U Dubrovniku 19. Januara 1896. Cijena listi Za Dubrovnik nx godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i Hercegovnu i na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. ps MA. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine ina četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i ' šalju se administraciji ,DUa. KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slišneobjave plaća se 10 noyč. od retka (sitnijeh slova). Ako ge više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. Broj 3. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. Talijanski jezik i talijanska kultura. Autonomaško Društvo ,Gabinetto di Lettura“ priredilo i na svoje troškove iz- dalo je koledar za g. 1896. na talijanskom jeziku. U napomeni čitateljima nalazi se ova tačka: »Ne namjerava pak ovo društvo služiti se talijanskijem jezikom zbog malog poštova- nja prema srpskom'), ali namjerava doprini- jeti kulturi našega naroda promicanjem sta- Tog poznavanja obaju jezika“. Prilike, u kojima živemo, i sve to izra- zitiji i odlučniji pravac u našem javnom ži- votu, od koga se ne smijemo nadati nika- kvoj koristi, silio nas je dai o ovom pita- nju progovorimo; prigoda nam se je pružila, te ćemo bez obzira na desno i na lijevo ka- zati svoje duboko uvjerenje, ako pak ko od našijeh prijatelja ne bi dijelio našeg mišlje- nja, molimo ga da se u stupcima ovog lista izjasni. Maleni narodi mnogo više od velikijeh upućeni su, ako žele kulturno i materijalno napredovati, na veće i kulturnije narode da od njih pozajme sve što im za napredak i pravilan razvitak treba. Maleni narodi bal- kanski i u opće Slaveni bijahu zaostali ne svojom krivnjom u svačemu za narodima za- padne Evrope; veoma se maleni broj Slave- na može izuzeti, a to su Poljaci i Dubrov- čani, koji nijesu dijelili tešku sudbinu svoji- jeh suplemenik, već budući u sretnom po- ložaju življahu svojijem životom, koliko se je u ona vremena to moglo. Devetnćsti vijek prenuo je i Slavene, ko- jijem se je odmah u početku nametala dvo- struka zadaća: i onu veliku prazninu prama potrebi popuniti i s ostalijem se narodima u napretku natjecati. U ovako kratko vrijeme čudesa su se stvorila: Česi i Poljaci nemaju što Nijemcima zaviditi, Rusi su već u neko- liko grana znanja i umjeća narode Zapadne Evrope natkrilili, a_mi balkanski Slaveni, oso- bito Srbi, možemo biti zadovoljni. Srpski narod zbog prostranosti zemljišta na kom žive i geografskog položaja susreta ") U tekstu stoji: slava. se su dvije kulture, naime, na sjeveru s nje- mačkom i na zapadu sa talijanskom. Na obalama jadranskog mora do Boja- ne živi i srpski narod. Na ovijem obalama gospodovaše od davnin4 pretežno latinski je- zik i kultura a kasnije talijanski jezik i kultura. U Dubrovniku pod stječajem povoljnijih prilika dogodi se da su se utemeljitelji na- šega grada, koji bijahu porijekla latinsko-gr- čkog malo po malo posrbili, a stanovnici Sr- bi poprimiše latinsko-talijansku uglagjenost; ovaj znameniti dogagjaj rodi obilnijem plo- dom: dubrovačkom književnosti. Stari Dubrovčani otkada se je proces asimilizacije svršio priznavahu se ,Slovinci- ma“ a nikada Talijancima. Mogli bi za ovu našu tvrdnju navesti veliko mnoštvo dokaza, što ne treba, već ćemo iznijeti dva veoma klasična svjedoka, naime, ljetopisca Resti i Dubrovački Senat. Resti u uvodu dubrovačke kronike na jednom mjestu kaže: ,Nek ovo vrijedi za one koji će čitati i hljeti kritiko- vati, da znadu da možemo ne pisati dobro, morajući to činiti na tugjem jeziku"), ali ne možemo ne pisati istine“. Dubrovački senat u pismu od 26. avgusta 1667. na kra- lja Ljudevita XIV., u kom ga moli za pomoć. veli: ,Smilujte se milostivo našoj velikoj ne- sreći (t. j. trešnji) i učinite neka odjeknu na. našem ilirskom (f. j. slavenskom) jeziku najprostranijem od svakog drugog poznatoga svijeta“) Vaše hvale od mno- gijeh drugijeh slavljene, šlo ćemo dragovolj- no učiniti“. Ovo je i naše stanovište samo s tom razlikom, što su stari Dubrovčani bili Pri- Siljeni (kao što govori Resti) pisati tugjijem jezikom naučna djela i mnogo drugo, to mi danas ne samo da nijesmo nego i ne smije- mo, jer štogod se radi, treba da je ojelomu narodu pristupačno, a da bude narodu pri- stupačno, treba pisati i govoriti narodnijem jezikom. Ovo nije prosta tvrdnja već aksiom, koji danas vlada cijelijem izobraženijem svi- jetom. Samo ne treba pretjerati, kao što se u na$oj pokrajini radi. Sveto je pedagogijsko načelo: uči djecu ) .... dovendolo fare in un linguaggio forestiero. *) Nella nostra lingua Tilirica pit ampia d'ogni altra del co- nosciuto mondo. na njihovu materinskom jeziku, ali nikakva sedagogija ne uči uskratiti učenicima priliku da nauče i koji strani jezik, te se upoznadu i s njegovom kulturom. Kao što ne treba kulturni pojam mije- šati s narodnijem, tako isto ne valja narodni pojam tako ograničiti da se ne smije učiti do samo narodni jezik. U našoj pokrajini griješi se s jedne strane, naime, autonomaške, kad se kulturni pojam miješa s narodnijem; a s druge, nai- me, hrvacke, kad se talijanskom jeziku hoće zatvoriti vrata u školama i uredima. Mi Srbi nemamo ni što nijekati ni što priznavati. Narodi, kod kojijeh je jako razvi- jena narodna svijest, kao što je kod Srba, ne treba im se laćati s krajnjijeh sredstava da očuvaju svoju narodnost. Dubrovnik i Bo- ka-Kotorska očuvaše svoj narodni značaj i pod gospodstvom talijanskog jezika i kulture, dok ostali gradovi dalmatinski na sjeveru bjehu postali gotovo talijanski; tu ne treba tražiti uzroka samo u ondašnjijem prilikama već i u plemenskoj razlici. Talijanski jezik i kultura tokom vijeko- vi stekoše gragjansko pravo u našoj po- krajini, i mi, ako sebi dobra želimo, ne smi- jemo ih goniti, već im odrediti ono mjesto, koje im se pristoji i našijem potrebama od- govara. Nama treba jedan strani jezik za kulturu i promet, a kad ga već kod kuće nalazimo, zašto ćemo nepromišljenijem kora- cima otvorati vrata njemačkomu jeziku, koji je već toliko milijuna Slavena progutao i velike štete Slavenstvu nanio. Ozbiljni ljudi u našoj pokrajini ne treba da se osvrću na eksaltadose s jedne i S druge strane, već neka u interesu zemlje i naše djece razborito riješe ovo pitanje bez obzira na vladu, jer će ona i unaprijed pot- pirivati ovaj razdor, da uzmogne što bolje uvlačiti njemački jezik. Talijanski jezik ne može nam više na- nijeti nikakve štete u narodnom smislu, mi smo mu se svikli, čuvajmo i gojimo ga, ako ne za drugo a ono većega zla radi. Osobito pak treba nastojati da se bolje uči u škola- ma, da naša djeca svršivši srednje škole u govoru i pismu mu budu potpuno vješta. Ovo se ne može postići samo učenjem nekoliko ur4 na nedjelju, već bi u višijem razredima srednjijeh škola trebalo barem jedan predmet učiti nastavnijem jezikom talijanskijem, jer se bez neprestanog vjedžbanja ne može jedan jezik dobro naučiti. Na isti bi način trebalo da se u Zadarskoj talijanskoj gimnaziji uči koji predmet u višijem razredima srpskijem nastavnijem jezikom“). U pitanju uvogjenja srpskog jezika kao uredovnog u pokrajini treba biti veoma ob- ziran da tjerajući vuka ne istjeramo lisicu, da nam se ne dogodi da tjerajući talijanski uvučemo njemački, kao što se je dogodilo na poštarskijem i telegrafskijem uredima, na ravnateljstvu financije i svijem poglavarstvi- ma. Za ponarogjenje uredA treba tražiti zgodan čas, inače quieta non movere Česki zastupnik Dr. Pačak napisao je broširu o jezičnom pitanju u Ceskoj, što smo već u prvom broju 0. g. napomenuli, i pre- dlaže da svaki činovnik ima biti potpuno vješt českom i njemačkom jeziku, a da se to postigne treba u srednjijem školama bolje i više učiti zemaljske jezike. Možda će nam ko prigovoriti da u na- šoj pokrajini ne opstoji onaj razmjer izmegju talijanskog i srpskog jezika, kao u Ceskoj izmegju njemačkog i českog, mi ćemo mu odgovoriti riječima jednog svjeckog bečkog naučenjaka, koji je veći Slaven nego mi svi skupa: U Ceskoj i u Dalmaciji treba početi riješavanje jezičnog pitanja u školama i to u srednjijem, gdje se pripravlja činovnička klasa i to: na českijem gimnazijima trebalo bi učiti neke predmete njemački, a tako isto na nje- mačkijem neke predmete česki; u Dalmaciji takogjer valja upotrebit ovu praksu, i ako nema Talijana u Dalmaciji u onom razmjeru kao Nijemaca u Českoj, jer je bolje učiti ta- lijanski nego njemački. Nastavićemo. AF. Osvrt na godinu 1895. Nastavio. — Kako je sa Srpstvom u Dubrovniku, Boki- Kotorskoj i Dalmaciji vidjeli smo, sada prijegjimo preko Velebita u Hrvacku i Slavoniju. *) Ovo je mnijenje piščevo. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XXXIII. KLASICIZAM. Drugi je uzrok opadanju klasicizma po Evropi današnji gustav vlada in genere. Sustav centrali- zacije snima svaku gragjansku slobođu i potpuni ra- zvoj duha ljuckoga, koji po naravi najprvo ima 0sje- ati uticaj i fizički i moralni svoje domovine. Cen- tralizacija to sve kao s rukom čisti. Bit do kraja izučen u Klasicizmu, budi u tebi zanos za svoj na- rod za svoju domovinu, da ge teško može vjerovat. Certamente deve stantare il Taurico — pi- še Massimo d'Azeglio — a creder parte della sua patria la Filandia, il Provenzale la Brettagna, un Erzegovese la Transilvania. Forse sara, e verrebbe fuora ragionando, ma per primo sentimento, viva Dio! non viene'). Negdje u Njemačkoj skoro pitali jednoga ') Nazad mnogo godina izašla je u Beču jedna knjiga s na- slovom ,Die Oestereichisehe Literatur“, u njoj su vezani poput razlikog evijeća u jednu kitu: i Mangoni i Foseolo i Pettofi i Mažuranić i Dositej i Romagnosi i Preradović i Amering oficira, komu je bilo samo 18 godini: ,Kako? Ti si u malo dana od vojnika postao oficirom? Za što?“ — ,Jer sam svršio sve škole gimnazijalne“, odgo- vori oficir. — ,Dakle ti si veoma dobro naučen u grčkome i latinskome klasicizmu?“ — ,Otkud, od- vrati, ne znam ti ni beknut grčki ni latinski, da bih znao, bio bih do sada u okovima a ne oficir“. Osta- lo je samo počitanje prema klasicizmu i za to se predava po školama kako ,religio uficialis“, jal »Kiroh-parade“ u nauku o vjeri, ali se je duh evan- gjeoski u opće udunuo, duh toliko preporučen od svetoga Pavla: spiritum nolite extinguere?). Ovdje vrijedi napomenuti razgovor Kanove sa Ko- hoult-om, poslanikom Napoleonovijem, koji mu do- gje sa pozivom carevijem, da Kanova kreno u Pariz i da uresi taj prijestoni grad svega carstva. ,Co- me posso io adornar la patria vostra, quan- do voi avete rovinato la mia?“ Odgovori Cano- va. Kohoult mu tađa predstavi da djela književno- sti i umjetnosti pripadaju cijelomu ljudstvu, a ne Kolar i Miklošić i t.d. Ovijem piseima nije se zaista ni u snu snijevalo ikad da će ih tako nanizati, i svi pripadat u jedan razred evropske literature. Iznimka je ovomu pravilu od nas postavlj , kad centralizacija obuhvata jedan isti narod, i to ne u sve i po sve. *) Gli antichi in ogni atto e seritto sentivano Dio, e moi il prete. — M. d' Azeglio. samo jednomu narodu jednoj domovini. ,Istina je, | odvrati Canova, ali velika djela književna i umjetna jesu plod jedne zemlje, a druga druge, kao voćke, bilje, evijeće it. d. Isti je zakon i moralni kao i prirodno-materi- jalni: prenesi ih u drugu zemlju, već so plod i cvijeće promijene i prime drugi oblik. Pošto je navada dobitniki, otkad je svijeta, da pergamene, knjige, odlično rukotvorine i predmete umjetnosti preno- se iz osvojenijeh zemalja u prijest&nicu po- bjediočevu; ali se ne prenose samo ti mate- rijalni predmeti nego joši osobe odlične u čemugod; ja ću poći u Pariz, no moj genij mora oslabiti u očajanju za domovinom“, Ge- nijima prija politika tako zvana del campanile. Oni ljube narodnost, jer je isti jezik poglaviti, da ne rečemo, jedini elemenat narodnosti, ljube megju- BObni vez ga Svakom domovinom jednake narodnosti, ali ne da jedna pobjegjuje druge — na uzor rTepu- blika staro Grčke, gdje je samo Delfi, igre olimpij- ske istmijske nemejske, sudilište amficijonijsko ci- jeli narod vezivalo, ili na uzor Rima, koji je osta- vljao svakomu narodu i građu municipalnu slobodu, a samo digao, kad bi se od Rima odmetnuli“). Da *) Piše Valerij Maksim, da se je Pervenum, mali gradić u Etruriji, prvi odmetnuo Rimu, u početku republike. Poglavari se vratimo na naš razgovor: Dubrovnik se je dičio svojom političkom slobodom, to se nalazi istaknuto u svijeh dubrovačkijeh pigaca, pa i u onijeh Dal- macije kao Hektorovića, Kanavelića i t. d., koji slave slobodu Dubrovnika. Jagić“) navagja iz Za- greba g. 1868 jedan rukopis starijeh legenada na- urote bjehu dovedeni u Rim pred senat i upitaše ih: ,Zašto ste se odmetli?“ — ,Bili smo do juče slobodni, odgovore, kao i vi, nagon osjećanja za slobodom od vas još sa svijem no uni- štenom, na to nas je natjerao“. Senat zablenut pusti ih slobo- dne, i naredi da se taj gradić vlada svojijem zakonima, a da samo pripozna prvenstvo Rimu. Tako je trajalo, dok pučke stranke Katiline, Spartaka, Cezara, Pompeja, Krasa, Bruta, Ok- tavijana ne započeše apsolutizmom prvo na Italiju pa na cijelu državu. 1 pod carevima je to trajalo. Nos legem habemus et secundum legem debet mori, vikali su Židovi Pilatu, da smrti Hrista smakne. Od ove slobode postadoše po Evropi »le Comuni“, odakle republike talijanske i ,le Fazioni“ proti papama u Rimu. I republika dubrovačka u spisima svojijem vazda meće ovaj naslov ,pod N. N. carem earigrackijem rim- skijem“ a oslabivši Carigrad ,pod N. N. carem rimskijem za- padnijem“ i t. d., ali je svoju slobodu revno čuvala. Isti Du- brovnik takogjer dade gracku slobodu Lastovu i Mljetu. Kad su jednom na Mljetu ubili kneza dubrovačkoga, mnogo Mlje- ćansm bi dovedeno pred senat. ,Ko je ubio kneza, pitahu ih“. — ,Bat, odgovore“. — ,A ko je držao bat?“ — »Svak“, odvratiše“. I tako ge opet ponovi pripovjetka Valeri. ja Maksima. “) Jagić. Prilozi na Historiju književnosti hrvatskoga-srbsko- S u f ga naroda. Zagreb 1868,