ,pod N. N. carem rimskijem za-
padnijem“ i t. d., ali je svoju slobodu revno čuvala. Isti Du-
brovnik takogjer dade gracku slobodu Lastovu i Mljetu. Kad
su jednom na Mljetu ubili kneza dubrovačkoga, mnogo Mlje-
ćansm bi dovedeno pred senat. ,Ko je ubio kneza, pitahu
ih“. — ,Bat, odgovore“. — ,A ko je držao bat?“ —
»Svak“, odvratiše“. I tako ge opet ponovi pripovjetka Valeri.
ja Maksima.

“) Jagić. Prilozi na Historiju književnosti hrvatskoga-srbsko-
S u f

ga naroda. Zagreb 1868,